Kazne nastavnika u školi

[Godiva]

MAJAMAMA kaže:

Zar ljudi zaista misle da su im djeca debili i da im se ne mogu usaditi normalne vrijednosti poput nekorištenja mobitela tijekom nastave? Ili je to samo linija manjeg otpora jer, zaista, najteže je zapravo biti strog roditelj.

Toliko uniziti djetetovu sposobnost da nauči pravila ponašanja i onda još govoriti o njegovim pravima maltene proizišlim iz Ustava, to može samo netko tko ne poštuje ni svoje dijete, a ni obrazovni proces.

Nije problem u nedostatku informacije niti manjku vrijednosti. Naravno da djeca znaju da nije dozvoljeno koristiti mobitel za vrijeme nastave. Preko 90 posto njih je to sigurno bar tisuću puta čulo i od roditelja i od nastavnika.

Radi se o tome da je velik postotak današnjih klinaca naprosto ovisan o mobitelu. Višestruko sam raspravljala o toj temi s njima. Ovisnost o Facebooku premašuje 50 posto. Ugrubo, preko polovice klinaca kaže da tamo provede od tri do pet sati dnevno. Mnogi imaju i do tisuću Fb prijatelja s kojima redovno komuniciraju. S video igricama je situacija nešto, iako ne značajno bolja. Obje ovisnosti generiraju posljedičnu ovisnost o mobitelu. Na pitanje kojeg aparata koji koristiš se ne bi mogao odreći gotovo svi odgovaraju - mobitela.

Dati im mobitel i reći im da ga ne koriste pola dana dok su na nastavi za preko polovicu njih istovjetno je kao dati teškom pušaču kutiju cigareta i upaljač ili narkomanu iglu i drogu u džep i reći im da u sljedećih 6 sati ne smiju zapaliti ili ubosti se. Oni jednostavno za taj stupanj samokontrole nisu sposobni. Nisu ni odrasli, kad se radi o ovisnosti, pa kako će onda biti djeca. Koliko god mobitel na satu bio zabranjen, strpat će ga u ruksak, džep, pernicu i potajno viriti unutra, ili će morati hitno na zahod da tamo provjere što je njihova najbolja prijateljica jutros promijenila u svom Facebook statusu.

Danas, mobitel za tu dobnu skupinu u ogromnom postotku slučajeva nije telefon nego droga. Mislim da smo taj dio priče propustili naglasiti.

[kajpa]

Godiva kaže:

Kajperinja, evo nekoliko pitanja za tebe:

1.) Koliko sati u školi si održala?
2.) Što znaš o načinu na koji populacija od 13-18 funkcionira u grupi?
3.) Što znaš o dopuštenim metodama kažnjavanja u školi?

Kakve to ima veze s bilo cim?
Ja stvarno ne razumijem, a nikako da mi pojasnite u cemu je problem?
Sto pokusavate reci i sto ne valja s onime sto sam napisala, koji dio je sporan?
Oko cega se uopce natezemo?
Da, mobitel se ne smije koristiti na nastavi.
Da, roditelj treba nauciti tome dijete.
Da, u redu je da nastavnik ume mobitel djetetu kojem je zazvonio...ili se igra s njim.
Da, u redu je da pozove roditelja na razgovor, ako misli da je to potrebno.
Da, trebale bi postojati neke pedagoske mjere za slucaj opetovnog krsenja propisa...
Sto ne stima?

[MMovca]

Godiva kaže:

Nije problem u nedostatku informacije niti manjku vrijednosti. Naravno da djeca znaju da nije dozvoljeno koristiti mobitel za vrijeme nastave. Preko 90 posto njih je to sigurno bar tisuću puta čulo i od roditelja i od nastavnika.

Radi se o tome da je velik postotak današnjih klinaca naprosto ovisan o mobitelu. Višestruko sam raspravljala o toj temi s njima. Ovisnost o Facebooku premašuje 50 posto. Ugrubo, preko polovice klinaca kaže da tamo provede od tri do pet sati dnevno. Mnogi imaju i do tisuću Fb prijatelja s kojima redovno komuniciraju. S video igricama je situacija nešto, iako ne značajno bolja. Obje ovisnosti generiraju posljedičnu ovisnost o mobitelu. Na pitanje kojeg aparata koji koristiš se ne bi mogao odreći gotovo svi odgovaraju - mobitela.

Dati im mobitel i reći im da ga ne koriste pola dana dok su na nastavi za preko polovicu njih istovjetno je kao dati teškom pušaču kutiju cigareta i upaljač ili narkomanu iglu i drogu u džep i reći im da u sljedećih 6 sati ne smiju zapaliti ili ubosti se. Oni jednostavno za taj stupanj samokontrole nisu sposobni. Nisu ni odrasli, kad se radi o ovisnosti, pa kako će onda biti djeca.

Danas, mobitel za tu dobnu skupinu u ogromnom postotku slučajeva nije telefon nego droga. Mislim da smo taj dio priče propustili naglasiti.

Istina...

Zato ne treba dilati tako maloj djeci

[kajpa]

MAJAMAMA kaže:

Kajperinja, jako malo cijeniš i sebe i dijete...

Mislim da je ovo ustvari bezobrazno, ali ajde reci cu tek da nisi u pravu i zamoliti te da mi eventualno objasnis zasto to mislis?
Ne cijenim dijete jer mislim da ima pravo na slucajnu pogresku?

Pod cijenu da svaki dan autom dolazim po dijete, uzela bih mu mobitel trajno...

