Imaju li rastavljeni pravo na "svoj" zivot dalje?

[pozitivax]

Haft nije stvar u tome.....stvar je da nađe zreloga muškarca , slobodnog ili ne, koji je svjestan da su djeca u bilo kojoj vezi na prvom mjestu prioriteta što se tiče obaveza i odgovornosti.
Da su nezrelija, nesamostalnija ne samo fizički nego i emotivno, nesigurnija i da majci oni moraju biti na prvom mjestu brige.
Što ne mora umanjivati ljubav prema muškarcu..naprotiv.

Imala sam glupu susjedu , davno, koja je "voljela " svoju djecu ovisno koliko su se ona sviđala novim muškarcima u njenom životu.Tražila je da se djeca prilagode njima (većinom ego triperi ) da budu zrelija od tih muflona koji su ionako ako ogolimo stvar bili sa njom (osim jednoga ) da je iskoriste stambeno, kulinarski ili zbog sigurnosti....kao ima veću djecu pa se on ne mora ženiti ili raditi i brinuti o klincima.Ni njenim ni svojim.
Dođe doma na skuhano i oprano a djeca.....ionako imaju tatu. Takav dođe sa mišlju kako bu on super prema njemu, bar bu mu netko skuhao i očistio pa će ona biti zahvalni pesek jer ju netko hoće. Hoće oh koja sreća jer ipak nije nevina...i još ima djecu.
A djeca su trebala paziti kako će sa zapravo sorry budaletinama jer je mama očekivala da svi rade na njenoj sreći. a sreća je obično bila egoistična i uskogrudna.
Užas. Danas ta djeca žive vani a ona je zakačila neku budalu u očajnoj želji i strahu da nije sama. Pa se tlači sa njim već godinama.

Svatko dovoljno zreo zna da je odnos djeteta i majke jedno a da je odnos muškarca i majke drugo. No obično loše, nezrele majke ili očevi misle da u slučaju potpune ljubavi prema djeci nešto uskraćuju partneru.
Isto takvi nezreli partneri očekuju da se dijete gurne u zapećak bar malo...i da se bude kakti zahvalan kaj uopće neki muflon hoće ženu sa djecom.
Kak da ne !
Većina njih nema dume da se ljubav povećava a ne smanjuje u takvim odnosima.
Još ako je partner nezreo pa se trza na spomen da ona uopće smije staviti djecu, svoju djecu ....ispred njegovog veličanstva u bilo čemu.
Ti vrapca ne smije to ni spomenuti nego pri susretima govoriti o politici, vremenu i čipkastim gaćama...sve haha hihi.

Kamon...kaj će ženi takav ? Meni su žene koje nauštrb djece trčkaraju oko novoga muškarca, bore se za njega ko partizan za suhi kruh ...patetične i nekako jadne.
Sorry ljudi ali nije imati penis i muškarca vrh svijeta.
Upoznala sam samo jednoga čovjeka ogromnoga srca koji je njena dva suina doživljavao kao svoje sinove....koji je davao sebe maksimalno. Koji je bio pravi otac i muž u toj obitelji.Na svim nivoima odnosa. I kojega djeca zapravo doživljavaju kao tatu.Iako veza nije uspjela.
Ostali su po pričanju razvedenih ...tak tak.
No mnoge se žene boje samoće i samostalnosti više nego vađenja upaljenog zuba naživo. Ne boje se zmija ni terorista ali se boje ići same kroz život.
Ne mogu bez muškarca.

Ponekad mi se čini da su nekim ženama djeca privjesak a razni zapravo bezvezni penis- nosači ono pravo, vrh vrhova i smisao života.
Ako nema toga žena je sirota, nesretna i tak to.
No kada gledamo sve te "sretno " udate ili sa nekim novim ...meni ih bude žao. Njih i njihovih "sretnih" bračnih ili vanbračnih života....najčešće kada zagrebeš dođe ti da zapališ svijeću na Kamenitima kaj nemaš takvoga partnera

[Valissa]

[QUOTE=Ice Lady 1Jesmo li osudeni ostati sami??

