Apatija i beznađe

[kor-im]

neobican kaže:

a li se nekome ovo dogodilo i kako je proslo?

hehe, da dal se dogodilo
to ti ne prolazi, neko se nauči stim nosit neko ne, tebi još dobro i ide, iči če ti bolje svremenom, možda

vrati se na terapiju, dobra je šansa da če ti pomoč, iskoristi periode kemiski induciranog olakšanja da se pokreneš

[neobican]

Blues Dada kaže:

neobican i ja se slazem ti si jako inteligentan, i sigurno puno citas. Pokusaj drugima pomoci sa svojim savjetima ovdje na forumu.

Takodjer nemoj nista skrivati od svoje obitelji, kazi im istinu i mozda oni mogu pomoci.

Hvala ! Mogao bih podijeliti kakav savjet ali kad mi koze budu na broju. Sjecam se tog osjecaja, nije isto dijeliti savjete kao kompletna cvrsta osoba i kao netko tko sakuplja svoje kockice da se ponovno izgradi. Zasad je najbolje sto mogu reci, provjereno, prozivljeno kroz niz godina, ako je potrebna kava za bolje ucenje, onda je ucenje naprosto prezahtjevno i s time se treba pomiriti a ne uzimati ogromne kolicine kofeina. Jedan dobar covjek na ovom forumu mi je poslao link za knjigu Dr Neil Nedley-a Depression - The Way Out. Citao sam ju danas i savjetovao bih ju svakome tko ima slicnih tegoba. Procitao sam mnostvo knjiga ali ova je sveobuhvatna. Samo treba to moci primjeniti. Bilo bi pravo razocaranje da rezultati izostanu jer mi cini da je to dosad najkompletniji doseg.

A sto se obitelji tice - jako je velika pogreska presutiti problem dok on nastaje. Imam neobicno konstituiranu obitelj koja je u proslosti imala svojih trzavica. Nismo jako dobrog materijalnog stanja ali zivimo poprilicno pristojno. Medutim ja sam pred njima svoje probleme skrivao, morao sam biti "dobar" i bez problema kako ih ne bi sekirao i kako bi svi mogli normalno funkcionirati. Medutim nismo na taj nacin funkcionirali bas 100% normalno. Pogotovo ne ja. Doduse, nekad sam ih i tlacio zbog gluposti, zahtjevao stosta, danas me hvata jeza pri pomisli kako cu prezivjeti ako mi moja djeca prirede nesto slicno. Ne mogu biti u redu sam sa sobom a kako da onda jos jednog dana postanem nekome dobar decko, muz, roditelj itd. Kad pobrojim sve zivotne izazove koji cekaju prosjecnog covjeka (a tko zna mozda se stvari ne odigraju prosjecno) a meni je vec sada tesko, skoncavanje zivota mi djeluje najdostojanstvenije. Mozda je kukavicki to reci ali jos jednostavno ne vidim svjetlo na kraju tunela. Ipak mislim da bi bilo sjajno da do toga ne dode.

[fantazista]

neobican kaže:

a li se nekome ovo dogodilo i kako je proslo?