U kojoj situaciji?
Da mu se u srednjoj skoli, po drugi put u 12 godina skolovanja slucajno dogodi da mu zazvoni mobitel i to bez obzira zasto se to dogodilo i kakav je vazan razgovor vodio pod odmoro? (nakon kojeg je mob slucajno ostao upaljen)

[Godiva]

kajperinja kaže:

Kakve to ima veze s bilo cim?
Ja stvarno ne razumijem, a nikako da mi pojasnite u cemu je problem?
Sto pokusavate reci i sto ne valja s onime sto sam napisala, koji dio je sporan?
Oko cega se uopce natezemo?
Da, mobitel se ne smije koristiti na nastavi.
Da, roditelj treba nauciti tome dijete.
Da, u redu je da nastavnik ume mobitel djetetu kojem je zazvonio...ili se igra s njim.
Da, u redu je da pozove roditelja na razgovor, ako misli da je to potrebno.
Da, trebale bi postojati neke pedagoske mjere za slucaj opetovnog krsenja propisa...
Sto ne stima?

Najsporniji je onaj dio u kojem smatraš da je zvonjava nečijeg mobitela na satu nešto što nastavnik treba riješiti u pet sekundi svojim autoritetom. Takav autoritet može se uspostaviti isključivo zastrašivanjem koje nije dozvoljeno. Trebala bi održati nekoliko sati da vidiš kako stvari funkcioniraju u praksi.

[kajpa]

Godiva kaže:

Nije problem u nedostatku informacije niti manjku vrijednosti. Naravno da djeca znaju da nije dozvoljeno koristiti mobitel za vrijeme nastave. Preko 90 posto njih je to sigurno bar tisuću puta čulo i od roditelja i od nastavnika.

Radi se o tome da je velik postotak današnjih klinaca naprosto ovisan o mobitelu. Višestruko sam raspravljala o toj temi s njima. Ovisnost o Facebooku premašuje 50 posto. Ugrubo, preko polovice klinaca kaže da tamo provede od tri do pet sati dnevno. Mnogi imaju i do tisuću Fb prijatelja s kojima redovno komuniciraju. S video igricama je situacija nešto, iako ne značajno bolja. Obje ovisnosti generiraju posljedičnu ovisnost o mobitelu. Na pitanje kojeg aparata koji koristiš se ne bi mogao odreći gotovo svi odgovaraju - mobitela.

Dati im mobitel i reći im da ga ne koriste pola dana dok su na nastavi za preko polovicu njih istovjetno je kao dati teškom pušaču kutiju cigareta i upaljač ili narkomanu iglu i drogu u džep i reći im da u sljedećih 6 sati ne smiju zapaliti ili ubosti se. Oni jednostavno za taj stupanj samokontrole nisu sposobni. Nisu ni odrasli, kad se radi o ovisnosti, pa kako će onda biti djeca. Koliko god mobitel na satu bio zabranjen, strpat će ga u ruksak, džep, pernicu i potajno viriti unutra, ili će morati hitno na zahod da tamo provjere što je njihova najbolja prijateljica jutros promijenila u svom Facebook statusu.

Danas, mobitel za tu dobnu skupinu u ogromnom postotku slučajeva nije telefon nego droga. Mislim da smo taj dio priče propustili naglasiti.

Iako ustvari nemam uvid u to kako se djeca (vecina njih) ponasaju u skoli (na mobitele mislim) i do koje je mjere to izrazeno, rekla bih da si dobro to napisala.
Ali, dodala bih da ipak ima onih koji se ne ponasaju tako. I drze mob u torbi. I cak nemaju mob sa internteom i foticem.

[buditedobro]

Opet mnogo vike ni oko čega. Bilo bi divno kad bi upotreba mobitela bio nateži problem u školi.
Ako dijete na satu upotrebljava mobitel, zamolimo ga da isključi ton i spremi ga u torbu. Ako to opetovano čini, razgovaramo s njim. Ako opet tipka, igra se, ako mu mobitel zvoni, uzmemo ga, nazovemo roditelja i pitamo smijemo li zadržati mobitel (da ne sprijčimo kontakt dijete-roditelj) do sutra. Ako se roditelj ne slaže, djetetu vratimo mobitel i pozovemo roditelja na dogovor (ne nužno isti dan).
Kućni je red većine škola jasan, i za djecu i za djelatnike.
U privatnome vremenu, a to je i odmor, mobitel je dopušten, kao i svaki drugi način komunikacije i kao svaka igračka.
Ako komu jednokratno zazvoni mobitel, on će se ispričati i isklljučiti ga. To je tako i u svijetu odraslih, ne vidim razlog da tako ne bude i među djecom.
Nisam nikad čula da je odrasla osoba kažnjena zbog upotrebe mobitela, no da je imala posljedice, moguće je. Koliki će kredibilitet imati odrasla osoba koja u vrijeme službe, sastanka s vama telefonira? Učimo djecu da si to ne mogu dopustiti kao ni bilo tko drugi. I to je sve.

[kajpa]

Godiva kaže:

Najsporniji je onaj dio u kojem smatraš da je zvonjava nečijeg mobitela na satu nešto što nastavnik treba riješiti u pet sekundi svojim autoritetom. Takav autoritet može se uspostaviti isključivo zastrašivanjem koje nije dozvoljeno. Trebala bi održati nekoliko sati da vidiš kako stvari funkcioniraju u praksi.

