Neverbalna komunikacija: Power poses

[mondeo99]

Zanima me Vaše mišljenje o ovoj temi: U prilogu je sjajni video.
(Ima i titlove na hrvatskom, u donjem desnom uglu namjestiti.)

https://www.ted.com/talks/amy_cuddy_...es_who_you_are

[Lepti]

Što se tiče toga da ako se pravimo, tj. glumimo određene emocije ili stavove, nakon nekog vremena osjećamo upravo to što smo pokušali odglumiti, ja osobno ne vjerujem u to, barem ja tako ne funkcioniram. No, baš sam primjetila da mnogi youtuberi govore o tome da kada se osjećaju loše, neraspoloženo ili potišteno da počnu glumiti upravo suprotno, tj. da se osjećaju dobro i da onda nakon nekoliko minuta, navodno se i osjećaju dobro. Dosta ih i govori da su izgradili neke osobine, upravo tako, prvo glumeći ih, a onda su, navodno nakon nekog vremena, jednostavno postale dio njih.

Smatram da kada odglumimo neke određene emocije ili neki određeni stav to nam može pomoći da dođemo do željenog cilja u određenoj situaciji, no dugoročno, mislim da to "fejkanje" emocija ne mijenja nas kao osobe i da je potrebno mnogo više od "fejkanja" kako bi promijenili određene nedostatke, odnosno izgradili željeni stav.

[Aage]

Lepti kaže:

Smatram da kada odglumimo neke određene emocije ili neki određeni stav to nam može pomoći da dođemo do željenog cilja u određenoj situaciji, no dugoročno, mislim da to "fejkanje" emocija ne mijenja nas kao osobe i da je potrebno mnogo više od "fejkanja" kako bi promijenili određene nedostatke, odnosno izgradili željeni stav.

Zapravo ti kad 'fejkaš' učiniš fejk samo aktivirajući sam proces - koji je nadalje posve prirodan.

Ja sam na slične stvari nabasao prije nekih 2 god i otad forsiram smijeh, onaj dobroćudno-djetinji. Promijenio sam se ekstremno glede nekih stvari: puno sam opušteniji, zadovoljniji i manje sam temperamentan.

Obzirom da tako često mijenjamo emocije i kognitivne obrasce, zapravo većina nas svjesno umije aktivirat same procese - nespontano - koji se nakon određenog vremena automatiziraju i postaju spontane. Mi smo stručnjaci za introspekciju, no većina nas se ne bavi svojom psihom i karakterom.

Autosugestija je psihologijski posve priznata metoda, mada nedovoljno istražena. Sve je u stavu, u introspekciji, a obzirom da smo mi iskustvena bića - ne mijenjamo se tako teško.

Recimo da postoji neka osoba koja nam nije draga. Ukoliko primjerice idući put vidimo tu osobu kako se izuzetno obraduje što nas vidi, i to ponovi u par navrata, naš stav je podložan ekstremnoj promjeni... Sve je u stavu i percepciji - a na to mi itekako možemo utjecat snagom volje

[Lepti]

Aage kaže:

Zapravo ti kad 'fejkaš' učiniš fejk samo aktivirajući sam proces - koji je nadalje posve prirodan.

Meni nije, ne funkcioniram tako, no ako tebi to uspijeva, super za tebe.

Recimo da postoji neka osoba koja nam nije draga. Ukoliko primjerice idući put vidimo tu osobu kako se izuzetno obraduje što nas vidi, i to ponovi u par navrata, naš stav je podložan ekstremnoj promjeni... Sve je u stavu i percepciji - a na to mi itekako možemo utjecat snagom volje

Kad odglumim osmijeh osobi koja mi nije draga, to bude takav kiseli osmijeh, koji kasnije ne rezultira iskrenim osmijehom, niti stanjem sreće, nego mi se naprosto gadi što sam uopće odfejkala taj osmijeh, a ta osoba mi nije uopće draga, tj. zapravo ju ne podnosim.

Ne slažem se što se tiče glumljenja emocija, tj. da se osjećamo bolje nakon odglumljene emocije i da kasnije to jednostavno postane prirodno. Ali se slažem što se tiče određenih stavova, npr. ako se postavimo snažno, dominantno i uspješno odglumimo taj stav, stvarno možemo uspjeti zauzeti stav vođe neke pojedine grupe ili možemo uspjeti prevariti nekoga svojim stavom, npr. ako nam govori nešto ružno, da nas to uopće nije povrijedilo. No, samo u toj situaciji odnosno tih par trenutaka pred tom osobom, ali kada dođemo doma osjećat ćemo se povrijeđeno, to što smo odglumili pred tom osobom je vrijedilo samo tih par trenutaka, kada prestanemo fejkati, prave emocije izađu na vidjelo.