Gledam nekako da ako i netko se pojavi bude u nekoj slicnoj situaciji poput mene,naravno ako nekog upoznas,zavolis,sve stima,zasto bi mi smetala necija djeca?Pa oni su dio te osobe,uz njega valjda prihvacam i njih,barem mislim da bi tako trebalo biti.
Cula sam primjera oko sebe,stvarno za film primjera....bas ono filmske price ,ali takve treba svijecom traziti.

Iskreno,mene samoca ubija,neki me uvjeravaju,nitko ti ne treba,imas djecu..ok,imam djecu,obozavam ih,ali jel moj zivot tu staje?

Podijelite iskustva tko ih ima sa mnom,zanimaju me.
Hvala unaprijed ako vas bude [/QUOTE]


Bok, Ice, u sličnim sam dvojbama nakon razlaza s mužem (godinu i pol). Živim sama s djetetom i zapravo sam se na to već navikla. Ne mogu reći da me samoća i u jednoj fazi navikavanja na razvedeni život ubijala - katkad me brine to što sve lakše prihvaćam činjenicu da mi je kretanje i slobodno vrijeme krajnje ograničeno (ponekad šiznem, ali brzo iskuliram). A sve češće me brine što još ne mogu ni zamisliti da u svoj i djetetov život "uvedem" novog (potencijalnog) partnera.
Nisam depresivna, ni malodušna, ali moglo bi se reći da sam emocionalno na "pauzi". Iskreno, trenutačno mogu održavati samo odnos s "prijateljem s povlasticom", koji baš i nije oduševljen svojom "rubnom" ulogom. Ako dobijem nogu, bit će mi žao (ali jednostavno ne mogu i ne želim drukčiji odnos).
Još se jako živo sjećam kako je biti u lošem braku, u kojem se osjećaš poništeno i zarobljeno.
Samo se nadam da ću s vremenom postati bolja, otvorenija osoba...

[Pocahontas1]

pozitivax kaže:

Kaj vas bake nisu naučile da pravo muško ženu drži na dlanu, da želi kvalitetnu ženu ne lažnjak koji će mu se dodvoravati, da oko njega ne treba igrati igrice "ti si kralj svemira ..nitko kao ti" , da se pravo muško ne plaši ni međeda, ni vukova a najmanje žena sa djecom,
da pravo muško prihvaća izazov, da voli svu djecu a ne samo onu sa svojim genima, da ga ne treba bedinati kao da je malouman, da je pravo muško hrabro i zna što želi ...da nije nezreli egoist i ne bježi nikuda ako ona spomene koliko voli klince i ako nije sve kak si je zamislil.
I da oko takvoga ne treba glumatati niti treperiti.
Kaj će vam da prostite srolje od muškaraca ?

Pa ja mislim da je autorica i mislila na takve, jedino kaj je ona negdje na početku spomenula da ga i ne bi htjela vezati za ''po doma''...

i mislim da je samo istaknula činjenicu da zbog obaveza itd., itd, je teško sve uskladiti, a pronaći ovakvog ''pravog'' tipa je zapravo čista premija

A imaš i pravo, neke od nas smo i bedaste pomalo jer meni ''novi'' već mjesecima tupi da me hoće ovakvu kakva jesam bez glume, bez titranja i naravno zajedno sa mojim djetetom, ali ne zato jer ćemo se nadmetati tko je važniji u mojem životu, nego zato kaj je to njemu normalno... Pa se ja ipak povremeno pitam, jel on tako dobro mulja ili sam stvarno našla muško kojem ne treba tepati itd. I svjestan je da te ''slobodne'' ne moraju apriori biti ''bolje'' od osobe sa djetetom. Jer svi imamo prošlost iza sebe. Samo je trebamo moći znati i htjeti prihvatiti takvu kakva jest i naći osobu koja je spremna na to isto. Kad nađete takvog, onda je sve ostalo jednostavno

[Pocahontas1]

pozitivax kaže:

Haft nije stvar u tome.....stvar je da nađe zreloga muškarca , slobodnog ili ne, koji je svjestan da su djeca u bilo kojoj vezi na prvom mjestu prioriteta što se tiče obaveza i odgovornosti.
Da su nezrelija, nesamostalnija ne samo fizički nego i emotivno, nesigurnija i da majci oni moraju biti na prvom mjestu brige.
Što ne mora umanjivati ljubav prema muškarcu..naprotiv.

