|
|
08.05.2012., 18:09
|
#61
|
Registrirani beskorisnik
Registracija: Mar 2011.
Postova: 4,914
|
Quote:
white panties kaže:
zasto se zene koje su u slicnoj situaciji kao postavljacica teme, a koje zive u istmi mjestima-ocito ima ih puno-ne bi organizovale, i za pocetak zajedno iznajmile stan? u mnogim mjestima u svijetu ljudi zive u kolektivima, jer je jeftinije nego iznajmiti stan sam; zasto je to toliko neuobicajeno kod nas?
|
Čitajući pretužne priče baš htjedoh ovako nešto predložit.
Žene koje su sputane financijski, nemaju kamo, požale se i popričaju na forumu, olakšaju jedna drugoj život i budu si potpora emocionalno i financijski... zašto ne? možda baš takav aranžman bude nova životna prilika
sve je bolja opcija nego venuti u lošem braku
edit: ovo bi bila dobra top tema
|
|
|
19.06.2012., 19:47
|
#62
|
U samoizolaciji
Registracija: Mar 2012.
Postova: 51
|
Quote:
-honey- kaže:
Neki ljudi zaista prelako odustaju od svojih brakova, a da se nisu niti potrudili išta učiniti da promijene situaciju. Ali svatko za sebe zna najbolje. Btw. pakao je nešto sasvim drugo i nadam se da je ovo najgora verzija na koju će u životu naići. Eto, to što proživljava Margarita39, to je pakao i iz takvog braka treba pobjeći. Nije dobro generalizirati jer svaki brak je drukčiji.
|
ja i dalje čamim ovdje a vidim da nema nade da se išta popravi. sve sam jadnija i sve mi je teže živjeti ovako a ne vidim izlaz jer sam ograničena vječitim razmišljanjem da će me okolina osuđivati odem li iz ovog doma u koji sam proteklih desetak godina uložila ogromne količine novaca. prekjučer sam opet bila napadnuta od tog svog nevjenčanog supruga, on uporno inzistira na seksu, ja se tome protivim jer nakon svih maltretiranja, nakon silovanja, nakon svih laži i dugova u koje me uvalio jer sam naivna plaćala režije i uzimala kredite kako bih uredila dom i prehranila nas dok se on kladio meni iza leđa, ja nisam u stanju spavati s njim u istom krevetu a kamoli seksati se. Jučer sam plakala i na koljenima molila da me ne izbacuje na ulicu, da ću mu dati svoje tijelo ako mu je to jedino bitno samo neka ne izbacuje mene i dijete na ulicu. Naime kuća stoji na njega i ja nemam ništa. Mogu sudski jedino dokazivati koliko sam uložila u tu nekretninu i to se može po sudu provlačit godinama a ja dotle nemam kud. Plakala sam i molila ga za razumijevanje, divljao je i urlao i hodao za mnom ukrućenim udom ko pomahnitali pas koji se tjera, nije ga sprečavalo ni to što je dijete prisutno. Ne mogu vjerovati da si dozvoljavam ovo ali ja stvarno nemam kud. Toliko me maltretirao da sam u jednom trenutku samo skinula sa sebe sve i rekla neka se posluži, njega nije sprečavalo ni to što ja plačem i stenjem od boli, nije mu ništa bilo bitno osim da namiri svoje potrebe. Moje dijete je u jednom trenutku uletjelo u sobu i spasilo me daljnje torture prijeteći mu da će nazvati policiju. Smirio se, pola sata kasnije evo ga opet zamnom u kupatilo. Kako sam bolesna, moram koristiti vaginalete, natjerao me da to izvadim iz sebe van kako bi se on opet namirivao. Ja sam jad da jadniji ne mogu biti. Nemam kud. Kad platim sve kredite koje mi je on nakalemio, meni ne ostane sto kuna od mojih primanja. ja nemam kud.
|
|
|
19.06.2012., 22:46
|
#63
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2008.