Imam 26 godina. Apatican sam, asocijalan, sve me u stvarnom svijetu smeta, cini mi se jako ruznim, dekadentnim, nepravednim itd. Ne znam zasto je to tako, jednostavno stvarnost me nazivcira. U zivotu sam proveo puno vremena u bjegovima u mastu i kod kuce radi prisiljavanja sebe na ucenje. Prije 3 godine sam poceo povremeno piti antidepresive i anksiolitike da mogu normalno funkcionirati. Mislim da su me pomalo pretvorili u zombija, dosao sam u stanje velike apatije ili neobicnog funkcioniranja emocija. Dok sam bio pod njihovim utjecajem mogle su mi se dogadati i najcrnije stvari ali bih to nekako prezivio zbog djelovanja tih lijekova. Prestao sam prije 5-6 mjeseci i svijet je ruzniji nego ikada. Znam da mi nekad to sve nije smetalo. Prije samo 3 godine sam imao velike planove i htio zivjeti 120 godina. Danas molim Boga da me nekako uzme k sebi. Ne mogu prestat razmisljati o svojoj smrti. Ne pijem i ne pusim. Izuzetno sam plasljiv. Dozvolio sam brojnim ljudima u zivotu da me iskoriste jer sam naivan. Cujem neku informaciju i uzmem ju zdravo za gotovo. Zavrsio sam fakultet i ne radim. Uzasno sam nesamostalan, malo toga znam sam napraviti. Volim provoditi vrijeme u udobnosti svoje sobe. Djevojka me prije nekog vremena napustila, vjerojatno joj je bila strasna ta moja apaticnost pa je mislila da ju ne volim. Jedva sam uspio pronaci osobu koja mi je toliko odgovarala a onda je otisla. Danas bih dao sve da se vrati i da mozemo biti skupa sretni, medutim to je tako daleko od izvedivoga. Ja sam u rasulu a ona je sretna s drugim. Cini mi se da mi se zivot raspada. Ne volim se probuditi ujutro. Ne mogu suvislo planirati. Ne znam koje su moje realno ostvarive zelje. Nekako ne volim sebe. Nemam samopuzdanja ni za sta. Bojim se da cu izgubiti kontrolu nad svojim zivotom i zavrsiti u ustnaovi. Htio bih svoj stari zivot natrag - ljubav, srecu, snove, optimizam. Medutim nicega nema. Pred ukucanima lazem kako sam ok i nastojim biti ok, medutim daleko sam od toga.

Da li se nekom ista slicno dogodilo i kako se razrijesilo?

Pocni raditi na sebi, a ne gledati kako vrijeme i ti skupa s njim prolazis , trebas u sebi imati malo borbenog duha, jer ako se prepustis sam sebi nista ti se lijepo nece dogoditi, samo dublja depresija i agonija.

Pocni od sebe, svatko od nas ima ispusni ventil, imas ga i ti, samo se previse smeca nakupilo u tebi, znaci pocni trcati sam za promjenu, to nek ti bude pocetak. Osjecat ces se lakse i bolje, vjeruj mi. Nije bilo goreg depresivca od mene prije 7-8 godina, ali sam se "izvukao" samo radom na sebi . Tesko je u pocetku, uzasno, ali navika je mocna stvar

Onda nadji osobu za razgovor, ne psihijatra, nego psihologa , bez tableta, jer tablete su za ozbiljno oboljele koji imaju temelj za depresiju, ti ga nemas. Svi na ovom PDF smo imali uspone i padove, to je normalan tijek zivota, samo ovisi o tebi kako ces ga prihvatit, uvijek postoji back door gdje places i sazalijevas se nad svojom sudbinom . To je najlakse, ali nis koristi.

Sretno prijatelju

[kor-im]

fantazista kaže:

Pocni raditi na sebi, a ne gledati kako vrijeme i ti skupa s njim prolazis , trebas u sebi imati malo borbenog duha, jer ako se prepustis sam sebi nista ti se lijepo nece dogoditi, samo dublja depresija i agonija.

...Nije bilo goreg depresivca od mene prije 7-8 godina, ali sam se "izvukao" samo radom na sebi .

reci onda bar gdje si našao taj borbeni duh o kojem pričaš

[fantazista]

kor-im kaže:

reci onda bar gdje si našao taj borbeni duh o kojem pričaš

Pa suočis se s svojim problemima otvoreno, kako ces drugacije, pronasao osobu za razgovor, i kroz godine i godine to se smanji , drastično.

Tek kad se smanje simptomi vidiš glavni uzrok problema, ono što sam tada osjecao su bile grane problema, samo sto ih ja ( i mnogi drugi ) nemogu vidjeti.

