Crtanje i crteži

[frupy]

miss daisy kaže:

ja se ne petljam malom u crtanje, ne znam ništa crtati i osim početnih "gle cvijet" kad je imao 2g, ja mu ništa ne crtam.
nisam mu nikad ni dala da nešto gleda pa da crta, tj nije ni pitao, ali već sam napisala, moj i tako ne crta doma, nego samo u vrtiću (a tamo vjerujem da gleda drugu djecu kako crtaju).

doma boja, i iako znam da su bojanke isto kao ne baš super, međutim moj je jako napredovao u grafomotorici od kad boja, pa sam ja odlučila da su ipak dobre


al inače mi se čini logičnim da su npr. slaganje Lega bez nacrta, crtanje bez gledanja u predložak i bojanja sunca u plavu boju bitni u poticanju mašte i kreativnosti, i da to npr. u kasnijoj dobi omogućava/olakšava učenje koje nije samo reproduciranje napisanog u knjizi.
(ne znači da dijete koje precrtava crtanje neće u drugim poljima biti kreativno, samo razumijem generalni stav u vezi toga).

to sve stoji, ali dijete mora od nekud poceti i ako za pocetak (kad god taj pocetak bio) trazi neki model (sablonu, bojanku, mamu, prijatelja, tetu), ne kuzim zasto bi to bilo taaaako strasno i uzasno?
puno djece voli bojanke i ne mislim da ce ih one zakinuti u bilo kojem pogledu, dapace, to sto kazes - mozda ce bas zahvaljujuci takvom bojanju nauciti pravilno drzati olovku i razviti pocetnu grafomotoriku.
vecina djece najprije gleda kako legice slaze tata, mama, brat, pa onda gleda u nacrt, tek treci korak je samostalno slaganje uz pomoc kojeg se razvija masta i kreativnost.

po meni je totalni nonsens po svaku cijenu izbjegavati bojanke i crtanje po predlosku
ne znam nijedno dijete (ni odraslu osobu) koje je zauvijek crtalo iskljucivo po predloscima ili slagalo legice uvijek i samo po nacrtu. meni te dvije stvari uopce ne iskljucuju jedna drugu.

[extreme]

nosorog kaže:

evo, ovo od Kakadu:

Ok. Mislila sam da govoriš o nečem drugom..

nosorog kaže:

kak znas da crtezu fali truda? kaj to tocno znaci?

Znači da se nije dovoljno potrudila...očito....
Kad svojim crtežom želi nešto postići, npr dobiti veliki poklon od sv nikole i onda samoinicijativno odluči da će mu nešto nacrtati. Za dvije minute se vrati sa crtežom koji nije ni sjena onome što ona inače radi i posve je očito da je išla nacrtati nešto tek tako da zadovolji formu i nastoji "iskamčiti" nešto za sebe. U takvom primjeru ću joj reći da se vidi da se nije potrudila i da ne očekuje ništa za takav (ne) trud. Ne znam zašto bih ju morala samo tapšati po glavici i vikati bravo... Ne mora ni u čemu biti najbolja, ali se mora potruditi.

Isto kao što ću joj istu stvar reći kad dođe kukati da ne može zavezati tenisice, a već pola godine zna svezati mašnu. Onda joj kažem da ona to zna, samo se danas treba malo više potruditi,,,

[no_nic]

Ajoj, izgleda da mi opetovano radimo sve greske koje su u topicu navedene. Evo bas je veceras mm nacrtao pola medvjeda, a mali je simetricno dovrsio drugu polovicu.

No to ga nije sprijecilo da poslije nacrta jos dva sasvim drugacija medvjeda. Kao sto ga ni precrtavanje ne ogranicava u crtanju stvari iz glave. Bojanke su nam odlicno posluzile u nosenju s "preslo je preko crte!" frustracijom. A ja sam jedno 1000x do sada crtala likove iz Jurica ne bi li ih on obojao. Mogli bi me slobodno u Pixaru zaposliti.

Cak sam mu pokazivala kako se paus ili skicn papir koristi za precrtavanje.

