Spontani pobačaji (blighted ovum, missed ab., mola hydatidosa, habitualni) i kiretaža

[Zrinn]

..evo vratila sam se doma..ne znam što reći.. Chris, i ja kao i ti sad čekam odgovore..nadam se da ću ih i dobiti jer je dr u bolnici rekla da će učiniti sve da me pripremi za sljedeću trudnoću i da u nju uđem spremna na sve što bi se moglo dogoditi..
..ali taj dan, jučerašnji dan..mislim da ga nikad neću zaboraviti..sve je bilo gotovo za..u biti ne znam, 10-15 minuta..ali trajale su mi cijelu vječnost..plakala sam za vrijeme cijelog postupka, htjela sam biti tiha i dostojanstveno to podnijeti ali kad je doktorica počela raditi, s jedne strane jedna me sestra bode, s druge druga, drže mi ruke, a ja imam osjećaj da mi dušu čupaju..samo sam pukla i plakala iz dna duše..strašno me boljelo..danas sam dobro..niti ne krvarim..mirovanje i antibiotici..i daj Bože ne ponovilo se!
Cure, držite se..znam da nas ima mnogo u istoj situaciji..

[katarina72]

puno puno vibrica za što brže oporavke i da dobijete odgovore na sva pitanja
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~

Ja sam imala biokemijsku prošli mjesec (nakon 2 godine truda)a ta trudnoća je bila ravna lutrijskom dobitku sa OAT spermiogramom, kako bi bilo da se održalo ne mogu ni zamisliti jer se nismo ni poradovali zapravo očekujući ovakav ishod
Kako ono ide: misli najbolje očekuj najgore
al nam se podigao duh i vjera da ćemo postati roditelji

[Zrinn]

..bit ćemo mi sve jednoga dana roditelji..nadam se u skoroj budućnosti..samo ne trebamo gubiti vjeru i moramo zadržati svu moguću snagu za prebroditi ružne trenutke..
..ja razmišljam ovako..ako ne dobijem taj dar da postanem majka..ima toliko dječice koja bi bila presretna da ih se usvoji..eto..a svakako bih i uz svoju djecu željela usvojiti barem jedno..
..sreću nam svima želim u ostvarenju naših snova..!!

[plavonastrafte]

Cure, imam jedno pitanje, ne znam da li ga postavljam na dobrom mjestu, ali...
Naime, kako sam vec pisala, imala sam spontani, uradjena kiretaza, srecom minimalna jer sam dosta sama izbacila, a i bila je mala trudnoca. Sad od terapije imam samo antibiotike, pa se pitam smem li piti uz njih Lactogyn, ne bih voljela dobiti gljivice, pa opet trpati vaginalete u sebe. Zna tko?
Hvala

[meri lu]

plavonastrafte kaže:

Cure, imam jedno pitanje, ne znam da li ga postavljam na dobrom mjestu, ali...
Naime, kako sam vec pisala, imala sam spontani, uradjena kiretaza, srecom minimalna jer sam dosta sama izbacila, a i bila je mala trudnoca. Sad od terapije imam samo antibiotike, pa se pitam smem li piti uz njih Lactogyn, ne bih voljela dobiti gljivice, pa opet trpati vaginalete u sebe. Zna tko?
Hvala

Smiješ stavljati Lactogyn, dapače, meni ga je preporučio ginekolog uz antibiotik i to 2 na dan dok uzimam antibiotik, a onda još neko vrijeme po jednu.

[plavonastrafte]

meri lu kaže:

Smiješ stavljati Lactogyn, dapače, meni ga je preporučio ginekolog uz antibiotik i to 2 na dan dok uzimam antibiotik, a onda još neko vrijeme po jednu.

Hvala Meri puno

[Chris Blue]

Prijatelji se najavili danas - zvali su nas da dodjemo prosli tjedan do njih, ali kad je mm rekao da sam taj dan bila na kiretazi, rekli su da ce onda oni doci k nama da nam pokazu svog novorodjenog sina...

Oni su dragi, ali ovo...

Pitala sam mm-a i on kaze da ni on to ne moze dozivjeti kao gubitak djeteta, vec vise kao nesto sto se meni dogodilo: rana, povreda, itd. Nema boli u srcu, samo zabrinutosti za mene.

Je li i kod vas tako? Da li vase gore polovice imaju toliko drukciju percepciju ranog spontanog pobacaja?