Za smanjivanje tjeskobe, poceo trcati, prvo 1 km, pa 2, pa sve do 10. Upisao borilacke vjestine, udarao vrecu koliko sam god mogao, suocavao se s najgorim strahovima vezanim uz socijalnu fobiju, zaposlio se kao komercijalista i izlazio na teren direktno pricati s ljudim, vjeruj mi strah je u pocetku bio kao da ides zavoditi Pisekicu , ali se strah smanji . Cinjenica je da sto vise se izlazes stresnim situacijama, onda nakon odredjenih pokusaja - promasaja, taj se stres smanji.

Ali to se ne dogadja preko noci , to je nadam se svima i jasno. Sad jedino zalim za onim vremenima kad sam bio u k* , jer sada znam da bi radio neke stvari drugacije, itekeko drugacije.

[Joanna4]

Netko je vec savjetovao psihoterapiju, dakle razgovore... Samo treba pronaci odgovarajuceg terapeuta, onog koji ce te motivirati da sam otkrivas sto je to u tebi sto te koci i baca na dno. Knjige takodjer pomazu. Bas sam napisala na drugoj temi knjigu "Cuda se ipak dogadaju" od Majde Rijavec koja je meni osobno dosta pomogla. Inace, ona i Dubravka Miljkovic su napisale vise knjiga koje na duhovit, energican, a istovremeno i profesionalan nacin poticu na rad na sebi. Imas jos brdo toga, smao zaviri u knjiznicu na policu psihologije. Izaberi nesto sto ti se svidja, mozda te nece jedna knjiga dignuti i okrenuti za 180 stupnjeva, ali ces sigurno naci motivaciju da se, jel, trgnes. Jer da, sve sto stvarno trebas napraviti je trgnuti se. A to je ozbiljan posao koji nekad traje godinama i treba dosta poticaja.

[ptica dronta]

femmelatin kaže:

"Tvoji su problemi samo u tvojoj glavi"
Ironično, istina je da se depresija odvija u glavi, preciznije u mozgu, na čiji rad nažalost nemamo direktnog utjecaja. Također, problemi obično nisu samo "u glavi", jer depresiju mogu poticati i vanjske stresne okolnosti.

"Razmišljaj pozitivno"
Ako za to ne postoje razumni temelji i ako je depresivac svjestan težine svog položaja, kako bi mogao razmišljati pozitivno i kakve bi koristi imao od zavaravanja samog sebe?

"Sagledaj stvari s ljepše strane"
Vrlo slabašno tješenje, otprilke kao da nekome kažemo "kuća ti je izgorjela, ali bar više ne moraš plaćati režije." Ako "ljepša strana" uopće postoji i ako preteže nad ružnijom stranom, depresivac to sigurno zna i sam i ne treba mu na to skretati pažnju.

"Ti sve gledaš crno"
Depresivac ne "gleda crno", već trpi ozbiljnu duševnu patnju, koju uzrokuje poremećaj u radu središnjeg živčanog sustava. Depresivni je pesimizam posljedica, a ne uzrok bolesti.

"Trebaš promijeniti pogled na život"
Depresija ne nastaje zbog pogleda na život ili životnog stava; sasvim obrnuto, depresija je ta koja formira pogled na život, bojeći ga tamnim nijansama.

"Suoči se sa životom"
Ovo doslovno znači "izloži se stresu", što je jednako pametan savjet kao i reći dijabetičaru da se izloži šećeru. Depresivci su osobito ranjivi na stres i moraju ga se kloniti.

"Moraš prihvatiti to što ti se događa"
"Prihvatiti" ovdje znači podnijeti ili tolerirati, no hoće li osoba razviti toleranciju prema stresnim okolnostima ne ovisi o njenoj volji, nego o otpornosti njenog živčanog sustava.

"Trgni se"
Ova primjedba potječe od shvaćanja depresije kao lijenosti ili tromosti. No, depresija se ne liječi trzanjem niti sličnim pokretima. Mogla bi, eventualno, pomoći redovna rekreacija.