... No obično loše, nezrele majke ili očevi misle da u slučaju potpune ljubavi prema djeci nešto uskraćuju partneru.
Isto takvi nezreli partneri očekuju da se dijete gurne u zapećak bar malo...i da se bude kakti zahvalan kaj uopće neki muflon hoće ženu sa djecom.
Kak da ne !
Većina njih nema dume da se ljubav povećava a ne smanjuje u takvim odnosima.

Da, baš tako. Jer baš činjenica da imam dijete dokazuje da sam se spremna žrtvovati i voljeti. (Ne nužno, ali barem ja sebe tako smatram) Voljeti svoje dijete, njega, naše dijete, roditelje... Sve je to dio odnosa. Kad su ljudi normalni, onda i život može dalje normalno teći

[kalipoa]

apsolutno da imaju, samo su često toliko sj....ni da si ga ne znaju urediti

[resa]

haftbar kaže:

Uocavam da je veci problem hocete li vi prihvatiti partnera ili mozda jos bitnije hoce li vasa djeca prihvatiti partnera?
Vi (mislim na razvedene zene sa djecom koje se brecaju na svako misljenje koje se ne poklapa sa njihovim) ,dakle vi hocete prihvatiti,ali pod odredjenim okolnistima ,da se on u potpunosti prilagodi vama i vasoj situaciji.Da nema pravo glasa kada su djeca u pitanju "jer to su zaboga moja djeca i sve su mi na svijetu",da prima mrvice ljubavi,da izdvaja novcana sredstva ,da bezuvjetno voli i vas i vasu djecu,da bude uvjek tu,njezan,pazljiv,strpljiv i da ne nabrajam dalje sve osobine o kojima zene sanjaju.OK,nije losa zamisao?

A sta on (stranka bez djece) dobija zauzvrat ??Ma uopce nije rijec o tome hoce li ti neko sutra reci hvala i hoce li te uopce postovati,nego je mozda veci problem sto strana sa djecom trazi sve (za sebe i potomstvo),a pruza malo,nedovoljno ili nista.
OK,takvo ponasanje mozda i prolazi kada je u pitanju bivsi supruznik (koji je ujedno i roditelj te djece pa mu je to obaveza),ali takvo ponasanje ocekivati od novog partnera je smijesno.To mu nije obaveza ,ni drustvena ni moralna,to je sve njegova dobra volja.Ali vidim da se to rijetko shvata,vec se propagira kurazan i drcan stav,kao da je neko duzan sve to prihvatiti na svoja pledja,a da zauzvrat dobije jako malo ili mrvice.
Uostalom,ja imam odredjeno mislljenje o zenama koje mantraju frazu "zivim za svoju djecu,djeca su mi sve na svijetu,umrla bih za njih,skocila bi pod voz za njihovu srecu " i slicno (ima cak i tema o tome).
Mislim da muz i zena cine okosnicu braka i treba da budu jedno drugom najvazniji,podrska i pomoc i u dobru i u zlu.Malo mi je neprirodno da se na mjesto supruznika stave djece.Ustvari,nije mi to normalno.Mozda je zbog tako pogresno postavljenih stvari, brak i ode do vraga.
I sada kao da osoba nista nije naucila iz tog loseg iskustava vec opet "dere istu kozu",samo sto sada ne shvata da taj potencijalni supruznik nije bioloski roditelj te djece i da nema nikakvu obavezu da njegov zivot trpi zbog svega toga,ni u emotivnom ni u bilo kom drugom smislu.
Ako neko hoce partnera treba da shvati da to nosi odredjena odricanja,pruzanja i obaveze.Cini mi se da to stranke sa djecom uopste ne shvataju.

