Žene koje ne žele djecu - vol. 2

[BrianS]

Svaka osoba ima pravo da bira zeli li djecu. Neke zene jednostavno nisu u stanju da budu dobre majke.

[Garfieldica 007]

My Name Is... kaže:

a gle, možeš im dat za pravo i dozvolit da se tako ponašaju prema tebi ili zauzet stav i reći im da to stvarno nije u redu. oni imaju pravo na svoje mišljenje, ali u krajnjoj liniji, savršeno ih se ne tiče što ćeš ti ili nećeš raditi sa svojim životom. zastrašujuće je što si neki roditelji dozvoljavaju.

ma borila sam se i svađala do zadnjeg atoma snage, jasno sam povukla crtu do koje sam dozvolila obitelji i vlastitoj majci da mi se petljaju u život - jasno sam rekla da mi nitko neće određivati kako ću ja živjeti.

Samo činjenica da te vlastita obitelj smatra promašajem i razočaranjem jer ne želiš djecu itekako boli. I trenutno jedem samu sebe zbog toga iako sam svjesna i znam da ne bi trebala.

[Gzena]

Naravno da si ljuta jer si povrijedjena. Jer su te povrijedili oni koji bi te trebali voljeti najvise. Proci ce i to, samo ne daj na sebe.

[My Name Is...]

naravno da boli. samo u ovoj situaciji nema trunke tvoje krivnje za njihovo mišljenje o tebi, njihova nemogućnost prihvaćanja tvog životnog odabira stvarno je njihov problem.


čim si tako posložiš, odma ti bude lakše.

znaš tko je pogriješio u ovoj situaciji.

[House`s Mistres]

BrianS kaže:

Svaka osoba ima pravo da bira zeli li djecu. Neke zene jednostavno nisu u stanju da budu dobre majke.

Na koga mislis, autoricu teme ili njenu mamu?

[TincH]

Garfieldica 007 kaže:

Pozdrav,

prvi put pišem na ovoj temi i to zato što sam danas doživjela situaciju koja me jako potresla.

naime, imam 32 godine, iza sebe par veza - što ozbiljnih, što neozbiljnih. Nikada nisam razmišljala o braku niti ga želim a što se djece tiče, oduvijek sam nekako znala da nisam materijal za "mamu". Nemam majčinskih osjećaja, ne topim se pred bebama, ne razmišljam o vlastitoj djeci niti smatram da je moj život prazan bez njih.

Radim u školi, s djecom se susrećem svaki dan, volim ih, odgajam ih i znam kolika je odgovornost i žrtva imati djete. Na to nisam spremna i jednostavno ne želim imati svoju djecu.

Danas sam imala jako neugodno iskustvo u vlastitoj obitelji i sa vlastitom majkom. Naime, nakon što sam u razgovoru za ručkom, a pričalo se o djeci, izrekla svoje stavove, doslovno me cijela obitelj napala. Vlastita majka me nazvala egoističnim i rekla da ona ne vidi čemu onda služi moj život ako ne mislim imati djecu.

Uzalud svi moji pokušaji bilo kakvog objašnjavanja, da su djeca nečiji IZBOR i da ih rađaš zbog sebe a ne zbog toga da se nastavlja obitelj. Ona se eto žrtvovala da podigne djecu i sada je na nas red da se žrtvujemo da se obitelj nastavi jer je to očito bit ljudskog života - žrtvovanje za djecu. Ja sam kao dužna njoj i svim generacijama moje obitelji da nešto iza sebe ostavim jer je to "prirodno stanje stvari".

Da ne ulazim u detalje, izbila je velika svađa,pale su teške riječi - moj život je beskoristan i bezvrijedan, ja sam egoistična i sebična itd..... ostalo je na tome, ja sam se suzdržala od toga da bilo koga vrijeđam a najmanje vlastitu majku ali prekipjelo mi je.

Užasno sam ljuta sama na sebe, na svoju obitelj i trenutno se osjećam ko zadnje govno.

Dakle, ona se zrtvovala i sad ocekuje nesto zauzvrat za svoju zrtvu?

E jebiga, reci joj da to funkcionira samo u katolickoj crkvi

[Simpsolina]

E zato neću da rodim
jer je to žrtva
zašto da žrtvujem sebe za dijete?
da kao većina tih žmkica više nemam svoje ja ni svoje ime već postanem jedna od onih 'Lukina mama - sve ostalo je manje bitno'

Nisam spremna da Luka bude jedino bitno a ja i moje želje da više ne postojimo jer se moramo žrtvovati Lukinom postojanju i željama

[BrianS]

House`s Mistres kaže:

Na koga mislis, autoricu teme ili njenu mamu?

Izgleda da je nasljedno tako da mislim na obje. Ali eto autorica je objektivno sagledala da nije za toga i svaka joj cast na tome. Samo opet da joj je i majka tako razmisljala autorica nikada svjetlo ovog svijeta ne bi ugledala. Lijepo je podariti nekome zivot.