"Tebi uvijek nešto fali"
Ono što depresivcu "fali" jest zdravlje i vrlo je nepristojno to mu spočitavati na ovako grub način.

"S tobom uvijek neki problemi"
Vrlo sebična primjedba kojom okolina predbacuje depresivcu da joj njegova bolest ide na živce.

"Vrijeme je da odrasteš (sazriješ)"
Ružno je predbacivati bolesnom da je za svoje stanje kriv sam jer tobože nije "zreo". Pored toga, ta primjedba nije smislena, jer depresija još češće pogađa odrasle i starije.

"Prestani se samosažalijevati"
Ovo okolina kaže depresivcu da ga utiša, jer je živciraju njegovi izrazi bola. Osim što je krajnje bezobzirno spuštati nekome tko pati, valja znati da je emocija žalosti jedna od glavnih posljedica depresije te da na nju, kao i na ostale emocije, nije moguće voljno utjecati.

"Nemoj sebe shvaćati preozbiljno"
Depresija ne nastaje zato što netko sebe shvaća više ili manje ozbiljno; štoviše, depresivac ne "uzima za ozbiljno" sebe, već svoju patnju. Shvatite je i vi ozbiljno.

"Danas smo svi depresivni"
Ovo je jednako točno kao i reći da danas svi imamo rak ili hepatitis C. Depresiju u svakom trenutku ima oko 6-7% ljudi, a tijekom života bar jednu epizodu imat će do 20% ljudi.

Konačno...

Depresija je toliko bolno stanje da uzrokuje znatno veći broj suicida od svih ostalih bolesti zajedno. Ona nije "umišljena", nije proizvod pogrešnog shvaćanja ili iskrivljenih predodžbi o životu, nije rezultat niskog samopouzdanja ili manjka samopoštovanja. Sasvim obrnuto, ovi su simptomi posljedica depresije i obično nestaju ili se ublažavaju tijekom liječenja.

Ovo me jako razveselilo, pa sam odmah razaslala na par e-mail adresa - to su stvarno rečenice koje se u takvim slučajevima najčešće čuju.

[ginger01]

Joanna4 kaže:

Netko je vec savjetovao psihoterapiju, dakle razgovore... Samo treba pronaci odgovarajuceg terapeuta, onog koji ce te motivirati da sam otkrivas sto je to u tebi sto te koci i baca na dno.

da li je to najtezi dio ustvari? pronaci pravog psihoterapeuta ili pronaci pravu terapiju, pronaci pravu medicinu, doci do stanja da uopce trazis pomoc ili postanes svjestan da ti treba pomoc. pa onda period dok se oporavis i pocmes uocavati poboljsanje.
izgleda da to moze trajati jako jako dugo, kod nekih pola zivota.

[delux13]

Neobičan, nisam detaljno procitao sve postove ali sam ucio da više nisi u teretani, pa me zanima, baviš li se ikakvim drugim fizickim aktivnostima? Antidepresivi su ti vjerojatno doslovno izmjenili fizicku strukturu mozga...
Mislim da bi se trebao informirati o aerobicnim vjezbama i njihovim beneficijama na fizicko ali i mentalno stanje. Uzmi jogging npr. A uostalom znaš kako kazu, mens sano in corpore sano.

Što se tiče ne-fizičkih okolnosti, primjetio sam jedan post koji govori o tome kako bi se trebao okruziti ljudima koji te motiviraju za napredak. Apsolutno se slazem s tim, makar morao preputovati cijeli svijet da takvo društvo nađeš. Iako vjerojatno jesi inteligentan postoje stvari koje sigurno ne bi savladao sa lakoćom i za koje treba puno truda, mozda postoje TAKVE stvari koje te ZANIMAJU? Osnovna covjekova potreba je potreba za rastom.