Napisala sam komentar na to...jasno da to ne moze svaki nastavnik, niti moze jednako brzo. Nisi su svi razredi isti. Nije svejedno imaju li 7 ili 17 godina.
Ali, uvjerena sam da ne nastane u svakom razredu dar-mar nakon tako neceg i da se (bar kad govorimo o vecoj djeci, o srednjim skolama, gimnazijama) u nekim razredima moze prijeci preko toga, bas kao sto se dogadja i na fakultetima (nisu studenti imuni i nepogresivi), na sastancima/sprovodima...gdje se ili zamoli "kolega ugasite mobitel" ..ili onaj ciji je mob slucajano zazvonio (i neugodno mu je zbog toga) sam automatski ugasi taj mob.
Edit:
Uostalom, ajde da uzmemo to kao neku cinjenicu...nastavnik ne moze nakon sto zazvoni mobitel drzati nastavu sljedecih 15 minuta. Ako je tako, onda se isto desava i u svim ostalim slicnim situacijama, zasto je mobitel bitan?
Mogu djeca fuckati, pjevati, bacati torbe, gadjati se s gumicama, citati novine, kratati se, ljubiti se....ako u svakoj takvoj situaciji nastavnik ne moze dalje odrzavati nastavu....ok, ne moze...i sto stim?
Da mu ja pomognem ili sto? Da ja uvedem neke nove pedagoske mjere?
Ja stvarno ne znam sto moze i sto da poduzme.
Samo ne znam s cim to ima veze. Pa nije da ja odobravam nered na satu i da sam sretna ako nastavnik gubi od sata zbog mobitela ili bilo cega drugoga.
Samo, veci bi mi problem mozda bio necije namjerno i ucestalo remecenje mira, nego sto je to jedan zvon inace mirnog i odgovornog ucenika. A ako je vise ovih drugih, onda toga i nece biti toliko da bi bio problem, dakle problem su ovi prvi, bar po meni.

[Godiva]

kajperinja kaže:

Iako ustvari nemam uvid u to kako se djeca (vecina njih) ponasaju u skoli (na mobitele mislim) i do koje je mjere to izrazeno, rekla bih da si dobro to napisala.
Ali, dodala bih da ipak ima onih koji se ne ponasaju tako. I drze mob u torbi. I cak nemaju mob sa internteom i foticem.

Naravno da ima. Ali to ne umanjuje problem koje koji stvara većina.

Osim toga, moraš znati da jedan prosječan profesor (npr. ja) ima 145 učenika koje mora ispitati, ocijeniti i čije testove mora ispraviti, uz gradivo koje mora obraditi. Ima kolega koji ih imaju i dvostruko više.

Misliš li da je zaista moguće da npr. ja uz praćenje njihovog napretka u predmetu po četiri stavke još pratim kakve tko ima navike u korištenju mobitela i to selektivno kažnjavam? Znaš li koliko oni podivljaju ako ista pravila ne primjenjuješ dosljedno na sve?

[Godiva]

kajperinja kaže:

Napisala sam komentar na to...jasno da to ne moze svaki nastavnik, niti moze jednako brzo. Nisi su svi razredi isti. Nije svejedno imaju li 7 ili 17 godina.
Ali, uvjerena sam da ne nastane u svakom razredu dar-mar nakon tako neceg i da se (bar kad govorimo o vecoj djeci, o srednjim skolama, gimnazijama) u nekim razredima moze prijeci preko toga, bas kao sto se dogadja i na fakultetima (nisu studenti imuni i nepogresivi), na sastancima/sprovodima...gdje se ili zamoli "kolega ugasite mobitel" ..ili onaj ciji je mob slucajano zazvonio (i neugodno mu je zbog toga) sam automatski ugasi taj mob.

Srednjoškolci i studenti nisu isto. Granica punoljetnosti je s pravom postavljena na 18 ili čak 21 godinu.

Možda u top gimnazijama postoji varijanta da će zvonjava mobitela proći kao što je to slučaj na sastancima odraslih gdje svi razumiju da se to može svakome dogoditi i gdje se to nikome ne kažnjava pa će problem u najgorem slučaju završiti s nekoliko prijekih pogleda, ali u prosječnoj srednjoj školi ti to garantirano tako ne prolazi.

Ne zamjeri, ali u tvojim postovima se jako osjeti da si se upustila u temu o kojoj vrlo malo znaš i s kojom nemaš nikakvog praktičnog iskustva. Ne poznaš ni dobnu skupinu, ni njihove navike, ni dopuštene metode kažnjavanja niti njihove učinke.

[Godiva]

kajperinja kaže:

Uostalom, ajde da uzmemo to kao neku cinjenicu...nastavnik ne moze nakon sto zazvoni mobitel drzati nastavu sljedecih 15 minuta. Ako je tako, onda se isto desava i u svim ostalim slicnim situacijama, zasto je mobitel bitan?
Mogu djeca fuckati, pjevati, bacati torbe, gadjati se s gumicama, citati novine, kratati se, ljubiti se....ako u svakoj takvoj situaciji nastavnik ne moze dalje odrzavati nastavu....ok, ne moze...i sto stim?
Da mu ja pomognem ili sto? Da ja uvedem neke nove pedagoske mjere?
Ja stvarno ne znam sto moze i sto da poduzme.
Samo ne znam s cim to ima veze. Pa nije da ja odobravam nered na satu i da sam sretna ako nastavnik gubi od sata zbog mobitela ili bilo cega drugoga.
Samo, veci bi mi problem mozda bio necije namjerno i ucestalo remecenje mira, nego sto je to jedan zvon inace mirnog i odgovornog ucenika. A ako je vise ovih drugih, onda toga i nece biti toliko da bi bio problem, dakle problem su ovi prvi, bar po meni.

Mobitel je problem zato jer je ometanje nastave zbog korištenja mobitela daleko češće nego zbog svega navedenog, jer oni nisu ovisni o fućkanju, nisu ovisni o pjevanju, o bacanju torbi, gađanju gumicama i sl., ali jesu ovisni o mobitelu.