Ne znam po čemu si točno zaključila da sve razvedene žene traže muškarca da ih uzdržava i i brine o njenoj djeci?Da li sam negdje napisala da očekujem dase on odrekne svog života zbog nas,a da je zbog toga jadan i mizeran.
Da ako bi on bio tako jadan što bi očekivala od njega, da vidi vraga očekivala, da shvati da JA imam brigu do svoje djece i da nisam slobodana po tom pitanju
,onda on i ja nemamo raditi što zajedno ,eventualno se posexsati koji put.
Niti trebam muškarca da uzdržava djecu i mene, to mogu sama.
Napisala sam,djeca i ja smo u paketu,ali ne da nas uzdržava i da leži na podu dok moja djeca gaze po njemu,negoo..........
Ah, što da ti govorim ,ti sve i ovako znaš,sve si vidjela kod svojih savršenih roditelja.

[kalipoa]

ne kuzim muskarce koji se rastanu, ostave na odgoj svojim bivšim ženama djecu i onda hrle drugim ženama da bi tuđu odgajali?!?! wtf?

[-honey-]

kalipoa kaže:

ne kuzim muskarce koji se rastanu, ostave na odgoj svojim bivšim ženama djecu i onda hrle drugim ženama da bi tuđu odgajali?!?! wtf?

To ti je zato kaj se neki/mnogi muškarci kod rastave od žene rastaju i od djece, njima je to ex obitelj. Onda počinju ispočetka tj nastavljaju život i ženidbom s drugom ženom koja ima dijete prihvaćaju i njezinu djecu jer su zaljubljeni u te žene, a u cijelom tom "cirkusu" je pozitivno kaj uglavnom i njihovu djecu odgajaju neki stričeki koji su se zaljubili u njihove ex žene znam da sam ovo zbrčkano napisala, al i situacija je zbrčkana pa nek stoji tako

[Seleia]

u potpunosti se slažem sa honey. to je tako tužno al tako istinito.

s time još da su žene obično u težoj poziciji nastaviti svoj život dalje jer su obično djeca stalno s njima i nemaju kad naći nekog i provoditi vrijeme s njim... ja to mogu svaki drugi vikend... a moj bivši je nakon dva tjedna što sam s djecom iselila upoznao novu curu s djecom jer i taj svaki drugi vikend kad je s njima ne može biti bez nje

[haftbar]

Nedavno je zena jednog fudbalera poslije rastave od njega izjavila nesto u stilu " u mom životu trenutno nema mjesta za novog muškarca.U njemu već postoji jedan mladi muškarac koji će uvek imati prioritet u odnosu na sve druge,a to je moj sin ".Inace cesto cujem da majke kazu za svoju musku bebu "najvazniji muskarac".

I kaze jedan kolega da upravo zbog takvih izjava nikada ne treba ulaziti u vezu sa ženom koja već ima djecu, eventualno neobavezna kombinacija dolazi u obzir,jer ko još želi da u startu bude na drugom mjestu.
Taj emotivni odnos nikada neće biti jak kao onaj prema djetetu.To je mozda u neku ruku i uobicajeno, ali njeg taj odnos u kojem je konstantno znao da je na drugom mjestu jednostavno nije dovoljno ispunjavao i srećan je sto je iz njega izašao.Kaze da mu je iskustvo pomoglo da vise i ne pomisli da udje u vezu sa zenom koja ima dijete.
Mudra zena (ili muskarac) nikad nece dozvoliti da se bilo ko pored njih osjeca zanemarenim,a razvedena strana sa djetetom to konstantno priredjuje svom partneru i to nije fer.

Dize mi se kosa na glavi kada cujem i od nekih muskaraca da kazu za cerku " najvaznija zena u mom zivotu " .Nista gluplje nisam cula,zvuci tako incestuozno.
Valjda ljudi u zelji da bi se pokazali ko dobri roditelji,bubnu nesto (da slusaoc uglavnom dobije transfer srama od toga),a nisu svjesni (sorry na iskrenosti ), svoje izrecene gluposti i kakve to sve moze imati posledica na njihov (i tudji) zivot.