Uglavnom, mali voli crtati, koristi razne tehnike i dosta mu dobro ide. Cesto nas iznenadi sa crtezima, mastoviti su i detaljni. Da ga nismo zeznuli sa precrtavanjima i zajednickim crtanjem od najranije dobi, gdje bi mu bio kraj.

I nikad mu ne govorim da se nije dovoljno potrudio, to mi je bas nespojivo s idejom crteza kao izrazavanja. Ako jedan dan vidi slona onakvog jakav uistinu jest, a drugi dan mu je slon ravna crta - ima potpuno pravo na to. Eventualno mu kazem da vidim razliku i zanima me zasto je tako, ali bez kritike.

[puffko]

frupy kaže:

moj stvaaarno ne voli crtanje I opcenito bilo kakvu vrstu likovnog izrazavanja.
shvaca te aktivnosti kao najvecu kaznu.

pricala sam s tetom I kaze da je vecina decki iz grupe takva i da joj je zasad bitno da nauce pravilno drzati olovku I da znaju nacrtati neke osnovne oblike.
na panou uvijek vidim prekrasne crteze s hrpom detalja koje su nacrtale curice, ono ljudi imaju obrve , a moj je jos uglavnom u totalnoj apstraktnoj fazi.

Pa je li to stvarno tako?
Evo, ja uopće nisam primijetila razliku između crteža koje crtaju dečki u grupi moje cure, i crteža cura. Niti sam ikad čula takav komentar bilo od teta bilo od roditelja.* Neka djeca su više zainteresirana, neka manje, ali zašto bi dečki lošije crtali od cura? je li ima neki psiholog, pedagog koji može ponuditi objašnjenje. Jer postoji šansa da je to samo rezultat naših očekivanja i percepcije, dečki se možda ne potiču crtati, potiče ih se na druge stvari, pa i nemaju prakse.. jer se to smatra aktivnošću primjerenijom djevojčicama.

*Naravno ostavljam mogucnost da su novozelandski decki neobicno talentirani za crtanje

[frupy]

puffko kaže:

Pa je li to stvarno tako?
Evo, ja uopće nisam primijetila razliku između crteža koje crtaju dečki u grupi moje cure, i crteža cura. Niti sam ikad čula takav komentar bilo od teta bilo od roditelja.* Neka djeca su više zainteresirana, neka manje, ali zašto bi dečki lošije crtali od cura? je li ima neki psiholog, pedagog koji može ponuditi objašnjenje. Jer postoji šansa da je to samo rezultat naših očekivanja i percepcije, dečki se možda ne potiču crtati, potiče ih se na druge stvari, pa i nemaju prakse.. jer se to smatra aktivnošću primjerenijom djevojčicama.

*Naravno ostavljam mogucnost da su novozelandski decki neobicno talentirani za crtanje

ponavljam tocno onako kako mi je teta rekla.
naravno da to nista ne znaci u ukupnoj populaciji.
decki ima desetak u grupi (cetverogodisnjaci) i skroz su u filmu gradjenja staza i tribina za utrke, znaci gotovo iskljucivo legici i autici.
znam ih sve i s raznih rodjendana, definitivno ih ni ja ne mogu zamisliti kako mirno sjede i crtaju.

no nic, mislim stvarno...i ti bojas??
i ja sam se nabojala Jurica i Slepa, hocemo zajedno slati CV?

[nightfall]

frupy kaže:

no nic, mislim stvarno...i ti bojas??
i ja sam se nabojala Jurica i Slepa, hocemo zajedno slati CV?

I ja crtam . Ja crtam po narudžbi zato kaj nam ne radi printer, prije sam printala po narudžbi . Kad poželi bojati (a imam vremena) onda kaže kaj bi, pogledam na net kak to izgleda i bacam se na crtanje. Mene opušta, ona zadovoljna. Rezultati nisu loši, doktorirala sam na winxicama...kome ja šaljem CV?

Mi smo u početku crtali zajedno. Ono, ja nacrtam dio, ona dopuni. Jako je sklona perfekcionizmu u tom crtanju/bojanju/pisanju (sve je kao po špagi) pa nije htjela sama ništa. Onda bi sjele skupa i crtale...ja nešto, ona nešto. Pomalo se oslobodila i počela crtati uz klinke u vrtiću, sad crta dosta dobro i s dosta detalja.