[KylieP]

Chris Blue kaže:

Prijatelji se najavili danas - zvali su nas da dodjemo prosli tjedan do njih, ali kad je mm rekao da sam taj dan bila na kiretazi, rekli su da ce onda oni doci k nama da nam pokazu svog novorodjenog sina...

Oni su dragi, ali ovo...

Pitala sam mm-a i on kaze da ni on to ne moze dozivjeti kao gubitak djeteta, vec vise kao nesto sto se meni dogodilo: rana, povreda, itd. Nema boli u srcu, samo zabrinutosti za mene.

Je li i kod vas tako? Da li vase gore polovice imaju toliko drukciju percepciju ranog spontanog pobacaja?

Nisam imala spontani, ali sam imala izvanmaterničnu.
Niti sat vremena prije operacije vidjela sam svoju živu bebicu, i srce kako joj kuca. Plod savršeno razvijen za dob, ali na krivom mjestu.
U istoj sekundi sam doživjela taj prvi susret i nužni rastanak.
Tako sam ja to vidjela.
Moj Dragi je u tom kratkom vremenu prije operacije samo uspio pokazati svoju izbezumljenost od brige za mene. I kad sam došla iz bolnice ostalo je isto. Mislim da su trebali mjeseci da on shvati da je to za mene pravi, najpraviji gubitak.
Izgubila sam ako ne bebu budućnost na kakvu sam s njom računala.
Na nekom nivou sam čak bila razočarana što on ne osjeća isto kao i ja. Čak ni moja bliska ženska okolina koja srećom nije iskusila isto nije baš mogla shvatiti moje osjećaje. Izgleda da je tako normalno.

Ti trebaš vrijeme za tugu, on treba vremena da shvati tvoju tugu...

A ovi prijatelji... Pokušaj biti tolerantna prema njihovoj površnosti, ne razmišljati previše o njihovom potezu. U ovom trenutku ipak mislim da je za tebe bolje da ne dolaze pa se nekako ispričajte, izmisli razlog neki deseti da se sačuvaš od dodatnih suza.
Ostavi taj posjet za vrijeme kada će te njihova bebica iskreno veseliti, a tuga za tvojom biti manja.

[nadja27]

Chris Blue kaže:

Prijatelji se najavili danas - zvali su nas da dodjemo prosli tjedan do njih, ali kad je mm rekao da sam taj dan bila na kiretazi, rekli su da ce onda oni doci k nama da nam pokazu svog novorodjenog sina...

Oni su dragi, ali ovo...

Pitala sam mm-a i on kaze da ni on to ne moze dozivjeti kao gubitak djeteta, vec vise kao nesto sto se meni dogodilo: rana, povreda, itd. Nema boli u srcu, samo zabrinutosti za mene.

Je li i kod vas tako? Da li vase gore polovice imaju toliko drukciju percepciju ranog spontanog pobacaja?

Moj muž je imao osjećaja jer je bio samnom na svakom pregledu,i bio je samnom kad nam je doktorica rekla da bebi ne kuca srce.Ali meni su ljudi oko mene najgori,zapravo ne mogu nikako shvatiti kako netko može biti toliko bezosjećajan...Evo šta se meni dogodilo na Uskrs. Došli nam kumovi sa malom bebicom,ima 4 mjeseca,nakon nekog vremena,kaže ti meni kuma:Pa vi samo tuđoj djeci kupujete poklone,a kad ćete svojoj? E pa došlo mi je da je zadavim,zna sve šta mi se izdogađalo,zna da sam izgubila 2 bebe i ona meni tako.Eto,čisti primjer bezobrazluka.

[Myra]

nadja27 kaže:

Moj muž je imao osjećaja jer je bio samnom na svakom pregledu,i bio je samnom kad nam je doktorica rekla da bebi ne kuca srce.Ali meni su ljudi oko mene najgori,zapravo ne mogu nikako shvatiti kako netko može biti toliko bezosjećajan...Evo šta se meni dogodilo na Uskrs. Došli nam kumovi sa malom bebicom,ima 4 mjeseca,nakon nekog vremena,kaže ti meni kuma:Pa vi samo tuđoj djeci kupujete poklone,a kad ćete svojoj?:eek: E pa došlo mi je da je zadavim,zna sve šta mi se izdogađalo,zna da sam izgubila 2 bebe i ona meni tako.Eto,čisti primjer bezobrazluka.

To ti ja zovem čistom ljudskom gluposti, eto. Nije ona htjela biti gruba ni bezobrazna nego je, da prostiš, glupa. Jer da nije onda bi razmislila malo prije nego lupi takvu glupost. Imam ih ja takvih ohoho, nisu one zločeste, nego ne razmišljaju svojom glavom, reklo bi se, moraš im sve nacrtati...

