Bake i djedovi

[pink5]

Death of art,baka je baka. Zamisli da jednog dana tvoja nevjesta ili zet tebe smatra babetinom zatucanom,ne bi ti bilo svejedno jel tako

[Leonee]

A znam da nebi nikada zivila sa svojom sveki u istoj kuci/zgradi/susjedstvu.. .. Jer bi mi svaki dan nosila rucak, veceru, medjuobrok (danas sam bacila kolace jer stvarno tolko ne mozemo pojest kolko ona donese, bez obzira sto smo joj to rekli nemali broj puta )... Pa bi imala 300kg..

Dok s mojima je skroz druga prica.. Oni ne zele smetati pa ih mi svako malo zivkamo da dodju na kavu, a najcesce mi njima dosadjujemo u njihovim dvorima..

[MaoaM]

x woman kaže:

Eto,ovo je moja prica.Zivimo s mojim roditeljima,imamo dvoje djece,kcer 4 g. i sina 8 mj.Moja mama stalno opominje malu zbog neceg,ono,nemoj ovo,nemoj ono.Katastrofa!Nitko to vise ne moze slusati.Pokusali smo lijepo popricati no nade se uvrijedena i ode.Kaj da vise radim?Helpajte!

Imao sam sličan slučaj, nemreš tu nikaj sve su takve. To im je valjda poremečaj iz mladosti..........

Za mlade ti je najbolje da budu sami, sa starcima više ni u ludilu,,, konačno imam mir i ja i djeca.....

[winnerica]

Imala sam isti problem sa mojom mamom (Bože sačuvaj ), toliko je dijete bila naučila na stalno blebetanje da je bilo prestrašno (čuvala ga je godinu dana): dijete jede već samo, a ona: "taaako, sad pikni meseko, sad pikni krumpir, žvači, sad uzmi kruha, sad popij soka, sad meseko, sad krumpir...." i tako do u nedogled, bok te stvoril djetetu je doma bilo čudno jesti jer nitko ne blebeće... Ma užas živi! A kad joj nekaj veliš odmah se smrtno uvrijedi, odmah ne valjaš, ma ne valja ni tvoje dijete više, odmah svađa, jako teški ljudi! Pojela mi je živaca i krvi mi se napila s tim ponašanjem!
Sada ovo dijete imam namjeru držati što dalje od nje i njoj sličnih.

[HAL3]

Žao mi je vidjeti kako se Death-Of-Art nervira, a trudna je. Skuliraj se, i diši duboko. Nije dobro za bebicu, bit će nervjosa kad se rodi. Nemoj ti nigdje iz podstanarstva. Ni prvi, ni zadnji što su uz bebu plaćali podstanarinu. Više to znači, nego se trviti sa nečijim mišljenjima, nametanjima koječega što se tebe ne tiče (a kao, trebalo bi), glumatanjima, i u konačnici - bolje i tako, nego da se naruše neki možda sad civilizirani odnosi. Dakle, mlada trudnice, smiri se, nije vrijedno tvojih živaca. Dovoljno te peru i hormoni sami za sebe.
Imati bake je dobro, štoviše super. Ali da znaju gdje im je mjesto u odgojnom lancu. Mišljenja sam da su greniji svoje napravili davnih dana. I ne trebaju danas ispravljati krive Drine. Odlični su za poigrati se s klincima, za pričuvati, ali za demonstracije svojih odgojnih metoda - to nikako. Osobito ako odudaraju od roditeljskih.
I još nešto bi vas pitala - što mislite da je gore; baka koja previše špota (pa i onda kada to nije baš nužno), ili ona koja pak sve, baš sve dopušta, i koju klinac može vrtiti kao lančić oko prsta?

[Cattleya]

Meni su isto prestrašno išli na živce savjeti koje nisam tražila. Ali onda je moja mama zivkala telefonom da me pita jel ih primjenjujem ( na suptilan način jel'te). dakle, ne moraš živit sa mamom ili svekrvom da ti 'popiju' mozak. I još uvijek prepitkuju šta radi, jede, koliko jede, pije..... Jel dajem ovo ili ono ( tako svejedno o čem se radi). Kad im se nešto ne sviđa što radim, onda se moram savjetovati sa pedijatrima,a ako isti preporuče nešto što oni nisu tako radili ili im se ne sviđa, onda ne treba niti sa slušanjem struke pretjerivati. Uglavnom, popizdim (sad nakon 14 mj.) tu i tamo, a ostale bedastoće šutke podnosim. Kad prijeđu neku granicu velim da prestanu pizdit, a do tad ih pustim da uživaju. Drukčije ne ide. Što sam se više trudila objasniti, svađala se, situacija je bivala sve gora.
Zaključak: biraj bitke koje ćeš vojevati i koje ćeš izobriti jer nisu sve važne.Tako čuvaš živce. Oni misle zbilja da mi niš pojma nemamo ( bez obzira što su nam plaćali školovanje) s jedne strane, a s druge, moraju se osjećato korisnima i važnima. Hrabro i sretno.