Svejedno je čiji mobitel zvoni - jednako ometa mobitel odlikaša i ponavljača.

Iz onog što pišeš, lagano mi se čini da si u filmu da je tvoje dijete nešto bolje od drugih, što je izuzetno opasno uvjerenje. Činjenica je da ti, kao i bilo koji drugi roditelj, u stvari nemaš pojma što tvoje dijete radi i kako se ponaša u školi.

Nebrojeno puta mi se dogodilo da roditelj dođe na informacije i kaže: "Ma joj, ne morate mi ni pokazivati ocjene, meni Marko sve kaže." A ti onda veliš: "A dobro, onda sigurno znate za ovu jedinicu iz matematike i povijesti od prošlog tjedna." "Kakvu jedinicu... ?! Pa on je dosad bio uvijek odličan..." "A znate li gdje je bio jučer prva dva sata?" "Pa zar nije bio u školi?" U nastavku priče promatraš kako roditelj mijenja boje.

[kajpa]

Godiva kaže:

Naravno da ima. Ali to ne umanjuje problem koje koji stvara većina.

No dobro, i kako ga rijesiti?

Misliš li da je zaista moguće da npr. ja uz praćenje njihovog napretka u predmetu po četiri stavke još pratim kakve tko ima navike u korištenju mobitela i to selektivno kažnjavam? Znaš li koliko oni podivljaju ako ista pravila ne primjenjuješ dosljedno na sve?

Nisi u stanju primjetiti da je neki ucenik miran i nikada ne remeti nastavu, od onog koji non-stop nesto izvodi?
Ne vidis medju njima razliku, ne primjecujes osobnost djece kojoj predajes?

Godiva kaže:

Srednjoškolci i studenti nisu isto. Granica punoljetnosti je s pravom postavljena na 18 ili čak 21 godinu.

U cetvrtom razrtedu su punoljetni.

Možda u top gimnazijama postoji varijanta da će zvonjava mobitela proći ]kao što je to slučaj na sastancima odraslih gdje svi razumiju da se to može svakome dogoditi i gdje se to nikome ne kažnjava pa će problem u najgorem slučaju završiti s nekoliko prijekih pogleda, ali u prosječnoj srednjoj školi ti to garantirano tako ne prolazi.

NIsmo precizirali o kakvim skolama govorimo. Tako da - eto moze negdje i tako, zar ne?
A ako ne prolazi tako, kako prolazi? Kako se to rjesava?

Ne zamjeri, ali u tvojim postovima se jako osjeti da si se upustila u temu o kojoj vrlo malo znaš i s kojom nemaš nikakvog praktičnog iskustva. Ne poznaš ni dobnu skupinu, ni njihove navike, ni dopuštene metode kažnjavanja niti njihove učinke.

Kakve veze to ima? Kakve veze ima koliko znam ja ili bilo koji roditelj cije dijete ide u skolu?
Pitam lijepo ...kako to kaznjavate?
Zasto je dobro ista pravila primjenjivati doslovno na sve...i na onog koji slucajno pogrijesi jednom/dvaput i na onog koji namjerno radi nered non-stop?
I o kojim se pravilima radi, sto se tocno dogodi djetetu (u vecini skola o kojima govoris) ako mu zazvoi mobitel ili ako fucka na satu ili ako na bilo koji nacin remeti nastavu?
I zasto mislis da imam nesto protiv tih pravila? (osim onog da se zadrzi mob)

[Godiva]

kajperinja kaže:

No dobro, i kako ga rijesiti?

Jedino tako da uvedeš internet, laptop i projektor u svaki razred i zabraniš nošenje mobitela u školu. Ali to nije moguće, uglavnom zato jer više-manje svaki roditelj, kao i ti, hoće da mu dijete ima mobitel kod sebe. Dakle, dokle god oni nose mobitele, problem je nerješiv.

kajperinja kaže:

Nisi u stanju primjetiti da je neki ucenik miran i nikada ne remeti nastavu, od onog koji non-stop nesto izvodi?
Ne vidis medju njima razliku, ne primjecujes osobnost djece kojoj predajes?

Naravno da vidiš, ali za isti prijestup mora postojati ista sankcija za sve, bez obzira tko je počinitelj. To je jedini način da stvari koliko-toliko funkcioniraju i u društvu i u školi. E sad, ako ti to nije jasno, tu se već radi o problemu s kojim ti ja sasvim sigurno ne mogu pomoći.

kajperinja kaže:

Pitam lijepo ...kako to kaznjavate?

Već sam ti odgovorila. Slučajnu zvonjavu ne kažnjavaš, a prčkanje po mobitelu za vrijeme sata ja tako da mobitel do kraja sata bude na mom stolu, a neki tako da ga uzmu i ostave kod voditelja/pedagoga i traže da roditelj dođe po njega u školu.

Obje metode nemaju bog zna kakav efekt, jer - kao što sam već napomenula - radi se o ovisnosti, a ovisnost se može riješiti jedino odvikavanjem od droge, što podrazumijeva njezino uklanjanje iz života.

[Godiva]

E da, ima još jedan način kako možeš riješiti problem mobitela u školi. Zabraniti maloljetnicima da ga posjeduju jer izaziva ovisnost i šteti zdravlju (zrači, naprežu se oči) i koncentraciji.

