Dva puta "šutnut" unutar pola godine...

[Voldemort77]

Kako sastavit ego i samopouzdanje te krenuti dalje nakon ovoga, jel do mene ili stvarno nemam sreće i baksuz sam?

bio s curom dvije godine, uselili zajedno, volili se jako, rekla mi da me voli najvise na svijetu i bla bla. nakon dvije godine se zaljubi u svog šefa i otkanta me. Dva mjeseca se nisam mogao sastavit ni u glavi ni niakako, prezivljavanje iz dana u dan, na posao, suzdrzavanje od suza i slanja ljudi u rodni kraj, dolazak doma, ispustanje duše kroz oci, bas ono patnja kakvu nikad u zivotu nisam mislio da cu dozivit.. nakon dva mjeseca sljedi "normalna" patnja, kad sam mogao pomalo funkcionirati ali i dalje ljustura od covjeka, osmijeh sam zaboravio kako izgleda a srecu da ne spominjem.. to traje do 4. mjeseca, zenski rod mi jako odbojan postao, neke cure mi se uvaljivale a meni stvarno nije bilo do toga i jednog dana ugledam jednu curku, kada mi se nasmijala, kao da sam dobio neko prosvjetljenje, zaokupile me misli o njoj i to intenzivno, odlucim joj se javit, dogovorili dejt (iako sam se preispitivao jedno 2 tjedna dali je to pametno, jesam li spreman za drugu, nisam je htio povrijedit u slucaju da mi bude reboudn ili nesto).. prvi dejt super, pa drugi, treci, cura savrsena, pricali o vezama, rekla da kod nje zaljubiljivanje ide jako jako sporo ali kad se zaljubi da je to to, da ne zeli zurit i ja to naravno prihvatim, bez pritiska dejtamo mi tako 3 mjeseca, sve divno, krasno i savrseno ali kad god bi usli u neke dublje price o problemu zaljubljivanja, spominjala je da ima neki jako veliki problem iz proslosti prije neke tri godine, zbog kojeg misli da se tesko zaljubljuje, neko ju je jako povrijedio ali nije jos spremna pricati o tome, ja je pitam jel vuce neke repove iz proslosti sto bi me trebalo brinuti a ona kaze ne, da je to zakopano u proslosti samo sto psihicki jos zna utjecat na nju.. nisam htio navaljivat, reko reci ce kada bude spremna i tako neki dan odemo na dejt u gardaland na dva dana za vikend, divno krasno, savrseno i onda sljedi onaj šok...nakon dvije i pol godine joj se javi bivši i ispadne da je u njega bila ludo ludo zaljubljena, ali zbog nekih okolnosti i daljine nisu mogli biti skupa i jos je bilo tu nekih detalja da se on njoj prestao javljati, prekinio svaki kontakt s njom nakon cega je ona godinu dana bila u depresijama i ogromnoj tuzi, pokusavala ga kontaktirat ali nije bilo odgovora.Nakon toga je odustala i odlucila da mu se nece vise pokusavat javit i da je to ocito to te da ce pokusat dalje, ponovo se zaljubiti i naci srecu. Ali naravno da sam ja takve srece da jojsefrajer sada javi, ona naravno odluci probat ponovo jer joj je njegovo javljanje vratilo puno toga i poremetilo sve u glavi sto je misla da je napredovala jer navodno se on promjenio, zeli doselit u zagreb zbog nje i kaje se za sve lose kaj je bilo sa njegove strane.. a ja fino nogu u dupe :/

eto malo sam frustriran, ljut na zivot/svemir koga vec..zasto se to meni mora dogadat i sad se stvarno osjecam ko neka kanta koju svi napucavaju..mislim koje su šanse za ovako nesto :/

bilo kakav komentar ili osvrt dobro dosao da mi zaokupi mozak!

[monty bike]

Ja ti bas nemogu puno pomoci,sem da ti kazem da probas da nađeš neki hobi nešto što te ispunjava,pa da tako malo izbacis energiju i skrenes misli od toga.

[ExHandsome]

Voldemort77 kaže:

Kako sastavit ego i samopouzdanje te krenuti dalje nakon ovoga, jel do mene ili stvarno nemam sreće i baksuz sam?

bilo kakav komentar ili osvrt dobro dosao da mi zaokupi mozak!

