Alomnezije

[babunovich]

Gleda sam jutros na jutubu "Variolu veru" film iz 1982 o boginjama u beogradu 1972, prvi put nakon tamo valjda 1986.Mada jedan od upečatljivijih filmova iz djetinjstva živo se sjećam tek par scena, među njima je svakako možda i najupečatljivija, kad liječnik za malog bolesnika veli "Nema mu spasa"

Ta scena mi se uvukla i u privatni izričaj , znam je se tako sjetiti u nekoj bezizlaznoj situaciji pa reći "Nema mu spasa " aludirajući u sebi baš na scenu iz tog filma .

Dakle u sjećanju liječnik drži malog na rukama , u pozadini stepenište , i
dramatičnim
glasom pred auditorijom
ispušta
"Nema mu spasa"

Stvarna scena .
Liječnik je u krupnom planu, sam , dječak leži na bolničkom
krevetu , nisu na hodniku nego u sobi , jedino je ostao autentičan način na koji izgovara
"Nema mu spasa"

Predpostavljam da je scena iz sjećanja spoj prehodne u kojoj liječnik stvarno drži dijete na rukama i druge najupečatljivije u kojoj se
domaćin virusa stropošta niz stepenice šerbedžiji u zagrljaj

[babunovich]

Jedna jednostavna

Pogleda sam večeras "Beogradskog davitelja " sa Taškom Načićem prvi put tamo od 1986 na tvz. U sjećanju mi je ostao kao čisti horor (tada mi je ko malom sve to izgledalo strašno , uopće nisam shvaća da je to zapravo komedija)
Ne sjećam se ni Simića kao detektiva , ni Sonje Savić , ni Idola , samo Taška i tog njegovog bolesnog odnosa s majkom .Jedina scena koju sam bez gledanja do početka moga opisati je kako u stanu sjedi do kostura svoje mrtve majke

I krivo, majka nikad nije postala kostur , radnja se nije pomakla od njenog svježeg leša

Mislim da ovdi nema dileme , sjećanje je modificirano sa puno poznatijim filmom kojeg sam gleda više puta, isto je u pitanju bio bolestan odnos s majkom jedne ubojice podvojene ličnosti - riječ je naravno o psihu u kojem se majka stvarno javlja u obliku kostura

[FeetF1]

Mene ne muče 'iskrivljena' sjećanja, uostalom, kao što je netko već rekao, više sudionika istog događaja različito će zapamtiti (više ili manje iskrivljeno).
Jedino da je dotični događaj snimljen kamerom (ili fotićem) - e, onda imaš faktografski i točan zapis o navedenom.

Nego, ja bih nešto o memoriji i zapamćivanju.
Znao sam se susresti s egzotičnim riječima 'dženet' i 'džehenem', i sad - nikako da upamtim koja od njih označava raj a koja pakao.
Naime, pročitam definiciju ali uopće se ne trudim upamtiti.
Najveći mi je problem što slično zvuče (počinju sa 'dže' i imaju 'ene' u sredini riječi).

E, onda počinjem razmišljati ovako: da vidimo u kakvom su odnosu te dvije riječi s našim riječima. Pa onda 'skužim' ovo: džehenem ima tri sloga, kao i naša riječ pakao (pa-ka-o). Dženet je kraća, ima samo dva sloga - a 'raj' je još kraća - a dženet još znači i 'vrt'- i eto, tako sam valjda za svagda memorirao ta dva 'teška' izraza.