[miss daisy]

frupy kaže:

ne znam nijedno dijete (ni odraslu osobu) koje je zauvijek crtalo iskljucivo po predloscima ili slagalo legice uvijek i samo po nacrtu. meni te dvije stvari uopce ne iskljucuju jedna drugu.

evo ja jesam nakon početnih šararaija u dobi 3-4-5 godina, kasnije sam isključivo kopirala postojeći crtež i bojala ga (imam dokaznu mapu doma! ).
e sad, kokoš-jaje : jel to zato što sam antitalent, ili sam antitalent postala zbog toga, to ne znam.


ma ni ja ne mislim da sad treba drame raditi od svega. ja ne znam crtati, pa ne crtam malom, da budemo skroz iskreni.
i sad se pojavi no nic sa "nacrtali smo mu medvjeda pa ga je završio" - pa i ja bih tako da znam nacrtati medvjeda drugačije nego "veliki krug za trbuh, mali za glavu, ovali za ruke i noge i sretni osmijeh na licu"


inače u vezi Lego, moj je eto prvo slagao po nacrtima, a onda smo mu kupili gomilu kocki bez nacrta tako da sam slaže i tako shvaća odnose kocaka.
ja s njim učim slagati (ko mala ih nisam imala, tužna priča iz djetinjstva ).
mm pak može složiti svašta. ono, dvorac, avion, auto, životinju - što god od kakvih god kocaka. a mama mu je od ovih koje smatraju da dijete treba poticati da sve radi bez predložaka

[frupy]

nightfall kaže:

Jako je sklona perfekcionizmu

I moj.
To je isto jedan od razloga zasto ne voli crtanje.
Mislim da je svjestan toga da su njegovi crtezi losiji od crteza nekih vrsnjaka pa u startu odustaje.

[frupy]

miss daisy kaže:

evo ja jesam nakon početnih šararaija u dobi 3-4-5 godina, kasnije sam isključivo kopirala postojeći crtež i bojala ga (imam dokaznu mapu doma! ).
e sad, kokoš-jaje : jel to zato što sam antitalent, ili sam antitalent postala zbog toga, to ne znam.

mislim da je kod mene ovo prvo.
totalni sam antitalent i najsretnija sam bila kad sam bojala lijepe crteze u bojankama.
moji vlastiti crtezi u najranijoj dobi su mi bili izvor frustracija.
tocno se sjecam svog razocaranja kad sam usporedjivala svoje crteze s crtezima drugih curica u grupi.

i da mi je onda mama zabranila bojanke, tko zna kako bi to zavrsilo...

[no_nic]

Daisy i frupy

Inace, nisam ni ja imala legice kao mala i to mi je bila tiha patnja. Nadala sam se s malim slagati cudesa, kad ono igra sudbine: dobijem dijete koje pocne slagati, a onda nakon 5 minuta uzme dvije kockice i igra se da su to dva prijatelja koja idu zajedno u restoran. A ja se trudim spojiti statiku i estetiku. Mozda s malom bude bolje.

U vezi djecaka, curica i crteza: nasi su nedavno imali zadatak nacrtati sebe u vrticu. Oni koji dobro crtaju napravili su to otprilike jednako, neovisno o spolu. Samo sto curice nacrtaju dugu kosu, spangice, nausnice, rajfove...i odmah crtezi od djecaka djeluju osiromaseno iako su u osnovi jednako razvijeni. Nisu oni krivi sto mahom imaju kratku kosu i nikakv nakit.

I moram pohvaliti tete i taj zadatak, izazvao je pravu erupciju veselja nevezano za kvalitetu crteza. To kako oni sebe vide i opisuju je divno. Svi su odlazili doma razdragani, i roditelji i djeca, a teti je bilo najzabavnije. Bas sam pomislila kako se u tim momentima isplati biti teta u vrticu, dobijes dozu nesputane srece i veselja za cijeli tjedan.

[frupy]

A nasi su nedavno crtali stablo.