To ti sve znači da tim (tim spomenutim the) djevojkama nisi bio dovoljno.. intrigantan nazovimo to tako. Cure ti vole trčat za dečkima (nikad ne zaboravi to), vole lutat za onima koji ih fasciniraju, vole bit namamljene, vole trčat i u vezi, vjerujem i braku i poželjno muško nije lako bit

Ne dozvoljavaju da se opustiš i jednostavno da ih voliš i da budu voljene već stalno hoće neke pizdarije. Jel to loše? Po meni možda i nije. Možda bi život bio predosadan da se može pronaći žena kojoj smo mi intrigantni (i obrnuto) na svakome čošku. Tj, zasigurno bi.

Nisi ti ništa kriv, nisi ništa loše ni učinio. Nisi čak ni šutnut kao što misliš. Jednostavno, njihova srca nisu odgovarala tvojemu, dakle poželjno je da drugi put možda budeš malo više.. izbirljiviji.

Opusti se sad, uživaj u samoći, saberi energije i napadni na novu curu. Naći će se ona kojoj ćeš bit idealan, u to ne trebaš sumnjati.

[ur-faust]

Prvi korak: odustat od lupanja glavom u zid i tog pitanja "pa kolke su baš šanse da se ovo MENI dogodi". Da se baš brutalno prione probabilističkoj analizi, možda bi se iznenadio. Možda ne. Uglavnom, nije to bitno. Dogodilo se, i to tebi. Pitanje je kaj sad onda.

Drugi korak: pokušat ovo shvatit ne kao sudbu kletu nego baš kao zadatak koji se treba riješit; lakše reći nego učiniti, istina, ali te priče i emocije vezane za nju će te vući unatrag (pod "priče" mislim na razmišljanja na tom tragu, pa kud baš meni baš MENI). Postavljaš si situaciju tak da bi mogao početi razvijati unaprijed negativna očekivanja u manje više svim sferama života, kao i da bi mogao početi malo po malo zabrijavati da te Kozmos mrzi. Kozmos te ne mrzi, nije ga briga.

Treći korak: samo jedna napomena, ovo je povezano s drugim korakom i ako je to moguće, onda će i drugi korak biti puno lakši. Radi se ili o a) druženju i zajedničkim aktivnostima s grupom bliskih ljudi (ili poznanika, u biti ni nijen značajna razlika), ili b) tvoj određeni interes, hobi. Na početku je možda potrebno lagano se ufuravati u koju god od te dvije aktivnosti zbog toga što često može bit onaj gadan osjećaj da nešto što smo prije voljeli sad jednostavno nema smisla, da je dosadno, bljutavo. Polako se ufuravat i lagano brisat tragove te frustracije i tuge.

[muflonka]

a bože... koja koma.

[tabu82]

Voldemort77 kaže:

eto malo sam frustriran, ljut na zivot/svemir koga vec..zasto se to meni mora dogadat i sad se stvarno osjecam ko neka kanta koju svi napucavaju..mislim koje su šanse za ovako nesto :/

bilo kakav komentar ili osvrt dobro dosao da mi zaokupi mozak!

Pa prva te spucala jer je zaključila da to ne ide, i skupila je muda za otić. It happens, desilo se i meni, i ego dobije kvalitetno šamaranje pri tome (meni je sad 2 godine od noge, još nisam 100% prožvakao to, iako sam prilično sretan i zadovoljan sam sa sobom).
Što se druge tiče - stvarno nemoj to doživljavat osobno, jer da se tebi vratila bivša s pričom kako se zajebala i kumila i plakala da se pomirite - u najmanju ruku bi te scimalo. A ova tvoja je još imala neke objektivne neprijatelje za krivit, tako da je logično da mu se vratila.

Bit će bolje. Ili gore. Samo ti pazi na svoje samopoštovanje, a drugo kako dođe.

[*Hades*]

Voldemort77 kaže:

Dva mjeseca se nisam mogao sastavit ni u glavi ni niakako, prezivljavanje iz dana u dan, na posao, suzdrzavanje od suza i slanja ljudi u rodni kraj, dolazak doma, ispustanje duše kroz oci, bas ono patnja kakvu nikad u zivotu nisam mislio da cu dozivit.. osmijeh sam zaboravio kako izgleda a srecu da ne spominjem..