[nadja27]

Myra kaže:

To ti ja zovem čistom ljudskom gluposti, eto. Nije ona htjela biti gruba ni bezobrazna nego je, da prostiš, glupa. Jer da nije onda bi razmislila malo prije nego lupi takvu glupost. Imam ih ja takvih ohoho, nisu one zločeste, nego ne razmišljaju svojom glavom, reklo bi se, moraš im sve nacrtati...

E baš to...mene je to jako povrijedilo,skoro sam se rasplakala.I onda me još napada stalno da držim malu a ja gutam knedle,jednostavno nemam snage držati bebu,ne znam jel vama tako ali meni je to prebolno.

[Myra]

pa meni osobno ne bi. bez obzira na sve što sam prošla i dalje se iskreno veselim i divim tuđoj dječici, naprotiv. stvarno nikome ne zavidim, znam da ću i ja jednog dana imati svoje. i kad god čujem vijest o novoj trudnici, iskreno se veselim i ne želim im nikome da doživi to što sam ja. a da neke imaju j....o glupa pitanja i komentare, pa i savjete, imaju, i to mi je najgore. neću biti bezobrazna i nervozna, ali ponekad se pitam kaj uopće idem tim svim doktorima kraj njih svih pametnih...

[larazg]

biti će sve dobro cure moje... ma mora

baš vas čitam... i da vas pitam da li bi vam bilo gore izgubiti trudnoću u 5,6,7 tjednu ili izgubiti dijete u 20, 28, 30, 35 i 40 tjednu?

vjerujte, ovo drugo je puno gore... ja sam nažalost jedna od ovih drugih ... i preživjela sam to.

Tako ćete i vi preživjeti svoje boli i postati ćete mame predivne dječice... ja vam to od srca želim cure

[nadja27]

A ne znam...iskreno ja sam vjerojatno samo na nju alergična jer od mog prvog spontanog ona je imala svoje glupe komentare i primjedbe.Pokušavali smo 3,5 godine nikako nije išlo,i onda kad sam ostala trudna dogodio se spontani,svi su vikali nije to ništa,događa se,bit će drugo...kad sam drugi put ostala trudna ni tu trudnoću nisam izgurala,završila u 19 tj,skoro 20.E onda je bilo pa kako,pa zašto,pa mršava si,ne jedeš,ne piješ...pa svi bi u bolnicu u posjetu a meni nitko ne treba,ma katastrofa.Joj sad sam se raspisala...ali teško je,preteško...

[nadja27]

larazg kaže:

biti će sve dobro cure moje... ma mora

baš vas čitam... i da vas pitam da li bi vam bilo gore izgubiti trudnoću u 5,6,7 tjednu ili izgubiti dijete u 20, 28, 30, 35 i 40 tjednu?

vjerujte, ovo drugo je puno gore... ja sam nažalost jedna od ovih drugih ... i preživjela sam to.

Tako ćete i vi preživjeti svoje boli i postati ćete mame predivne dječice... ja vam to od srca želim cure

Prošla i jedno i drugo

[larazg]

nadja27 kaže:

Prošla i jedno i drugo

i ajd napiši što je gore?

izgubiti betu HCG tako rano ili osjetiti pod srcem micanje bebe, štucanje, vidjeti lice, rukice, nogice, dobiti UZV slikice filmiće 3/4 D..?

gore je ovo drugo... puno gore.. e to te ubije, to te zabije i to od tebe napravi 'ruinu od čovjeka' da se sastavljaš poslije toga mjesecima... a ekipa koja te dugo nije vidjela a viđala je tvoj trudnički trbuh.. čestita ti na rođenju djeteta i još pitaju jel cura ili dečko i kako je porod prošao...(meni bilo na poslu tako)

Kada si malo trudna... nitko ne zna.. a kada si u podmakloj trudnoći.. ti nemožeš ništa sakriti... oblijeću te, pitaju.. ma užas

[nadja27]

Ma sve mi je jasno,mi smo u ponedjeljak bili kod doktorice na redovnoj kontroli,sve bilo super,doktorica viče mom mužu pogledaj kako ti maše,ima istu glavu na tebe,moj muž snimao mobitelom uzv,svi sretni i zadovoljni,e onda joj se učinilo da ima malo manje plodne vode i pošalje me da odmah idući dan idem na 3d,sama me naručila kod jedne privatnice,čak je i ona došla na taj pregled,kad ono...ne kuca srce i onda tortura u bolnici,krkanje inekcijama,dobila 8 komada, 13 sati bila u strašnim bolovima,bila sama u sobi a sestre zatvarale vrata jer je ta soba bila odmah pored njihove,ja od inekcija konstantno povraćala i imala proljev ma užas...i onda mi dođe tamo neka koja se žali na porod a ima živo i zdravo dijete i viče kako više nikad neće ići prirodno rađati