Dio bi ih se sigurno snašao, kao što se snađu i za duhan i alkohol, ali prosječno vrijeme provedeno na Facebooku i u igranju video-igara bi kod većine sigurno palo s cca pet na cca tri sata dnevno, što bi im omogućilo značajnu količinu vremena potencijalno iskoristivog za smislenije sadržaje. Osim toga, kada ne bi imali stalnu prisilu provjeravanja mobitela, bili bi koncentriraniji i na školu i na bilo što drugo čemu se posvete.

No kako bi se ovo izravno kosilo s financijskim interesima nekih od vodećih koncerna, a i željama većine roditelja, nije realno za očekivati da će se ikada dogoditi.

[kajpa]

Godiva kaže:

Ne zamjeri, ali u tvojim postovima se jako osjeti da si se upustila u temu o kojoj vrlo malo znaš i s kojom nemaš nikakvog praktičnog iskustva. Ne poznaš ni dobnu skupinu, ni njihove navike, ni dopuštene metode kažnjavanja niti njihove učinke.

Hm, mislim da si se malo zeletila s tim koliko mozda o necemu znam ili neznam, ali nema veze, mislim da to za raspravu nije ni bitno.
Roditelji su svakavi, ovakvi i onakvi i manje ili vise su upoznati s tim stvarima. Tesko je vjerovati da prosjecni roditelj o tome bas jako puno zna i da ima prakticnog iskustva na tom polju.
A i takvi imaju djecu i ta djeca idu u skolu. Ako o problemu mobitela u skolu mogu razgovarati samo oni koji o tome problemu sve znaju i imaju prakticnog iskustva, nece se daleko doci po pitanju rjesavanja istog. Jer onda nema razgovora s vecinom roditelja.

Godiva kaže:

Mobitel je problem zato jer je ometanje nastave zbog korištenja mobitela daleko češće nego zbog svega navedenog, jer oni nisu ovisni o fućkanju, nisu ovisni o pjevanju, o bacanju torbi, gađanju gumicama i sl., ali jesu ovisni o mobitelu.

Ok, razumijem...to je veci problem.

Svejedno je čiji mobitel zvoni - jednako ometa mobitel odlikaša i ponavljača.

Jasno da je...nisam ni u jednom trenutku spomenula ponavljaca i odlikasa. Nego sam usporedila mirnog ucenika (koji ne ometa nastavu) i onog koji to stalno radi. I odlicni djaci znaju pripadati ovoj drugoj skupini.
Ali imo nije svejedno to da nekome mobitel zvoni svaki dan (karikirano) da ga drzi na klupi i stalno prcka po njemu...i da dijete drzi mob u torbi, ne desava se da mu zvoni ...osim eto...jednom ili dvaput u vise godina, slucajno.
Ako netko napravi neki prekrsaj (npr. prometni) prvi ...ili drugi put...nije mi to isto kao kad citam da netko ima po 1000 prometnih prekrsaja.
Isto vrijedi (meni) i za krsenje pravila u skoli.

Iz onog što pišeš, lagano mi se čini da si u filmu da je tvoje dijete nešto bolje od drugih, što je izuzetno opasno uvjerenje. Činjenica je da ti, kao i bilo koji drugi roditelj, u stvari nemaš pojma što tvoje dijete radi i kako se ponaša u školi.

Hm, ok, stavila si "lagano"...pa necu dublje u to...Imas pravo na svoje misljenje. Jest da je malo naivno da mislis da ovako preko foruma mozes znati kakva sam, kakvo je dijete i kakav nam je odnos, ali ok...necu se pjenit. Pretpostavljam da ne znas ni ide li u skolu.
Je li moje dijete bolje od drugih ili je katastrofa i to jesam li ja najgluplji roditelj na svijetu uopce nema nikave veze s raspravom. Govorimo opcenito, a ne o meni i mom djetetu. To kako ce nastavnici rjesavati probleme na satu nema veze s tim.
Sto se tice cinjenice...citirat cu Lorda pa reci "vrlo hrabra izjava" ...za nekog tko me ne pozna, a ni moje dijete.
Ako se moje dijete (recimo) u skoli ponasa lose/neadekvatno/neprilagodjeno/uzasno/itd. onda ocekujem od osoblja skole da me o tome obavijesti. U protivnom nemam razloga misliti bilo sto drugo niti sumnjati u ponasanje svog djeteta.

Nebrojeno puta mi se dogodilo da roditelj dođe na informacije i kaže: "Ma joj, ne morate mi ni pokazivati ocjene, meni Marko sve kaže." A ti onda veliš: "A dobro, onda sigurno znate za ovu jedinicu iz matematike i povijesti od prošlog tjedna." "Kakvu jedinicu... ?! Pa on je dosad bio uvijek odličan..." "A znate li gdje je bio jučer prva dva sata?" "Pa zar nije bio u školi?" U nastavku priče promatraš kako roditelj mijenja boje.

Nisam od onih koji misli da ce dijete bas sve reci. Poneka losa ocjena ili markiranje meni je sasvim normalna pojava. Ali da ce reci vecinu toga i da nece biti iznenadjenja na informacijma, to ocekujem. Kad se desi takvo sto, prilagodit cu se. (za markiranje si sam moras smisliti izgovor, pa da na informacijma ne bude problema )

Godiva kaže:

Jedino tako da uvedeš internet, laptop i projektor u svaki razred i zabraniš nošenje mobitela u školu. Ali to nije moguće, uglavnom zato jer više-manje svaki roditelj, kao i ti, hoće da mu dijete ima mobitel kod sebe. Dakle, dokle god oni nose mobitele, problem je nerješiv.

Zasto bi bio? Nitko mene ne pita sto ja zelim...ako se nesto promijeni to nece ovisiti o meni.
Tim vise sto ja jesam za to da mobiteli budu zabranjeni na nastavi. Ali da se omoguci da dijete ima mob prije i poslije skole, dakle, da ga ima gdje na sigurno odloziti tokom nastave.