[babunovich]

pa i to se nadovezuje na temu optimizacije memorijskih resursa i algoritma dohvata uskladištenih podataka, ja recimo dok sam bio brucoš nisam moga upamtit ni puno banalniju razliku između više i visoke kao stupnja obrazovanja, a dok sam pisa diplomski nisam se ni trudio svatit što u onim obrascima znači preddiplomski dodiplomski diplomski, sad se čini smješno al onda me bolila glava

evo ima još ljudi koji se bune
http://www.islambosna.ba/forum/nauka...postdiplomski/


samopitam kolege dosebe što trebam zaokružiti i za par tjedana opet zaboravim , jednostavno ako ti neki pojam nije umrežen kroz neku asocijaciju visi neupotrebljiv

evo recimo ni sad nakon svega ne znam koja je os apcisa a koja ordinata , nije mi padao na pamet taj trik rastavljanja riječi

[FeetF1]

babunovich kaže:

pa dok sam pisa diplomski nisam se ni trudio svatit što u onim obrascima znači preddiplomski dodiplomski diplomski, sad se čini smješno al onda me bolila glava

evo ima još ljudi koji se bune
http://www.islambosna.ba/forum/nauka...postdiplomski/

Hehe, pa to je bar jasno. Kao i ono: biti potplaćen (slabo plaćen) i preplaćen (previše plaćen).
S time da 'potplaćen' može značiti i: nelegalno plaćen (primanje mita).

babunovich kaže:

evo recimo ni sad nakon svega ne znam koja je os apcisa a koja ordinata , nije mi padao na pamet taj trik rastavljanja riječi

Matematika mi nikad nije bila jača strana, ni ja te pojmove ne znam.

Stvar je u tome da sam pronađeš neki svoj način da memoriraš nešto. Recimo, imali smo nekad u školi na hrvatskom stilska izražajna sredstva, i tako dođemo do 'asonance' i 'aliteracije'.
Opet, slično zvuče - i još, to su riječi stranoga podrijetla. Kako ih razlikovati? Pa, ovako:
- 'asonanca' - nizanje samoglasnika u stihu, npr. : tiho, o tiho... - a 'sonare' znači: zvuk, zvučati.
Znači, samoglasnici=zvukovi.
- aliteracija - ponavljanje suglasnika - šuštanje lišća i šapat kiše.
I riječ dolazi od latinskog 'litera' (slova). Suglasnici=slova.


A da riješimo i matematiku.

Koja je iks, a koja ipsilon?

X= apscisa (iks, apscisa). Vodoravno. (Linije iz slova 'X' možemo postaviti vodoravno, jednu na drugu.)
Y= ordinata. Ipsilon=okomito. Donji dio slova 'Y' stoji okomito.


To mi je mnogo smislenije i jednostavnije nego pamtiti komplicirane definicije.

[babunovich]

iz načina razmišljanja predpostavljam da si jezičar i vjerujem da postoje dvi osnovne metode vezanja asocijacijama , meni je ako matematičaru dovoljno prvo "a" slovo od apcise da ga povežem sa iksom koji je prvi u izričaju "xy"

tako pojam ide "većoj planini" di se može jače učvrstiti. Ovo bi bila svjesna metoda ciljanog memoriranja

ali konkretno što se tiče alomnezija riječ je o nesvjesnom prekombiniranju kojeg mozak odrađuje bez naše volje , bilo u snu ili kako već

Bilo bi zanimljivo vidit ima li i tu razlike između takva dva mozga sa različitim afinitetima , za početak tko češće griješi i ima više iskrivljenih sjećanja

[babunovich]

kad smo već malo proširili temu jedno svježe zapažanje

gledam neki seminar za psihologije http://web.fmk.edu.rs/files/blogs/20...morija%201.pdf
ima neki grafikon u sredini o učestalosti ranih sjećanja, srednja vrijednost za šestogodišnjaka samo 15 sjećanja tijekom iste godine ? Činilo mi se puno premalo , ja sam ih osobno nabroja puno više ali sad to nije važno. Važno i zanimljivo mi se čini što sam u nabrojavanju shvatio da se ne sjećam onog što se često navodi kao česta uspomena - a to je prvi dan škole . I to se ne sjećam ja koji bi trebao biti iznad prosjeka ako se vodimo po tom istraživanju .

?