[Death-of-Art]

Zmijica kaže:

Zene, ja se vas bojim. (edit: Pia, ti si mi uletila, nije islo tebe )
Ak mi ikoja takva bude snaha, samoubit cu se.
Meni je normalno da smo familija, da se brinu o meni i bebi, koja je naposlijetku njihov rod i put u buducnost.
Nek su dosadne i naporne, steram ih u tri krasne, stjeraju one mene, pa opet dobro
Ne bih zivjela ni sa svekrvom ni sa mamom ako bas ne moram, al sam si namjestila situaciju da ne moram.

Death, ne znam kakva je tvoja situacija, al da moja kcer od 20 zatrudni, a jos je na faksu, ne bih bila sretna. Zbog njene buducnosti, jer znam kolika su djeca radost i odricanje, u istoj recenici.
Bila bih sretna sto cu dobit unuce, al bi mi bilo potpuno jasno da ce bar jos 2-3 god sve to financijski bit poprilicno na moj racun... I na racun drugog djeda i bake. Koliko god se "mladi" kurcili da mogu oni sve to sami...
I da, sa dvadeset sam razmisljala isto kao ti. Radije jest korijenje nego bit pod icijom cizmom.
A onda... skuzis da ne mozes zivjet kao otok, da si ti necija i da je netko tvoj.
I pitanje je ako si tankih zivaca kako ces sa muzem i bebom zivjet... beba je nekad dosadnija od najnapornije babe, a nemos je ostavit i otic van na par sati...

samo da ti kažem da ne živim na račun svoje majke već sam financijski samostalna.
svoje prihode imam.
a i moj dečko.

a mislim da uspoređivati moje dijete i mog muža sa babetinama koje su najpametnije i nije baš neki argument.

i ono, wow, hvala kaj si mi rekla da dijete ne mogu ostaviti samo na par sati.
prosvijetlila si me iskreno. tako si pametna.

[foresst]

Death, a što se onda dvoumiš i uopće razmišljaš o suživotu sa svekrvom?
imaš svoje pare, dečko također.. ili iznajmi gajbu ili živi na selu/u šumi.
i svi sretni i zadovoljni. nitko ne treba nikoga ubiti ili samoubiti.
(jedino ako ti dečko nije stavio na papir s koliko para ćete mjesečno raspolagati, a koliko ćete trebati, pa se zato počeo premišljati. znaš kako ide - beba u kuću, novci iz kuće)

a od svakakvih savjeta neš tako lako pobjeći. često ćeš ih i sama tražiti.
problem je jedino što se savjeti mama i svekrva u startu uzimaju kao zatucani i naporni i štomisepetljašuživot.
ali, čim hormoni malo splasnu, i očnjaci se povuku.

da ne bi bilo zabune, ne podržavam opciju suživota s ni sa starcima ni sa braćom/sestrama. ali, da su mi ipak bar malo bliže, ne bi mi smetalo da povremeno ulete i pričuvaju malu.

[Death-of-Art]

foresst kaže:

Death, a što se onda dvoumiš i uopće razmišljaš o suživotu sa svekrvom?
imaš svoje pare, dečko također.. ili iznajmi gajbu ili živi na selu/u šumi.
i svi sretni i zadovoljni. nitko ne treba nikoga ubiti ili samoubiti.
(jedino ako ti dečko nije stavio na papir s koliko para ćete mjesečno raspolagati, a koliko ćete trebati, pa se zato počeo premišljati. znaš kako ide - beba u kuću, novci iz kuće)

a od svakakvih savjeta neš tako lako pobjeći. često ćeš ih i sama tražiti.
problem je jedino što se savjeti mama i svekrva u startu uzimaju kao zatucani i naporni i štomisepetljašuživot.
ali, čim hormoni malo splasnu, i očnjaci se povuku.

da ne bi bilo zabune, ne podržavam opciju suživota s ni sa starcima ni sa braćom/sestrama. ali, da su mi ipak bar malo bliže, ne bi mi smetalo da povremeno ulete i pričuvaju malu.

ma ne dvoumim se ja.
nego sam paranoična. pogotovo sad dok sam trudna. i čim je meni dečko ponudio to samo kao soluciju ja sam se osjetila ugroženo i to uzela kao konačno i jednostavno mi je pozlilo.
shvaćaš?

