Ozdravljen po molitvi!

[zoki0307]

Zovem se ... (nema potrebe za tim) .
Ali ovo je moja priča(istinita i baš kako naslov kaže).
Od svoje 5. godine (prisutan svaku nedjelju na svetoj misi),pristojan,dobar,umjeren,vesel,razigran...odg ajan po katoličkoj vjeri ali ne u toj mjeri da bi roditelji odlučivali umjesto mene več toliko da "znam" ali da ja odlučim jednog dana ,ali ne tada , do svoje 15. godine(Krizman), kad kreče sve nizbrdo i u pogrešnom pravcu!
Dakle nakon Svete Potvrde ili Krizme sam napustio crkvu,svetu misu zaboravio,bio nadobudan,ohol,pohlepan,bezosjećajan,neposlušan,do voljan sam sebi,ili jednom riječju PREGREŠAN.(alkohol/opijanje/izlasci svaki dan/večer,žene,sex,jao pa tko je meni potreban),SAMOLJUBLJE na djelu(kasnije tek shvatih koliko ovaj grijeh sotona obožava!)
I tako do 21 godine kad sam se oženio, a tada jednog dana kao iz vedrog neba ,NAPADAJI PANIKE,svakodnevni(tablete ove,one,psihijatri),dva dana dobar pa dva dana skoro mrtav... i tako 12 dugih godina.U međuvremenu oko 25 godine do 32 godine iskrivljenje kičme za 40 ak %(potrebna operacija,oporavak dug i upitan),ali eto ni to nije bilo dovoljno pa eto još i problemi sa disanjem,do srca i mozga ne dolazi potrebna količina zraka (potrebna operacija,oporavak dug i upitan).Ali Bože pa tek mi je 32 godine!(Da SAMOLJUBLJE opet,a toliki umru pri porodu,u prvoj godini,do desete,dvadesete).
.Naravno tada se javlja kod mene potpuno obraćenje,povratak vjeri,ispovjed nakon 12 godina,molitva,razmatranje biblije,prvi odlazak u župu Šurkovac kod fra. Ive Pavića na misu(povratak u život),naime cijelu svetu misu neobjašnjivi trnci prolaze kroz kičmu,padam na koljena 5 puta,ne mogu pogledat u presveti oltarski sakrament,odlazak kući,dan prije operacije(kičme) kad kaže doktor sav u čudu ,gdje si ti bio,ove slike pokazuju da ti je kičma 100% ispravljena(zar da mu pričam gdje sam bio,ne nema potrebe,"ja sad znam,to je Bog").
Ali ja još imam problem sa disanjem,ali ja još imam problem sa napadajima panike.
Mjesec dana poslije drugi odlazak u župu Šurkovac na misu u kod fra. Ive Pavića,ponovno trnci samo ovog puta u predjelu srca i protežu se sve do glave,ponovno padam na koljena nekoliko puta,ne mogu pogledat u presveti oltarski sakrament,odlazak kući,dolazak kod doktora koji kaže ali ovo je nemoguče,nalazi pokazuju da je protok zraka kroz arterije na 100%,kako ,gdje,zašto(nema potrebe doktore da objašnjavam, "ja znam,to je Bog").

Ali napadaj panike još je tu,da li smijem tražit i to ozdravljenje od Boga?
Moja župa,odlazim na klanjanje presvetom oltarskom sakramentu,hm tu je ta žena koja ima Božju milost ozdravljanja po molitvi za druge(da li da je upitam može li se pomolit za mene,tolike je več Isus ozdravio preko njenih molitvi,ne, ne mogu ja to,još "NE VJERUJEM" ja u to,ona je bila grešnica i to veća od mene,ona ima i rak(karcinom) več dugo ,pa kako to Isus liječi preko njene molitve a nju ne izlječi).
Dakle ostajem pri svom, idem samo na klanjanje,odlazim kuči nakon, i osjetim da panike nema(5 dana),šesti dan napadaj je opet tu,klanjanje opet sedmi dan,odlazak kući i opet isto,napadaja nema 5 dana ali šesti,opet se napadaj javio,2,3,4,5 odlazak sve se isto ponavlja(naravno još uvijek ne mogu gledat u presveto a da ne skrenem pogled,strah me moje vjere ,uh ne mogu više,moram je pitati,hm znate ja imam tu bolest 12 godina,neznam da li Bog čuje moje molitve,možete li se vi pomoliti za mene
.A tada odgovor koji me u sekundi natjera u plač i promjeni: Pa Isus samo čeka baš ovaj dan,da povjeruješ,zar te nije več 2 puta ozdravio(naravno moje bolesti je znala samo moja žena,ipak sam ih dobro skrivao i od prijatelja ,a kamoli svih ostalih),i da kaže ona za molitvu uvijek imam vremena,naravno da ču se pomoliti za tebe.
Ulazimo u prepunu crkvu ,počinje klanjanje,ja na koru pognute glave dok molimo krunicu,podižem glavu a ta žena moli,završi,okrene glavu prema meni i nasmješi se,okrenem glavu prema presvetom i sat vremena ne mogu odvojit pogled od njega(straha više nama,napadaj panike nema),od njega kojeg nisam gledati mogao tako dugo!

Bolešću se Bog služi da bi čovjeka duhovno ozdravio, da bi ga u njegovom duhovnom zdravlju učvrstio, da bi bolešću jednoga čovjeka mnoge druge spasio ili pak ozdravljenjem očitovao svoju spasiteljsku snagu i ljubav.