Postova: 204
|
Jebote led,necu vise ni citati ovaj topic,a bogami ni ovaj forum.Ovo je uzasno sta sam procitao dosad.Kao iz horror filmova.
|
|
|
20.06.2012., 11:14
|
#64
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2009.
Lokacija: čvrsto na zemlji
Postova: 1,414
|
Quote:
margarita39 kaže:
ja i dalje čamim ovdje a vidim da nema nade da se išta popravi. sve sam jadnija i sve mi je teže živjeti ovako a ne vidim izlaz jer sam ograničena vječitim razmišljanjem da će me okolina osuđivati odem li iz ovog doma u koji sam proteklih desetak godina uložila ogromne količine novaca. prekjučer sam opet bila napadnuta od tog svog nevjenčanog supruga, on uporno inzistira na seksu, ja se tome protivim jer nakon svih maltretiranja, nakon silovanja, nakon svih laži i dugova u koje me uvalio jer sam naivna plaćala režije i uzimala kredite kako bih uredila dom i prehranila nas dok se on kladio meni iza leđa, ja nisam u stanju spavati s njim u istom krevetu a kamoli seksati se. Jučer sam plakala i na koljenima molila da me ne izbacuje na ulicu, da ću mu dati svoje tijelo ako mu je to jedino bitno samo neka ne izbacuje mene i dijete na ulicu. Naime kuća stoji na njega i ja nemam ništa. Mogu sudski jedino dokazivati koliko sam uložila u tu nekretninu i to se može po sudu provlačit godinama a ja dotle nemam kud. Plakala sam i molila ga za razumijevanje, divljao je i urlao i hodao za mnom ukrućenim udom ko pomahnitali pas koji se tjera, nije ga sprečavalo ni to što je dijete prisutno. Ne mogu vjerovati da si dozvoljavam ovo ali ja stvarno nemam kud. Toliko me maltretirao da sam u jednom trenutku samo skinula sa sebe sve i rekla neka se posluži, njega nije sprečavalo ni to što ja plačem i stenjem od boli, nije mu ništa bilo bitno osim da namiri svoje potrebe. Moje dijete je u jednom trenutku uletjelo u sobu i spasilo me daljnje torture prijeteći mu da će nazvati policiju. Smirio se, pola sata kasnije evo ga opet zamnom u kupatilo. Kako sam bolesna, moram koristiti vaginalete, natjerao me da to izvadim iz sebe van kako bi se on opet namirivao. Ja sam jad da jadniji ne mogu biti. Nemam kud. Kad platim sve kredite koje mi je on nakalemio, meni ne ostane sto kuna od mojih primanja. ja nemam kud.
|
Zlo mi je od ovog što sam pročitala !!!!
Na žalost moram ti reći da ako ti sve ovo trpiš , tvoja stvar .
ALI ŠTO RADIŠ DJETETU !!!!!!!!
Prijavi ga policiji , možeš i danas , za maltretiranje, silovanje - pred djetetom .
Otiđi kod liječnika da imaš sve i napismeno...
Ne čekaj .
Puno nas je živjelo u sličnim brakovima , kada se makneš , biti će ti žao što to nisi prije napravila .
Jer takav ovisnički odnos ,......To je patologija .
Možeš sve , ni sama ne znaš koliko , a kada prestaneš gledati strah na licu svoga djeteta - neprocjenjivo.
|
|
|
20.06.2012., 13:45
|
#65
|
politički nekorektna
Registracija: Feb 2012.
Lokacija: rl
Postova: 5,680
|
Ako ostaneš živjeti u takvom hororu , za koju godinu tvoj sin će stati ispred oca da te zaštiti , a što misliš kako će muž reagirati ? Možda će se povući , a možda će doći do pravog obračuna između njih dvojice .
Odluku moraš donijeti sama . Prošlo je par mjeseci otkada si nešto slično napisala ovdje , i još ti je gore . Jesi li probala naći neki stan , jesi li se uopće pokrenula da izađete iz tog pakla ?
Možda ti moja pitanja zazvuče grubo , ali u ovakvoj situaciji , iskreno , zajebi sve što si uložila u tu zajednicu , mir nema svoju cijenu .
|
|
|
20.06.2012., 23:36
|
#66
|
tu sam, nisam..
