Koliko porod boli

[maalena]

zanimljiva i neizbježna tema za sve one koji se planiraju upustiti u takvu avanturu. dosta sam razgovarala s poznanocama koje su rodile i iskustva su različita.
mislim samo da nitko nije hvalio drip, moja sestrična je čak kod kuće čekala da trudovi postanu intenzivniji i češći (gotovo cijelu noć), tek onda išla u bolnicu jer se bojala da ćem je stavit na drip, da bude prije gotovo. a onda je nakon dva sata izjavila da je porod mačji kašalj.
takav si porod priželjkujem jednog dana
e da, moja teta uvijek ponavlja da joj je bolnije izvadit zub nego roditi, a rodila je 4 puta

[suzach]

Death-of-Art kaže:

porod pod dripom isto ovisi o tome kakvo ti je medicinsko osoblje.
za one u Zajčevoj, gdje si ti bila, fakat ne sumnjam da su debili na kvadrat i bokte pitaj na koji način su ti dozirali drip, bolje i da ne znam.

a ja sam se isto bojala tog dripa sačuvaj me bože... na kraju mi je doktorica rekla :"pa ne želimo vas mi ovdje ubiti."

i vidjela sam da pravilno doziraju drip, malo po malo...

a ovi koji ga ušpricaju samo tako i odjebu te i ostave samu na krevetu... a to su ... poremećeni sadisti koje fakat treba streljati.

ja sam rodila prije 5 godina na duhu uz taj prokleti drip koji su mi dali onda i NIKADA VIŠE....
još onda sam im rekla da drugi puta ako mi to netko pokuša dati da ću ga ugristi
trudovi prije dripa ok,nakon.....živi užas....porod sam po sebi uopće nije bolio jer sam rodila u dva truda.
nakon dripa sam se otvarala ko blesava s time da mi je sestra uporno tvrdila da si ja umišljam da me boli toliko i da je nemoguće da imam trudove svaku minutu a nisam još do kraja otvorena....i naravno sve to je bilo popraćeno okretanjem očiju

[suzach]

i kažu da sve zaboraviš nakon što rodiš i primiš bebicu na ruke....ja sam onda fenomen jer još dan danas pamtim te bolove

[Alicia]

Meni je babica rekla da je njoj porod bio g... k.... u odnosu koliko ju je dojenje bolilo. I možete si mislit kak je to kad vam tak nešto kaže babica u rodilištu. To je rekla tim riječima, ne želim da se izgubi na autentičnosti

[Tatsha]

mene je još uvijek strah novog poroda, a želimo još jednu bebu, i to zbog boli- 48 sati predtrudova na 5-10min, menstrualna bol, boli al ok, navikla sam i onda kad je krenulo treći dan u 8 navečer frkati , u ponoć tek 2-3 prsta otvorena, i onda do pol 6 boli za popizdit, a nikako dočekati da se otvorim, još mi dr davao spazmex da mi ublaži, u pol 6 nagon na tiskanje, a nisam otvorena do kraja, e to su onda bili još jbniji bolovi, pokušavam netiskati, boli još jače, tiskam, a nema gdje bebo izići, užas, zvala sam dr koji mi je kolega s posla, pa me malo "rastegnuo" da brže krene i onda je oko 6:45 napokon bilo vrijeme, glavu sam odmah izbacila van, a tijelo nisam mogla, nisam više imala snage, nakon 3 noći nespavanja, sva sreća babice (bilo ih je 5 u sobi 3 iz noćne i 2 nove, jutarnje koje su me porodile) su odmah skužile i izgurale mi mališu van, nisam niti pukla niti rezana, al onda još posteljica nije htjela van, već mi je dr objašnjavao da će me uspavati i izvući je, kad je babica uspjela ju izvući, hvala ti bože, kad sam ležala vani ona 2 sata, rekla su mi da sretniju rodilju dugo nisu vidjela, svatko tko bi prošao, ja sam se smijala
al stvarno moram zaboraviti ovaj porod, odnosno tu bol da bi mogla krenuti na drugu bebu

[tina06]

Ja sam se pripremala na luđačke bolove,ono,mislila sam da će me bolit za popizdit i na kraju sam se ugodno iznenadila-nije bilo tako strašno kao što sam ja mislila,ni taj drip ni epiziotomija,ni sam izgon pa ni šivanje! Uspjela mi je taktika-očekuj najgore,nadaj se najboljem!