2 mjeseca je prošlo od tada a ja sam zdrav i sretan obiteljski čovjek pun ljubavi prema Bogu, Isusu,Duhu Svetomu,svima u mojoj blizini bez obzira je li vjeruju ili ne.

Imate li svoja iskustva,imate li kritike,pokude,zahvale ,slobodno pišite,želim vas čuti,koliko god bilo dobro ili loše prema ovome!

Ovo je svjedočenje od zoki0307.

[vannia]

Hvala , drago mi je radi tebe. Samo mala digresija , taj tvoj prijašnji život je sve samo ne Samoljublje, poroci, razuzdanost, bolest to je ponajmanje samoljublje... i Isus je rekao Ljubite druge kao sami sebe. Prihvaćanje sebe je prvi korak ka prihvaćanju Boga... Ali shvaćam pod pojmom "samoljublja" mislio si na ego "samoljublje" iza kojeg se krije ne samoljublje već odbacivanje samoga sebe i traženja potvrde svoje vrijednosti u porocima... ušla u filozofiju. Uglavnom hvala ti na podjeljenom iskustvu

[Nepoznati]

Nema veze ni s Isusom, ni s Bogom/Alahom, niti s Krishnom ili Svetom Anezom, nego s našim vlastitim naporom da se pokušamo iscijeliti. Kad se radi o psihičkim korjenima oboljenja, onda neka jaka emotivna uživljavanja ili šokovi ili nadahnuća, stvarno mogu pokrenuti nešto u nama, unutarnje resurse za iscjeljenje, pa nam se može činiti da se desilo čudo. No zapravo smo si sami najčešće bili krivi, kad smo nagomilali hrpu psihičkih problema, koja se očitovala u nekakvim fizičkim simptomima.

Nema veze ni s Isusom, ni s Bogom/Alahom, niti s Krishnom ili Svetom Anezom, niti s hodočašćem u Bosnu u taj Šurkovac, nego s našim vlastitim naporom da se pokušamo iscijeliti.

[mik-mik]

zoki0307 kaže:

Zovem se ... (nema potrebe za tim) .
Ali ovo je moja priča(istinita i baš kako naslov kaže).
Od svoje 5. godine (prisutan svaku nedjelju na svetoj misi),pristojan,dobar,umjeren,vesel,razigran...odg ajan po katoličkoj vjeri ali ne u toj mjeri da bi roditelji odlučivali umjesto mene več toliko da "znam" ali da ja odlučim jednog dana ,ali ne tada , do svoje 15. godine(Krizman), kad kreče sve nizbrdo i u pogrešnom pravcu!
Dakle nakon Svete Potvrde ili Krizme sam napustio crkvu,svetu misu zaboravio,bio nadobudan,ohol,pohlepan,bezosjećajan,neposlušan,do voljan sam sebi,ili jednom riječju PREGREŠAN.(alkohol/opijanje/izlasci svaki dan/večer,žene,sex,jao pa tko je meni potreban),SAMOLJUBLJE na djelu(kasnije tek shvatih koliko ovaj grijeh sotona obožava!)
I tako do 21 godine kad sam se oženio, a tada jednog dana kao iz vedrog neba ,NAPADAJI PANIKE,svakodnevni(tablete ove,one,psihijatri),dva dana dobar pa dva dana skoro mrtav... i tako 12 dugih godina.U međuvremenu oko 25 godine do 32 godine iskrivljenje kičme za 40 ak %(potrebna operacija,oporavak dug i upitan),ali eto ni to nije bilo dovoljno pa eto još i problemi sa disanjem,do srca i mozga ne dolazi potrebna količina zraka (potrebna operacija,oporavak dug i upitan).Ali Bože pa tek mi je 32 godine!(Da SAMOLJUBLJE opet,a toliki umru pri porodu,u prvoj godini,do desete,dvadesete).
.Naravno tada se javlja kod mene potpuno obraćenje,povratak vjeri,ispovjed nakon 12 godina,molitva,razmatranje biblije,prvi odlazak u župu Šurkovac kod fra. Ive Pavića na misu(povratak u život),naime cijelu svetu misu neobjašnjivi trnci prolaze kroz kičmu,padam na koljena 5 puta,ne mogu pogledat u presveti oltarski sakrament,odlazak kući,dan prije operacije(kičme) kad kaže doktor sav u čudu ,gdje si ti bio,ove slike pokazuju da ti je kičma 100% ispravljena(zar da mu pričam gdje sam bio,ne nema potrebe,"ja sad znam,to je Bog").
Ali ja još imam problem sa disanjem,ali ja još imam problem sa napadajima panike.
Mjesec dana poslije drugi odlazak u župu Šurkovac na misu u kod fra. Ive Pavića,ponovno trnci samo ovog puta u predjelu srca i protežu se sve do glave,ponovno padam na koljena nekoliko puta,ne mogu pogledat u presveti oltarski sakrament,odlazak kući,dolazak kod doktora koji kaže ali ovo je nemoguče,nalazi pokazuju da je protok zraka kroz arterije na 100%,kako ,gdje,zašto(nema potrebe doktore da objašnjavam, "ja znam,to je Bog").