Naravno da vidiš, ali za isti prijestup mora postojati ista sankcija za sve, bez obzira tko je počinitelj. To je jedini način da stvari koliko-toliko funkcioniraju i u društvu i u školi. E sad, ako ti to nije jasno, tu se već radi o problemu s kojim ti ja sasvim sigurno ne mogu pomoći.

Mislim da ustvari tako stvari ne funkcioniraju. Uvijek postoje olakotne okolnosti i otegotne okolnosti. Ako netko stalno krsi propise/zakone/pravila...na njega se primjenjuje stroza kazna. (i u kaznenom zakonu imas za vako djelo od-do...a koliko ce tko dobiti ovisi o kojecemu)
Ako ubijes jednog covjeka u afektu, nije isto ako si serijski ubojica.

Već sam ti odgovorila. Slučajnu zvonjavu ne kažnjavaš, a prčkanje po mobitelu za vrijeme sata ja tako da mobitel do kraja sata bude na mom stolu, a neki tako da ga uzmu i ostave kod voditelja/pedagoga i traže da roditelj dođe po njega u školu.

No, dobro...i opet pitam u cemu je problem?
Zasto se mene ovdje napada kao da sam ja krivac za sve probleme svih nastavnika s mobitelima?
Pa ja nemam nista protiv da se mob oduzme. I da se roditelja pozove na razgovor.

Obje metode nemaju bog zna kakav efekt, jer - kao što sam već napomenula - radi se o ovisnosti, a ovisnost se može riješiti jedino odvikavanjem od droge, što podrazumijeva njezino uklanjanje iz života.

Hm, ne znam bas kako to izvesti...ali za to sto to ne ide nisam ja kriva.

Godiva kaže:

E da, ima još jedan način kako možeš riješiti problem mobitela u školi. Zabraniti maloljetnicima da ga posjeduju jer izaziva ovisnost i šteti zdravlju (zrači, naprežu se oči) i koncentraciji.

Eto, mozda moze neki referendum oko toga, ili kako mislis sprovesti tu zabranu...mozda je moguce, ali ne znam kako.
A bilo bi i nezgodno da pola razreda ima mob, pola ne. (u 4r srednje skole)

Dio bi ih se sigurno snašao, kao što se snađu i za duhan i alkohol, ali prosječno vrijeme provedeno na Facebooku i u igranju video-igara bi kod većine sigurno palo s cca pet na cca tri sata dnevno, što bi im omogućilo značajnu količinu vremena potencijalno iskoristivog za smislenije sadržaje. Osim toga, kada ne bi imali stalnu prisilu provjeravanja mobitela, bili bi koncentriraniji i na školu i na bilo što drugo čemu se posvete.

Gle, ja sam za. Za to da u skoli dijete nema mobitel pri ruci.
Ali da mu se omoguci da ga ima na putu u i iz skole.
Dakle, nekakvo rjesenje mozda postoji, ali je i ono za sada kod nas neizvedivo zbog nedostatka sredstava, a i volje ..nekih koji bi mogli nesto uciniti po tom pitanju.

No kako bi se ovo izravno kosilo s financijskim interesima nekih od vodećih koncerna, a i željama većine roditelja, nije realno za očekivati da će se ikada dogoditi.

Da, cini se da nije, samo ta cinjenica nema nikave veze samnom.

[Godiva]

Kajperinja, bez razloga se doživljavaš napadnuto i mislim da si zbog toga prešla u laganu nesuvslost u kojoj uspoređuješ serijske ubojice s klincima koji redovno markiraju ili prtljaju po mobitelu pod satom. Ili u objašnjavanje da interesi koncerna nemaju veze s tobom. Tko bi uopće takvu glupost mogao insinuirati? Raspravljamo o problemu mobitela u školi i pišem svoja iskustva u dijalogu s tobom bez ikakve namjere da te napadam.

Nemoguće je da klinac ima mobitel na putu do škole i iz škole, a da ga nema u školi. Čak i da škole imaju ormariće, ova ekipa čiji mobiteli koštaju preko tri tisuće kuna (a ima ih i od manje imućnih roditelja, ne bi vjerovala) prva ne bi to htjela ostavljati u njima zbog straha od krađe (kao što ih često iz istog razloga ne žele staviti na nastavnikov stol za vrijeme testa) i opet bi poteglo pitanje oduzimanja njihove privatne imovine, da ne spominjem stvarne krađe koje bi se garantirano događale i da staviš multilock na svaki ormarić i odštete koje bi onda trebale plaćati škole koje danas uglavnom jedva imaju love za kredu.

Kako su tvoji roditelji preživljavali tvoj put od kuće do škole i natrag bez mogućnosti da te nazovu?

[kajpa]

Godiva kaže:

Kajperinja, bez razloga se doživljavaš napadnuto i mislim da si zbog toga prešla u laganu nesuvslost

Ne bih bas rekla da je bezveze, obzirom na napisano. (ne mislim na tebe nego na sve komentare)
Ali ok, zaboravimo to.

u kojoj uspoređuješ serijske ubojice s klincima koji redovno markiraju ili prtljaju po mobitelu pod satom. Ili u objašnjavanje da interesi koncerna nemaju veze s tobom. Tko bi uopće takvu glupost mogao insinuirati? Raspravljamo o problemu mobitela u školi i pišem svoja iskustva u dijalogu s tobom bez ikakve namjere da te napadam.