Od ostalih ljudskih potreba nabrojao bih potrebe za sigurnošću, avanturom(nesigurnošću, ironično), značajnošću, ljubavlju i povezanošću te potrebu za doprinosom. Pronalaziš li znatan manjak u kojoj od ovih potreba? Ili mozda u svima?

Nemoj čekati da dođu bolja vremena, shvati da je tvoje mentalno stanje neprihvatljivo i da je potrebna promjena. Promjeni sebe, poveži dovoljno boli s trenutnim stanjem, prenesi to stanje 5 godina unaprijed, 10 godina unaprijed. Pogledaj posljedice. Na tvoj zivot, na ljude oko tebe. Razmisli o svemu.

Zatim poveži beskrajno mnogo zadovoljstva sa odlukom da se promijenis, nosi tu odluku 5 godina, 10 godina u budućnost. Promatraj stanje. Nek ti mašta radi.

Zapamti, prošlost ne mora definirati budućnost. Tvoje sadašnje mentalno stanje direktna je posljedica odluka koje si donosio u prošlosti.

Ljudi nisu lijeni ni apatični, jednostavno imaju ciljeve koji ih ne inspiriraju... Promisli o tome, mora postojati nešto što zeliš, nešto u čemu mozes osjetiti svoju bit.

Nadam se da ti ovo pomaze, barem malo, svaka nova informacija dobro dođe

Pozdrav.

[neobican]

delux13 kaže:

Neobičan, nisam detaljno procitao sve postove ali sam ucio da više nisi u teretani, pa me zanima, baviš li se ikakvim drugim fizickim aktivnostima? Antidepresivi su ti vjerojatno doslovno izmjenili fizicku strukturu mozga...
Mislim da bi se trebao informirati o aerobicnim vjezbama i njihovim beneficijama na fizicko ali i mentalno stanje. Uzmi jogging npr. A uostalom znaš kako kazu, mens sano in corpore sano.

Što se tiče ne-fizičkih okolnosti, primjetio sam jedan post koji govori o tome kako bi se trebao okruziti ljudima koji te motiviraju za napredak. Apsolutno se slazem s tim, makar morao preputovati cijeli svijet da takvo društvo nađeš. Iako vjerojatno jesi inteligentan postoje stvari koje sigurno ne bi savladao sa lakoćom i za koje treba puno truda, mozda postoje TAKVE stvari koje te ZANIMAJU? Osnovna covjekova potreba je potreba za rastom.

Od ostalih ljudskih potreba nabrojao bih potrebe za sigurnošću, avanturom(nesigurnošću, ironično), značajnošću, ljubavlju i povezanošću te potrebu za doprinosom. Pronalaziš li znatan manjak u kojoj od ovih potreba? Ili mozda u svima?

Nemoj čekati da dođu bolja vremena, shvati da je tvoje mentalno stanje neprihvatljivo i da je potrebna promjena. Promjeni sebe, poveži dovoljno boli s trenutnim stanjem, prenesi to stanje 5 godina unaprijed, 10 godina unaprijed. Pogledaj posljedice. Na tvoj zivot, na ljude oko tebe. Razmisli o svemu.

Zatim poveži beskrajno mnogo zadovoljstva sa odlukom da se promijenis, nosi tu odluku 5 godina, 10 godina u budućnost. Promatraj stanje. Nek ti mašta radi.

Zapamti, prošlost ne mora definirati budućnost. Tvoje sadašnje mentalno stanje direktna je posljedica odluka koje si donosio u prošlosti.

Ljudi nisu lijeni ni apatični, jednostavno imaju ciljeve koji ih ne inspiriraju... Promisli o tome, mora postojati nešto što zeliš, nešto u čemu mozes osjetiti svoju bit.

Nadam se da ti ovo pomaze, barem malo, svaka nova informacija dobro dođe

Pozdrav.