Ne mogu ti dati neki kvalitetniji savjet od toga da si das vremena. Nekima je dovoljno nekoliko mjeseci, onima koji su dublje vezani i emotivno manje stabilniji moze bit potrebno i nekoliko godina, no koliko god trebalo, ne ustrucavaj se uzet koliko god ti treba.

A kaj se cijelog citiranog djela tice, potpuno te razumijem, znam kak ti je

[muflonka]

mene zanima može li se postati manje osjećajan i osjetljiv? postoji li kakva produktivna i stvarna vježba da čovjek bude otporniji na osjećaje? jer ne služe nam baš nečemu.

[*Hades*]

Vjerovatno ima nekih strucnih psiholoskih savjeta kako poradit na svojem mentalnom stanju u tom pravcu, ne znam. Ja znam da sam nekad bio takav do nedavno, hladan ko spricer doslovno na sve a onda je necim izazvanim krenulo nizbrdo. A za mene je to milijunsko pitanje kako i zasto je krenulo nizbrdo.

[muflonka]

čekaj... ti si bio hladan kao špricer i onda si odjednom postao osjetljiv i senzibilan?

[typhoid_mary]

muflonka kaže:

mene zanima može li se postati manje osjećajan i osjetljiv? postoji li kakva produktivna i stvarna vježba da čovjek bude otporniji na osjećaje? jer ne služe nam baš nečemu.

zasto, sto im fali mislim osjecajima? samo ih treba znati kome da ih das nista vise. po ljudima se sve vidi.

[muflonka]

typhoid_mary kaže:

zasto, sto im fali mislim osjecajima? samo ih treba znati kome da ih das nista vise. po ljudima se sve vidi.

hm... nije to tako jednostavno.. nije da je život tako posložen da možeš voljeti samo onu ili onog koji voli tebe. a kad voliš nekog tko ne voli tebe, bol je neizbježna. a šteta što za prestanak osjećaja nije dovoljno što te ta određena osoba ne voli.

[K@rlo]

ne gledaj previše sapunice
prebaci se na dokumentarce

[muflonka]

K@rlo kaže:

ne gledaj previše sapunice

tko?

[*Hades*]

muflonka kaže:

čekaj... ti si bio hladan kao špricer i onda si odjednom postao osjetljiv i senzibilan?

Ukratko da.
Deda mi je bio senzibilan, pa sam to mozda nasljedio od njega s tim da me tek kasnije primilo.

Da mogu vrlo rado bi opet bio flegmatican. Fali mi takav ja.

[muflonka]

*Hades* kaže:

Ukratko da.
Deda mi je bio senzibilan, pa sam to mozda nasljedio od njega s tim da me tek kasnije primilo.

Da mogu vrlo rado bi opet bio flegmatican. Fali mi takav ja.

nisi ti takav postao, nego si uvijek takav bio, samo ti je nešto sada to potenciralo pa je isplivalo van : p

[K@rlo]

muflonka kaže:

tko?

autor

[*Hades*]

muflonka kaže:

nisi ti takav postao, nego si uvijek takav bio, samo ti je nešto sada to potenciralo pa je isplivalo van : p

Ne znam zasto bi cekalo tak dugo...
Da sam oduvijek takav bilo bi znakova i prije. Ima stvari koje su genetski, tj nasljedne koje su neutralne u pocetku do odredenog vremena.