svatko ima svoj karakter.
i ja se divim ljudima koji su u stanju tolerirati mnogo toga.

ali ja nisam tolerantna osoba.
isto tako ne očekujem da drugi budu tolerantni prema meni.

svakome odobravam njegov mir , privatnost i intimu.

dakle kad kažem da ne želim živjeti sa svekrvom ne mislim ja isključivo na sebe već i na nju.
njoj bi sigurno bilo gore sa mnom, nego meni s njom... to priznajem.
ja osobno protiv nje ništa nemam.
ali sam pojam-dvije žene u kući me tjera na povraćanje.
razumiješ.
žena je dobra i divna i krasna. nisam to negirala uopće.
i to znam na temelju toga što je moj dečko super odgojen.
al shvaćaš...dvije žene... a od te dvije ja sam jedna.
to ti je ravno apokalipsi.

i moj dečko je jedan od rijetkih muškaraca koji je u stanju nositi se sa mnom.
ne tvrdim ja sad da sam ne znam kakva vještica, ali previše sam otvorena, teško držim jezik za zubima a emocije jako slabo kontroliram pa ih izbacujem automatski (to je ponekad i dobro jer teško da ću spustiti glavu i samo šutjeti a da napetost visi u zraku, u odnosu sa mnom barem nema napetosti nikakve i svi znaju na čemu su. al da me se boje, a jebiga...neki me se boje prilično... i priznajem da moram i ja na tome poraditi...jer strašim ponekad ljude)
makar se moj dečko prilično lako nosi s tim. sumnjam da bi njegova majka to tolerirala isto kao što on tolerira.
zamisli kako bi tek jedna žena živjela sa mnom koja ima svojih problema i tako i tako.

a i to što kažeš... imamo svoje pare da... nismo toliko ovisni o našim starcima.

gle zbilja oko čega ja dižem halabuku nisam normalna.
u pravu si

[Rita]

MA nema boljeg nego biti svoj na svome ali imat starce pri ruci. Nikad ne znas kad ces ih trebati. Isto tak djecu ne odgajaju samo mama i tata nego cijela zajendica ljudi i od svakog mogu nesot naucit.NAravno treba biti svima jasno tko su roditelji.

[Zmijica]

pink5 kaže:

zmijice,ja nisam tako mislila. Želim reći da ne bi mogla živjet ni s mamom ni svekrvom,prevelika je to razlika u godinama,različita mišljenja i sve ostalo. Da bake vole svoju unučad,to neću poricati,kad moja svekrva ima želju čuvati F,drage volje joj prepustim,dapače

To sam i ja rekla - zivit sa svojima ili njegovima samo u slucaju krajnje nuzde.
Rata, kuge il gladi
A bake i unuci su druga prica.
Nisu se ni nase mame slagale sa svojim svekrvama (a ja sam volila svoju baku i ona mene )

Death-of-Art kaže:

i ono, wow, hvala kaj si mi rekla da dijete ne mogu ostaviti samo na par sati.
prosvijetlila si me iskreno. tako si pametna.

Gle, sori ak sam te necim uvrijedila.
Nisam to rekla da ti pametujem, nego zato sto sam ja dobila jednog malog nespavaca i placljivka s kojim sam se nekad htjela bacit kroz prozor.
Makar sam ga voljela do ludila i bila ful spremna na bebu prije.
Pa ipak nisam bila spremna.
I nekad sam tako htjela da mogu zalupit vrata i bit sama 2-3 sata.

Death-of-Art kaže:

ne tvrdim ja sad da sam ne znam kakva vještica, ali previše sam otvorena, teško držim jezik za zubima a emocije jako slabo kontroliram pa ih izbacujem automatski (to je ponekad i dobro jer teško da ću spustiti glavu i samo šutjeti a da napetost visi u zraku, u odnosu sa mnom barem nema napetosti nikakve i svi znaju na čemu su. al da me se boje, a jebiga...neki me se boje prilično... i priznajem da moram i ja na tome poraditi...jer strašim ponekad ljude)

To sam i ja iscitala iz tvojih postova...
I kao sto sam rekla, ne bih te rado imala u familiji.
Bojala bih se bilo sto reci da me krivo ne shvatis i eksplodiras.
Ili jos gore, odjebes. A mama si mog unuceta i zena mog sina, dakle najbliza dvijema meni najdrazim osobama...

Death-of-Art kaže:

i moj dečko je jedan od rijetkih muškaraca koji je u stanju nositi se sa mnom.