[Zrinn]

..slažem se da je mnogo gore izgubiti bebu u poodmakloj trudnoći nego u maloj..u sobi do mene je bila cura u visokoj trudnoći kojoj se bebica ugušila vrpcom..gadno..to mi je nekako pomoglo da umanjim svoju tugu jer njena je svakako veća..ja svoju bebicu nisam ni osjetila, pošteno ni vidjela..ali svjedno me srce boljelo kad sam znala da se rastajemo..sve smo mi majke od onog trenutka kada dobijemo plus na testu..i sve nas boli kad nam se snovi i nade ne ostvare, kad nas naše srećice napuste..nekome treba više da to preboli, nekome manje..ali nitko to ne može osjetiti kao mi koje smo to doživjele na svome tijelu..nitko..ni muž ni majka ni susjeda ni kuma ni prijatelji.. i moj dragi brine o meni..zna on što smo mi izgubili jako dobro, samo ne može to osjetiti na isti način kao ja..nije se on osjećao drugačije..nije imao mučnine..nije išao na preglede..nisu mu grudi natekle..on samo zna da bebice više nema, vidi moju fizičku i duševnu bol..ali drugačije to doživljava..
..isto tako i svi ostali..ispadnu ljudi i glupavi i bezobzirni i hladni i svakakvi..ali opraštamo im..jer znamo da ne znaju zapravo što bi rekli..zar ne

[Myra]

larazg kaže:

biti će sve dobro cure moje... ma mora

baš vas čitam... i da vas pitam da li bi vam bilo gore izgubiti trudnoću u 5,6,7 tjednu ili izgubiti dijete u 20, 28, 30, 35 i 40 tjednu?vjerujte, ovo drugo je puno gore... ja sam nažalost jedna od ovih drugih ... i preživjela sam to.

Tako ćete i vi preživjeti svoje boli i postati ćete mame predivne dječice... ja vam to od srca želim cure

Ma jasno da je ovo puno gore i ne može se uspoređivati... Ja i kažem da bolje na početku nego kasnije, ako već nije bilo dobro i tako je moralo završiti...
A ti nam Lara, znaš reći, što bi sve bilo pametno prekontrolirati prije slijedćeg puta?

[Myra]

Zrinn kaže:

..slažem se da je mnogo gore izgubiti bebu u poodmakloj trudnoći nego u maloj..u sobi do mene je bila cura u visokoj trudnoći kojoj se bebica ugušila vrpcom..gadno..to mi je nekako pomoglo da umanjim svoju tugu jer njena je svakako veća..ja svoju bebicu nisam ni osjetila, pošteno ni vidjela..ali svjedno me srce boljelo kad sam znala da se rastajemo..sve smo mi majke od onog trenutka kada dobijemo plus na testu..i sve nas boli kad nam se snovi i nade ne ostvare, kad nas naše srećice napuste..nekome treba više da to preboli, nekome manje..ali nitko to ne može osjetiti kao mi koje smo to doživjele na svome tijelu..nitko..ni muž ni majka ni susjeda ni kuma ni prijatelji.. i moj dragi brine o meni..zna on što smo mi izgubili jako dobro, samo ne može to osjetiti na isti način kao ja..nije se on osjećao drugačije..nije imao mučnine..nije išao na preglede..nisu mu grudi natekle..on samo zna da bebice više nema, vidi moju fizičku i duševnu bol..ali drugačije to doživljava..
..isto tako i svi ostali..ispadnu ljudi i glupavi i bezobzirni i hladni i svakakvi..ali opraštamo im..jer znamo da ne znaju zapravo što bi rekli..zar ne

ma sve jasno, okolina misli da mora nešto pametno reći, a meni su draži ovi koji me ništa ne pitaju jer niti im imam što reći niti mi se ne sluša isprazne priče. pogotovo ovi koji me svaki drugi dan pitaju i jer su dr. šta otkrili i svaki put im ponavljam da nalaz bude za 2 tj, i sl. onda znam da me niti ne slušaju kad im odgovaram. sva sreća pa kad dobijem poruku ne vide moju reakciju.