Drip-hvala Bogu na njemu!!! Boli,ali zato sam rodila za 4 sata! Da mogu birati opet bih taj porod!

[Death-of-Art]

ma ajde.... bol u pizdi dok beba od 4 kg hoće izać iz nje je mila majka naspram duševne boli koju sam ja doživjela kad je Sanader dao ostavku.

[majaa]

Death-of-Art kaže:

ma ajde.... bol u pizdi dok beba od 4 kg hoće izać iz nje je mila majka naspram duševne boli koju sam ja doživjela kad je Sanader dao ostavku.

[imi18]

evo, meni je pocelo u 6 ujutro i do jedno 10 je bilo ful podnosljivo, nis strasno (samo kaj su bili uzasno nepravilni pa me to hebalo u mozak, malo 7min, malo 5, malo 3, pa 6 ). laznjaci su me boljeli slicno kao menga pa sam ocekivala takve bolove, al ovo je bilo SVE u ledjima, nisam nis naprijed osjecala. rodila sam zapravo jako brzo, 7 sati od prvog truda do kraja, od toga su jedno 2 i pol sata bili grdi trudovi, zadnjih sat vremena ajmemajkomila mislila sam da ce mi se guza i ledja raspast. ali bez dripa.
bas mi je fascinantno kako sve to drugacije dozive
uglavnom, nije tako strasno da ne bi na drugo, prodje i zaboravi se, ali u to vrijeme kad su me lupali najjaci trudovi sam bila 100% sigurna da me ni dragi bog nece moci natjerati da kroz to prodjem i drugi put

[Mijaja]

mene je bolilo za popizdit sve.... kao menga + leđa pa u trticu, pa u guzu, mišići od tiskanja, trbuh od sitiskanja.......
od pol 11 ujutro do pol 11 navečer mi je bilo OK, doma sam bila, kad bi došao trud malo bih otpuhala i nastavila svojim poslom, a kad su me na drip spojili imala sam jedan veeeliki trud od 3 ipo sata i molila sam se da me nema.... no kad rodiš kao da netko rukom odnese tu bol....( koja se vrati kad se počneš hladiti i dojiti).....

na prvi porod sam išla pjevajući jer nisam znala šta me čeka, a sada potajno noću plačem od straha....

[Paw]

