Bitka za Vukovar (nastavak rasprave)

[bobi1980]

HOS-Kutina kaže:

Ne, ovaj dokumentarac nije igrao. Naslovnica i slika na njoj, je inače moj kum Paša, Hosovac, i to je iz naše arhive koju smo dali njima na upotrebu za serijal Heroji Vukovara, ali za ovo što je, ne znam. Hvala na info, pitat ću što je to.

pa zato i pitam...jer kad ukucam u google i na youtube...ne izbacuje mi nikakav podatak za taj dokumentarac, a vidim da je novija godina ( 2009 ).

Slika je poznata

Pozz

[cvita 3]

HOS-Kutina kaže:

Ne, ovaj dokumentarac nije igrao. Naslovnica i slika na njoj, je inače moj kum Paša, Hosovac, i to je iz naše arhive koju smo dali njima na upotrebu za serijal Heroji Vukovara, ali za ovo što je, ne znam. Hvala na info, pitat ću što je to.

Ja sam gledala,ima u max videoteci i izašao je jednom uz večernji list dvd spomenutog naziva,dobar dokumentarac,samo onima iole upoznatima vukovarskom tragedijom,ništa nova.
Sjećam se Igora i tebe Kutina iz tog dokumentarca.Pozdrav legendo!!!

[vin09mon]

jel to onaj gdje je pola dokumentarca prikaz naratora kako prica?
sto se prodavao u vecernjem prije koju godinu?

[HOS-Kutina]

Hvala Cvita3. Pozz iz Kutine.

[cvita 3]

vin09mon kaže:

jel to onaj gdje je pola dokumentarca prikaz naratora kako prica?
sto se prodavao u vecernjem prije koju godinu?

Da,upravo to!!!

[bobi1980]

vin09mon kaže:

jel to onaj gdje je pola dokumentarca prikaz naratora kako prica?
sto se prodavao u vecernjem prije koju godinu?

Šta nije izdan dvd "Vukovar 1991" sa Večernjakom ?
u videoteci ima i Vukovar 1991 i Bitka za Vukovar od Eduarda Galića.

Vukovar 1991 - proglašen je najboljim svjetskim dvd proizvodom

Dvd "Vukovar 1991" koji je nastao kao produkt serijala "Heroji Vukovara" od najveće svjetske udruge novinskih izdavača INMA proglašen je najboljim svjetskim dvd proizvodom odnosno izdavačkim pothvatom godine. DVD "Vukovar 1991" dva puta je besplatno podijeljen uz Večernji List u preko 200.000 primjeraka.

ovo je kopirano sa stranice Heroji Vukovara

možda sam pobrko lončiće pa se ispričavam

Pozz

[istox]

vin09mon kaže:

jel to onaj gdje je
pola dokumentarca prikaz naratora kako prica?
sto se prodavao u vecernjem prije koju godinu?

ma da , koliko se sjećam to je taj.... nažalost stara priča, kao i preprodaja alkohola i oružja, tragediju ljudi Vukovara su mnogi iskoristili za samopromociju .
A ona HTV drama o Mitnici kao da je u zemlju propala.... jel se tko sjeća, bilo prikazano početkom 1992.g. ?

[casio]

Keva kaže:

Bok Casio

Zanima me , barem približno , točan period u kojem se dešavalo onih dvadesetak dana borbi za Bosanski odvojak koje si spominjao... kad su počele i do kad su trajale ?