Registracija: Dec 2010.
Postova: 2,503
|
Quote:
margarita39 kaže:
ja i dalje čamim ovdje a vidim da nema nade da se išta popravi. sve sam jadnija i sve mi je teže živjeti ovako a ne vidim izlaz jer sam ograničena vječitim razmišljanjem da će me okolina osuđivati odem li iz ovog doma u koji sam proteklih desetak godina uložila ogromne količine novaca. prekjučer sam opet bila napadnuta od tog svog nevjenčanog supruga, on uporno inzistira na seksu, ja se tome protivim jer nakon svih maltretiranja, nakon silovanja, nakon svih laži i dugova u koje me uvalio jer sam naivna plaćala režije i uzimala kredite kako bih uredila dom i prehranila nas dok se on kladio meni iza leđa, ja nisam u stanju spavati s njim u istom krevetu a kamoli seksati se. Jučer sam plakala i na koljenima molila da me ne izbacuje na ulicu, da ću mu dati svoje tijelo ako mu je to jedino bitno samo neka ne izbacuje mene i dijete na ulicu. Naime kuća stoji na njega i ja nemam ništa. Mogu sudski jedino dokazivati koliko sam uložila u tu nekretninu i to se može po sudu provlačit godinama a ja dotle nemam kud. Plakala sam i molila ga za razumijevanje, divljao je i urlao i hodao za mnom ukrućenim udom ko pomahnitali pas koji se tjera, nije ga sprečavalo ni to što je dijete prisutno. Ne mogu vjerovati da si dozvoljavam ovo ali ja stvarno nemam kud. Toliko me maltretirao da sam u jednom trenutku samo skinula sa sebe sve i rekla neka se posluži, njega nije sprečavalo ni to što ja plačem i stenjem od boli, nije mu ništa bilo bitno osim da namiri svoje potrebe. Moje dijete je u jednom trenutku uletjelo u sobu i spasilo me daljnje torture prijeteći mu da će nazvati policiju. Smirio se, pola sata kasnije evo ga opet zamnom u kupatilo. Kako sam bolesna, moram koristiti vaginalete, natjerao me da to izvadim iz sebe van kako bi se on opet namirivao. Ja sam jad da jadniji ne mogu biti. Nemam kud. Kad platim sve kredite koje mi je on nakalemio, meni ne ostane sto kuna od mojih primanja. ja nemam kud.
|
Ja ovo ne mogu vjerovati. Kako se živ čovjek može ovako dati poniziti - zbog čega? Imovine, srama od toga što će netko reči?
Što će reći tvoje dijete? Kakve će to poslijedice ostaviti po njega?
Broj policije valjda znaš. Evo 192. Nazovi udruge - imaš recimo Babe- konzultiraj se i makni se odmah.
Ako ne zbog sebe onda zbog djeteta.
Fučkaš svu lovu i imovinu svijeta. Radije bih živjela u nekom sobičku nego s takvom spodobom - čudovištem.
Odi u Finu -ako si jamac - otvori zaštićeni račun (ako ti uzimaju sva primanja za kredite jer po zakonu ne smiju).
I time ćeš već nešto postići - ostat će ti dio plaće. Barem za osnovno.
Idi ženo- ovo što pišeš je kao u nekim hororcima. Daj malo života ubaci u sebe, vjere u sebe i ne osvrči se za lovom, uloženim, nekretninama, pokreninama..
Ništa nije vrijedno ovoga što ti se dešava. Zatvori ta vrata i prošlost ostavi iza sebe. Nema ništa od kukanja na forumu.
Pokreni se i prestani izbjegavati svoj dio posla (odlazak) kljukajući se tabletama.
Ovako sam gruba da te na neki način otrijeznim od svega. No, to češ morati sama. Moraš.
|
|
|
21.06.2012., 01:24
|
#67
|
Dreamer
Registracija: Feb 2010.