Imam iz obiteljskih albuma relativno dost slikica ali sporadičnih onako , tematski po jedna s vremena na vrijeme prije i poslije prvog dana škole.Ali baš s tog prvog dana škole imam cijeli špil fotki , od odlaska iz stana, do škole, razreda ,učiteljice , iz svih kuteva sve
Predpostavljam da su te fotke koje sam kasnije s vremena na vrijeme gleda potisnule i pobrisale živa sjećanja , ja se jednostavno ne mogu stavit u kožu i osjetiti atmosferu tog dana , a recimo mogu prvog dana vrtića koji je bio četri godine prije i još dosta podosta trenutaka godinu prije poslje poslaska u prvi razred.

Kad još bolje razmislim od svih tih slika samo se za jednu sjećam kako je nastala , eto kronološki je sad ne mogu smjestit, 6-8 godina ne vjerujem da je izvan tog intervala .na velikom motoru sam bio od nekog turista , hinio kako ga šatro vozim ( bio sam u to doba zaluđen motorima)

Tek negdje od 13 godine imam stalne i jasne poveznice fotki iz albuma i "vibre " koju osjećam oko sebe koja potvrđuje da se ne radi o nekakvom "lažnom sjećanju"

[babunovich]

Jedan jednostavan primjer koji pokazuje kako se preko asocijacija može u rekonstrukciji memorije pobuditi i pojam kojeg u priči uopće nije bilo


Christopher Chabris Performs a Memory Experiment
https://www.youtube.com/watch?v=d7Ks7OPD_T0


ispitivač izgovori niz riječi kao npr. u ovom slučaju
(bed, rest, awake, tired, dream , snore, nap, peace, yawn)
kasnije testira sjećenje upitima o tome koje su se riječi pojavile u nizu .
Neke ponovi kao bed i dream, uvede i neke nove van skupa pojmovno vezanih (house i apple ) i uvede još jednu koja je pojmovno vezana a nije je bio u prvom skupu

Mahom svi lagano potvrde vezane li odbace nevezane pojmove , osim u slučaju vezanog pojma koji se nije spomenuo u prvom skupu (u ovom slučaju sleep) gdje se javlja najčešća greška . Ovo dokazuje što se i moglo predpostaviti, da su vezani pojmovi "čvršće umreženi"

Alomnezija nastane jer se pobudilo dovoljno veza sa testiranim pojmom ( i nastaje u trenutku prisjećanja ) tako sam i ja u ovom dosad zabilježenom ubacio ukosnicu u uho iz "Događaja" https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...7&postcount=30, magarca u "Brisani prostor" https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=32, kostur u "Beogradskog davitelja" https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=42

Iduće otvoreno pitanje je kako i zašto alternativni pojam nekad potisne originalni

[babunovich]

babunovich kaže:

Općenito sjećanja mi se više krive iz scena koje su ostavile jaki dojam i kojima sam često razmišljao kasnije, za naprimjer gleda sam "Povratke Scherloka Holmesa" proljetos , niti jedno krivo sjećanje mada je prošlo 27 godina s razlikom da mi niti jedna scena nije bila toliko intrigantna da mi je kasnije znala prolaziti kroz glavu (i tako se modificirati u iskrivljeno sjećanje)

nadopuna

pogleda sam opet neki dan jednu od najupečatljivijih epizoda The Return of Sherlock Holmes (1986– ) "The Musgrave Ritual" osam mjeseci nakon prve proljetne reprize poslije 27 godina

Pokazala se točnom ona tvrdnja da se "Sjećanje mjenja svaki put kad posegnemo prema njemu"

I tako za razliku od punih 27 godina u kojem se sjećanje nije izmjenilo, izmjenilo se u ovih osam mjeseci kad mi je epizoda puno više puta padala na pamet

Iz sjećanja

Watson pri samom kraju drame sjedi u fotelji nasred sobe i sastavlja raskomadanu krunu, sklapa je u cjelinu do samog kraja, hrđa je oprana i izglancana, blista se u gotovo punoj sjajini