Po sjećanju (nemoj me držati za datume) negdje između 15-20.10. su četnici prodrli u Bosanski odvojak.Najprije su zauzeli prvi red kuća, a onda su se prbacili i u drugi red, odnosno u kuće s druge strane ulice. Mi smo tada držali položaje u Bosankskoj ulici. Naime odvojak ide u L pa je taj drugi red kuća u odvojku paralelno sa kućama u Bosanskoj ulici. U više navrata smo ih pokušali potisnuti iz odvojka, ali bezuspješno jer nismo imali dovoljno oružja niti ljudi. U par navrata nam je došla i ispomoć kako bismo pokušali zajedno, ali nije išlo jer su oni konstatno i nesmetano dovlačili novo ljudstvo iz pravca lipovače. Svakodnevno smo gledlai kako transporteri odvoze mrtve i ranjene, ali bi dovozili duplo.
Nije nam preostalo drugo nego se ukopati i držati položaje, odnosno ne dopustiti im da prodru na Bosansku,Unsku i Ibarsku jer bi time izbili na Kuspku i spojili se sa svojim snagama koje su prodirale na Vinogradsku iz pravca Bršadina i šume Đergaj.
Smješto ali istinito, više od dva tjedna smo mjenjali s njima položaje. Naime navečer bi oni dolazili u kuće u Bosanskoj ulici (iz odvojka ih dijele samo vrtovi), a mi bi se premještali u kuće s druge strane ulice (Bosanske). Pred svitanje bi oni odlazili nazad u dovojak a mi se raćali u kuće gdje su oni bili noću.
Uvijek bi provjeravali da nisu postavili mine, ubacivanjem mački prije ulaska. Na zidovima bi oni nama ostavljali poruke (ujo....), a mi kad bi odlazili (čedo...). I Tako je trajalo sve negdje do 10.11. kada smo se morali povući u Unsku jer više nismo imali čime držati položaje.
Moram priznati d asmo imali puno sreće jer nismo imali puno ranjenih i mrtvih, a mislim da nas je spasilo što smo poznavali svaki svinjac i kokošinjac, napravili smo otvore kroz kuće tako da nismo morali izlaziti na ulicu ili vrtove i tako se izlagati snajperima i izravnoj paljbi.
Meni osobno su to bili najteži dani, jer je stvarno svaki sat bio velika neizvjesnost i svaki trenutak je bio kao vječnost. Najduže su mi bile noći, kad nisi smio ni pomisliti da sklopiš oči.
Evo nadam s da sam barem dijelom pokušao pojasniti taj dio oko B.odvojka i B.ulice.

[Ord Mantel]

casio kaže:

... I Tako je trajalo sve negdje do 10.11. kada smo se morali povući u Unsku jer više nismo imali čime držati položaje.

Istina, jer sam bio u ispomoći u pri vrhu Bosanske 08.11. kada je bio jedan omanji napad na Trpinjskoj.

[casio]

Ord Mantel kaže:

Istina, jer sam bio u ispomoći u pri vrhu Bosanske 08.11. kada je bio jedan omanji napad na Trpinjskoj.

Onda se sigurno i znamo.
Na žalost onog trenutka kad su četnici zauzeli Bosansku te ušli u Unsku i Ibarsku, sve se odvijalo jako brzo, je rje počeo raspad sustava, ljudi su krenuli u proboj, neki u povlačenje, komunaikcije više nije bilo, a niti zapovjedništva.
13.11. smo još bili u Jadranskoj, toga se sjećam jer samo razgovarali o odlasku u proboj i jer su se dečki koji su išli, tamo pozdravljali sa nama, mjenjali oružje....
Već 14.11. u rano jutro smo krenuli u povlačenje put Ličke-Novoselske, Kozaračke, pa prema OŠ B.i J. a onda u Pejton i zgrade na Borvskoj cesti pa dalje prema tvornici.
Bio je to dug i težak put svakoga dana, put neizvjesnosti, puno ranjenih i mrtvih, a četnici su prodirali sa svih strana. Više nismo znali gdje je tko. Tek kod Pejtona smo s enekkao opet konsolidirali i zauzeli neku crtu.

[laki5]

casio kaže:

Po sjećanju (nemoj me držati za datume) negdje između 15-20.10. su četnici prodrli u Bosanski odvojak.Najprije su zauzeli prvi red kuća, a onda su se prbacili i u drugi red, odnosno u kuće s druge strane ulice. Mi smo tada držali položaje u Bosankskoj ulici. Naime odvojak ide u L pa je taj drugi red kuća u odvojku paralelno sa kućama u Bosanskoj ulici. U više navrata smo ih pokušali potisnuti iz odvojka, ali bezuspješno jer nismo imali dovoljno oružja niti ljudi. U par navrata nam je došla i ispomoć kako bismo pokušali zajedno, ali nije išlo jer su oni konstatno i nesmetano dovlačili novo ljudstvo iz pravca lipovače. Svakodnevno smo gledlai kako transporteri odvoze mrtve i ranjene, ali bi dovozili duplo.
Nije nam preostalo drugo nego se ukopati i držati položaje, odnosno ne dopustiti im da prodru na Bosansku,Unsku i Ibarsku jer bi time izbili na Kuspku i spojili se sa svojim snagama koje su prodirale na Vinogradsku iz pravca Bršadina i šume Đergaj.
Smješto ali istinito, više od dva tjedna smo mjenjali s njima položaje. Naime navečer bi oni dolazili u kuće u Bosanskoj ulici (iz odvojka ih dijele samo vrtovi), a mi bi se premještali u kuće s druge strane ulice (Bosanske). Pred svitanje bi oni odlazili nazad u dovojak a mi se raćali u kuće gdje su oni bili noću.
Uvijek bi provjeravali da nisu postavili mine, ubacivanjem mački prije ulaska. Na zidovima bi oni nama ostavljali poruke (ujo....), a mi kad bi odlazili (čedo...). I Tako je trajalo sve negdje do 10.11. kada smo se morali povući u Unsku jer više nismo imali čime držati položaje.
Moram priznati d asmo imali puno sreće jer nismo imali puno ranjenih i mrtvih, a mislim da nas je spasilo što smo poznavali svaki svinjac i kokošinjac, napravili smo otvore kroz kuće tako da nismo morali izlaziti na ulicu ili vrtove i tako se izlagati snajperima i izravnoj paljbi.
Meni osobno su to bili najteži dani, jer je stvarno svaki sat bio velika neizvjesnost i svaki trenutak je bio kao vječnost. Najduže su mi bile noći, kad nisi smio ni pomisliti da sklopiš oči.
Evo nadam s da sam barem dijelom pokušao pojasniti taj dio oko B.odvojka i B.ulice.

Pozdrav Casio.

Jesi li bio u Bosanskoj od početka?

Sjećam se tog prodora oko sredine 10.-og mjeseca, ali nisam znao da su oni ostali do kraja u odvojku.
Netko je rekao: Bilo je problema u Bosanskom odvojku, al' sad je to rješeno i mi to prihvatili zdravo za gotovo.

Pogotovo me sad čudi zašto su nas koji smo bili udaljeni 100 - 200 metara na Trpinjskoj uključili tek 1.11.??, a tada je pojačanje stiglo i iz Ličke, ako se ne varam.
Kad smo došli tamo ovi su nadirali ko' mravi, što jna što četnici.

Inače Ulica Bosanski odvojak ,zadnji krak, za one koji ne znaju, je široka jedno 5-6 metara od jedne kuće do druge (imam i foto iz '99. pa ću nakačit poslije), i bilo je pakleno, bombe su padale ko' kruške oko nas (a mi nesretnici imamo svaki po par i moramo štedit , jedino što se nismo potukli šakama.

Nakon dva -tri dana smo uspjeli potjerat ih u zadnju kuću u odvojku, kojoj nismo mogli prići zbog tenkova i transportera koji su ih štitili iz polja kukuruza.

Eh da je bilo više protuoklopnih i inih raketa....

[bellaswan]

Uf! Trebalo mi je skoro tjedan dana da iščitam sve što ste pisali ovdje. Pročitala sam Dedakovića, blog HOSKutina (zapravo sve što sam njegovo mogla naći na jubitou i intern. str. ) i bacam se na Marijana. Imala sam 11 godina kad je počeo rat i dosad sam mislila da znam sve o Vukovaru i Općini Vukovar ´91. jer imam rodbine u jednom mjestu kod Vu. Slušala sam priče, uglavnom tužne, ali tek mi je sad sve nekako jasnije, "sjelo" mi je.

Tražila sam na netu zapisnike sa suđenja za Ovčaru u Beogradu pa ih ne mogu naći. Zna li netko jesu li objavljeni? Tnx!