Lokacija: gdje snovi postaju stvarnost
Postova: 3,526
|
Quote:
margarita39 kaže:
ja i dalje čamim ovdje a vidim da nema nade da se išta popravi. sve sam jadnija i sve mi je teže živjeti ovako a ne vidim izlaz jer sam ograničena vječitim razmišljanjem da će me okolina osuđivati odem li iz ovog doma u koji sam proteklih desetak godina uložila ogromne količine novaca. prekjučer sam opet bila napadnuta od tog svog nevjenčanog supruga, on uporno inzistira na seksu, ja se tome protivim jer nakon svih maltretiranja, nakon silovanja, nakon svih laži i dugova u koje me uvalio jer sam naivna plaćala režije i uzimala kredite kako bih uredila dom i prehranila nas dok se on kladio meni iza leđa, ja nisam u stanju spavati s njim u istom krevetu a kamoli seksati se. Jučer sam plakala i na koljenima molila da me ne izbacuje na ulicu, da ću mu dati svoje tijelo ako mu je to jedino bitno samo neka ne izbacuje mene i dijete na ulicu. Naime kuća stoji na njega i ja nemam ništa. Mogu sudski jedino dokazivati koliko sam uložila u tu nekretninu i to se može po sudu provlačit godinama a ja dotle nemam kud. Plakala sam i molila ga za razumijevanje, divljao je i urlao i hodao za mnom ukrućenim udom ko pomahnitali pas koji se tjera, nije ga sprečavalo ni to što je dijete prisutno. Ne mogu vjerovati da si dozvoljavam ovo ali ja stvarno nemam kud. Toliko me maltretirao da sam u jednom trenutku samo skinula sa sebe sve i rekla neka se posluži, njega nije sprečavalo ni to što ja plačem i stenjem od boli, nije mu ništa bilo bitno osim da namiri svoje potrebe. Moje dijete je u jednom trenutku uletjelo u sobu i spasilo me daljnje torture prijeteći mu da će nazvati policiju. Smirio se, pola sata kasnije evo ga opet zamnom u kupatilo. Kako sam bolesna, moram koristiti vaginalete, natjerao me da to izvadim iz sebe van kako bi se on opet namirivao. Ja sam jad da jadniji ne mogu biti. Nemam kud. Kad platim sve kredite koje mi je on nakalemio, meni ne ostane sto kuna od mojih primanja. ja nemam kud.
|
Znam da ti je teško, ali moraš se pribrati i shvatiti da se moraš boriti za svoje dijete, jer to nije život niti su to normalni uvjeti u kojima dijete mora odrasti..Njemu ćete oboje naštetiti, ti zbog toga jer se nemaš muda maknuti, on zbog toga što je nasilni bolesni kreten ( sorry, nemam druge riječi), ali kao dijete koje je odraslo u domu punom nasilja , vjeruj mi, ako ti je imalo stalo do tebe i djeteta, makni se, čim čim dalje, tim tim bolje, i amen!!!
Bilo je ljudi i u gorim situacijama pa su se izvukli, nemoj bit glupava kokoš koja se ne zna ili misli da se nezna snaći sama bez jednog takvog smrada u životu!!! Moraš biti jaka zbog svoje djece, ima vremena i za tugu, i za plač, trenutno, makni se...
i oprosti, al j..... te uloženi novci, djetetovo djetinstvo, život, živci, sve je tu u igri ako ostaneš s njim...
__________________
...If You love somebody, set them free. ...
|
|
|
21.06.2012., 02:42
|
#68
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2007.
Postova: 9,097
|
očito se boji otići, ma kako grozno bilo
|
|
|
23.06.2012., 02:09
|
#69
|
U samoizolaciji
Registracija: Mar 2012.