[Nickname 000]

Dize mi se kosa na glavi kada cujem i od nekih muskaraca da kazu za cerku " najvaznija zena u mom zivotu " .Nista gluplje nisam cula,zvuci tako incestuozno.
Valjda ljudi u zelji da bi se pokazali ko dobri roditelji,bubnu nesto (da slusaoc uglavnom dobije transfer srama od toga),a nisu svjesni (sorry na iskrenosti ), svoje izrecene gluposti i kakve to sve moze imati posledica na njihov (i tudji) zivot.[/QUOTE]

Čuj pa naravno da mu je dijete najvažnija osoba u životu, neće valjda reći nekoj ženskoj koju je tek upoznao ili im veza relativno kratko traje ej ti si mi najvažnija, to su gluposti. To dijete je dio njega ima njegove gene, fizičke i psihičke komponente koje ga podsjećaju na njega samog. A ako i veza je ozbiljna onda je ta osoba vjerovatno prihvatila da on osim nje i to dijete jako voli te se stoga neće ni osjećati se ugroženo. I nije tu osoba ničim zakinuta, ona je znala u kakvu vezu ulazi i šta može zauzvrat očekivati. Nije ona stavljena na "drugo mjesto" zato što ju on nemože voljeti, voli on nju, ali dijete nije sposobno voditi samostalan život pa se za to dijete treba više pobrinuti nego za nju

[Pocahontas1]

haftbar kaže:

Stojim pri stavu da je za postavljacicu ove teme najbolje da sebi pokusa naci razvedenog covjeka koji takodje ima djecu i da ne uvlaci slobodnog momka u cijelu pricu,ako ima imalo srca.Bilo bi prosto grehota (dokle god njeguje taj stav i vulgarizuje "prvo mjesto,drugo mjesto" ).Ja ne bih imala srca svjesno uvuci nekoga u emotivni odnos,a da znam da ce mi taj neko biti u zapecku i od starta manje bitan.

Najbolje da nadje nekog razvedenog kao sto je i sama pa da se neobavezno poštuju iz daljine,tako da to ništa ne košta.Kada namire sve obaveze oko djece,onda s vide i tako ...da joj bude podrska,bez obaveza. Mnogi razvedeni imaju takve veze ,cak se i kriju od djece da se ona ne bi naljutila i povrijedila (dotle je ta zrtva za djecu daleko otisla jer "eto djeca ce im zamjeriti kada shvate da im roditelj nije bespolno bice i da voli jos nekoga pored njih").
Naprimer ja partnera ne doživljavam kao usputnu podršku (kao sto propagiraju neke udate zene koje "zive za djecu"),već smatram da je partner bitan kao i djeca, i da nije samo svrha života imati i odgajati djecu,već pored toga gajiti i lijep,kvalitetan partnerski odnos.Odgovorno tvrdim da su neki tako razmisljali možda bi još uvek imali cijelu porodicu na okupu.

Muškarci u porodici vole da su bitni i voljeni, a ne gurnuti u zapećak,jer onda iz takvih porodica odlaze.Ja mogu podjednako da volim i muža i djecu i svima da dam ljubav bez „ vaganja“. Nije dovoljno samo se namnožiti i misliti da je to sve,a muž ti je tu usput da bi ispunjavao tvoje zahtjeve u podizanju djece. Nema pravo na više, jel?
Ljude tretiram sa poštovanjem pa ne bih mogla nekoga da pretvorim u usputnu podršku. Ne bi bilo pošteno preme njemu.
Naprimjer moji roditelji. Mi se uvijek dogovaramo,nema takve vulgarizacije odnosa kao prvo,drugo mjesto. Oni su npr.uvijek išli na more dva puta, jednom sa djecom, jednom sami.I meni to uopšte ne smeta,imaju oni život i van mene i to je lijepo jer jednom kad umru biću sretna što im je život bio lijep i bez mene,a ne prošao u žrtvovanju za mene.

