Šta mislite o uvezenim idiomima?

[dupli-espreso]

Npr. "to nije moja šalica čaja" ili "radoznalost je ubila mačku" ili "mojih dva centa"...

Meni lično zvuče ružno i rogobatno, nekako mi nisu u duhu našeg jezika.

Ali šta mislite da li je ta neprirodnost samo privremena? Možda će se s vremenom sasvim odomaćiti u jeziku i postati kao i naši izvorni idiomi...

Ili pak mislite da se nikad neće "primiti" i da će ubrzo nestati iz jezika jednako brzo kao što su u njega i ušli.

Usput, da li vi koristite takve idiome?

Ja lično ne, baš se trudim da ih izbjegavam, i uvijek tražem neku alternativu, na primjer umjesto "to nije moja šalica čaja", ja prosto kažem "nije moj đir" ili "nije u mom fazonu", ili još bolje "ne leži mi".

Umjesto "na kraju dana", kažem "summa summarum" ili "kad se sve sabere", ili još bolje "obrni okreni"...

Umjesto "mojih dva centa", kažem, tipa "toliko od mene na tu temu".

Za "radoznalost je ubila mačku" nisam još našao adekvatnu zamjenu...

[DarkDivider]

Najkraće rečeno, upotrijebio bih ih samo ironično u nekim manje formalnim kontekstima, npr. porukama, baš kako bih istaknuo tu humorističnu neusklađenost s našim jezičnim navikama. A što se tiče toga hoće li preživjeti, to ćemo vidjeti. Možda ti frazemi novijim generacijama neće biti tako neobični kao nama, pa bi na kraju za nekoliko desetljeća mogli ući i u rječnike. Kako bilo, u lektoriranju bih se svakako držao zasad dobro "potvrđenih" frazema, a nađem li se u kakvoj nedoumici, što da kažem, tražit ću pomoć od Antice Menac i Ivane Bendow.

I samo usput: ne volim izraz "na tu temu", to mi jako smrdi na "on the topic of" ili kakav sličan izraz u engleskome. Radije bih rekao "o tome".

[Machinista]

dupli-espreso kaže:

Npr. "to nije moja šalica čaja" ili "radoznalost je ubila mačku" ili "mojih dva centa"...

Meni lično zvuče ružno i rogobatno, nekako mi nisu u duhu našeg jezika.

Ali šta mislite da li je ta neprirodnost samo privremena? Možda će se s vremenom sasvim odomaćiti u jeziku i postati kao i naši izvorni idiomi...

Ili pak mislite da se nikad neće "primiti" i da će ubrzo nestati iz jezika jednako brzo kao što su u njega i ušli.

Usput, da li vi koristite takve idiome?

Ja lično ne, baš se trudim da ih izbjegavam, i uvijek tražem neku alternativu, na primjer umjesto "to nije moja šalica čaja", ja prosto kažem "nije moj đir" ili "nije u mom fazonu", ili još bolje "ne leži mi".

Umjesto "na kraju dana", kažem "summa summarum" ili "kad se sve sabere", ili još bolje "obrni okreni"...

Umjesto "mojih dva centa", kažem, tipa "toliko od mene na tu temu".

Za "radoznalost je ubila mačku" nisam još našao adekvatnu zamjenu...

Neke će se primiti, neke neće.

Uostalom, gomila latinskih izreka se udomaćila, pa što ne bi i neke od ovih.

Kad smo već kod duha jezika, zar ne bi bilo bolje osobno a ne lično, zbroji a ne sabere, odgovarajuću a ne adekvatnu