[Aage]

Lepti kaže:

Kad odglumim osmijeh osobi koja mi nije draga, to bude takav kiseli osmijeh, koji kasnije ne rezultira iskrenim osmijehom, niti stanjem sreće, nego mi se naprosto gadi što sam uopće odfejkala taj osmijeh, a ta osoba mi nije uopće draga, tj. zapravo ju ne podnosim.

Nije fejk što je smijeh neprirodan tj. kisel, nego jer je smijeh iskren ali služi ti da na neki način prevariš mozak. Taj kiseli osmijeh je potencijalno fejk samo za relaciju ti-ne draga ti osoba.

Ne slažem se što se tiče glumljenja emocija, tj. da se osjećamo bolje nakon odglumljene emocije i da kasnije to jednostavno postane prirodno.

Ali stvar je upravo u tom da mozak ne detektira odglumljenu od neodglumljene emocije. Ako se kiselo nasmiješ mozak to neće prepoznat nikakvom radošću. Ali ako napraviš od-uha-do-uha - što je moguće uz malo vježbe i iskustva pravog osmjeha - onda mozak šalje signale sreće i sve nadalje teče prirodno. Naravno da su rezultati bolji ukoliko sam smijeh kombiniramo s drugim singalima tipa skakanje od sreće, uzbuđenje ...

... No, samo u toj situaciji odnosno tih par trenutaka pred tom osobom, ali kada dođemo doma osjećat ćemo se povrijeđeno, to što smo odglumili pred tom osobom je vrijedilo samo tih par trenutaka, kada prestanemo fejkati, prave emocije izađu na vidjelo.

Ovo se opet ne tiče direktno stvari o kojoj sam pisao. U slučaju da zauzmeš stav koji odiše neuvrijeđenošću, to je klasična gluma. Ta gluma utječe malo na podsvijest, ali ne znatno. Zato ćeš i osjetit nakon nekog vremena nalet negativnih emocija, no to je rješivo verbalnim mnemotehnikama, koje se kombiniraju s ovim power posesima.

[Clandestine]

Znam sa sigurnošću da anksiozne osobe imaju tendenciju da se sklupčaju u jež položaj,ostalo nisam nešto više proučavao.

[F.A.Q]

pozeri

[radical change]

mondeo99 kaže:

Zanima me Vaše mišljenje o ovoj temi: U prilogu je sjajni video.
(Ima i titlove na hrvatskom, u donjem desnom uglu namjestiti.)

https://www.ted.com/talks/amy_cuddy_...es_who_you_are

90% komunikacije čini neverbalna komunikcija, naše tijelo odaje da smo tužni, plašljivi, zatvoreni, kao i sretni, prihvatljivi, iskreni..
Zatvoreni stav prema sugovorniku odražava naše emocionalno stanje, ako postanemo svjesni da držimo zatvoreni stav i promjenimo ga podsvjeno nastojimo i naše emocije uskladiti sa govorom tijela... dakle sve se može ali ne treba očekivati čuda preko noćći, jednostavno ako i u svemu treba postati svjestan uzroka i posljedica... Jednom kada se ovlada svojim reakcijama možemo lakše izaći na kraj i sa nervozom i ostaviti bolji dojam na druge.. Ovo prvenstveno vrijedi za zatvrene, sramežljive i plahe ljude koji se teže opuštaju u društvu drugih osoba... generalno jako dobra stvar.
Naravno da je govor tijela znanost i često se koristi u tehnikama prodaje, marketinga, u politici i slično...