Koliko ste dugo skupa?
Ak neces odgovorit razumijem, tvoja privatna stvar.
Ja sam znatizeljna baba

[SaveAss]

x woman kaže:

Eto,ovo je moja prica.Zivimo s mojim roditeljima,imamo dvoje djece,kcer 4 g. i sina 8 mj.Moja mama stalno opominje malu zbog neceg,ono,nemoj ovo,nemoj ono.Katastrofa!Nitko to vise ne moze slusati.Pokusali smo lijepo popricati no nade se uvrijedena i ode.Kaj da vise radim?Helpajte!

a ništa. ja bi je pustila da ode svaki put...ima dovoljno godina da se može nositi sa kritikom i svojom frustracijom...mislim, ono...nije da zagovaram hladnoću i odjebe svake vrste, no po pitanju ovog ja stvarno ne znam što bi ti trebala više učiniti. odrasli zreli ljudi pričaju, ne muse se kad im nešto ne odgovara.


evo i ja imam par primjera gdje su naši starci (moji i od mm) krenuli sa svojim metodama. a onda im fino kažem da su nas odgojili tako kako su odgojili i da je njihov posao gotov. a odgoj našeg sina će nama biti na duši.

(možda sam i ja nekad bila kruta i prgava kad sam tražila pravdu, u međuvremenu sam naučila da izboriti svoje ne znači povijediti druge, može se poštovati druge i različitosti su dupuštene. štoviše, s njima zna biti i zanimljivije.)

recimo moja svekriva uvijek ima sto pametnih (na sve, ne samo na unučad), no konkretno sam joj rekla što neću dopuštat nikome (recimo, udarac po guzi zbog "odgojnih mjera"). al nije to bilo ništa dvosmisleno, već jasno:"ne dopuštam da se djecu udara jer tu metodu smatram krivom. ako se to dogodi imat ćemo ozbiljan problem i više nećete ostajat s njim nasamo"
isto tako, doznala sam da ga je moj otac u nekoliko navrata vozio nezavzanog u as....(moj stari je bivši profi vozač, no više ga neće vozit. jasno sam rekla zašto ga trebaju vezati tijekom vožnje, on se na to oglušio i priči je kraj. nema as - nema vožnje. da, to je moja odluka. ja sam roditelj i ja odlučujem ma koliko god to na prvu zvučalo hladno, kruto nije tako...stvar je samo dogovora, principa, razgovora)

[luna_lana]

Rita kaže:

MA nema boljeg nego biti svoj na svome ali imat starce pri ruci. Nikad ne znas kad ces ih trebati. Isto tak djecu ne odgajaju samo mama i tata nego cijela zajendica ljudi i od svakog mogu nesot naucit.NAravno treba biti svima jasno tko su roditelji.

Potpisujem!

Kad moram obaviti nešto ili otići na kratak put - osjećam da je dijete sigurno jedino u rukama baka.
Imam i tad grižnju savjesti da ga ostavljam, a strah me i pomisliti kako bi se osjećala da ga ostavim na čuvanje nekom nepoznatom, ma i drugim članovima obitelji osim baka.
Znam da je u njihovim rukama sigurno i zbrinuto jednako kao i kod mene i mm.
Ponekad poželim da žive u Zg,. ili sa nama, život bi nam bio 50% jednostavniji, iako vidin iz vaših postova da ludite zbog uplitanja baka....
Neznam, ja sam presretna kad dođe neka od njih, a i mali voli puno ljudi oko sebe,a i ja tada ukradem koji trenutak za sebe!

[Death-of-Art]

jedna je stvar ostaviti dijete na čuvanje nekome.

druga je stvar kad ti se netko kompletno upliće u odgoj i čitavu koncepciju tvog obiteljskog života.

meni jednostavno nije prirodno da djeca kad se vjenčaju žive sa svojim roditeljima.
to mi se jednostavno krši sa svakom smislenošću.

čovjek se oženi, žena se uda... i gotovo je.
ima svoju novu obitelj koju stvara i napokon preuzima ulogu onoga koji je glavni skrbnik i odgovoran za sve skupa sa svojim supružnikom.
što ćemo moj muž i ja i kako...naša je stvar.
hoćemo li vikendom gledati televiziju ili ići u maksimir, samo mi odlučujemo.
a ne bake i djedovi koji bi radije imali obiteljski ručak i posjećivali neke rođake.
isto tako..hoću li ja svojoj curici staviti mašnicu na glavu ili ne-odlučujem ja. ne moja mama. ne moja svekrva.
hoću li ja svoje dijete kazniti tako da ga pošaljem u kut ili mu zabranim kompjuter-opet ja i otac djeteta odlučujemo. ne moja mama. niti moja svekrva.
i tako bezbroj primjera ima koji ti lagano malo po malo znaju kljucati po glavi... čini se besmislenim ali na kraju proizvedu mnogo frustracija.