Ali napadaj panike još je tu,da li smijem tražit i to ozdravljenje od Boga?
Moja župa,odlazim na klanjanje presvetom oltarskom sakramentu,hm tu je ta žena koja ima Božju milost ozdravljanja po molitvi za druge(da li da je upitam može li se pomolit za mene,tolike je več Isus ozdravio preko njenih molitvi,ne, ne mogu ja to,još "NE VJERUJEM" ja u to,ona je bila grešnica i to veća od mene,ona ima i rak(karcinom) več dugo ,pa kako to Isus liječi preko njene molitve a nju ne izlječi).
Dakle ostajem pri svom, idem samo na klanjanje,odlazim kuči nakon, i osjetim da panike nema(5 dana),šesti dan napadaj je opet tu,klanjanje opet sedmi dan,odlazak kući i opet isto,napadaja nema 5 dana ali šesti,opet se napadaj javio,2,3,4,5 odlazak sve se isto ponavlja(naravno još uvijek ne mogu gledat u presveto a da ne skrenem pogled,strah me moje vjere ,uh ne mogu više,moram je pitati,hm znate ja imam tu bolest 12 godina,neznam da li Bog čuje moje molitve,možete li se vi pomoliti za mene
.A tada odgovor koji me u sekundi natjera u plač i promjeni: Pa Isus samo čeka baš ovaj dan,da povjeruješ,zar te nije več 2 puta ozdravio(naravno moje bolesti je znala samo moja žena,ipak sam ih dobro skrivao i od prijatelja ,a kamoli svih ostalih),i da kaže ona za molitvu uvijek imam vremena,naravno da ču se pomoliti za tebe.
Ulazimo u prepunu crkvu ,počinje klanjanje,ja na koru pognute glave dok molimo krunicu,podižem glavu a ta žena moli,završi,okrene glavu prema meni i nasmješi se,okrenem glavu prema presvetom i sat vremena ne mogu odvojit pogled od njega(straha više nama,napadaj panike nema),od njega kojeg nisam gledati mogao tako dugo!

Bolešću se Bog služi da bi čovjeka duhovno ozdravio, da bi ga u njegovom duhovnom zdravlju učvrstio, da bi bolešću jednoga čovjeka mnoge druge spasio ili pak ozdravljenjem očitovao svoju spasiteljsku snagu i ljubav.

2 mjeseca je prošlo od tada a ja sam zdrav i sretan obiteljski čovjek pun ljubavi prema Bogu, Isusu,Duhu Svetomu,svima u mojoj blizini bez obzira je li vjeruju ili ne.

Imate li svoja iskustva,imate li kritike,pokude,zahvale ,slobodno pišite,želim vas čuti,koliko god bilo dobro ili loše prema ovome!

Ovo je svjedočenje od zoki0307.

lijepo

volim čuti ovako lijepe priće

[Srebrni-medvjed]

zoki0307 kaže:

Bolešću se Bog služi da bi čovjeka duhovno ozdravio, da bi ga u njegovom duhovnom zdravlju učvrstio, da bi bolešću jednoga čovjeka mnoge druge spasio ili pak ozdravljenjem očitovao svoju spasiteljsku snagu i ljubav.

Ja bi da me duhovno ozdravi bez bolesti. ova tvoja rečenica zvuči veoma brutalno, pa kakav je to Bog koji ti priušti toliku patnju

[zoki0307]

Srebrni-medvjed kaže:

Ja bi da me duhovno ozdravi bez bolesti. ova tvoja rečenica zvuči veoma brutalno, pa kakav je to Bog koji ti priušti toliku patnju

Znaš ja nisam tražio da se razbolim,ali isto kao kad otac kaže sinu,vani je hladno i pada kiša,možeš se razboliti i danas nema igre vani, a dijete ipak odluči oglušiti se o očeve riječi,ode vani i navečer se naravno razboli,možda sam ja svojim postupcima izazvao kaznu jer sam skrenuo sa pravog puta,znam isto tako da tebi ovo neče možda puno značit jer ili sumnjaš da Bog postoji ili jednostavno nevjeruješ(i zbilja ti kažem i ja sam sumnjao u njega i bio ljut na njega),ali Bog zbilja čeka makar do zadnjeg dana, i kao kad ono isto bolesno dijete kaže ,oče pomozi,boli me,zar otac ne učini sve što može da izliječi svoje dijete,tako i čovjek kad "iskreno i iz srca" zavapi Bože trebaš mi,pomozi mi,vjeruj mi, on na to ne ostaje gluh.Naravno, Bog ne daje uvijek ono šta ga zamoliš ali uvijek daje ono šta ti je potrebno.Pozdrav i BTB.

[zoki0307]

Nepoznati kaže:

Nema veze ni s Isusom, ni s Bogom/Alahom, niti s Krishnom ili Svetom Anezom, nego s našim vlastitim naporom da se pokušamo iscijeliti. Kad se radi o psihičkim korjenima oboljenja, onda neka jaka emotivna uživljavanja ili šokovi ili nadahnuća, stvarno mogu pokrenuti nešto u nama, unutarnje resurse za iscjeljenje, pa nam se može činiti da se desilo čudo. No zapravo smo si sami najčešće bili krivi, kad smo nagomilali hrpu psihičkih problema, koja se očitovala u nekakvim fizičkim simptomima.

Nema veze ni s Isusom, ni s Bogom/Alahom, niti s Krishnom ili Svetom Anezom, niti s hodočašćem u Bosnu u taj Šurkovac, nego s našim vlastitim naporom da se pokušamo iscijeliti.

Nepoznati ,evo prije nego se nadovežem na tvoj komentar,hvala na komentaru,pa da nastavimo.

Vidim da si učen i zbilja načitan čovjek ali uvjeravam te da ni ja usprkos svemu u životu nisam neki tukac koji ne zna razmišljati svojom glavom.