Hvala na postu! Stvarno, razmislio sam kao i u prethodnim postovima, primjedbe su na mjestu. Moram reci da je okolina u kojoj zivim poslije ratnih zbivanja postala 99% u stilu - ajmo nista novo ne raditi i tko radi taj je budala ili se druzi s vragom, ili to radi da se napravi boljim od nas a to naravno ne smije. Kreativnost i optimizam su mi atrofirali u tom opcem ludilu. Da mi je netko rekao da ce to trajati 20 godina ne bih mu vjerovao. 1990. je bila fora vozati se okolo biciklom kakav god imaš, bitno je bilo da ide, cak nije morao moci kociti, to se uvijek moglo improvizirati Moglo se priključiti bilo kojoj nepoznatoj ekipi i sve bi bilo super. 1992. - u istoj situaciji: Šta se ti praviš s tim biciklom? Tvoj je smeće, ovo što ja imam to je bicikl. U ranim dvijetisućitima je počelo ekvivalentno prenemaganje s automobilima. Ljudi su postali nekako divlji, agresivni, sebicni, s malo ili nista normi ili ideala. Najgore od svega, i u profesijama koje trebaju predstavljati model dobrog ponasanja. Ogroman broj ljudi zivi taj neki cudan film. Trosi se dosta narkotika. Red-bul-neki-alkohol se pije kao voda itd. Jednostavno se u tome ne snalazim i tesko se konformiram, stvara mi prilican osjecaj otudenosti. Prihvatit cu savjet i ozbiljno razmisliti o drustvu, o ljudima koji motiviraju i ljudima koji demotiviraju, te kako zelim da to sve skupa izgleda za 5, 10 godina.

Vezano uz aerobne vjezbe - jedan clan foruma je napisao post s temom vjezbanja,a nisam postao reply, pa je ovo skupni reply. Slazem se vjezbanjem generalno i s aerobnim vjezbanjem, medutim... Upravo danas sam otkrio da disanje na usta i disanje na nos cine razliku nebo i zemlja. Citav zivot disem na usta, i prislilivsi se danas popodne da disem samo na nos - poceo sam se osjecati znacajno bolje. Takoder u nekom drugom threadu zabrinuti clan foruma opisuje kako ima neke facijalne znacajke za sizofrenicara. Izmedu ostalog spominje ono mjesto gdje se kosti nosa spajaju s kostima cela, tamo - izmedu nosa i obrva. Navodno bi osoba koja ima to podrucje usko/neprohodno trebala imati problema. Nekak mi imaju smisla te teorije - slab dotok kisika smanjuje sivu mozdanu tvar itd. Zar nije nekome do sada palo na pamet da se takve stvari provjeravaju na sistematskim pregledima?

[lovacnadlovcima]

ej asocijalni freakovi, i ja sam među vama, imam ideju, ajmo učinit nešto ludo, npr. opljačkat banku, baciti bombu u disko, bungee jumping, ganjati antilope po afriki, pucati rafale onak bezveze, da se malo iživim, ali neam prilike, i ja sam u beduuuu šmrc

[neobican]

lovacnadlovcima kaže:

ej asocijalni freakovi, i ja sam među vama, imam ideju, ajmo učinit nešto ludo, npr. opljačkat banku, baciti bombu u disko, bungee jumping, ganjati antilope po afriki, pucati rafale onak bezveze, da se malo iživim, ali neam prilike, i ja sam u beduuuu šmrc

[lovacnadlovcima]

vidiš kak pucaš od smijehamakar sa smajlićem

[neobican]

Vjezbe disanja su mi malo pomogle pa eto mogu. Treba jos puno raditi...

[neobican]

Kako je ovaj svijet kompliciran. Upravo sam shvatio da mi problemi s disanjem doprinose depresiji, sad cu to nastojati i to rijesiti.