priča riješena.

al naravno. tko voli nek izvoli.

bilo je ljudi u gaaaadnim financijskim tegobama, mladi i s djetetom.
svejedno su se borili sami i samostalno ...uz manju pomoć roditelja ali to je više stvar njihove dobre volje, pa šta daš..daš....
ja ću radije izbaciti odlaske na kavu i izlaske vikendom i skupe pudere... nego biti na ičijoj skrbi.
žrtvuješ ono što misliš da ti je manje bitno od onoga u što si uložio žrtvu i tako....

moj stav.

[kate17]

u potpunosti se slažem s tobom.
a kada ja budem imala nevistu ili zeta biti će mi potrebno znati da su živi i zdravi i triba li im nešto pomoći , a ne di troše svoj novac i sl vrijeme .
baš me zanima šta će tada biti "in"

[luna_lana]

Ok, u pravu si, slažem se!
Ja nisam u takvoj situaciji pa možda ne doživljavam to na takav način.

Ali nije ni kod nas baš sve uvjek idealno, i meni znaju komentirati kako ga to nosim, da će mi ispast iz tog slinga, da izgledam ko ciganka sa time i tako...
A šta ćeš, ja i mm se smijemo poslije tome.
A da, u novije vrijeme nas stalno "opominju" da zašto pustimo malog da plače, da muška djeca ne smiju plakati, a niti ne razmišljaju da sam ja većim djelom dana sama i da moram ponekad na wc ili imat neki obrok pa da mali možda usput malo plače....
Ja im fino to objasnim i kažem da sad su one tu i neka ga nose i da ne želim čuti - kako je težak ili ne osjećam ruke i slične rečenice i da vidiš kako onda ponekad i može plakati malo...

[Manch]

Dižeš preveliku frku. Ako si raspizdiva po pitanju svekrve uspjeće te nervirati i telepatski. Stvar je u tome da će oni uvijek davati savjete, a ti treba da im staviš do znanja da nisu potrebni. I da znaš sve što treba da se brineš o djetetu.
Jednostavno, imaš svoj stan, svoje pare, svekrva, mama, bilo ko, dođu i odu, mogu pričati šta hoće, ako hoćeš prođe ti kroz uši, ako nećeš odgovoriš i kraj priče.

[Zmijica]

Manch kaže:

Dižeš preveliku frku. Ako si raspizdiva po pitanju svekrve uspjeće te nervirati i telepatski. Stvar je u tome da će oni uvijek davati savjete, a ti treba da im staviš do znanja da nisu potrebni. I da znaš sve što treba da se brineš o djetetu.
Jednostavno, imaš svoj stan, svoje pare, svekrva, mama, bilo ko, dođu i odu, mogu pričati šta hoće, ako hoćeš prođe ti kroz uši, ako nećeš odgovoriš i kraj priče.

Eto, simple as that

Apropos stikli... ja ih ne nosim, al mrzim potkosulje. Obuc cu 3 majice ak je zima, al potkosulju necu.
Mater mi je jednom dok sam bila trudna rekla "Obuci potkosulju, dijete ce ti se prehladit"

I da, svaki drugi vikend nas zove na rucak. Mi kazemo ne. Ona navede Juru od susjede koji dodje svaki dan i kakvi smo mi to. Ja svejedno kazem ne.
Bez svadjanja.
Nitko mi ne moze sto mu sama ne dam.

[kika11]

Ja sam se mlada udala. i imala djete kao studentica i da nisam imala mamu i svekrvu nikada ne bih diplomirala.
Zahvalna sam im za sve lijepo što su učinile meni i mojoj djeci.
Da čujem da moja djeca ovako o meni pričaju mislim da bih umrla od žalosti!
I vjerujte , ako ste vi takvi i vaša djeca neće biti ništa bolja s vama. Svi to dočekaju prije ili kasnije!

[pink5]

ah te potkošulje ili kanotjere. Naslušala sam se u životu i to nema veze što nosim tuniku i ništa mi nije otkriveno,moja mama ni je znala ruku zavlačit pod majicu i vikat kako su i goli bubrezi,kako ću nahebat poslije u životu.
Kikica,svaka čast tvojima,ali neki nemaju takve bake. Neke bake su zaposlene i poslije ne žele svoje slobodno vrijeme čuvati unučad,naše bake služe samo za igranje,niti presvlačenje pelena,to ti je tako,valjda su se štufali svoje djece