I ne moras uopce procitati ime, tocno znas sto je nacrtala curica a sto decko.
decki su nacrtali golo drvo, pa zima je, jel : dvije okomite crte za deblo, tri grane, samo smedja boja i amen.

a curice su crtale deblo s korom i rupom u kojoj zive pticice, bogata zelena krosnja s milijun listova (u raznim nijansama zelene) i plodovima, a okolo trava i cvijece, na nebu oblaci i sunce.

napominjem da grupa nije mjesovita i da su svi stari cca 4-4,5 godine.

[ZubaTruba]

Nisam sve čitala, ali samo bih htjela reći nešto iz, ne vlastitog, ali bliskog, iskustva.
Dječak je išao u jaslice, vrtić i malu školu, dakle cijelo vrijeme uz "nadzor" stručnih osoba. Nije volio crtati ni bojati, igrao se drugim stvarima, i nitko nije dramio oko toga, jer dijete, jel, ima pravo na svoje interese, ništa mu se ne nameće, izražava kreativnost na druge načine.
I onda je došlo vrijeme za školu. Neki drugi svijet u kojem se jako malo cijeni kreativno razmišljanje i izražavanje. Prvi problem se pojavio već kod testiranja jer je pisao, odnosno kontrolirao olovku i šaku, na razini 3-godišnjaka. Pa je cijelo ljeto morao crtati po predlošcima, crtati simetrično, bojati, precrtavati šablone, i sve ono što se ovoj temi "ne bi smjelo". Naravno da je malac odbijao te aktivnosti, jer ih niti nije volio, niti je imao naviku. Dosta dugo su se mučili kako bi dostigao svoje vršnjake.

Ne mislim da ih treba forsirati da crtaju baš onoliko i onako kako netko odrasli smatra da moraju, ali nisam niti za drugu krajnost, beskrajnu slobodu izražavanja.

Svog sina sam počela ispravljati i poticati na crtanje nakon navršene 3 godine (koliko se sjećam), jer još tada nije ispravno držao olovku.
Sad ima 5, i obožava pisati i crtati i bojati bojanke. Nije uopće kreativan, crta ono što zna, a ono što ne zna traži da mu se pokaže, uglavnom. I ja mu pokažem. Rijetko sam smisli kako bi nešto nacrtao.

[gargamišamel]

mislim da ste promašile ceo futbal.
nije poanta da dijete nauči lijepo crtati niti da ga zavoli već da se nauči samostalno kreativno izražavati onako kako ono nešto vidi ili osjeća, a ne kako mu je netko pokazao.
ZubaTruba ovdje se ne govori o tome da dijete treba pustiti da niš ne crta, šara i sl. i svojeg potičem na to, ali mu ne pokazujem kako da nacrta auto, kuću, cvijet i sl. da, pokažem mu slova, brojeve, likove... ima vježbenicu gdje vježba crtati razne crte (ravne, valovite, isprekidane...) u svim smjerovima i oblike.
uzmite hrpu ljudi i dajte im zadatak da nacrtaju npr. cvijet. većina, ako ne i svi će ga nacrtati šablonski uz sitne razlike. ovako nekako: https://www.google.hr/search?q=cvije...2F%3B211%3B300

legiće i razne kockice nikad nije slagao po nacrtima. kad je bio mali smo mu pokazali kak se kockice spajaju i to je bilo to. dalje je sam razvijao svoju kreativnost.

[frupy]

gargamišamel kaže:

mislim da ste promašile ceo futbal.
nije poanta da dijete nauči lijepo crtati niti da ga zavoli već da se nauči samostalno kreativno izražavati onako kako ono nešto vidi ili osjeća, a ne kako mu je netko pokazao.

pa ok, ali i dalje ne vidim razloga da mu netko nesto ne pokaze dvaput, deset puta, pedeset puta.

to uopce ne mora znaciti da dijete nikad nece biti u stanju samostalno se kreativno izraziti. bio to vrhunski crtez ili obicna zvrljotina.

ne kuzim samo zasto ste tako iskljucive?