Međutim u svemu ovome malo je previše slučajnosti da bih sve to mogao nazvati slučajnim ili nenamjernim.Kažeš samoizlječenje i zapravo govoriš, tj. vjeruješ u Boga,ali za tog istog Boga smatraš čovjeka,jer čovjek koji ima takvu mogučnost samoizlječenja morao bi biti Božanske naravi,a ja samo vjerujem da Bog ipak nisam ja ili ti več netko veči od mene,pa i od tebe naravno.

Znaš za nekog kao ja koji iskreno vjeruje, ne postoji netko kao ti koji će me razuvjeriti ,ali isto tako za nekog kao ti,ne postoji netko kao ja koji će te uvjeriti,pa eto stoga pustimo Bogu(za kojeg ti nevjeruješ da postoji) da te razuvijeri za vrijeme tvog života ,ako se slažeš.

[liquid112]

zoki0307 kaže:

vjeruj mi, on na to ne ostaje gluh.Naravno, Bog ne daje uvijek ono šta ga zamoliš ali uvijek daje ono šta ti je potrebno.Pozdrav i BTB.

Blago vama kad vas bog čuje. Lijepo je kad bog pomogne nekom dok je bolestan. Pretpostavljam da je bog ipak bio gluh na ovo:http://m.tportal.hr/vijesti/367773/U...-ranjenih.html
ili je bio gluh za vrijeme kuge u 14.st., ili je bio gluh za vrijeme Holokausta. Možda im pomoć i nije bila potrebna, ili bog treba na pregled sluha?

[krena]

zoki0307 kaže:

Nepoznati ,evo prije nego se nadovežem na tvoj komentar,hvala na komentaru,pa da nastavimo.

Vidim da si učen i zbilja načitan čovjek ali uvjeravam te da ni ja usprkos svemu u životu nisam neki tukac koji ne zna razmišljati svojom glavom.

Međutim u svemu ovome malo je previše slučajnosti da bih sve to mogao nazvati slučajnim ili nenamjernim.Kažeš samoizlječenje i zapravo govoriš, tj. vjeruješ u Boga,ali za tog istog Boga smatraš čovjeka,jer čovjek koji ima takvu mogučnost samoizlječenja morao bi biti Božanske naravi,a ja samo vjerujem da Bog ipak nisam ja ili ti več netko veči od mene,pa i od tebe naravno.

Znaš za nekog kao ja koji iskreno vjeruje, ne postoji netko kao ti koji će me razuvjeriti ,ali isto tako za nekog kao ti,ne postoji netko kao ja koji će te uvjeriti,pa eto stoga pustimo Bogu(za kojeg ti nevjeruješ da postoji) da te razuvijeri za vrijeme tvog života ,ako se slažeš.

Samoizliječenjima se bavi posebna grana znanosti: psihoneuroimunologija.
I ta je znanost još u povojima. Ali je činjenica da snaga naže volje (ili vjere) može izliječiti neku osobu. Samo je problem što je postotak takvih izliječenja vrlo mali.
Evo jedne rasprave na psihologiji:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=774381
Patim od anksioznog poremećaja već neko vrijeme.
Krenula sam na psihoterapiju. Danas bila prvi put. Lijekove, odnosno helex uzimam po potrebi, odnosno u ova zadnja dva mjeseca, svega nekoliko puta kad me držala nesanica.
Vjernica sam. Nalazim nadu u vjeri i Bogu.
Čitam knjige, pozitivnu psihologiju, molitve za ozdravljenje, svašta nešto.
Nalazim na internetu iskustva ljudi koji su se riješili panike, anksioznosti i sl., sami od sebe, pa me zanima, šta vi mislite, da li je moguće to
Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?
Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.
A vi?
Postoji li netko ko je tako nešto i uspio?

Na žalost postoje i suprotni efekti od tvojeg slučaja:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=56

Počeo sam utjehu tražiti u vjeri, razgovarao sam sa svojim doktorima o tome, i mislio sam ako je Bog svemoguć, sigurno me može izliječiti od depresije, ako povjerujem u njega. No, nije išlo. Najduže što sam uspijevao biti bez depresivnog raspoloženja bilo je nekoliko dana do tjedan u komadu kad bih opet potonuo, povlačio se u sebe i gubio vjeru u sebe, unatoč vjeri u Boga. Mislio sam da mi vjera nije dovoljno čvrsta, da ne vjerujem iskreno. Dobio sam jednu državnu doktoricu koja je bila mirna i plaha i smatrao sam da mi razgovori s njom ne pomažu, da mi treba netko energičniji. A još sam u Zagrebu i upoznao neke ljude koji su veliki vjernici i preporučili su mi hagioterapiju kad mi psihoterapija ne pomaže. U početku su mi razgovori s tom ženom bili bolji i više mi pomagali nego razgovori s (tadašnjom) psihijatricom.

No, tada se dogodilo nešto neobično, ali u psihijatriji dosta često. Moja je vjera postala prečvrsta i nerealna. Pomislio sam da me Bog 'dotaknuo', da me vodi kroz život i depresija je nestala. Slijedilo je nekoliko tjedana (u komadu!) izvanrednog raspoloženja, čak sam u jednom trenutku pomislio da sam reinkarnacija Isusa Krista, ali sam se te misli brzo oslobodio jer toliko realiteta mi je još ostalo. Zatim sam stjecajem okolnosti i ne gubeći vjeru došao na psihijatriju u bolnicu Vrapče, te tamo ostao 6 tjedana. dg. F21-shizotipni poremećaj. Uz lijekove sam se ponovno osjećao depresivnim te kad sam izašao sam ih prestao piti. Slijedilo je 3 tjedna maničnog raspoloženja, slavljenja Boga, ako kažem da sam prosječno spavao 3 sata u ta 3 tjedna ne pretjerujem. Puklo me da idem na otok Krk iz Zagreba pješke, nakon 2 dana sam završio ponovno u Vrapču uz pomoć hitne i policije, opsjednut groznim sumanutim mislima, deluzijama i halucinacijama. Ostao sam u Vrapču 6 mjeseci Dg F 20.0-paranoidna shizofrenija.