Krivo

Krunu ne sastavlja Watson nego Holmes , i to uz kamin na kraju sobe, kruna nije izglancana ni sastavljena, Holmes samo pridrži par komada tek toliko da se nazre oblik

[babunovich]

evo pregledavam jučerašnje teme , vidim da sam opet falio , htio sam dodat anegdotu za koju sam mislio da je se više nitko ne sjeća

bitorajtca sam ubacio jer se puno češće pojavljuje uz bok tariku , još je na glasu i u rl na filmskom platnu kao štemer pa sam ga još lakše povezao sa primanjem za jaknu ,drmanjem i vikanjem

babunovich kaže: Pogledaj post

https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...9&postcount=73

Bilo je pitanje na milijunašu 2004. Koji pjevač ima različite boje očiju ?

Tarik je kasnije doda anegdotu Kao je Rene Bitorajac na jednom partiju inzistira da puštaju isključio Bowia , kako ga je primio za jaknu , drmao i vikao "Hoću Bowiea , Hoću Bowiea "

jpm
Registrirani korisnik

Radi se o Goranu Višnjiću. DJ je bila cura, party je bio na cvijetnom. Htio je pjesmu od db i bio je nestrpljiv.

[babunovich]

Ovo mi je prva alomnezija koju sam zabilježio, još tamo 2008, Mislio sam ju postat već u uvodničarskom ali tada mi se priča činila suviše nategnutom da bi imala bilo kakav opipljivi smisao

Sad sam već navalja sve i svašta pa zašto ne objavit i ovu

dakle

true fact 1

Bila je 1982, iša sam u drugi osnovne . doma se pratila mega utakmica Crvena Zvezda- Barcelona https://www.youtube.com/watch?v=3950Un0xXs8 , svi su pratili Maradonu , zvjezdu u usponu

Utakmica je bila zapamćena najviše po posebnom lob golu Maradone , prepričavao se tjednima (tad se događaji nisu nizali na traci ko danas, da bi već za par dana bili potisuti nekim novim) Čak se i pojam loba počeo vezati baš uz Maradonu

true fact 2

Svaki dan prije škole ili pod velikim odmorom u školskom dvorištu se igrala
" utakmica " , ko se zatekne u datom momentu i na brzinu izbira u dvi ekipe Uraditi u igri nešto vrijedno spomena, zabiti gol ili izvesti dribling neki bila je praktički samoinicijacija koja se u mojoj a vjerujem i u većine muške djece izjednačavala sa cijelim bitkom i cijelokupnim društvenim statusom jedinke .

Bio sam u igri tako jedan dan, osjećaj mi kaže da sam se zatekao među višim razredima , znam to jer se sjećam tapšanja s visine po ramenu i onog nečeg sličnog tipa "Bravo mali"
Radilo se o tome da sam dao gol - lobom , još se sjećam živo trenutka kad gdje i kako mi je to ušlo , bio sam uzbuđen i preponosan , dobivao čestite sa svih strana uz usporedbu da sam dao gol kao - Maradona (a ono možeš si zamisliti razinu izvedbe ispodprosječno razvijenog osmogodišnjaka , ali ajd valjda je u dječijim očima i to bilo nešto)
Ugl valjda su me još idućih par tjedana na nogometu zvali - Maradona, vjerojatno birali među prvima u ekipi i tak dalje nebitno - nikad više nisam ponovio ništa slično što bi mi u bilo kom smislu opravdalo dati nadimak

Ono što je bitno da mi je stvarni Maradonim gol lobom sa utakmice s Zvezdom jasno i nepobitno osta čvrsto zapisan u sjećanju , još godinama mi je katkad zna past na pamet , stalno ista slika, odakle i kako puca , gdje je golman i obrana u tom trenutku.