A ja sam mislila da je samo meni bila ''čudna'' ta želja, za imati nekog s kim će se povremeno podijeliti osjećaji i pogledati film... pa sam mislila, 'ajde, ljudima danas tako bolje odgovara... Naravno, svatko ima pravo odabrati ono što njemu najbolje odgovara... Možda žena nije spremna za nešto više, a možda ni muškarci oko nje nisu... a mislim da većinom nisu... pa je zato unaprijed rezervirana... A to je isto ok, uvijek treba imati dozu rezerve. Lakše je poslije, ako bude ok, vezu ''proširiti'' na ostatak obitelji i maknuti tu podjelu tko je prvi a tko drugi, nego na početku forsirati sa obavezama.

Daklem, na mojoj temi, komentari su bili totalno drugačiji

Zato sam se sjetila jednog citata s fb:"Ljudi ne slušaju da bi razumjeli, već da bi bolje kontrirali"

[NegdjeTamo]

Ćao!
Nova sam ovdje...
Razvela sam se nakon 5 godina braka, od čega 2 očajne, pune trpljenja i tuge. Na jendom forumu, kome sam sad zaboravila ime sam tada, prije 2 god opisla svoju situaciju i podrska mi je tada bila jako bitna.
Naime, on je imao ljubavnicu, a prijetnjama mi nije dopustao da odem. Ucjenjivao, molio, prijetio. Ali nju nije zelio da ostavi, a ni mene. Na kraju sam stisla petlju i otisla sa djetetom koje je bilo malo, pa nikad nij svjesno gledalo maltretiranje psihicko koje sam svakodnevno trpila.

Naime, prosle su 3 godine od onda. Ja imam momka. Predivnog. On mi je veliki prijatelj, ljubav i podrska... Prihvata moje dijete bezuslovno. Čuva ga, igraju se, jedva čeka da se druže. Strpljiv je i pažljiv. I cijela njegova porodica sa radošću dočekuje moje dijete.
Sada smo odlučili da se vjenčamo iduće godine. Plašim se reakcije djetetovog oca na to. Ne toliko na vjenčanje, vć na djetetov život sa mnom i mojim budućim suprugom. :/ Stvar otežava činjenica da bismo prešli u susjedni gradić (oko 45min vožnje).
Sudski, dijete je dodijeljeno meni. Mali dogodine treba krenuti u školu, svakako, u susjednom gradu. Inače, oca viđa jednom sedmično na 2 dana i to rpilično redovno. To se ne bi poremetilo preseljenjem.
Između ostalog, njegov je otac u par navrata išao u nostranstvo da živi i radi po 3-5 mjeseci.
Alimentaciju mu nikad tražila nisam. Imamo pristojan odnos. Ali se užasno plašim suočavanja sa njim tada kad budem morala da mu saopštim da ćemo od sad živjeti tamo, mada to njegov odnos sa malim NIKAKO ne remeti.

MOlim za savjet i unaprijed hvala...

[-honey-]

NegdjeTamo kaže:

Stvar otežava činjenica da bismo prešli u susjedni gradić (oko 45min vožnje).
Sudski, dijete je dodijeljeno meni. Alimentaciju mu nikad tražila nisam. Imamo pristojan odnos. Ali se užasno plašim suočavanja sa njim tada kad budem morala da mu saopštim da ćemo od sad živjeti tamo, mada to njegov odnos sa malim NIKAKO ne remeti.

MOlim za savjet i unaprijed hvala...