[Ord Mantel]

casio kaže:

Onda se sigurno i znamo.
Na žalost onog trenutka kad su četnici zauzeli Bosansku te ušli u Unsku i Ibarsku, sve se odvijalo jako brzo, je rje počeo raspad sustava, ljudi su krenuli u proboj, neki u povlačenje, komunaikcije više nije bilo, a niti zapovjedništva.
13.11. smo još bili u Jadranskoj...

Ja sam 12.11. po Babićevoj zapovijedi sa pola ljudstva Vinogradske prešao u alatnicu, jer je taj dan pao silos na Priljevu (prodor neprijatelja sa Lužca), pa je trebalo stvoriti liniju obrane Komerca i Kombinata.

[casio]

laki5 kaže:

Pozdrav Casio.

Jesi li bio u Bosanskoj od početka?

Sjećam se tog prodora oko sredine 10.-og mjeseca, ali nisam znao da su oni ostali do kraja u odvojku.
Netko je rekao: Bilo je problema u Bosanskom odvojku, al' sad je to rješeno i mi to prihvatili zdravo za gotovo.

Pogotovo me sad čudi zašto su nas koji smo bili udaljeni 100 - 200 metara na Trpinjskoj uključili tek 1.11.??, a tada je pojačanje stiglo i iz Ličke, ako se ne varam.
Kad smo došli tamo ovi su nadirali ko' mravi, što jna što četnici.

Inače Ulica Bosanski odvojak ,zadnji krak, za one koji ne znaju, je široka jedno 5-6 metara od jedne kuće do druge (imam i foto iz '99. pa ću nakačit poslije), i bilo je pakleno, bombe su padale ko' kruške oko nas (a mi nesretnici imamo svaki po par i moramo štedit , jedino što se nismo potukli šakama.

Nakon dva -tri dana smo uspjeli potjerat ih u zadnju kuću u odvojku, kojoj nismo mogli prići zbog tenkova i transportera koji su ih štitili iz polja kukuruza.

Eh da je bilo više protuoklopnih i inih raketa....

Bio sam od početka do kraja u Bosanskoj.
Na žalost odvojak niti u jendom trenutku nije bio riješen do kraja. Konstatno se pokušavalo, gotovo svakog dana, ali se jednostavno nije imalo čime, i jedino što se moglo je držati, da ne prodru u Bosansku i izbiju na trpinjsku, a s druge strane na Unsku i Kupsku i povežu se na Jadransku-Vinogradsku.
Meni je to bio jedan od def.najtežih perioda, jer svakodnevno mrcvarenje, a nemožeš ništa napraviti.
Zadnja kuća o kojoj govoriš je bila problem, naime tamo su bili dugački svinjci vl.Miško Pobran. Mi smo četnike zgurali do te zadnje kuće, ali su u podrumu iste bili civili. Četnici su ih uzeli kao živi štit i tu smo morali stati. Na kraju su pred našim očima doslovno zaklali Miška i još nekolicinu civila. Utom su izašli tenk i transporter i opet smo se morali povući. Tu su neki i ranjeni poput Škutura, Leventića, Kelave...a poginuo je Ivišić.
Kao što rekoh doslovno ih je bilo kao mravi. Gledali smo kako čak i na traktorskim prikolicama odvlače mrtve, ali su konstatno dovlačili nove. Tu je još i hebeni Bršadinski silos sa kojeg su nas imali na dlanu i doslovno s enije moglo prdunti preko dana.
Vrtove/oranice iza Bosanske u pravcu Unske i Ibarske su konstatno zasipali granatama malog kalibra 60m i danju je bilo gotobvo nemoguće obaviti opskrbu ili dovući nove ljude, zamjenu ili nešto treće.

[casio]

Ord Mantel kaže:

Ja sam 12.11. po Babićevoj zapovijedi sa pola ljudstva Vinogradske prešao u alatnicu, jer je taj dan pao silos na Priljevu (prodor neprijatelja sa Lužca), pa je trebalo stvoriti liniju obrane Komerca i Kombinata.