I sve tako do 2008 kad sam vidio kako jutub buja pa mi je palo na pamet potražiti neke davno viđene trenutke

Ispalo je kako način postizanja tog gola nema skoro pa nikakve veze s onim načinom koji je osta u sjećanju , čak je i strana stadiona preokrenuta da ne opisujem ostalo

Ali ima veze s golom koji sam ja dao na toj dječijoj utakmici .U ovom trenutku priča je najtanja jer slika tog trenutka iz školskog dvorišta sigurno nema nikakve veze sa onom upamćenom slikom sa marakane, pa čak ni u mojoj nekoj modificiranoj viziji , ali ne vidim bolje objašnjenje od toga da sam svoj vlastiti gol u aproksimaciji zamjenio za stvarni maradoninin i smjestio ga u sjećanje toga dana na marakani

[KLCCLK]

Meni je čuveni Radanovićev gol u sjećanju "bez odbitka", dakle ravno glavom, i to u gornje rašlje. Imao sam 9 godina i sjećao sam se uvijek svega živog, Delićevih riječi od "nema više vremena za bilo šta" preko "45,38" do "ma evo šansa", ali gol sam zapamtio potpuno krivo. I kad je HRT pred par godina imao te stare snimke ja sam odbijao vjerovat da je to istina Imao sam cijelu sliku u glavi.

[babunovich]

meni je radanovićev gol kontaminiran pretjeranom konzumacijom još od 1989 dok sam ga snimio na video https://www.youtube.com/watch?v=6geaFOs9TIY
a tad se još nisam zamarao tematikom iskrivljenih sjećanja

ali vidim večeras da neki i nakon 30 godina imaju netaknuta sjećanja

https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...postcount=3669
slobodnjak protiv torina koliko se sjećam. Nešto nenadjebivo. Lopta zaobilazi živi zid i direkt u rašlje sa 30m+. Strava i užas od gola

https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...postcount=3670
https://www.youtube.com/watch?v=yuTYYl-oqL4

kaj se tiče mog i maradoninog gola iz 1982 , naletih u utorak na magazin htv2
22:33
Magazin EURO 2016.
u jednom trenutku su prikazali gol
Karel Poborský v Portugal
https://www.youtube.com/watch?v=AR8eurcLK1E

dosta sličan maradoninom iz moje mašte , pomislio sam da možda on nije uzrok koji je potisnuo staro sjećanje, ali radije ostajem prvi prvoj teoriji

kad smo već kod nogometa , prva utakmica koju sam gleda uživo (ono baš na stadionu sam bio) bila je Jugoslavija - Grčka sa mediteranskih igara 1979
do 2004 bio sam siguran da je završila 1-1 , jes da sam ima 4 i pol godine ali se dobro sjećam tih nekih detalja, i na koji smo način zabili za izjednačujućih 1-1 ( nažalost nema videa za provjeriti autentičnost)
provjerom arhive na netu ispalo je da smo dobili 5-1, i da je već na poluvremenu bilo 2-0

-----------------------------------------------------------------------

gleda sam malo večeras i što in general radi struka , par jednostavnih i zanimljivih istraživanja za izdvojiti

prvi je tzv. "Serial position efect"
http://www.simplypsychology.org/primacy-recency.html

radi se ugl o tom da lakše pamtimo pojmove s početka i kraja niza , postoji jasna "U" krivulja ako niz interpretiramo odmah nakon testa
pokuša sam nać primjer u dugoročnom pamćenju na primjeru filmova , ne ide baš gotovo bit se usudio reć da vrijedi suprotno i da se baš početaka i krajeva filmova sjećam lošije od nekih detalja u sredini
Koliko puta sam samo gleda "goniese" , "terminatora"."total recal" , "titanik" itd od svih filmova koje sam gleda po desetak i više puta sjećam se samo zadnje scene iz sirovih strasti kad sharon kreće pa ne uzme šilo za led (ako je i to tu zadnja scena, treba provjerit)

drugi je "Von Restorfov efekt" koji pokaziva kako puno lakše pamtimo stvari koje strše

to smo valjda svi primjetili a ja bi doda i jedno opažanje na primjeru pamćenja lica ljudi iz mog kvarta
Kvart mi je poveći, kroz njega svakodnevno kola više od 10.000 ljudi i jasno , brzo upamtim i čini mi se kako kasnije i češće srećem , poneke invalide, psihičke bolesnike , dok neke zgodne djevojke kao da nikad ne sretnem po drugi put , što je statistički nemoguće
To mi se čini i kao biološki neopravdano trošenje memorijskih resursa , ne znam kako objasniti potrebu predpostavljanja zapamćivanja ljudi s margine pred potencijalnim partnericama