Postova: 51
|
Quote:
penkalaa kaže:
očito se boji otići, ma kako grozno bilo
|
bojim se, da, mislim si budem se navikla pokoravati njegovim željama, ali kad se sjetim što mi je ućinio, što mi je pred djetetom ućinio, dođe mi da se ubijem. I da nemam to dijete, vjerojatno bih se već otrovala. Žalosno je to, živim a ne dišem, mnogi me optužuju, kao di mi je bila pamet ranije, prijateljica me isto napala da kao vidjela ona već 2005.da to ničemu ne vodi a ja uporno ulagala svoje novce i sav svoj trud u tu vezu i tu kuću misleći, bit će bolje. Sada sam tu gdje jesam, on je na terenu negdje na moru, tko zna kada se vraća, ne javlja se već nekoliko dana osim što lijepi neke pjesme po svom zidu FB u stilu žao mi je itd...
ja kredit ne mogu dobiti nigdje. kad podmirim sve što moram podmiriti, od moje plaće ne ostaje ništa. Sve što imam, sve je tu. Bojim se otići jer nemam kud i nemam nikoga. A tu ako i ostanem, znam da ću kad tad poludjeti, ne izazivam svađu, trpim sve ali raspadam se. Tjera me na seks, ne brine on brigu što ja pritom plačem, što ja ništa ne osjećam, što mene boli svaki njegov dodir, njemu je bitno da svoje potrebe zadovolji. Opiranje nema smisla, postaje nasilan i radi scene pred djetetom. zato šutim i trpim i umirem svakim danom sve više. Jadna sam i glupa i svaki dan se pogledam u ogledalo i pitam se gdje je tome kraj? Je li smrt izlaz ako mi banka ne odobri kredit. Jamce mogu naći, čak sam i jedan stan relativno jeftin našla koji bi založila pod hipoteku ali teško da se može očekivati pozitivan ishod kraj svih dugova koje imam. Bojim se samo da moja glupost i neodlučnost, moj strah neće prouzročiti još veću tragediju. Život je samo jedan, ja sam pola svog života potrošila već, imam 40 godina a očito premalo pameti...
|
|
|
23.06.2012., 02:12
|
#70
|
U samoizolaciji
Registracija: Mar 2012.
Postova: 51
|
Quote:
-different- kaže:
Ako ostaneš živjeti u takvom hororu , za koju godinu tvoj sin će stati ispred oca da te zaštiti , a što misliš kako će muž reagirati ? Možda će se povući , a možda će doći do pravog obračuna između njih dvojice .
Odluku moraš donijeti sama . Prošlo je par mjeseci otkada si nešto slično napisala ovdje , i još ti je gore . Jesi li probala naći neki stan , jesi li se uopće pokrenula da izađete iz tog pakla ?
Možda ti moja pitanja zazvuče grubo , ali u ovakvoj situaciji , iskreno , zajebi sve što si uložila u tu zajednicu , mir nema svoju cijenu .
|
probala sam i još uvijek tražim načina da izađem s djetetom živa i donekle zdrava iz svega ovoga.
|
|
|
23.06.2012., 11:27
|
#71
|
Nešto
Registracija: May 2006.
Postova: 16,808
|
Skloništa i sigurne kuće nisu divota, ali su u ovakvoj situaciji jedini izlaz kao prvi korak. U većini njih možeš dobiti i dodatnu pomoć, proći razne tečajeve i radionice, pomažu pri pronalasku posla, itd.
http://kohom.hr/mm/wp-content/upload..._adresar_0.pdf
|
|
|
23.06.2012., 11:36
|
#72
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2012.
Lokacija: šta te briga?!
Postova: 695
|
Quote:
KLCCLK kaže:
|
slazem se sa ovima, samo molim te vise nepisi da nemas kuda kada imas !
ili da nades kakav cimerski stancic ,da platis upola jeftinije...naravnno ako ti to krediti dopustaju
|
|
|
23.06.2012., 11:44
|
#73
|
Nešto
Registracija: May 2006.
Postova: 16,808
|
i da dodam, to nije bezvezarija i nemaš razloga za strah. ne znam odakle si (nije ni bitno, nemoj odgovarati) ali ja sam iz relativno malog grada u kojem sklonište postoji 10-ak godina i kao dugogodišnji novinar koji je pisao i o skloništu nisam nikada znao gdje je, a u tih 10-ak godina se jedan jedini put dogodio incident i to takav da ga je policija u roku odmah riješila. ako si u velikom gradu još bolje.
ništa nije savršeno, ali Sigurne kuće su prilično dobro i organizirane i zaštićene.
|
|
|
25.06.2012., 00:37
|
#74
|
tu sam, nisam..