[Gordan71]

Voldemort77 kaže:

Kako sastavit ego i samopouzdanje te krenuti dalje nakon ovoga, jel do mene ili stvarno nemam sreće i baksuz sam?

bio s curom dvije godine, uselili zajedno, volili se jako, rekla mi da me voli najvise na svijetu i bla bla. nakon dvije godine se zaljubi u svog šefa i otkanta me. Dva mjeseca se nisam mogao sastavit ni u glavi ni niakako, prezivljavanje iz dana u dan, na posao, suzdrzavanje od suza i slanja ljudi u rodni kraj, dolazak doma, ispustanje duše kroz oci, bas ono patnja kakvu nikad u zivotu nisam mislio da cu dozivit.. nakon dva mjeseca sljedi "normalna" patnja, kad sam mogao pomalo funkcionirati ali i dalje ljustura od covjeka, osmijeh sam zaboravio kako izgleda a srecu da ne spominjem.. to traje do 4. mjeseca, zenski rod mi jako odbojan postao, neke cure mi se uvaljivale a meni stvarno nije bilo do toga i jednog dana ugledam jednu curku, kada mi se nasmijala, kao da sam dobio neko prosvjetljenje, zaokupile me misli o njoj i to intenzivno, odlucim joj se javit, dogovorili dejt (iako sam se preispitivao jedno 2 tjedna dali je to pametno, jesam li spreman za drugu, nisam je htio povrijedit u slucaju da mi bude reboudn ili nesto).. prvi dejt super, pa drugi, treci, cura savrsena, pricali o vezama, rekla da kod nje zaljubiljivanje ide jako jako sporo ali kad se zaljubi da je to to, da ne zeli zurit i ja to naravno prihvatim, bez pritiska dejtamo mi tako 3 mjeseca, sve divno, krasno i savrseno ali kad god bi usli u neke dublje price o problemu zaljubljivanja, spominjala je da ima neki jako veliki problem iz proslosti prije neke tri godine, zbog kojeg misli da se tesko zaljubljuje, neko ju je jako povrijedio ali nije jos spremna pricati o tome, ja je pitam jel vuce neke repove iz proslosti sto bi me trebalo brinuti a ona kaze ne, da je to zakopano u proslosti samo sto psihicki jos zna utjecat na nju.. nisam htio navaljivat, reko reci ce kada bude spremna i tako neki dan odemo na dejt u gardaland na dva dana za vikend, divno krasno, savrseno i onda sljedi onaj šok...nakon dvije i pol godine joj se javi bivši i ispadne da je u njega bila ludo ludo zaljubljena, ali zbog nekih okolnosti i daljine nisu mogli biti skupa i jos je bilo tu nekih detalja da se on njoj prestao javljati, prekinio svaki kontakt s njom nakon cega je ona godinu dana bila u depresijama i ogromnoj tuzi, pokusavala ga kontaktirat ali nije bilo odgovora.Nakon toga je odustala i odlucila da mu se nece vise pokusavat javit i da je to ocito to te da ce pokusat dalje, ponovo se zaljubiti i naci srecu. Ali naravno da sam ja takve srece da jojsefrajer sada javi, ona naravno odluci probat ponovo jer joj je njegovo javljanje vratilo puno toga i poremetilo sve u glavi sto je misla da je napredovala jer navodno se on promjenio, zeli doselit u zagreb zbog nje i kaje se za sve lose kaj je bilo sa njegove strane.. a ja fino nogu u dupe :/

eto malo sam frustriran, ljut na zivot/svemir koga vec..zasto se to meni mora dogadat i sad se stvarno osjecam ko neka kanta koju svi napucavaju..mislim koje su šanse za ovako nesto :/

bilo kakav komentar ili osvrt dobro dosao da mi zaokupi mozak!

Statstika. Nesreće uvijek dolaze u nizu. Ili što hoćeš. Poanta je da svi imamo uspona i padova, dobra i loša razdoblja. Dobra strana je što poslije loših dolaze dobra. Tako će i tebi biti, a sve ovo će biti anegdota.

[Gordan71]

muflonka kaže:

mene zanima može li se postati manje osjećajan i osjetljiv? postoji li kakva produktivna i stvarna vježba da čovjek bude otporniji na osjećaje? jer ne služe nam baš nečemu.

O svemu razmisliš trezveno, analiziraš i odgodiš reakciju. Uvijek naime nađeš i dobrih strana, opravdanja, razloga, što već. Pa ti situacija postaje normalnija. Već čim uposliš mozak, potencijale, nije ti do izljeva osjećaja, nekako se teme nadovezuju, nešto te zaokupira, zabavi, odvrati misli. A to je ponata, rijetko što je tako strašno i nepopravljivo kao što izgleda kada se prepustimo osjećajima u samoći.