[babunovich]

babunovich kaže:

evo čitam sad , u ovim mojim dosad nabrojanim slučajevima zasigurno nije riječ ni o umoru , nepažniji, afektu, ni o histeričnom poremećaju ličnosti

predmnijevam kako je ovo bila svojevrsna komprimacija podataka kojom mozak efektivizira pamćenje mjenjajući neoubičajne detalje u uobičajene

imam dakle taj OCD , možda je ovo moj slučaj

https://en.wikipedia.org/wiki/Autobiographical_memory

and those suffering from obsessive compulsive disorder tend to recall many memories that lack detail (clouded) and are much more schematic than typical autobiographical memories

[babunovich]

babunovich kaže:

Jedna jednostavna

Pogleda sam večeras "Beogradskog davitelja " sa Taškom Načićem prvi put tamo od 1986 na tvz. U sjećanju mi je ostao kao čisti horor (tada mi je ko malom sve to izgledalo strašno , uopće nisam shvaća da je to zapravo komedija)
Ne sjećam se ni Simića kao detektiva , ni Sonje Savić , ni Idola , samo Taška i tog njegovog bolesnog odnosa s majkom .Jedina scena koju sam bez gledanja do početka moga opisati je kako u stanu sjedi do kostura svoje mrtve majke

I krivo, majka nikad nije postala kostur , radnja se nije pomakla od njenog svježeg leša

Mislim da ovdi nema dileme , sjećanje je modificirano sa puno poznatijim filmom kojeg sam gleda više puta, isto je u pitanju bio bolestan odnos s majkom jedne ubojice podvojene ličnosti - riječ je naravno o psihu u kojem se majka stvarno javlja u obliku kostura

evo naiša sam i na primjer objašnjenja prekrivenog sjećanja iz beogradskog davitelja

Jedan jednostavni video o tome kako kasnija sjećanja mogu prekriti slična ranija

Memory expert Elizabeth Loftus shows Lesley Stahl how memories can be manipulated.
More recent memories can contaminate original

video
https://www.youtube.com/watch?v=XcywPdORySA

[babunovich]

Večeras mi se posrećilo da nađem još jedan pravi primjer sjećanja potisnutog kasnijim sličnim , čak je i identičan sa KCLKovim slučajem radanović

Gleda sam reportažu s utakmice

Yugoslavia 1-4 England (1987) ECQ
https://www.youtube.com/watch?v=reHHZ82cJOc

Nisam se uopće ni očekiva iskrivljena sjećanja, video mi je slučajno pao pod zub .

Da skratim , gol Kataneca za 1-4 u sjećanju mi je osta identičan golu Tudora za 2-3 protiv Engleska na euru 2004

Euro 2004 all goals part 2

https://vimeo.com/91226172

U oba slučaja to je bio naš počasni gol englezima nakon što smo bili do kosti prebijeni , pao je i nakon nabačaja s desnog kuta , samo što je katanecov gol bio odbijanac od trave a tudorov je iša direktno.
Dakle može se zaključiti da postoje određene šanse (zasad je teško reći kolike) da će neki kasniji vrlo sličan događaj po određenom detalju potisnuti prošli

Gleda sam neki i dan emisiju
Endless Memory, Part 2
https://www.youtube.com/watch?v=1th1fVIc8Vo