[gargamišamel]

frupy kaže:

ne kuzim samo zasto ste tako iskljucive?

pa netko i to mora biti.

[chocolatecookie]

nosorog kaže:

grozim se sabloniziranih djecjih crteza sa cvijecem, morem i oblacima

Nisam likovni pedagog, ali nije li shematska faza u razvoju dječjeg crteža najnormalnija faza u razvoju crteža i nije li jednako normalno da dijete crta kućice sa suncem i oblacima kao i da prije toga šara, pa crta one ljupke timburtonovske čovječuljke, pa u nekoj dobi počne težiti ka realističnijem crtanju?

Koji su argumenti za averziju prema bojankama? Zasad sam vidjela (ne samo na ovom topiku) da uništavaju kreativnost, da šalju djetetu poruku da je njegov crtež inferioran crtežu odraslih i da je bolje da ni ne crta (to mi je posebno zanimljiv argument, pitam se treba li onda djecu zaštititi i od slikovnica koje su ilustrirali odrasli, pogotovo ako su ilustracije jako jako dobre i nisu lako precrtljive), da sputavaju i ograničavaju dijete jer boja unutar crta...

Naravno, vjerujem da dijete koje nikad ne dobije prazan papir nego samo boja bojanke i po cijele dane ne radi ništa osim što boja bojanke ne odrasta u baš zdravim uvjetima. Ali zbilja ne vidim na koji način djetetu naudi ako nekad ne radi nešto iberKreativno i ne Izražava Svoju Dušu nego, eto, boja unutar linija ili preko crte, ovisno o tome kakva mu je grafomotorika i kakav mu je dan. Bojanje je opuštajuće, nezahtjevno, repetitivan pokretić rukom djeluje slično opuštajuće kao kad, na primjer, čovjek plete, rekla bih da razvija strpljenje i koncentraciju, vođenje računa o detaljima i koordinaciju ruke i oka, ispravno držanje olovke...

Ne razumijem na koji je način štetno.

Ne razumijem ni što fali slaganju legića po uputama. Ni ovdje ne mislim da bi djetetu trebalo uskratiti mogućnost da ikad slaže bez uputa, ali slaganje po uputama zahtijeva RTFM kapacitet , čitanje nacrta u 2D i pretvaranje u 3D model, mentalnu rotaciju kockica i vjerojatno još poneki element spacijalne inteligencije, finu motoriku, strpljivost, samokontrolu, koncentraciju, obavljanje nekog projekta od početka do kraja, toleriranje frustracije...

Meni su to okej osobine, a nije baš da dan traje pola sata, pa da dijete koje složi avion od lego kocaka nema vremena ni za kakvu slobodnu larpurlartističku igru kockama, bojicama, kamenčićima i grančicama nit ičime.

Koja je zapravo razlika između bojanja po uputama ili slaganja legića po uputama, i toga da dijete radi coflek umjesto da se slobodno izražava vunom, ili toga da radi kekse umjesto da se slobodno igra brašnom, šećerom i maslacem, ili toga da igra čovječe po uputama umjesto da samo baca kockicu i pomiče čunjiće kako mu puhne?

Ako netko ima kakav link na suvisao izvor, pritipliz, ovo su mi prilično nove ideje i rado bih pročitala nešto više o tome ako ima smisla.

[frupy]

gargamišamel kaže:

pa netko i to mora biti.

Ajd dobro.

[chocolatecookie]

gargamišamel kaže:

uzmite hrpu ljudi i dajte im zadatak da nacrtaju npr. cvijet. većina, ako ne i svi će ga nacrtati šablonski uz sitne razlike. ovako nekako: https://www.google.hr/search?q=cvije...2F%3B211%3B300

Da, zato što kasnije u životu nisu učili kako gledati oblike, rubove, prazan prostor, svjetlo i sjenu, i nacrtali gomilu realističnih cvjetova, a ne jer su u vrtiću crtali takve cvjetove i mame i tate su im crtali takve cvjetove.