[Mnemon!c]

Interesantno. I ja se mogu poistovjetiti s tobom 99% i citajuci sve ove postove mi je malo uljepsalo dan - viditi da nisam jedini s takvim stanjem (trebali bi osnovati klub ) i sto je jos vaznije, da ljudi s ovakvim tipom depresije ne odustaju. Hvala ti sto si pokrenuo ovu temu, ulio si meni, a vjerujem i barem jos par ljudi malo nade u ovaj monotoni zivot

off-topic: jesi procitao neku zanimljivu knjigu u zadnje vrijeme da mozes preporuciti?

[MajkaCourage]

Onako površno i laički gledano, nekako mi se čini da te tvoja okolina koči(la) u mnogim stvarima koje si sam nekad možda želio ostvariti i probati, ali nisi uspio baš zbog tog negativnog stava okoline koji te u startu "paralizirao" - dok još nisi ni probao realizirati ideju koju si imao. Bitno je imati podršku, nije nužno da to bude obitelj, bitno je da je podrška iskrena. Evo, nemam neki pametan savjet, ali zaista ti želim da se izvučeš iz ovog stanja u kojemu se trenutno nalaziš. Mlad si i inteligentan i bez obzira na sve okolnosti tvoje situacije, ali i razne mediokritete oko tebe (a svi smo u većoj ili manjoj mjeri okruženi njima) nadam se da ćeš uspjeti ponovno vratiti vjeru u samog sebe i u život. Možda je skretanje s teme, ali neki dan mi je jedan stariji gospodin rekao da se veličina čovjeka mjeri količinom gluposti koje može podnijeti, a jedan nešto mlađi lik mi je također svojedobno rekao: if you want to find heaven, first you must fuck the devil. Da li su u pravu, svatko mora otkriti sam za sebe. Sretno!

[neobican]

Mnemon!c kaže:

Interesantno. I ja se mogu poistovjetiti s tobom 99% i citajuci sve ove postove mi je malo uljepsalo dan - viditi da nisam jedini s takvim stanjem (trebali bi osnovati klub ) i sto je jos vaznije, da ljudi s ovakvim tipom depresije ne odustaju. Hvala ti sto si pokrenuo ovu temu, ulio si meni, a vjerujem i barem jos par ljudi malo nade u ovaj monotoni zivot

off-topic: jesi procitao neku zanimljivu knjigu u zadnje vrijeme da mozes preporuciti?

Hvala na sudjelovanju. Nažalost priča se kako je depresija bolest 21. stoljeća, tako da ovakvih kao mi vjerojatno ima puno a navodno će biti sve više. Čuj, ne mogu reći da nisam potpuno odustao, nedavno sam rekao - ne može ovako više, dosta mi je svega, kad nađem dovoljno udoban naičn, odlazim. Promijenio sam mišljenje u međuvremenu. Također u jenom selu u Slavoniji se zaredalo da je 3 mladih u par dana "odustalo" pa je država poslala djelatnike za izvanredne situacije tamo. Stvarno mi nije jasno zašto se život odigrava ovako kako se odigrava. Ipak mislim da je moguće dovesti mozak u to stanje da je sve ok. Jedino je loše kada se lov na to stanje pretvori u veliku agoniju koja ne zavrsava pozitivno. Koliko ljudi danas ima 90tak godina i još voli živjeti. Kako ona neka baka na TV-u, ima 98 godina i još se bori da ostane u stanu kojeg je njena unuka ilegalno prodala. A sharanila je i neku od svoje djece (ili svu) i muža. Odakle joj volje??? Ali opet ti ljudi vjerojatno ni ne percipiraju sve izazove modernog vremena pa im je lakše, a i u mirovini su.

Za knjige sam dobio linkove od dobrih forumasa tu pa cu ti proslijediti u poruci. Imas tu vjerojatno sekciju samo s tim pdf-ovima.