Ma iskreno ja se tih dana od 10.11. pa do kraja najradije ne volim ni sjećati jer to je bilo jebe lud zbunjenog. Više se nije znalo gdje je tko,komunikacija nikakva, zapovjednika nigdje, uzdaj se use i u svoje kljuse i drži se svojih dečki s kojima si bio cijelo vrijeme. O umoru, iscrpljenosti, gladi, prljavštini...da i ne govorim. Znalo mi se dogoditi d ajednostavno više ne mogu trčati jer nemam snage, a na sebi natrpanog pun urac toga. I znao bih stati i sam sebi reći "hebe mi se sada, sad idem laganim korakom, jer više jednostavno ne mogu". Najgore je što se stalno moraš negdje provlačiti, zavlačiti, preskakati, puzati....a ono blato i mulj uf. Po cesti žice, stabla, crijep, materijal, stoka baulja okolo.....gdje god se okreneš krš i lom i stalno negdje za nešto zapinješ. A ovi naviru ko govna.

[bellaswan]

Može li netko reći nešto o Šumarima u Vu?

[Ord Mantel]

casio kaže:

Ma iskreno ja se tih dana od 10.11. pa do kraja najradije ne volim ni sjećati...

Istina, a najblesavije, u tih zadnjih 10-ak dana prije pada, je bilo mobiliziranje (zbog manjka) ljudstva iz skloništa. Neki su se sami i propucavali (ruka, noga) samo da ne dođu na crtu. A one koje dovedu, ne zatekneš sljedeće jutro, ali bar kulturno ostave pušku. Danas su to ljudi u mirovinama kojima (po njihovoj priči) ni Rambo nije bio ravan u svojim najboljim danima ("Rambo 3").

[casio]

Ord Mantel kaže:

Istina, a najblesavije, u tih zadnjih 10-ak dana prije pada, je bilo mobiliziranje (zbog manjka) ljudstva iz skloništa. Neki su se sami i propucavali (ruka, noga) samo da ne dođu na crtu. A one koje dovedu, ne zatekneš sljedeće jutro, ali bar kulturno ostave pušku. Danas su to ljudi u mirovinama kojima (po njihovoj priči) ni Rambo nije bio ravan u svojim najboljim danima ("Rambo 3").

E takvih se tek ne želim sjećati.

[Ord Mantel]

Zanimljivo je kako znaju pred kime ispričati "priču", jer je nikad ne čuješ direktno od njih, nego od nekog trećeg, obično civila koji baš i ne zna pravo stanje stvari koje je bilo u Vukovaru.

[Laki1991]

casio kaže:

Bio sam od početka do kraja u Bosanskoj.
Na žalost odvojak niti u jendom trenutku nije bio riješen do kraja. Konstatno se pokušavalo, gotovo svakog dana, ali se jednostavno nije imalo čime, i jedino što se moglo je držati, da ne prodru u Bosansku i izbiju na trpinjsku, a s druge strane na Unsku i Kupsku i povežu se na Jadransku-Vinogradsku.
Meni je to bio jedan od def.najtežih perioda, jer svakodnevno mrcvarenje, a nemožeš ništa napraviti.
Zadnja kuća o kojoj govoriš je bila problem, naime tamo su bili dugački svinjci vl.Miško Pobran. Mi smo četnike zgurali do te [B]zadnje kuće, ali su u podrumu [/B]iste bili civili. Četnici su ih uzeli kao živi štit i tu smo morali stati. Na kraju su pred našim očima doslovno zaklali Miška i još nekolicinu civila. Utom su izašli tenk i transporter i opet smo se morali povući. Tu su neki i ranjeni poput Škutura, Leventića, Kelave...a poginuo je Ivišić.
Kao što rekoh doslovno ih je bilo kao mravi. Gledali smo kako čak i na traktorskim prikolicama odvlače mrtve, ali su konstatno dovlačili nove. Tu je još i hebeni Bršadinski silos sa kojeg su nas imali na dlanu i doslovno s enije moglo prdunti preko dana.
Vrtove/oranice iza Bosanske u pravcu Unske i Ibarske su konstatno zasipali granatama malog kalibra 60m i danju je bilo gotobvo nemoguće obaviti opskrbu ili dovući nove ljude, zamjenu ili nešto treće.

jeza me hvata...jesu osatli samovoljno u podrumu ili ih je napad iznenadi, pa su ostali .... uff trnci me prođu kad se sjetim....