Ja inače proučavam ovakve slučajeve koje graniče sa čudom. Ali je problem ako to zaista ide od Boga. Po onome što vidimo oko sebe izgleda da je bog jedan veliki Klaun, jer se dogažaju da netko čudom bede izliječen, a netko čudom nastrada. Normalno, večini se ne događa ništa van očekivanog prosjeka.
Ali vrag leži u sitnim i rijetkim dogodovštinama !

liquid112 kaže:

Blago vama kad vas bog čuje. Lijepo je kad bog pomogne nekom dok je bolestan. Pretpostavljam da je bog ipak bio gluh na ovo:http://m.tportal.hr/vijesti/367773/U...-ranjenih.html
ili je bio gluh za vrijeme kuge u 14.st., ili je bio gluh za vrijeme Holokausta. Možda im pomoć i nije bila potrebna, ili bog treba na pregled sluha?

Na žalost izgleda da je gori moje boldano istina !

Jednog čudom izliječi, dok drugi čudnim slijedom događaja nastradaju:
http://www.jutarnji.hr/stravicna-nes...rtve-/1117043/

[- nya -]

Meni je najbolji onaj primjer (ako je istinit) iz tvoje bogate riznice podataka krena, o covjeku koji je u Lourdesu ozdravio i poslije nikada nije postao vjernik

[krena]

- nya - kaže:

Meni je najbolji onaj primjer (ako je istinit) iz tvoje bogate riznice podataka krena, o covjeku koji je u Lourdesu ozdravio i poslije nikada nije postao vjernik

To je inače od Plećka:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=38508206&postcount=9

Zapanjuje spektakularni slučaj jednog 16-godišnjaka koji je bolovao od raka kostiju u uznapredovalom stadiju i u Lourdesu je trenutno ozdravio, što je potvrđeno nizom medicinskih pregleda. To se dogodilo 1962. godine. Zbunjuje da je isti još živ u svom selu u Francuskoj, a nikada nije bio vjernik, niti je to sada! U Lourdes su ga odnijeli njegovi roditelji.

Oko Sai Babe su se uvijek vrtile priče o nevjerojatnim izlječenjima. Mnoge samo legende, ali je bilo i stvarnih ozdravljenja koja je najbolje opisao šef katedre za psihologiju Sveučilišta u Reykjaviku, dr. Erlendur Haraldson. Na popisu su mnoge neiscjeljive bolesti, a promjene su trajne.

Bizaran je primjer Louisa XIV., degenerika i shizofrenog francuskog kralja koji si je nadjenuo titulu Kralja Sunca. Svake godine jednom u Parisu se skupljala gomila od 30 tisuća ljudi, a svakom bi kralj jednom dodirnuo tjeme. Tadašnji kroničari, doduše temeljito sumnjivi zbog mogućeg falsifikata, opisuju da je bolesti nestalo čak kod 30% onih koji su imali duboku vjeru u ekscentrika kojem je samom trebala pomoć.

Statistički gledano Louis XIV je imao više izliječenih nego Krist. Jer je liječio organizirano i masovno i dugi niz godina. Ali je za razliku od Krista ovaj je bio malo opaljen u glavu

[zoki0307]

liquid112 kaže:

Blago vama kad vas bog čuje. Lijepo je kad bog pomogne nekom dok je bolestan. Pretpostavljam da je bog ipak bio gluh na ovo:http://m.tportal.hr/vijesti/367773/U...-ranjenih.html
ili je bio gluh za vrijeme kuge u 14.st., ili je bio gluh za vrijeme Holokausta. Možda im pomoć i nije bila potrebna, ili bog treba na pregled sluha?

Da,vjerojatno je Bog trebao reagirati i upozoriti vozača da ne ostavlja cisternu u blizini bolnice,da,vjerojatno mu je Bog trebao reči da će eksplodirati,da ,vjerojatno je Bog trebao zaustaviti tu cisternu plina i prije nego je izašla iz tvornice ,da,vjerojatno je Bog trebao iznjeti svu djecu iz te bolnice,da ,vjerojatno je Bog trebao reči ljudima da ne rade bolnicu na tom mjestu jer če se jednom dogoditi tragedija,da,vjerovatno je Bog trebao ukloniti sve bolesti pa tako i kugu,da,vjerovatno se Bog trebao umiješati u ljudski um i otkloniti tu skonost mržnji za vrijeme holokausta kao i za vrijeme svih ostalih ratova, i da, vjerovatno je Bog trebao stvoriti čovjeka bez slobodnog izbora,vjerovatno tada Bog ne bi pogriješio.Ali eto ovo je ipak nešto što ja pišem slobodnom voljom,razumom,srcem...
Naravno uvažavam i tvoje pravo na nevjerovanje i ljutnju prema istom,tvoja volja i tvoj izbor.
Lijep pozdrav i BTB.