Mada mislim da ovaj tekst nije na pravoj temi, odgovorit ću kad već nitko nije.
Prvo moram napomenuti da po tvom stilu pisanja pretpostavljam da nisi iz RH a ovdje vrijedi zakon po kojem se otac mora složiti s preseljenjem djeteta u drugi grad. Ukoliko to ne učini o tome odlučuje centar u skladu s interesima djeteta. Dakle, moguće je da se inati, ali ne vječno. Drugo- alimentacija je pravo djeteta i ti se ne možeš (barem ne u RH) odreći tog prava u tuđe ime, iako je dijete tebi dodijeljeno jer (U RH) je skrb zajednička bez obzira s kim dijete živi. Ako su zakoni isti (pretpostavljam da se radi o BIH) savjet je- tražiti alimentaciju na koju DIJETE IMA PRAVO, tražiti od oca suglasnost za selidbu a u slučaju da je ne želi dati, obratiti se centru.

[djeca i ja]

Ice Lady 1 kaže:

Hvala Stratus,lijepo receno
Samo jedan problem postoji,sto takvi se ocito na prste jedne ruke mogu nabrojati.Ne kazem da nema takvih,ima, samo nas zivot ne navede jedne na druge ocito .Nekad mislim da trazim previse,ali mislim da bi i djeca bila sretnija,osjetila tu energiju putem mene,da bi ja bila kompletnija time.Jednostavno,nisam osoba koja inace trpi samocu,uvijek sam sanjala o nekoj bracnoj,obiteljskoj idili...
ali eto,ne znamo sto nam zivot nosi.

Ja sam se uvjerila da postoje još dobri muškarci koji su spremni prihvatiti ženu sa djecom...ja sam rastavljena i imam 2 djece. Našla sam divnog,predivnog muškarca koji ih je prihvatio bez ikakvih problema. Da nije tako,davno ne bi bio u mom životu,jer djeca su mi i uvijek će biti br.1.!!
Ni ja nisam tip osobe koja voli i želi biti sama...htjela sam obitelj,ali nažalost u braku to nije bilo onako kako sam zamišljala. Nadam se da ću sad imati sve što nisam dosad..tako da - ne gubi nadu,naići će već netko i to kad se najmanje budeš nadala...vjeruj mi

[Makija]

I mene zanima ovo.Cisto pitanje za rastavljene-kada ste poceli sa daljim zivotom?Poslije dobijanja presude ili vec kada niste zivjeli skupa?J i moj ne zivimo zajedno oko mjesec dana i ja se grizem sto nekada izadjem na kafu(naravno ne sa muskim sem sa prijateljima).Nijedno nije pokrenulo rastavu pa sve kontam da je sramota.Sta da radim?

[Njezna]

Makija kaže:

I mene zanima ovo.Cisto pitanje za rastavljene-kada ste poceli sa daljim zivotom?Poslije dobijanja presude ili vec kada niste zivjeli skupa?J i moj ne zivimo zajedno oko mjesec dana i ja se grizem sto nekada izadjem na kafu(naravno ne sa muskim sem sa prijateljima).Nijedno nije pokrenulo rastavu pa sve kontam da je sramota.Sta da radim?

Pa ako ne zivite skupa cemu se jos sramiti da potrazis rastavu?
ne kuzim tu za neke tako vaznu stvar "nisam ja zatrazila rastavu" pa neces mu to trljati na nos cili zivot? zasto bi, to bi znacilo da bi ti jos ostala da on nije zatrazio rastavu! Ostati s nekim tko te vise ne zeli, to nije ljubav, to je ovisnost.

Pocimas postepeno jer razvodu je tek pravi kraj kada uspijes sve prekini s njim, znaci nekima koji imaju zajednicku djecu nazalost tek kada su ta djeca dovoljno velika da se sami o sebi brinu. A cak i kada su toliko velika ces viditi tog muskarca valjda na nekim slavljima kao pirovima i krsceninjima.
A drugi se ne oslobode nikada u "glavi" jer jos godine kasnije izigravaju zrtve "dala mu mladost i njabolje godine" i kukaju tako i nakon 5 godina umjesto da pocmu ziviti opet. da krenu sretne u svijet.

Ako vas bivsi partner mrzi biti cemu drago sta kukate za prosloj vezi jer tako necete naci novu srecu. Boliti ce ga vise ako cuje da ste sretni bez njega.
Ali ne mislite dali njemu se osvetiti i pokazati kakvog/kakvu mozete vi imati nego mislite na sebe.