[JustForFun]

Tema uopce nije o glumljenju emocija, neki su se pogubili
Inace vezi uvodnog pitanja Kod mene djeluje

Btw lazni osmjeh se vidi fino kad je vise naglasen na jednoj strani lica i kod pravog osmjeha i oci se smiju

[pacenica]

Lepti kaže:

Što se tiče toga da ako se pravimo, tj. glumimo određene emocije ili stavove, nakon nekog vremena osjećamo upravo to što smo pokušali odglumiti, ja osobno ne vjerujem u to, barem ja tako ne funkcioniram. No, baš sam primjetila da mnogi youtuberi govore o tome da kada se osjećaju loše, neraspoloženo ili potišteno da počnu glumiti upravo suprotno, tj. da se osjećaju dobro i da onda nakon nekoliko minuta, navodno se i osjećaju dobro. Dosta ih i govori da su izgradili neke osobine, upravo tako, prvo glumeći ih, a onda su, navodno nakon nekog vremena, jednostavno postale dio njih.

Smatram da kada odglumimo neke određene emocije ili neki određeni stav to nam može pomoći da dođemo do željenog cilja u određenoj situaciji, no dugoročno, mislim da to "fejkanje" emocija ne mijenja nas kao osobe i da je potrebno mnogo više od "fejkanja" kako bi promijenili određene nedostatke, odnosno izgradili željeni stav.

Htjedoh nesto reci o ovoj temi, ali posto si vecinu toga rekla, a identicno je sa mojim misljenjem, ostajem mi samo da dodam da se i ja tako osjecam

[pacenica]

JustForFun kaže:

Tema uopce nije o glumljenju emocija, neki su se pogubili
Inace vezi uvodnog pitanja Kod mene djeluje

Btw lazni osmjeh se vidi fino kad je vise naglasen na jednoj strani lica i kod pravog osmjeha i oci se smiju

Djeluje i kod mene ali nakon toga se osjecam toliko izmozdeno i fejk, da bih si sama opalila samar. Inace, kad su socijalne situacije u pitanju, 90% vremena glumim power pose situacije (prikrivam nesigurnost), ali najsretnija bih bila kada bih imala par tri osobe ispred kojih bi se mogla ponasati "normalno".

[JustForFun]

Ne znam... Ja sam ove poze primjenjivala neposredno pred ocekivani konflikt, i rezultati su bili opipljivi, verbalno (i stavom) sam se adekvatno zastitila u ugrozavajucim situacijama.
S tim da ja nisam uzasno sklona zatvorenom drzanju pa mene mozda zato ne iscrpljuje tolko to sve, generalno nisam ni depresivna ni anksiozna pa mi je to samo finesa.
Mislim da je previse ocekivat od "skrsene" osobe da se sepuri, ali kad smo relativno ok malo se istegnut, ja na radnom mjestu cesto stojim rasirenih nogu i s rukama na bokovima (ili na ledjima) iza pulta, setam sa palcevima koji vire uz dzepova jakne cisto radi boljeg osjecaja i usvajanje dobrih navika s vremenom djeluje ... Valjda, a posto radim u prodaji posto imam odlicne rezultate valjda djeluje nesto u nekom smislu uz ostale trikove kojih mozda nisam ni svjesna

Ali u socijalnoj situaciji gdje se nisam osjecala komforno kao i ostali (svi su bili zatvoreni, prekrizenih ruku npr) kazem idem se otvorit i bas je tesko, osjecas se neprirodno.

[Fantasist]

uglavnom to pali kao prvi dojam i površno se moguće tako predstaviti, duže vremena ne i tu dolazi do izražaja stvarna osobnost.

gluma iscrpljuje i nemoguće je duže vremena ostati uloga, odnosno sa onima koji su prirodni ili samopouzdani i sl.

zato procesi rada na sebi trebaju biti višedimenzionalni.

[GosponProljeće]

Znači kad prekrižim ruke da ih malo odmorim to znači da sam zatvoren, a kad se podbočim šakom o kuk jer imam duge ruke i paše mi ta pozicija,ili ih stavim na kukove to znači da sam autoritativan ili asertivan. Good to know... Nitko nemože glumiti 24 sata.

[Fantasist]

ima donekle smisla npr. glumimo najbolje u situacijama kada barimo nekoga, i muškarci i žene tada se prikazuju najboljem dojmu. (ali tu ionako prihvaćamo određenu igru pod normalno, dio nas idelizira osobu, hoće igru) žene su bolje u tome, osjetljive su i imaju periferni vid a i muškarci su nervozniji.

[JustForFun]

U principu od osobe u obrambenom stavu npr prekrizenih ruku cut cemo da joj je tako ugodnije. Naravno da jest, zato se i "zatvorila"

Sto ne treba brkat s tim ako osoba prekrizi ruke jer se mrzne