Ne, ne usporedjujem to. Krivo si shvatila.
Da, pisemo o problemu mobitela u skolama i opcenito o kaznama tj. mjerama koje nastavnici mogu primjeniti.
Tvoja iskustva su nesto sto je ovdje zanimljivo procitati. Drugi nisu pisali bas o iskustvima, nego ...ustvari, ne znam o cemu. Pitala sam, ali nisam dobila odgovor. Ili...mozda nisam shvatila u cemu je u stvari problem. (ne mislim s mobitelima, nego s mojim misljenjem)

Nemoguće je da klinac ima mobitel na putu do škole i iz škole, a da ga nema u školi. Čak i da škole imaju ormariće, ova ekipa čiji mobiteli koštaju preko tri tisuće kuna (a ima ih i od manje imućnih roditelja, ne bi vjerovala) prva ne bi to htjela ostavljati u njima zbog straha od krađe (kao što ih često iz istog razloga ne žele staviti na nastavnikov stol za vrijeme testa) i opet bi poteglo pitanje oduzimanja njihove privatne imovine, da ne spominjem stvarne krađe koje bi se garantirano događale i da staviš multilock na svaki ormarić i odštete koje bi onda trebale plaćati škole koje danas uglavnom jedva imaju love za kredu.

Ako je nemoguce, ne znam onda kako to rijesiti. Sorry, ali dijete poslije skole moze ici van..na kavu, kod frenda do kasno, u kino/koncert do kasno...kod nekog prespavatim na put ... i mislim da je prilicno logicno i normalno da ima mobitel, da se moze javiti ako zatreba, da ce se zadrzati, ostati spavati...da moze pozvati doma, taxi, hitnu, policiju....

Kako su tvoji roditelji preživljavali tvoj put od kuće do škole i natrag bez mogućnosti da te nazovu?

Stvarno besmisleno i nekonstruktivno pitanje.
Prezivjeli su ljudi i roditelji bez auta i struje i televizora i hladnjaka, pa nitko bas nije za to da ih se odrekenemo. Zivjeli smo i bez interneta, pa zelimo li ga se odreci, svi mi? I mozemo li, sada ici unatrag? Mozes li ukinuti mobitele na neki nacin, svima...ili maloljetnicima?
Moji su roditelji prezivjeli, jer mobitela nije bilo. Ne mozemo se sada praviti da ih nema. Tvoje dijete nema mobitel, niti ga nece imati do punoljetnosti? Ili ga, ako ce ga upak imati (ili ima) nece nositi u skolu, nikada? Nije bitno tvoje dijete i imas li ga uopce, nego stav. Tako razmisljas i vjerujes u to?

Ali...da se odmaknemo od tog glupog mobitela.
Ok, recimo da je najgore sto se u jednom razredu desava je da zazvoni mobitel. Uz neke druge malo manje neugodne situacije koje se desavaju u razredu. Znaci imamo situcije i xy situacije, kad je u razredu doslo do remecenja mira.
I vrticka djeca su postala (kaze mi teta) "nemoguca" ...razmazena i tesko je izaci s njima na kraj, a s roditeljima jos teze. Svi su jako pametni i ne uvazavaju struku, ne suradjuju i kucni odgoj je upitan...sve losiji. (samo prenosim ono sto cujem)
U skoli je naravno isto tako...djeca sve vise neposlusna i svasta si dozvoljavaju, roditelji gundaju i zale se nastavnicima na sve i svasta...ne suradjuju, nastavnici ne mogu nista, nemaju prave pedagoske mjere kojima bi postigli neki preokret, nemaju strucnu pomoc od strane skolskih strucnih osoba (jer ih niti nema), nemaju pomoc vanjskih institucija (npr. CZSR)
Pod satom djeca rade nepodopstine raznih vrsta ...izmedju ostalog igraju se s mobitelima, a nekome sasvim slucajno i zazvoni.
Tako nekako se cini da je u razredima, u skolama. Nekima. To je kao neko cinjenicno stanje.
Sto rade nastavnici s djecom koja rade nered, bilo koje vrste?
Sto se moze poduzeti? Tko moze poduzeti?
Pa valjda treba mijenjati pravila, unijeti mjere, sankcije...nesto.
Kakve? Pa ne znam, kako rekoste (tj. ti si rekla) ..."vidi se da o temi
vrlo malo znaš i s kojom nemaš nikakvog praktičnog iskustva. Ne poznaš ni dobnu skupinu, ni njihove navike, ni dopuštene metode kažnjavanja niti njihove učinke."
Tako da ocito nisam prava osoba za smisljavanje novih metoda i promjena...ali netko bi morao, zar ne, ako je tako kriticno.
Donijeti pravila kojih se ucenici moraju drzati.
Upoznati i djecu i roditelje s tim pravilima i traziti da se sloze s njima. (u srednju skolu se i ne mora upisati onaj kome se pravila ne svidjaju)
U slucaju nepridrzavanja pravila, pozivati roditelje na razgovor.
Odrediti sankcije i primjenjivati ih.
Odrediti razlicite sankcije za ..."zlocine" razlicitih "tezina".

Istina je da ja osobno zelim da dijete ima mob kad ide i kad dolazi iz skole. Ali, da su pravila drugacija, da je to zabranjeno, ne bi ga imalo, kao ni itko drugi.
Ne, nisam za to, ali pravilo je pravilo, pa ako postoji treba ga se i drzati.
Citala sam temu o tome kako prezivjeti prvi razred u sitaciji kada je dijete samo doma...kad je na boravku. I djeci i roditeljima je tesko...puno im znaci mob kojim dijete moze pozvati ako je neka frka (kao sto je mala od Ribez zvala kad je plakala pred vratima i nije mogla uci u stan, jer nije mogla naci kljuceve).
Posebna prica su veliki..tinejderi/adolescenti...koji svrljaju svuda i zaborave se...pa je olaksanje kad se odnekud jave da je sve ok, da su se samo zadrzali...ili kad ih mozes nazvati.