[zoki0307]

krena kaže:

Samoizliječenjima se bavi posebna grana znanosti: psihoneuroimunologija.
I ta je znanost još u povojima. Ali je činjenica da snaga naže volje (ili vjere) može izliječiti neku osobu. Samo je problem što je postotak takvih izliječenja vrlo mali.
Evo jedne rasprave na psihologiji:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=774381
Patim od anksioznog poremećaja već neko vrijeme.
Krenula sam na psihoterapiju. Danas bila prvi put. Lijekove, odnosno helex uzimam po potrebi, odnosno u ova zadnja dva mjeseca, svega nekoliko puta kad me držala nesanica.
Vjernica sam. Nalazim nadu u vjeri i Bogu.
Čitam knjige, pozitivnu psihologiju, molitve za ozdravljenje, svašta nešto.
Nalazim na internetu iskustva ljudi koji su se riješili panike, anksioznosti i sl., sami od sebe, pa me zanima, šta vi mislite, da li je moguće to
Jel dovoljno pucati se pozitivom da bi se izlječili, pa bilo to meditacija, molitva, autosugestija ili nešto drugo?
Jel moguće tako nešto? Ja se uzdam da je.
A vi?
Postoji li netko ko je tako nešto i uspio?

Na žalost postoje i suprotni efekti od tvojeg slučaja:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...1&postcount=56

Počeo sam utjehu tražiti u vjeri, razgovarao sam sa svojim doktorima o tome, i mislio sam ako je Bog svemoguć, sigurno me može izliječiti od depresije, ako povjerujem u njega. No, nije išlo. Najduže što sam uspijevao biti bez depresivnog raspoloženja bilo je nekoliko dana do tjedan u komadu kad bih opet potonuo, povlačio se u sebe i gubio vjeru u sebe, unatoč vjeri u Boga. Mislio sam da mi vjera nije dovoljno čvrsta, da ne vjerujem iskreno. Dobio sam jednu državnu doktoricu koja je bila mirna i plaha i smatrao sam da mi razgovori s njom ne pomažu, da mi treba netko energičniji. A još sam u Zagrebu i upoznao neke ljude koji su veliki vjernici i preporučili su mi hagioterapiju kad mi psihoterapija ne pomaže. U početku su mi razgovori s tom ženom bili bolji i više mi pomagali nego razgovori s (tadašnjom) psihijatricom.

No, tada se dogodilo nešto neobično, ali u psihijatriji dosta često. Moja je vjera postala prečvrsta i nerealna. Pomislio sam da me Bog 'dotaknuo', da me vodi kroz život i depresija je nestala. Slijedilo je nekoliko tjedana (u komadu!) izvanrednog raspoloženja, čak sam u jednom trenutku pomislio da sam reinkarnacija Isusa Krista, ali sam se te misli brzo oslobodio jer toliko realiteta mi je još ostalo. Zatim sam stjecajem okolnosti i ne gubeći vjeru došao na psihijatriju u bolnicu Vrapče, te tamo ostao 6 tjedana. dg. F21-shizotipni poremećaj. Uz lijekove sam se ponovno osjećao depresivnim te kad sam izašao sam ih prestao piti. Slijedilo je 3 tjedna maničnog raspoloženja, slavljenja Boga, ako kažem da sam prosječno spavao 3 sata u ta 3 tjedna ne pretjerujem. Puklo me da idem na otok Krk iz Zagreba pješke, nakon 2 dana sam završio ponovno u Vrapču uz pomoć hitne i policije, opsjednut groznim sumanutim mislima, deluzijama i halucinacijama. Ostao sam u Vrapču 6 mjeseci Dg F 20.0-paranoidna shizofrenija.

Ja inače proučavam ovakve slučajeve koje graniče sa čudom. Ali je problem ako to zaista ide od Boga. Po onome što vidimo oko sebe izgleda da je bog jedan veliki Klaun, jer se dogažaju da netko čudom bede izliječen, a netko čudom nastrada. Normalno, večini se ne događa ništa van očekivanog prosjeka.
Ali vrag leži u sitnim i rijetkim dogodovštinama !

Dakle ovako ,samoizlječenje bi po znanosti(psihoneuroimunologija) trebao biti malo dugotrajniji proces pri kojem čovjek teži konstantnom veselju,sreči,smjehu,dakle pokušaj dovođenja stresa u životu čovjeka na 0%.
Samo da te uputim,čovjek koji doživi napadaj panike i to ga prati dnevno,mjesečno,godinama zapravo nema vremena za smijeh,inače za one koji neznaju, simptomi napadaja panike su potpuno isti kao za vrijeme srčanog udara,jednom doživiš i problem smrti ne postaje problem smrti,več svakodnevnica,vjeruj mi u 12 godina smijeh i veselje su mi postali nepoznanica(zaboravljeni).plus problem sa disanjem(začepljenje arterija i poprilična iskrivljenost kralježnice/svakodnevna bol).

Druga i bitnija stvar,moje izlječenje kod sve tri dijagnoze je nastupila svaki put trenutno,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu kralježnica se ispravila bez da sam osjetio ispravljanje ili bol,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu moje arterije su postale 100% ispravne i problem sa slabim protokom zraka je nestao,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu moj napadaj panike je nestao kao da ga nikad nije ni bilo,strah od smrti od tog trena više ne osjećam, a 12 godina dan nije mogao proći bez tog straha.
Imaj na umu da kod 1 i 2 izlječenja svećenik nije molio izričito za mene,naprotiv za sve,kojih je bilo oko 500 ljudi,ja nisam jedini izljećen,zapravo sam jedan od mnogih ali poveznica je da kod sva 3 izlječenja je jedino molitva Bogu bila ključna!

Izuzmeš li mogućnost da ja nisam Bog jer nisam i da su /molbe/molitve upućena izričito Bogu i da su odgovorene na najbolji mogući način odgovor na pitanje kako sam izlječen bi trebao biti jednostavan.