Pet odraslih osoba sa abnormano dohvatnom autobiografijom , na svaki datum istom odgovaruju što su taj dan jeli, kakvo je bilo vrijeme i slično
Skeniranjem mozga otkriveno je među ostalim i da svi imaju zadebljanja u regiji za koju se predpostavlja da je odgovorna za OCD ,što vrlo vjerojatno i je jer svaki od njih i ima dijagnosticiran kompulzivni poremećaj .
To je i jedno od objašnjenja za njihovu sposobnost , što se pak kosi s tvrdnjom iz predzadnjeg posta

https://en.wikipedia.org/wiki/Autobiographical_memory

and those suffering from obsessive compulsive disorder tend to recall many memories that lack detail (clouded) and are much more schematic than typical autobiographical memories

Objašnjavali su to tome i kako ljudi s OCDom imaju potrebu kategorizirati raznorazne objekte i subjekte, pa tako i vlastite uspomene stoga im kao takvima mogu brže i lakše pristupiti u sjećanjima

Evo za usporedbu , i ja imam OCD , čini se na prvi pogled u usporedbama da imam bolji pregled autobiografije od standardnog (ovo je samo nedokazana predpostavka) nikakve potrebe za kategoriziranjem ičeg nemam , reko bih da sam čak aljkaviji i kaotičniji od prosječne persone , da ne govorim o sposobnostima pripreme ispitnog gradiva , tu sam parao dno maltene , nije bio prolaza bez neke ekstra sreće ili posebnog snalaženja

[babunovich]

Čita sam večeras malo više o ekipi sa abnormano dohvatnom autobiografijom, otkad je taj fenomen ( hyperthymesia ) izdijagnosticiran 2006. nabrojano je tek 25 (dvadesetpet) slučajeva zaključno sa 2013 . što znači da u priči mora u biti nešto puno važnije od kompulzivnog poremećaja

Zanimljivo da čak ni oni nisu imuni da iskrivljena sjećanja što pokazuje istraživanje iz 2013. ,

People with highly superior powers of recall also vulnerable to false memories.
https://news.uci.edu/press-releases/...alse-memories/

i ne samo da nisu imuni nego su i jednako ranjivi u odnosu na "običnu" populaciju

"The researchers discovered that subjects with highly superior autobiographical memory logged scores similar to those of a control group of subjects with average memory."

Ali ipak postoje razlike u "ranjivosti" između određenih kategorija, na 59:00

Elizabeth Loftus: Memory Matters
https://www.youtube.com/watch?v=j-K0SjZqoMQ
Postoji korelacija između otpornosti na iskrivljena sjećanja između inteligentih i manje inteligentnih ispitanika

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20623420
These findings suggest that people with relatively low intelligence and poor perceptual abilities might be more susceptible to the misinformation effect.

Što nekako ni ne iznenađuje

[babunovich]

Nakon predhodnih zaključaka čini se da svakom novom alomnezijom dokazujem da baš i nisam najbistriji, ali to mi je ionako već odavno poznato

imamo novu

Palo mi je već parputa u zadnjih par godina potražiti i ponovno pogledati jedan od dojmljivijih filmova iz ranog djetinjstva, horor "Muzej voštanih figura "
Uvjek je bio problem (a i sad je ) naći pravu verziju pogledanu te
1983 http://library.foi.hr/glas/rezultat....anih+figura&g=
Ali pomnim pretraživanjem ja ne vidim koja bi to mogla biti osim ona iz 1953
evo je tu s online prevodom
http://www.videotrazilica.com/redir.php?numero=101109

Dakle nema sumlje da sam tog petka 07.10.1983. u 15:30 gleda verziju iz 1953. , da su mi kadrovi iz filma još godinama simbolizirali najveći mogući trepet i jezu, da bi se kladio u šta god oćeš do sinoć kako mogu točno opisati dvi scene iz tog filma, ali da bi tu okladu na kraju - i izgubio