[TincH]

Simpsolina kaže:

E zato neću da rodim
jer je to žrtva
zašto da žrtvujem sebe za dijete?
da kao većina tih žmkica više nemam svoje ja ni svoje ime već postanem jedna od onih 'Lukina mama - sve ostalo je manje bitno'

Nisam spremna da Luka bude jedino bitno a ja i moje želje da više ne postojimo jer se moramo žrtvovati Lukinom postojanju i željama

Pa ono... nije samo 'zrtva ili ne-zrtva'.

Moguce je majcinstvo ukomponirati u sistem bez da imas prevelik osjecaj da se zrtvujes vec vidis u tome nesto sto zelis uciniti.

No slazem se da je, ako si u fazi 'zrtve-nezrtve' bolje ne biti majka jer ce vjerojatno ispasti lose. Dijete ce ti biti uzrok svega loseg ili svega dobrog u postojanju sto fakat nije zdravo.
Zena nikako nije samo majka, cak i kad ima djecu. Puno smo vise od toga

[Simpsolina]

BrianS kaže:

Samo opet da joj je i majka tako razmisljala autorica nikada svjetlo ovog svijeta ne bi ugledala.

pa ne bi
nije niko tražio da se rodi pa da sad treba biti zahvalan

mama ju je rodila jer je htjela/žrtvovala se a ne jer joj je Garfildica to tražila

[BrianS]

Simpsolina kaže:

pa ne bi
nije niko tražio da se rodi pa da sad treba biti zahvalan

mama ju je rodila jer je htjela/žrtvovala se a ne jer joj je Garfildica to tražila

Tako je. Ja samo kazem da je lijepo podariti nekome zivot. Ali ne razumijem se ja u te majcinske osjecaje jer nisam zensko. Vecina zena ipak zeli da ima djecu iz kog vec bilo razloga. Vi koje ne zelite ste izuzeci.

[shadowgirl]

Garfieldica 007 kaže:

Užasno sam ljuta sama na sebe, na svoju obitelj i trenutno se osjećam ko zadnje govno.

Zašto pobogu? Nisi ništa krivo napravila. Svaka ti čast što si ostala mirna na to, ja bi ih sve potjerala u tri pm.

Što se tiče tvoje mame, ona naravno ovo nikad neće priznati, ali djeca su je činila nesretnom pa sad želi i da ih ti imaš jer ne može gledati kako ti imaš svoju slobodu itd. sve ono što ona nije imala. Prije nego što me dušebrižnici napadnu, sama njena mama je odgajanje djece opisala riječi ŽRTVA, tko bi bio sretan konstantno se žrtvujući 18+ godina?

[Gzena]

One kojima su djeca zrtva i obaveza i nista drugo, bolje da nemaju djecu.

[YunStrijelica]

Mnoge zene ( muskarci) godinama pricaju da ne zele djecu , a danas u kasnim 30tim ili ranim 40tim isti postanu roditelji ; imanje ili nemanje djece cesto puta nije finalna zivotna odluka.

[TincH]

shadowgirl kaže:

Zašto pobogu? Nisi ništa krivo napravila. Svaka ti čast što si ostala mirna na to, ja bi ih sve potjerala u tri pm.

Što se tiče tvoje mame, ona naravno ovo nikad neće priznati, ali djeca su je činila nesretnom pa sad želi i da ih ti imaš jer ne može gledati kako ti imaš svoju slobodu itd. sve ono što ona nije imala. Prije nego što me dušebrižnici napadnu, sama njena mama je odgajanje djece opisala riječi ŽRTVA, tko bi bio sretan konstantno se žrtvujući 18+ godina?

Slazem se s ovim ali nisam imala muda to tak napisat

[My Name Is...]

Gzena kaže:

One kojima su djeca zrtva i obaveza i nista drugo, bolje da nemaju djecu.

meni je neopisivno ljigavo i pizdunski koristiti riječ žrtva vezano za djecu.

žrtva je kad nešto ne želiš raditi, ali svejedno to radiš jer će tako tebi ili nekome drugome bit bolje nekad.

ako se žrtvuješ zbog djece, gadno si pogriješila u odluci da ih rodiš jer znači da ih istinski nisi htjela.

[Bonnie Ann]

Simpsolina kaže:

E zato neću da rodim
jer je to žrtva
zašto da žrtvujem sebe za dijete?
da kao većina tih žmkica više nemam svoje ja ni svoje ime već postanem jedna od onih 'Lukina mama - sve ostalo je manje bitno'

Nisam spremna da Luka bude jedino bitno a ja i moje želje da više ne postojimo jer se moramo žrtvovati Lukinom postojanju i željama

Da, ima takvih žena koje izgube svoje ja, ti si očito svjesna da si jedna od njih pa si u tom slučaju donijela ispravnu odluku. Odlična je stvar uopće biti toga svjesna.

[makyca]

Gzena kaže:

One kojima su djeca zrtva i obaveza i nista drugo, bolje da nemaju djecu.