Realistično crtanje nije nešto do čega normalan čovjek (ne znam kako je najvećim svjetskim likovnim genijima) dođe spontanim samoizražavanjem, nego učenjem, kao što ni sviranje klavira nije nešto do čega se dođe tako da sjedneš za klavir i spontano se kreativno izraziš glazbom, nego tako da jako puno učiš i vježbaš.

[chocolatecookie]

Što više razmišljam o ovome, više sam zbunjena. Je li pogrešno i da djeca idu na balet ili gimnastiku ili karate jer to nije nestrukturirano slobodno izražavanje kretanjem i trebaju naučiti prvu katu za polaganje za žuti pojas? Jesu li puzzle loše jer nisu Kreativne i dijete ne stvara svoj crtež nego sastavlja raspadnut tuđi? Jesu li ovakve igračke loše jer dijete ne može staviti valjak u rupu za kvadar ako se danas tako Osjeća? Koliko točno daleko to ide?

[Monstera]

puffko kaže:

Pa je li to stvarno tako?
Evo, ja uopće nisam primijetila razliku između crteža koje crtaju dečki u grupi moje cure, i crteža cura. Niti sam ikad čula takav komentar bilo od teta bilo od roditelja.* Neka djeca su više zainteresirana, neka manje, ali zašto bi dečki lošije crtali od cura? je li ima neki psiholog, pedagog koji može ponuditi objašnjenje. Jer postoji šansa da je to samo rezultat naših očekivanja i percepcije, dečki se možda ne potiču crtati, potiče ih se na druge stvari, pa i nemaju prakse.. jer se to smatra aktivnošću primjerenijom djevojčicama.

*Naravno ostavljam mogucnost da su novozelandski decki neobicno talentirani za crtanje

ne znam za istrazivanja, kod nas i djecaci i curice crtaju podjednako, na zidovima ne vidim razlike (niti u staroj, niti u novoj grupi, a na zidovima vidjam crteze i drugih grupa)

oni se mogu razlikovati po aktivitetu, naprosto djecaci imaju tu musku energiju, koja je jaca, i treba je ispucat, pa se vise krecu i time imaju "manje" vremena za crtanje
ono sto je moguce razlika NZ i nas, je da se i neki sadrzaji (igracke, crtici, slikovnice, odjeca) serviraju kao "samo za curice/decke", pa onda imas curice koje lijepo crtaju likove princeza sa masnicama, drvece i cvijece, dok mi se cini da je auto, helikopter robota teze nacrtat

i naravno da je stvar interesa, ne bih ko Zuba isla u ekstreme, djetetu svakako olovku treba nuditi i razvijati sve ostalo potrebno za razvoj grafomotorike.
iz mog iskustva sa malom djecom, oni fakat vole sarati.
i jako je bitno da prodju fazu saranja.
super je kad uzmu olovku (pastelu, flomic) sa godinu dana (vidim da je summer spominjala)...jer im je tada to skroz prirodno, a kolko znam iz okoline, za djecu do 2-3 gdoine se podrazumijeva da saraju, pa fakat nemaju ocekivanja na njih....
problem je kada se dijete ne susretne sa olovkom do 3-4 (a ja vidjala i do predskole), a onda im se uvali jos i sablona po kojoj moraju zadovoljiti nase kriterije. i to im je tesko.
jer em im ruka nije navikla na drzanje olovke, nisu razvijali niti na druge nacine (slaganje kocki, rezanje, ljepljenje, igranje u pijesku, sa tjestom, plastelinom....), em imamo od njih ocekivanja kak to mora izgledati.


@kuki, nisam mislila na te sablone.
mislila sam na ono da cijeli svijet crta macku i cvijet na isti nacin
ili kada dijete razvija perfekcionizam, pa nece niti zapoceti jer ima model oca/majku, kojeg je vidlo kak je nacrtao, a on tak ne moze, a diejte si zarbije da i on mora tak....i jbg, nekom djetetu proradi tatin gen, pa nacrta auto ko i tata, nekom ne, pa se povuce i odustane od crtanja. u tom kontekstu, meni je lose da im mi crtamo, a oni precrtavaju.

nisam ja nigdje rekla da sam protiv bojanki, stovise, rekla sam da mene opustaju a i da mi dijete ima poveci broj bojanki.