Registracija: Dec 2010.
Postova: 2,503
|
Quote:
margarita39 kaže:
bojim se, da, mislim si budem se navikla pokoravati njegovim željama, ali kad se sjetim što mi je ućinio, što mi je pred djetetom ućinio, dođe mi da se ubijem. I da nemam to dijete, vjerojatno bih se već otrovala. Žalosno je to, živim a ne dišem, mnogi me optužuju, kao di mi je bila pamet ranije, prijateljica me isto napala da kao vidjela ona već 2005.da to ničemu ne vodi a ja uporno ulagala svoje novce i sav svoj trud u tu vezu i tu kuću misleći, bit će bolje. Sada sam tu gdje jesam, on je na terenu negdje na moru, tko zna kada se vraća, ne javlja se već nekoliko dana osim što lijepi neke pjesme po svom zidu FB u stilu žao mi je itd...
ja kredit ne mogu dobiti nigdje. kad podmirim sve što moram podmiriti, od moje plaće ne ostaje ništa. Sve što imam, sve je tu. Bojim se otići jer nemam kud i nemam nikoga. A tu ako i ostanem, znam da ću kad tad poludjeti, ne izazivam svađu, trpim sve ali raspadam se. Tjera me na seks, ne brine on brigu što ja pritom plačem, što ja ništa ne osjećam, što mene boli svaki njegov dodir, njemu je bitno da svoje potrebe zadovolji. Opiranje nema smisla, postaje nasilan i radi scene pred djetetom. zato šutim i trpim i umirem svakim danom sve više. Jadna sam i glupa i svaki dan se pogledam u ogledalo i pitam se gdje je tome kraj? Je li smrt izlaz ako mi banka ne odobri kredit. Jamce mogu naći, čak sam i jedan stan relativno jeftin našla koji bi založila pod hipoteku ali teško da se može očekivati pozitivan ishod kraj svih dugova koje imam. Bojim se samo da moja glupost i neodlučnost, moj strah neće prouzročiti još veću tragediju. Život je samo jedan, ja sam pola svog života potrošila već, imam 40 godina a očito premalo pameti...
|
ubiti se zbog takve budale..
No, krasno. Baš se voliš i to jako. I to dijete..
Daj prestani o materijalnom. Idi ako treba u sigurnu kuću.
Daj se jednom pogledaj u ogledalo i reci sama sebi: hebeš materijalno idem!
|
|
|
27.09.2012., 18:13
|
#75
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2012.
Postova: 18
|
Quote:
white panties kaže:
zasto se zene koje su u slicnoj situaciji kao postavljacica teme, a koje zive u istmi mjestima-ocito ima ih puno-ne bi organizovale, i za pocetak zajedno iznajmile stan? u mnogim mjestima u svijetu ljudi zive u kolektivima, jer je jeftinije nego iznajmiti stan sam; zasto je to toliko neuobicajeno kod nas?
|
Dobra ideja koja je i meni znala zasvijetlit iznad glave.
Unda? Imal koja bi bila spremna na tak šta "ludo"? Ili bar da si lajkamo srcedrapajuće poveznice na fejsu, tipa "ej živote što me snađeee"
Imam 31 godinu, dvoje djece (12 i 8 godina)
Još nisam dobila na lottu pa smrdim u muževoj kući jer nemam kuda, iako smo davno dolučili da ovo ne ide. A on je dobar pa me neće izbacit dok se ne snađem
Al nikako da se ovo stavljanje na stranu po 20 lipa na mjesec skupi, pa da si kupim neku svoju vilu
Ubi me život kaj da vam velim tak da...Da. Javite se ako želite.
Možda si možemo pomoći.
|
|
|
27.09.2012., 19:46
|
#76
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2012.