Meni je u ponoć puknuo vodenjak i ubrzo potom sam otišla u rodilište (koja greška!). U rodilištu su počeli trudovi i bili su super podnošljivi, najprirodnije najlakše sam se osjećala dok sam hodala, tad sam zaista osjećala nekakvo olakšanje i bila sam puna snage, kad bi došao trud uhvatila sam se za stolicu i ''odradila ga'' i ... sve bi vjerojatno prošlo ok da se nije našao jedan ''pametan'' ginekolog koji me vikom uputio da se popnem na krevet i ''ne gubim snagu'', tada me sestra prikopčala na ctg, od tada je svaki trud postao nepodnošljiv, prestala sam se otvarati, a maternica se do kraja ''poroda'' nije spustila. Uglavnom nakon dva sata su me pitali da li želim nešto protiv bolova, rekla sam da želim, preporučili su mi intravenozno, tada su mi uz to protiv bolova šibnuli drip bez da su mi išta rekli. Onako sklupčana na krevetu trpila sam ko Kristuš, nikada prije niti poslije nisam osjetila sličnu bol i patnju. Oko 10 ujutro sljedeći dan više nisam razlikovala osobe oko sebe, mislila sam da umirem, maternica se još nije spustila (a i kako bi jadna kad nisu dozvolili da priroda učini barem dijelić, a nisu ni računali da sam u osmom mjesecu trudnoće, da je dijete veliko, imao je 3850kg i 51cm), nema tko od osobljanije stavio ruku u mene i širio me, na kraju je šef odijela došao i skužio da je dijete smješteno ''u koso'', glavicom prema kuku i da se gura (i danas mali ima ispucale kapilare na obrazu od natiskivanja). E tada je nastala panika i naravno hitan carski.
Ono što želim reći je da svaka žena ima pravo na prirodan porod, da naši trudovi su mila majka prema dripu i da naši liječnici daju drip u gotovo svim mogućim situacijama, a da nisu napravili cjelovitu dijagnostiku. Moje dijete je skoro umrlo radi njihovog intenziviranja poroda.
Da sam imala 10 sati svojih trudova, pa da sam dobila drip, vjerojatno ne bih ništa rekla, shvatila bih to kao proceduru koja štiti mene i dijete, te ubrzava porod u trenutku kada je očito i dokazano da ženini trudovi nisu dovoljni za okončanje poroda, ali ono što sam ja doživjela ravno je silovanju jer ja se tako osjećam i danas, silovano.
Htjeli bi drugu bebicu, za tu fazu mi je trebalo dvije godine psihičkih priprema. Tražim rodilište u kojem bih mogla iole prirodno roditi (svaka informacija dobrodošla), te u kojem će poštivati moju volju i u kojem važi pravilo; ja slušam tebe, ali i ti slušaš mene. Ne bojim se boli, željela bih roditi samo uz jednu babicu i supruga, navijam za Varaždinsko rodilište, iako mi je jako daleko i uopće ne znam kako bih izdržala takav put, a da se ne porodim negdje usput
Uglavnom, morala sam ovo podijeliti jer me očito ove tema još uvijek ''peče'', željela sam u biti istaknuti sa sam izričiti protivnik dripa i onog majmuna koji ga je izmislio (te one koji žene ostavljaju satima da se na tom govnu muče

Pozdrav žene i nebojte se prirodnog poroda, drip boli!

[ptica_dodo7]

Kako sam ja to slikovito opisivala frendici nakon prvog poroda ( i ostala sam pri toma i nakon drugog).....kao da khm khm kakaš armirani beton
Govorim o onom zadnjem. Kad više nisam znala kaj me boli, kaj me ne boli, imala sam filing da će mi se kukovi razletit svaki na svoju stranu...joj koma, evo sva sam se naježila sad kad sam se sjetila.

Ali sad ću kao svaka majka, onako romantično......ma prođe to, sve se zaboravi (čim je beba vani fakat me niš više nije bolilo).

Mogu se ja tu zajebavat koliko hoću ali činjenica je da boli užasno ali da prođe a i ima smisla nekako sve to , ipak imaš bebu nakon toga

[Vodenna]

Ja sam na trećem porodu, u boxu, sa svim onim za mjerenja otkucaja oko trbuha, gole guzice uz trudove na dripu skakala na žutoj pilates lopti i to negdje dva dobra sata da se mali spusti, a da ne kažem da su prije toga bušili vodenjak i da je stalno zalijevalo,,,,

[tiki81]

Paw kaže:

Meni je u ponoć puknuo vodenjak i ubrzo potom sam otišla u rodilište (koja greška!). U rodilištu su počeli trudovi i bili su super podnošljivi, najprirodnije najlakše sam se osjećala dok sam hodala, tad sam zaista osjećala nekakvo olakšanje i bila sam puna snage, kad bi došao trud uhvatila sam se za stolicu i ''odradila ga'' i ... sve bi vjerojatno prošlo ok da se nije našao jedan ''pametan'' ginekolog koji me vikom uputio da se popnem na krevet i ''ne gubim snagu'', tada me sestra prikopčala na ctg, od tada je svaki trud postao nepodnošljiv, prestala sam se otvarati, a maternica se do kraja ''poroda'' nije spustila. Uglavnom nakon dva sata su me pitali da li želim nešto protiv bolova, rekla sam da želim, preporučili su mi intravenozno, tada su mi uz to protiv bolova šibnuli drip bez da su mi išta rekli. Onako sklupčana na krevetu trpila sam ko Kristuš, nikada prije niti poslije nisam osjetila sličnu bol i patnju. Oko 10 ujutro sljedeći dan više nisam razlikovala osobe oko sebe, mislila sam da umirem, maternica se još nije spustila (a i kako bi jadna kad nisu dozvolili da priroda učini barem dijelić, a nisu ni računali da sam u osmom mjesecu trudnoće, da je dijete veliko, imao je 3850kg i 51cm), nema tko od osobljanije stavio ruku u mene i širio me, na kraju je šef odijela došao i skužio da je dijete smješteno ''u koso'', glavicom prema kuku i da se gura (i danas mali ima ispucale kapilare na obrazu od natiskivanja). E tada je nastala panika i naravno hitan carski.
Ono što želim reći je da svaka žena ima pravo na prirodan porod, da naši trudovi su mila majka prema dripu i da naši liječnici daju drip u gotovo svim mogućim situacijama, a da nisu napravili cjelovitu dijagnostiku. Moje dijete je skoro umrlo radi njihovog intenziviranja poroda.
Da sam imala 10 sati svojih trudova, pa da sam dobila drip, vjerojatno ne bih ništa rekla, shvatila bih to kao proceduru koja štiti mene i dijete, te ubrzava porod u trenutku kada je očito i dokazano da ženini trudovi nisu dovoljni za okončanje poroda, ali ono što sam ja doživjela ravno je silovanju jer ja se tako osjećam i danas, silovano.
Htjeli bi drugu bebicu, za tu fazu mi je trebalo dvije godine psihičkih priprema. Tražim rodilište u kojem bih mogla iole prirodno roditi (svaka informacija dobrodošla), te u kojem će poštivati moju volju i u kojem važi pravilo; ja slušam tebe, ali i ti slušaš mene. Ne bojim se boli, željela bih roditi samo uz jednu babicu i supruga, navijam za Varaždinsko rodilište, iako mi je jako daleko i uopće ne znam kako bih izdržala takav put, a da se ne porodim negdje usput
Uglavnom, morala sam ovo podijeliti jer me očito ove tema još uvijek ''peče'', željela sam u biti istaknuti sa sam izričiti protivnik dripa i onog majmuna koji ga je izmislio (te one koji žene ostavljaju satima da se na tom govnu muče

Pozdrav žene i nebojte se prirodnog poroda, drip boli!

žao mi je što si to prošla i ja sam čula da je varaždinsko super...

a taj famozni drip daju ga uvijek što je koma za nas...

ja vjerujem da ti idući put ne može biti gore tako da ne daj se

jer ipak mi nakon cijele priče izlazimo kao pobjednice sa svojim

smotuljcima...

[babybum]

meni su trudovi počeli oko 19 sati i trajali cijelu noć ali u nepravilnim razmacima i ne previše jaki dok sam normalno spavala. Ujutro sam bila naručena na pregled u rodilište jer je prošao termin inaće ne bih sama još išla s takvim trudovima. Na ctg par na 10 min. otvorena 2,5 cm i dr. odlučio da ostanem u predrađaoni to je bilo negdje oko 10 sati ujutro. U predrađaoni sam provela cijeli dan na lopti i gledala tv, u 19:30 na pregledu otvorena 5cm, trudovi i dalje bez ikakvog ritma, i ne previše bolni, bolilo me samo naprijed nisko dolje, leđa ništa. Nakon probijanja vodenjaka namontirali su mi drip i krenili postepeno ga povečavat, za 1,5 sat sam bila kompletno otvorena a u 23 sam rodila. Drip kako su povečavali užasno je bolilo, ali je i brzo završilo, mislim da s mojim trudovima onako slabim i bez ritma to bi trajalo puno, puno duže. Tako da drip boli , ali meni je drago da su mi ga dali jer sam brzo rodila i ni beba nije bila ispačena dugim porodom