1. scena - dva starija lika se hrvaju na krevetu , jedan drugog uguši jestukom . Pobjednik ode ali ga protivnik u kasnijoj sceni opet zaskoči
"Plitko disanje " veli , kako ga je prevario da se ugušio pod jastukom
2.scena -lik prolazi kroz muzej , tu su poluživi izvoštanirani ljudi , jedan još daje znakove života kojima pokušava odaslati poziv u pomoć., lik koji prolazi nešto sluti ali ne primjeti

i naravno znam da je tema filma bila to da lik zavaljava žive ljude u vosak i postavlja ih kao eksponate

Pa gledam popodne film - nema ama baš ništa slično onome što mi je ostalo u sjećanju , ajmo reći da mi zvecka taj ključajući vosak u koji se na kraju traba zavaljati glavna glumica, ali nisam ga se uopće prisjeća nikada u ovih zadnjih 33 godine

Ne postoji nikavo drugo suvislo objašnjenje osim da su te dvi scene koje su mi ostale u sjećanju iz nekog drugog kasnijeg (sličnog ?) filma
Kad bi nekako doznao iz kojeg (a taj neki drugi film s tim scenama sigurno postoji) mogli bi smo pričati dalje

[babunovich]

Sinoć sam konačno naletio i na taj film "Apstinenti"

https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...postcount=1209
još tražim i volio bi ponovno pogledati "Apstinente" sa Emirom Hadžihafizbegovićem isto u zg snimano u imbdu je nisu ni spomenuli
naša večeras konačno

Apstinenti (1989) domaci film
https://www.youtube.com/watch?v=hprExeJ9JaU


Gleda sam ga prvi i jedini put 1989, a u mom vidu je instantno dobio gotovo kultni status jer se bavio problematikom za koju sam predpostavlja da će i mene mučiti (glavni likovi unatoč svom trudu nikako ne mogu doći do djevojke)
Stvar je išla toliko daleko da bi ono gotovo svaki put kad bi pješke prelazio savski most pomalo zastao i sjetio se scene iz filma kad se očajnik želi baciti u Savu

Od ostalog , osim što mi je glavni glumac u sjećanju ostalo Emir Hadžihafizbegović (kojeg sam btw jednom mislio i kontaktirati radi pomoći u traženju ovog materijala, toliko sam ga želio ponovno pogledati)

sjećam se

- frend frendu nakon što nisu uspjeli zbariti komada "Nije važno, ionako ima zube kao Toblerone"
-glavni lik (Emir) sam sebi "Bog je upro prsto u ovog čovjeka i rekao , nedam ženu"

I to je uglavnom to, tri scene, radnja in general, glavni glumac

I gledam sinoć

1.Film nije zagrebačke nego beogradske produkcije, i sva radnja se odvija u beogradu, tako da nema ni mog savskog mosta (scena je snimana u mraku, a i da nije , u to doba baš nisam znao razlikovati zagreb u detaljima od beograda)
Općenito , nema prenaglašene ekavice , i glavni glumac je dosta skolastično uštogljen , što je bilo karakteristično za drame tv zagreb

2. Glavni glumac nije Emir, štaviše glumci su svi redom neke beogradske žnj kategorije, kvaka je u tome što je taj koji mi ostao u sjećanju kao Emir stvarno pravi bosanac, i licem i narječjem

3. Fora s Tobleronama mi je ostala čista i netaknuta, osim što sam mislio da dolazi na samom kraju, a ne na samom početku filma (zapravo dolazi na kraju prvog uvodnog segmenta filma)

4. I monolog s "Bog je upro..." je tekstualno ostao netaknut, ali
-u sjećanju se "Emir" tijekom noći obraća s dvosjeda djevojci koja leži na podu, na ekranu lijevo
-u stvarnosti su oboje na dvosjedima , "Emir" je na ekranu desno
(scenu iz sjećanja sam kasnije zasigurno vizualizirao tako da sam ju smjesto u bivši stan iz djetinjstva , u potpunosti je ista kao i dnevni boravak , to tek sad shvaćam , i tu sam uspomenu smjestio u sam film)

[The Maystor]

Jel se sjecate Istrage?DoveditemiMatu Granica