[Nepoznati]

zoki0307 kaže:

Nepoznati ,evo prije nego se nadovežem na tvoj komentar,hvala na komentaru,pa da nastavimo.

Molim lijepo.

Vidim da si učen i zbilja načitan čovjek ali uvjeravam te da ni ja usprkos svemu u životu nisam neki tukac koji ne zna razmišljati svojom glavom.

Kad ti kažeš...

Međutim u svemu ovome malo je previše slučajnosti da bih sve to mogao nazvati slučajnim ili nenamjernim.

Pa i nije niti slučajno niti nenamjerno.

Kažeš samoizlječenje i zapravo govoriš, tj. vjeruješ u Boga,ali za tog istog Boga smatraš čovjeka,jer čovjek koji ima takvu mogučnost samoizlječenja morao bi biti Božanske naravi,a ja samo vjerujem da Bog ipak nisam ja ili ti več netko veči od mene,pa i od tebe naravno.

Ne. Ti čovjeka činiš nesposobnim i nižim bićem nego što jest. Rekao bih i da prezireš svoga "Stvoritelja" u kojega vjeruješ, jer je taj načinio "falično biće", koje nije u stanju pobrinuti se za sebe, ako se usudi, pa mora ovisiti o Božijem hiru, koji tu i tamo nekoga izliječi, a milijune prepusti njihovoj sudbini. Što bi ti bio nešto posebno, izabranik, a ostali bili lišeni Božje intervencije?
No, satjeran svojim nezavidnim prilikama, odvažio si se na borbu protiv takva stanja, i uspio si. Nije uspio tvoj ego (koji je ustvari izvor neprilika), nego cjelokupnost tvoga bića.

Religije zapravo unižavaju vrijednost čovjeka i svijeta oko nas u nadi da će preko moljenja nekom Biću dobiti savršenstvo i drugačiji, savršeniji svijet od ovoga jedinoga. Ujedno potiču rast ega, da tobože komunicira s Bogom, da će ga Bog pretvoriti u vječnog neranjivog Supermena poslije smrti i ostalo.

Znaš za nekog kao ja koji iskreno vjeruje, ne postoji netko kao ti koji će me razuvjeriti ,ali isto tako za nekog kao ti,ne postoji netko kao ja koji će te uvjeriti,pa eto stoga pustimo Bogu(za kojeg ti nevjeruješ da postoji) da te razuvijeri za vrijeme tvog života ,ako se slažeš.

Da me uvjeri u što?
(što ne bih vjerovao da Bitak postoji?)

Nadam se da je ova naša mala komunikacija bila podržavajuća, iscjeljujuća i otrežnjavajuća.

Čestitam na tvom uspjehu i radujem se tvome iscjeljenju.

[More1234]

Kratko svjedočanstvo - izlječenje 5 godišnjeg djeteta:
Dijete 5 godina, skolioza (“S skolioza”) u mjeri da izaziva bolove- dijagnoza potvrđena od 5 različitih liječnika.
U ponedjeljak nakon molitve, molitelj kaže majci – otvorite šampanjac, s leđima je sve OK.
U četvrtak dijete je išlo na magnetnu rezonancu (u anesteziji) – nalaz savršen.
Sutradan, u petak, liječnica koja je preporučila pregled magnetnom rezonancom, ponovno pregleda dijete i konstatira da su djetetova leđa zdrava (pravilna kralježnica).
Ovo je napisano na slavu Gospodinu.
Amen. Aleluja

[Nemruth Dagi]

liquid112 kaže:

Blago vama kad vas bog čuje. Lijepo je kad bog pomogne nekom dok je bolestan. Pretpostavljam da je bog ipak bio gluh na ovo:http://m.tportal.hr/vijesti/367773/U...-ranjenih.html
ili je bio gluh za vrijeme kuge u 14.st., ili je bio gluh za vrijeme Holokausta. Možda im pomoć i nije bila potrebna, ili bog treba na pregled sluha?

O, ne!
Čuli smo da "Bog daje ono što nam je potrebno"...sad si ti misli što je nekima potrebno a nekima posve izlišno.

[Nepoznati]

More1234 kaže:

U ponedjeljak nakon molitve, molitelj kaže majci – otvorite šampanjac, s leđima je sve OK.
(cut)
Ovo je napisano na slavu Gospodinu.
Amen. Aleluja

Da je to stvarno tako, po bolnicama, posebno dječjim odjeljcima s teškim bolestima, bile bi Molionice i bogomolje, i odande izlazile mase ozdravljene djece, spašene od teških bolova i preranog okončanog dječjeg života. Dobri Bog Isus i Marija ne bi dozvolili da maleni umiru od raka. Ništa od toga.

U doba Isusa, svako drugo dijete je umiralo od raznih bolesti prije odrastanja, a koje su mogle biti uvelike otklonjene da je Isus ljudima rekao jednostavnu stvar - da prokuhaju vodu.
Isus to nije nikom rekao. Čak je ismijavao pranje ruku.

Isus je mogao izliječiti svu tu umiruću djecu po svijetu, ali nije. Tek je iscjeljivao poneke psihičke bolesnike, što i danas čine razni rejkisti ili visuljci ili tarotaši.
Propagirao je i liječenje molitvama - vidimo koliko je to učinkovito.

Neki vjernici tvrde da "roditelji nisu dovoljno voljeli svoju djecu i dovoljno se molili pravom Bogu, pa zato nisu njihova djeca ozdravila".

Kako neistinito i ružno je reći tako nešto...