@makija pa kreces korak po korak, nekima treba prekid i odvajanje na rate a neki to odmah sve od jednom "plate" . Moras i promisliti da ces dio frendova izgubiti sa rastavom, jer su bili zajednickih ili dio drustva koji su sve parovi isto tako. Pa pocimas novi zivot. Mozda je taj novi dio zivota i pravo vrime za upisati se u plesnu skolu, neki fitness kurs ili slicno. Nesto gdje ces biti zabavljena i neces promsiljati o tom proslom. Nesto sta si mozda vec dugo zeljelja napraviti. nesto gdje ces upoznati nove osobe.

[Makija]

Vidi ja sam zivjela u jednom gradu,on 100 km udaljen od mene u drugom gradu.Ja sam se u braku odselila tamo tako da su svi prijatelji bili njegovi ja svojih za 3 mjeeca braka nisam imala.Tako da zajednicke prijatelje nemamo.On se odselio ja sam se vratila u svoj grad i zivim kao i do braka s tim da nemam vise najbolju prijateljicu ni posao.Ali imam druge ljude ....
Ne cujemo se nikako ,ne znam sta se s njim desava niti zna on sta se desava samnom zna samo da sam se vratila u svoj grad.A razvod ne trazim jer ne radim a kod nas je razvod uzasno skup.Sporazumni,koji nemogu traziti jer nebih dobila ni auto niti kredit,je 200 eura i nesto vise.A onaj da ga tuzim izadje oko 400 eura
Nevjerovatno ali istinito!Otidji na ovu stranicu i vidi link nisam mogla da ostavim jer ne znam da li je dozvoljeno.
mojevijesti.ba/novost/136892/Razvod-u-BiH-mnogo-skuplji-od-vjencanja

[-honey-]

Makija kaže:

Vidi ja sam zivjela u jednom gradu,on 100 km udaljen od mene u drugom gradu.Ja sam se u braku odselila tamo tako da su svi prijatelji bili njegovi ja svojih za 3 mjeeca braka nisam imala.Tako da zajednicke prijatelje nemamo.On se odselio ja sam se vratila u svoj grad i zivim kao i do braka s tim da nemam vise najbolju prijateljicu ni posao.Ali imam druge ljude ....
Ne cujemo se nikako ,ne znam sta se s njim desava niti zna on sta se desava samnom zna samo da sam se vratila u svoj grad.A razvod ne trazim jer ne radim a kod nas je razvod uzasno skup.Sporazumni,koji nemogu traziti jer nebih dobila ni auto niti kredit,je 200 eura i nesto vise.A onaj da ga tuzim izadje oko 400 eura
Nevjerovatno ali istinito!Otidji na ovu stranicu i vidi link nisam mogla da ostavim jer ne znam da li je dozvoljeno.
mojevijesti.ba/novost/136892/Razvod-u-BiH-mnogo-skuplji-od-vjencanja

U RH možeš a priori tražiti oslobođenje od plaćanja sudskih troškova ako nemaš primanja ili su tako mala da bi te plaćanje troškova dovelo u nezavidan financijski položaj. Vjerojatno je tako i u BIH Inače je pravilo da sudske troškove plaća onaj koji izgubi parnicu, pa bolje da ti tužiš njega ako si se već odlučila za razvod. Mada, ako i on tebe tuži, možeš tražiti oslobođenje post festum.

[Makija]

Kod nas sudske troskove placa onaj ko podnese zahtjev za razvod,U tome jeste najveci problem a razvod nam je uzasno skup.
Inace ja sma otpocela svoj ziviot kao da njega nije bilo u njemu.Ne mjeim sve od gledanja unazad.Evo sutra mi dolazi prijatelj iz susjednog grada(samo prijatelj).kupila sam sebi neku lijepu garderobu da se malo pocastim i dam sebi oduska bar tim jednim izlaskom