Lijep pozdrav svima na forumu.
Zelio bih da pokusam otipkati svoja razmisljanja ovdje u nadi da cu doci do nekih logicnih odgovora koji si mi potrebni da bi sklopio mozaik citave ove price jer mi je dosta stvari nejasno.
Moja majka je mene rodila sa 37 godina. Nakon 1 nepunu godinu razvela se od mog oca, i ostala je sama, bez njega. Odgojila me je kao samohrana majka.
Obzirom da je ovo anonimno, mogu napisati neke detalje koji bi poblize objasnili problematiku u citavom odnosu.
Milijun je primjera u svakodnevnom zivotu gdje smo svjedoci kako naruseni obiteljski odnosi u mnogome utjecu na odgoj i odrastanje djece, posebno ako su supruznici na ratnoj nozi kao sto su moji roditelji bili.
Oni nikad nisu komunicirali poslije razvoda, cak stovise inatili su se do te mjere da ja nikad nisam osjetio ocinsku ljubav koja mi je bila potrebna.
On je samo nestao. Alimentacija je bila nepoznanica kod njega.
Ja i dalje vjerujem da su oboje bili barem malo razumniji da bi se mnoge stvari lakse podnijele.
U cemu je stvar?
Mene zanima kako protumaciti psihologiju jedne zene koja odgaja dijete u 40-tim i 50-tim.
Moja majka je uzasno konzervativna i tradicionalna zena (nije Hercegovka) koja je razvod od mog oca shvatila doslovno - nikad vise nije trazila muskarca u svom zivotu nit je imala ni emocionalnu ni seksualnu potrebu spram toga.
Ostala je sama.
Kad vratim film unazad i kad promatram svoje odrastanje, ja sam primjetio strasan izljev frustracija kod moje mame.
On je bila u braku 14 godina i tad je i uslijedio razvod - nakon mog rodjenja.
Ja se sjecam kad mi je bilo 7 ili 8 godina, i kolicinu batina koju sam primao tada.
Ja joj ne zamjeram, odrastao sam covjek ali vjerujem da bi moje djetinjstvo bilo mirnije i da ne bi bilo ovoliko turbulencija da je bilo barem malo vise tolerancije i razumijevanja sa njene strane.
I dalje se pitam da li je bilo normalno tuci dijete drvenom letvom?
Meni su to bile odgojne mjere vecinu vremena.
Nije nikad bilo lomova, ali postojala je jedna matrica.
Ona dodje sa posla, i ja se dobro sjecam tog vremena kad dolazi doma, i krene da me mlati bez nekog posebnog razloga.
Ona zagalami zbog neke trivijalne stvari, i ako ja povisim ton jer agresivan ton kojim se obraca kod mene probudi instiktivni alarm, ona krene u fizicki obracun.
Jednom sam primio udarac letvom u donju usnu koja mi je raskrvarila.
Tih par godina ja tu zenu nikad nisam vidio da je nasmijana.
Sjecam se da je doslovno postojao jedan period kad je ona samo bila namrgodjena i frustrirana.
To se sve desavalo u njenim kasnim 40-tim i na pragu 50-tih.
Ono sto je mene cudilo je bila njena konstantna potreba da se svadja.
U nasoj ulici vjerujem da ne postoji susjed sa kojim nije dolazila u neki konflikt.
Kad se ona posmatra izgledom, ponasanjem i fizionomijom uopce ne djeluje kao divljakusa jer je odrasla u gradu, ali se periodicno dogodi klik u glavi - i promjeni se za 180 stupnjeva.
Kad spominjem susjede, ona se svadjala bas zbog bezveznih stvari.
Spomenut cu jednu situaciju kad je njen inat dolazio do izrazanja.
Radili smo nesto na katu kuce, i dosao nam je gradjevinski materijal.
I sad kako je kamion istresao pijesak ispred, jedan dio je zavrsio na javnom putu.
I sad posto auta nisu mogla prolazit, jedan od susjeda je dosao i zamolio je da skloni pijesak da se moze neometano prolazit, a ona ga je histericno napala i izvrijedjala uz salvu socnih psovki.
Cak mu je i opsovala majku, potom je nazvala policiju i rekla da je on nju napao i da joj je prijetio.