Slažem se.

Ježim se od roditelja koji roditeljstvo doživljavaju kao žrtvu, djeluju pasivno agresivno i nedoraslo. S takvim stavom je poštenije nemati djecu.
Mislim, živiš svoj život bilo dijete u njemu ili ne, ali ako je već u njemu to ne znači da tvoj život prestaje i da tvoje "ja" nestaje, već se prilagodiš situaciji i jednostavno živiš sa svojim djetetom. I najbitnije, ne zaboravljaš da ste ti i tvoje dijete jedinke za sebe, da ono ima svoje osjećaje, misli i stavove i da živi svoj vlastiti život pored tebe, na koji kao roditelj ne polažeš nikakvo pravo, već ga samo usmjeravaš i potičeš da se jednog dana razvije u samostalnu i dobru osobu koja će se moći pobrinuti sama za sebe i (eventualno) za svoju obitelj.
To nije žrtva, to je život.

[Garfieldica 007]

shadowgirl kaže:

Zašto pobogu? Nisi ništa krivo napravila. Svaka ti čast što si ostala mirna na to, ja bi ih sve potjerala u tri pm.

Što se tiče tvoje mame, ona naravno ovo nikad neće priznati, ali djeca su je činila nesretnom pa sad želi i da ih ti imaš jer ne može gledati kako ti imaš svoju slobodu itd. sve ono što ona nije imala. Prije nego što me dušebrižnici napadnu, sama njena mama je odgajanje djece opisala riječi ŽRTVA, tko bi bio sretan konstantno se žrtvujući 18+ godina?

Znam da nisam.....ne znam kako da objasnim taj osjećaj, frustriranost, ljutnja što me to toliko pogađa....teško je kad ti obitelj u lice kaže da si razočaranje jer ne želiš djecu, teško je kad te nazovu egoističnom sebičnjakinjom. Voljela bih da sam jača osoba i da me mišljenje obitelji toliko ne pogađa al jebi ga, pogađa me i boli me i zato sam ljuta.

Na obiteljskim okupljanjima nekako su sva moja postignuća uvijek manje bitna jer se ne udajem (i solo sam), jer nemam djecu, jer nisam stvorila obitelj....svi moji rođaci, čak i oni 10-12 god mlađi od mene su "upareni", stalno se ljubakaju, stalno su neke priče o svadbama i klincima a ja ništa. Maltene se na mene gleda kao da sam mentalno zaostala.

Npr, prije par mjeseci sam prvi put u životu istrčala maraton za što sam se dugo spremala i što sam dugo htjela a komentar moje obitelji je bio podsmjeh i riječi da bi mi bilo pametnije da trčim za djecom nego tamo neke utrke....

[TincH]

Garfieldica 007 kaže:

Znam da nisam.....ne znam kako da objasnim taj osjećaj, frustriranost, ljutnja što me to toliko pogađa....teško je kad ti obitelj u lice kaže da si razočaranje jer ne želiš djecu, teško je kad te nazovu egoističnom sebičnjakinjom. Voljela bih da sam jača osoba i da me mišljenje obitelji toliko ne pogađa al jebi ga, pogađa me i boli me i zato sam ljuta.

Na obiteljskim okupljanjima nekako su sva moja postignuća uvijek manje bitna jer se ne udajem (i solo sam), jer nemam djecu, jer nisam stvorila obitelj....svi moji rođaci, čak i oni 10-12 god mlađi od mene su "upareni", stalno se ljubakaju, stalno su neke priče o svadbama i klincima a ja ništa. Maltene se na mene gleda kao da sam mentalno zaostala.

Npr, prije par mjeseci sam prvi put u životu istrčala maraton za što sam se dugo spremala i što sam dugo htjela a komentar moje obitelji je bio podsmjeh i riječi da bi mi bilo pametnije da trčim za djecom nego tamo neke utrke....

A gle, iskreno, tko god tvrdi da ga boli kurac sto njegovi doma tvrde - laze ko pas.
Ako je i uspio razviti imunitet, radio je jako dugo na tome, to budi sigurna.
Znaci normalno je da te to pogadja i bilo bi zapravo cudno da nije tako.

U tvojoj obitelji razmnozavanje je issue, kao sto je u necijoj drugoj nesto drugo.
No i u tvom slucaju vrijedi kao i u svakom drugom - tvoj zivot je tvoj zivot, a ako ne ukljucuje ono sto se u tvojoj familiji smatra svetim, budi sigurna da ce ti svi srati, i ostaje ti jedino raditi na tome da razvijes imunitet.

Za utjehu, i mojoj frendici su tako srali od 18-te da sto si ne nadje nekoga. I nasla. Pozurivala ga je u brak, odnos im bio klimav, bitno je bilo samo da zadovolji roditeljski superego, i naravno stvari su pukle na uzasan nacin u najgore vrijeme, obje familije i dan danas osjecaju gadne posljedice. Toliko o tome kako se mora zadovoljiti roditelje