Mislim da je malo opsano citati parapsihologiju. Nesto dobro sto sam nasao u parapsiholoskim temama je to da se trebas pomiriti s emocionalnom boli koja je pretrpljena ranije u zivotu a nepotiskivati ju te onda krenuti dalje, i da je losa komunikaciju u obitelji uzrok sistematskih i kronicnih problema. Tu ima i pojam (a i topic tu na forumu) o emocionalnim vampirima. To su ljudi koji vise emocionalno uzimaju nego sto ti daju. Dobra emocionalna razmjena treba imati neku ravnotezu. Mislim da je malo prakticnije gledati na te ljude bez nepotrebne mistifikacije. Citao sam ponesto o reinkarnaciji. U svakom slucaju je super ako nakon ovog zivota slijedi nesto bolje ali mislim da nije pametno baviti se time. Jer ako to citas dobijes dojam da mozes skoncati i "resetirati" ovo zivljenje pa onda kasnije ceka nesto super ispocetka, kako god si zamislis. Može biti točno a ne mora ali u svakom slučaju ne trebaš se baviti time da se možeš skoncentrirati na sadašnje izazove. Onda knjige o pozitivnom razmišljanju i tome da kad nešto zamisliš da ti se svemir trudi to ostvariti na kvantnoj razini... Trebalo bi uvijek pozitivno razmišljati ali se i čuvati nekih ideja, uzeti ih s rezervom. Ovaj covjek pise dobre knjige ako ih mos nabaviti http://www.milivojevic.info/ Neke stvari koje iznosi cak i bole, jer je većina naučena drugačije. A ono što dobro funkcionira je u današnje vrijeme teško postići.

Ovo je takoder dobra knjiga http://www.simplify.de/ postoji hr izdanje, ima u svijetu knjige ili mozaik knjiga a prijevod je "Pojednostavite zivot". Medutim najgore je kada se uvedu sva moguca pojednostavljenja, i jednostavnije ne moze, a osjecaj praznine je isti ili mozda jos i veci. Ili primjer kad se covjek umori od pojednostavljivanja, ili kad mozak uspori zbog naviknutosti na prejednostavno.

Nazalost brojne self help knjige su rezultat zelje da njihov autor popravi svoje financijsko stanje. Naravno, nisu sve, ne znam baš koju bih istaknuo. Citanje knjiga o socijalnoj inteligenciji moze biti razocaravajuce ako se poslije toga shvati koliko se ljudi u ovom podneblju ponasaju socijalno destruktivno, neinteligentno itd.

Ovo sve skupa je stvarno jedan težak čvor za raspetljati...

I da, treba osnovati klub

[neobican]

MajkaCourage kaže:

Onako površno i laički gledano, nekako mi se čini da te tvoja okolina koči(la) u mnogim stvarima koje si sam nekad možda želio ostvariti i probati, ali nisi uspio baš zbog tog negativnog stava okoline koji te u startu "paralizirao" - dok još nisi ni probao realizirati ideju koju si imao. Bitno je imati podršku, nije nužno da to bude obitelj, bitno je da je podrška iskrena. Evo, nemam neki pametan savjet, ali zaista ti želim da se izvučeš iz ovog stanja u kojemu se trenutno nalaziš. Mlad si i inteligentan i bez obzira na sve okolnosti tvoje situacije, ali i razne mediokritete oko tebe (a svi smo u većoj ili manjoj mjeri okruženi njima) nadam se da ćeš uspjeti ponovno vratiti vjeru u samog sebe i u život. Možda je skretanje s teme, ali neki dan mi je jedan stariji gospodin rekao da se veličina čovjeka mjeri količinom gluposti koje može podnijeti, a jedan nešto mlađi lik mi je također svojedobno rekao: if you want to find heaven, first you must fuck the devil. Da li su u pravu, svatko mora otkriti sam za sebe. Sretno!

Hvala!

[neobican]

Usput da pitam, jel se dogodilo kome da prestane biti "svoj" ? Odnosno da je donosenje valstitih odluka toliko kritizirano da se izvanjskim okolnostima prepusta utjecaj na zivot u dramaticno prevelikoj mjeri? Da se na kraju ne poznaju vlastite zelje, ukusi, afiniteti...