A covjek prav-zdrav. Sjecam se njezinog komentara u hodniku kad je sebi u facu rekla: "Ma nece oni meni nista zato jer sam zena."
Kad se sjetim te scene, hladan znoj me oblije.
Dosla je policija, napravila zapisnik i sad moli je policajac da lopatom vrati taj dio koji je izasao van dvorista, ona odbija i govori mu:
Pisi kaznu jer ja necu da to uklonim.
Mislim, zasto ne bi sklonila to kad to ometa druge ljude jer blokira promet.
No, ona nije htjela. Izderala se sa balkona i zalupila je vratima.
Otisla je potom u policiju i htjela je prijavit tog policajca zbog nekakvog imaginarnog napada na nju.
Sjecam se svih tih detalja jer su mi se duboko urezali u pamcenje jer su to bile histericne scene.
Pokusavam izvuci neki zakljucak da vidim zasto je ona bila toliko isfrustrirana?
I nije to bio samo jedan izoliran slucaj jer je ona ljuta zena i doslovno je potrebno da je samo krivo pogledas i da ona to shvati kao provokaciju.
Jedino mjesto gdje se nije puno bunila, i gdje je bila jako kolegijalna i mirna je njezin posao.
Sa radnim kolegama je periodicno dolazila u konflikt, ali samo sa onima koji su bili njen rang ili ispod nje, a sa svojim nadredjenim nije nikad imala nikakve probleme.
Ja to povezujem sa cinjenicom da nije smjela da proturijeci jer bi u protivnom ostala bez posla.
Ali u svim drugim situacijama bila je bas susta suprotnost.
U svojoj familiji ne komunicira ni s kim, ni sa bratom ni sa sestrom i to traje dobrih 20-tak godina.
Nasli su neke bas trivijalne razloge da se svadjaju.
Zbog ograde i zbog vocki koji se nalaze na granici imanja.
Takva kolicina primitivizma i gadosti koje su radili jedni drugima ne mogu stati u ove redove.
Zbog lisca koje je sa naseg oraha palo u ujakovo dvoriste, on joj je psovao majku i prijetio joj.
Sve te scene su mene pratile kroz djetinjstvo i nekad se jako tesko otrgnuti od tih misli jer se kao bumerang vracaju.
Ja bi samo volio saznat razlog za ponasanje jedne zrele normalne osobe?
Ne znam , poveznicu vidim da se jako mlada udala, sa 22 godine i da se razvela odmah nakon mog rodjenja.
Takodjer , svi u nasoj familiji mahom su se vjencali u ranim 20-tim i svatko od njih je sad razveden i bez obitelji, a razvodili su se na pragu 40-tih.
I onda su tu krenule frustracije da iskacu kao iz bunara, i zbog sasvim trivijalnih stvari su se poceli krviti.
Takodjer, zanima me sa psiholoske strane, sta se moze dogoditi jednoj zeni pa da bude puna ovih karakternih crta koje nisu svojstvene normalnom ljudskom bicu?
Mozda je to bilo zbog nedostatka muskarca u njezinom zivotu nakon razvoda, nedostatak seksa pa je onda bila ovakva, jer ovolika kolicina histerije i zivcanosti je meni bila nepojmljiva.
Napomenuo bih da je ona izuzetno posesivna zena, iako se ja blizim 30-tim i dan danas ima obicaj da mi nepozvana dolazi na kat, ulazi po desetak puta dnevno i stalno me zove na telefon.
Ja pokusavam na razlicite nacine da napravim tu zdravu distancu medju nama, jer sam svoj covjek i morat cu misliti o svojoj obitelji ali to je nemoguce jer se stalno ljuti na mene.
Stalno me pita kad cu se ozeniti , i spominje da zeli snahu.
Ja mislim da ona jednostavno zeli novu zrtvu sa kojom se zeli nastaviti svadjati jer je takva bila kroz citav moj zivot. Mene je strah od tome i razmisljati i cinim sve da se sto prije odselim.
Nisam mamin sin, uskoro se selim za Njemacku, ali bi volio znati sta je glavni razlog ovakvog ponasanja jedne zene.
Molim vas, bez ruznih i pogrdnih komentara.
Hvala.