[pipi3108]

Meni je u 8.30 ujutro puka vodenjak, u 9.30 sam dosla u rodiliste sa svojim trudovima na 5 min koji su bili podnosljivi i otvorena 5 cm,al oni su me odma spojili na drip i drzali na dripu do 6 popodne dok nisam rodila,takvu bol niko ne moze ni zamislit dok je ne dozivi!!
Cak sam i povracala od bolova,bol je bila stalna,nije bilo niti malo odmora izmedu trudova.....tresla sam se,znojila se a bilo mi je hladno...grozno....
mogli su me pustit s mojim trudovima,vjerojatno bi trajalo malo duze, al bar ne bi bilo tako traumaticno...

[Death-of-Art]

zato ja kažem, kad je bal nek je maskenbal...
uz drip bi uvijek trebala ići epiduralna ... osim u slučaju ajde kad si već 8 prstiju otvorena pa da te ubrzaju za kojih pola sata eventualno.

jer taj drip moš podnijet sat..dva... ali 5-6-7 sati...

[coldasice]

freya7 kaže:

ako ima neka slična tema, sorry
moderatorica će ju smjestiti gdje treba


zanima me koliko porod boli, s čime se to može usporediti?

ako je netko imao problema sa žučnim kamencima i prošao taj cirkus, da li se to može usporediti ili je porod još puno puno bolniji

Čuj da boli, boli, boli više od svega što sam ja proživjela (a nažalost proživjeh dosta toga) ali bol, što se samih trudova tiče, je prolazna, znači počinje polako onda postane intezivna (meni je bilo kao da mi neko frče sve i jedan mišić u maternici i istovremeno ga reže), a onda kad počne popuštati osjećaš se, onako olakšanje, opuštanje, i onda sve ispočetka.
Sami porod ti ne mogu reći (falilo mi je dvije minute do poroda kad su me spičili na hitni carski), ali vjerovatno boli još više.
Savjet, nemoj se derinjati, bol neće biti ništa manja, a samo ćeš izgubiti snagu i iznervirati doktore.
Ja sam bila od početka tiha ko miš, pa su (prije problema) oko mene lebdjeli, svakih me 5 minuta dolaziti provjeravati i tješiti, babica je cijelo vrijeme bila uz mene,a žena koja je istovremeno rađala se derinjala toliko da je i meni došlo da je isprebijam sa CTG-om, pa su je manje obilazili, u biti, tek toliko da provjere stanje i da je utišaju.
Iskreno, pripremi se na bolove, nemoj se zavaravati da neće boljeti, ali kad primiš bebu sve ćeš zaboraviti u sekundi.

[pink5]

početak me ništa nije bolio. Onda su me prištekali na drip,rasturilo me,ko menga,samo puno,puno jače. Poslije me rasturilo u guzu,nisam glas pustila jer nisam mogla od bolova.
Dobro je što je ta agonija trajala samo 2 i po sata,ništa prema hemeroidima koji su me poslije čekali

[irmichka]

Death-of-Art kaže:

al kak to na guzu. ja sam baš u pici osjetila kako je tvrdo i meni je to bilo taaaaaaako spoooky... ono baš jezivo .

al priznajem da me je kasnije guzica boljela ko da sam rodila na nju. haha. užas. baš grozno.još uvijek me zaboli trtica tu i tamo kad se sjetim

Potpisujem komentar što se tiče guzice...a najviše jeziva mi je bila unutarnja rotacija glavice...jeb... šta to boli, imala sam osjećaj da više ni nemam guzice koliko mi je beba sve pritisnula, al sav sreća to je kratko trajalo. E da, imala sam svoje trudove, jake, bez dripa, samo što su bili najjači nakon pucanja vodenjaka-zašto;ne znam...a prolazak bebe kroz picu me nije uopće bolio, već ono prije