Mislim da je stvarno nemoguce izbaciti mobite iz zivota, kako naseg, tako i njihovog.
Da treba uciniti nesto da to sto manje utice na nastavu ...to da.
Sto? Nemam pojma.
Osim tih ormarica mi nista ne pada na pamet. A sto se tice vrijednosti/sigurnosti, mozda se skola moze nekako od toga ograditi..." ne odgovaramo za vrijednosti iznad xykn, mozda se ormarici mogu osigurati..mozda se mogu postaviti kamere...mozda mogu ostaviti na svakom satu mob u toj nekoj kutiji....
Stvarno ne znam sto i kako, ali slazem se da bi (ako prostoji) problem trebalo i rjesavati.

[kajpa]

buditedobro kaže:

Opet mnogo vike ni oko čega. Bilo bi divno kad bi upotreba mobitela bio nateži problem u školi.
Ako dijete na satu upotrebljava mobitel, zamolimo ga da isključi ton i spremi ga u torbu. Ako to opetovano čini, razgovaramo s njim. Ako opet tipka, igra se, ako mu mobitel zvoni, uzmemo ga, nazovemo roditelja i pitamo smijemo li zadržati mobitel (da ne sprijčimo kontakt dijete-roditelj) do sutra. Ako se roditelj ne slaže, djetetu vratimo mobitel i pozovemo roditelja na dogovor (ne nužno isti dan).
Kućni je red većine škola jasan, i za djecu i za djelatnike.
U privatnome vremenu, a to je i odmor, mobitel je dopušten, kao i svaki drugi način komunikacije i kao svaka igračka.
Ako komu jednokratno zazvoni mobitel, on će se ispričati i isklljučiti ga. To je tako i u svijetu odraslih, ne vidim razlog da tako ne bude i među djecom.
Nisam nikad čula da je odrasla osoba kažnjena zbog upotrebe mobitela, no da je imala posljedice, moguće je. Koliki će kredibilitet imati odrasla osoba koja u vrijeme službe, sastanka s vama telefonira? Učimo djecu da si to ne mogu dopustiti kao ni bilo tko drugi. I to je sve.

Konacno jedan post na koji mogu samo staviti i reci da se sasvim slazem.

[Godiva]

Kao što sam ti već napisala, ne postoji efikasan način da se riješi problem mobitela u školi. Jedino što bi bilo efikasno jest da ih djeca uopće ne nose u školu, ali to se ne može sprovesti. Stvorena je potreba da se bude dostupan uvijek i u svako vrijeme i postali smo njezini robovi.

Jedna od njezinih posljedica je dodatno pogoršanje kaosa u školama koji je uvjetovan davanjem prevelikih prava djeci i roditeljima na uplitanje u nastavni proces koja su povukla za sobom mogućnost potpunog nepoštivanja učeničkih obaveza.

Npr. đak koji redovito markira, ne uči i ne radi ništa na satu čitavu godinu ima pravo odgovarati zadnji nastavni sat i biti ocijenjen pozitivnom ocjenom. Ako pak dobije negativnu ocjenu, tu je pravo na žalbu na ocjenu, prijava nastavnika Ministarstvu, plasiranje lažne priče u medije, evo može i npr. ovdje na forum. Ljudi mahom odustaju od mogućnosti takvog maltretiranja i daju dvojke svima. Rezultat su svjedodžbe iza kojih ne stoji nikakvo znanje. Potplaćenost nastavnika i općerašireno notorno neistinito vjerovanje da oni rade samo u ono vrijeme kad su u razredu da ne spominjem. I tako... problem je višeslojan, a mobiteli su samo detalj koji je na sve odavno postojeće probleme dodao i taj da i nastavniku i učenicima svatko ima pravo ometati sat.

[kajpa]

Godiva kaže:

Kao što sam ti već napisala, ne postoji efikasan način da se riješi problem mobitela u školi. Jedino što bi bilo efikasno jest da ih djeca uopće ne nose u školu, ali to se ne može sprovesti. Stvorena je potreba da se bude dostupan uvijek i u svako vrijeme i postali smo njezini robovi.

Jedna od njezinih posljedica je dodatno pogoršanje kaosa u školama koji je uvjetovan davanjem prevelikih prava djeci i roditeljima na uplitanje u nastavni proces koja su povukla za sobom mogućnost potpunog nepoštivanja učeničkih obaveza.

Npr. đak koji redovito markira, ne uči i ne radi ništa na satu čitavu godinu ima pravo odgovarati zadnji nastavni sat i biti ocijenjen pozitivnom ocjenom. Ako pak dobije negativnu ocjenu, tu je pravo na žalbu na ocjenu, prijava nastavnika Ministarstvu, plasiranje lažne priče u medije, evo može i npr. ovdje na forum. Ljudi mahom odustaju od mogućnosti takvog maltretiranja i daju dvojke svima. Rezultat su svjedodžbe iza kojih ne stoji nikakvo znanje. Potplaćenost nastavnika i općerašireno notorno neistinito vjerovanje da oni rade samo u ono vrijeme kad su u razredu da ne spominjem. I tako... problem je višeslojan, a mobiteli su samo detalj koji je na sve odavno postojeće probleme dodao i taj da i nastavniku i učenicima svatko ima pravo ometati sat.

Evo jos jedan
Slazem se i s ovim, sve to stoji.