Postova: 18
|
...
margarita39
I sama sam u sl. situaciji i ne mogu si pomoći jer nemam debeli novčanik, koji je u takvim slučajevima nužno potreban.
Eto...samo sam ti htjela reći da suosjećam jer znam kroz šta prolaziš. :/
|
|
|
27.09.2012., 20:05
|
#77
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2012.
Postova: 368
|
Quote:
Nul kaže:
I sama sam u sl. situaciji i ne mogu si pomoći jer nemam debeli novčanik, koji je u takvim slučajevima nužno potreban.
:/
|
Istina potrebni su ti neki prihodi i lakše je što su oni viši, odnosno što je novčanik deblji. Pročitala sam tvoj post na temi "Kada ste odlučili?" i savjetujem ti da odluku čim prije provedeš u djelo, jer mislim da tko jednom udari ne staje na tome. Mom je trebao jako kratak period od prvog šamara do poštenih batina...
|
|
|
27.09.2012., 21:30
|
#78
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2012.
Postova: 18
|
Quote:
Glass S kaže:
Istina potrebni su ti neki prihodi i lakše je što su oni viši, odnosno što je novčanik deblji. Pročitala sam tvoj post na temi "Kada ste odlučili?" i savjetujem ti da odluku čim prije provedeš u djelo, jer mislim da tko jednom udari ne staje na tome. Mom je trebao jako kratak period od prvog šamara do poštenih batina...
|
Nije me udario nego se zaletio na mene, ja sam se branila i nekako ni sama ne znam kako, mi je slomio prst. Nije ono da je htio (slomit mi prst jel) nego eto... desilo se.
I nekako simbolično mi je slomio baš taj.
Razmišljam već godinu dana što i kako al sva su mi vrata zatvorena, kako god okrenem. To me ubija, jer nisam od onih koji sjede i plaču, osoba sam kojoj nije problem pokrenuti se, al stvarno ne znam kako jer nemam kuda, a još manje s čim.
|
|
|
28.09.2012., 14:36
|
#79
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2012.
Postova: 368
|
Quote:
Nul kaže:
Nije me udario nego se zaletio na mene, ja sam se branila i nekako ni sama ne znam kako, mi je slomio prst. Nije ono da je htio (slomit mi prst jel) nego eto... desilo se.
|
Opravdanja...budimo realni što se je uopće išao zaletavat?
Quote:
Nul kaže:
Razmišljam već godinu dana što i kako al sva su mi vrata zatvorena, kako god okrenem. To me ubija, jer nisam od onih koji sjede i plaču, osoba sam kojoj nije problem pokrenuti se, al stvarno ne znam kako jer nemam kuda, a još manje s čim.
|
Da li radiš? Zatvorena su ona vrata koja ti ne otvoriš.
Teško je znam i znam kakva je situacija, ali ja ni po jednoj tvojoj napisanoj riječi ne bi rekla da ti se nije problem pokrenut. Što si konkretno poduzela?Radim dva posla, već godinama sam novac zarađen drugim poslom stavljala na stranu....bila sam svjesna svega i znala sam za što će mi trebat, al eto nadala sam se, davala nam priliku...ponekad bi čak maštala da sam taj novac potrošila na neko naše zajedničko putovanje.
|
|
|
28.09.2012., 15:25
|
#80
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2012.
Postova: 18
|
Što sam poduzela?
Puno toga, da sad ne nabrajam. Od njega sam otišla već tri puta (jednom onak za najozbiljnije kod mog oca) al sam se nažalost "morala" vratiti, jer mi je otac alkos i to je bio užas. Vratila sam se radi djece i jer je bilo još uvijek nekih osjećaja, pa reko ajde probat ćemo. Ali nam ipak nije uspjelo.
Sama u podstanare ne mogu jer mi plaća nije dovoljna za podstanarstvo plus režije i hranu. A di su još stvari koje trebam za dva školarca.
Ne znam. I eto, zanima me kako to uspjevaju majke koje imaju prosječnu plaću (cca. 3000kn) živjet same s djecom u podstanarstvu i jeli to uopće moguće?
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:19.
|
|
|
|