[Meadow]

A kako si izliječio ove probleme s kralježnicom, 40% iskrivljenje?
Išao si na terapiju ili si magično ozdravio?

Napadaji panike, problemi sa srcem, disanjem... sve to može biti psihosomatski uzrokovano i tu mi nije čudno da te molitva "izliječila". To ti misliš možda da te izliječila molitva, no izliječio si sam sebe, a molitva je bila sredstvo koja ti je u tome pomogla.

Jedino je sporan ovaj dio s kralježnicom...

[vannia]

Čudesna izlječenja iskrivljene kralježnice se događaju, , a sad da je povezano sa psihom tko zna, sad zašto kako ne znam. Bio mi je jedan prijatelj, formalni vjernik, ali "čvrsto na zemlji" kod fra Ive Pavića. Na nagovor jedne bliske osobe i da napravi đir. Nije ga se osobito dojmilo euforičnio, trans stanje ljudi oko njega, tj. nije imao neki poseban doživljaj u vezi toga, pomalo ga smetalo, ali ajde. Prije odlaska tamo šalio se sa prijateljima da ide isprobati da li će ga uspiti baciti na pod i skoro se okladio da neće. Kad je došlo vrijeme polaganja ruku, išao je iz znatiželje uvjeren da ga neće baciti jer nije bio pod nikakvim posebnim dojmom, ushićenjem... Kaže nije me ni dotakao, pao sam ko kruška.... Kako što nema pojma, niti u to ulazi, jel postao drugačiji, čvršči u vjeri nije... Zaključak... uistinu nemamo pojma... tako da trenutna iscjeljenja zakrivljene kralježnice ne isključujem.

[krena]

zoki0307 kaže:

Dakle ovako ,samoizlječenje bi po znanosti(psihoneuroimunologija) trebao biti malo dugotrajniji proces pri kojem čovjek teži konstantnom veselju,sreči,smjehu,dakle pokušaj dovođenja stresa u životu čovjeka na 0%.
Samo da te uputim,čovjek koji doživi napadaj panike i to ga prati dnevno,mjesečno,godinama zapravo nema vremena za smijeh,inače za one koji neznaju, simptomi napadaja panike su potpuno isti kao za vrijeme srčanog udara,jednom doživiš i problem smrti ne postaje problem smrti,več svakodnevnica,vjeruj mi u 12 godina smijeh i veselje su mi postali nepoznanica(zaboravljeni).plus problem sa disanjem(začepljenje arterija i poprilična iskrivljenost kralježnice/svakodnevna bol).

Druga i bitnija stvar,moje izlječenje kod sve tri dijagnoze je nastupila svaki put trenutno,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu kralježnica se ispravila bez da sam osjetio ispravljanje ili bol,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu moje arterije su postale 100% ispravne i problem sa slabim protokom zraka je nestao,prilikom molitve Bogu koja traje 1 minutu moj napadaj panike je nestao kao da ga nikad nije ni bilo,strah od smrti od tog trena više ne osjećam, a 12 godina dan nije mogao proći bez tog straha.
Imaj na umu da kod 1 i 2 izlječenja svećenik nije molio izričito za mene,naprotiv za sve,kojih je bilo oko 500 ljudi,ja nisam jedini izljećen,zapravo sam jedan od mnogih ali poveznica je da kod sva 3 izlječenja je jedino molitva Bogu bila ključna!

Izuzmeš li mogućnost da ja nisam Bog jer nisam i da su /molbe/molitve upućena izričito Bogu i da su odgovorene na najbolji mogući način odgovor na pitanje kako sam izlječen bi trebao biti jednostavan.

Činjenice pokazuju da postoja vrlo neobična spontana i brza izlijećenja molitvom.
Ali su takva izliječenja vrlo rijetka. Evo ja sam dobro upoznat sa ovom pentekostalnom crkvom u Zadru. Imaju nekoliko stotina članova.
Ali se samo njih dvoje hvali da ih je Krist izliječio:
http://www.kcb.hr/hr/posjetite-nas/svjedocanstva/


I ovaj samo-prozvani apostol Krista isto nudi izliječenja:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=750191

I njegova se ekipica hvali da im je pomogao: http://www.sozo-hr.com/index.php/svj...tva-iz-ekipice


A ovi su imali ćorak u molitvi: http://www.blic.rs/Vesti/Svet/379414...-umesto-lekara

I završili u prdekani !


Bračni par Herbert i Ketrin Skejbl iz Filadelfije, koji su 2009. osuđeni na uslovnu kaznu zatvora u slučaju smrti svog dvogodišnjeg sina, koga su pokušavali da spasu molitvama umesto da ga odvedu kod lekara, suočeni su sa novom optužbom nakon što im je preminuo i drugi sin.
Herbert i Ketrin Skejbl: Priznali istražiteljima da su se molili Bogu da im dete ozdravi, umesto da potraže lekarsku pomoć

Skejblovi pripadaju fundamentalističkoj hrišćanskoj Crkvi Hristovog jevanđelja prvog veka, koja propoveda da vera donosi izlečenje. Prošle nedelje izgubili su i osmomesečnog sina Brendona, koji je imao dijareju i probleme sa disanjem, i prestao je da jede. Prvi sin im je pre četiri godine umro od bakterijskog zapaljenja pluća.

Tužilaštvo je u utorak saopštilo da će odluku o tome da li će biti podignuta optužnica doneti nakon što dobije rezultate autopsije.

Advokat Ketrin Skejbl Mitri Džajaraman, upozorila je da se ne žuri sa donošenjem presude, istakavši da su ona i njen muž dobri roditelji, duboko potreseni gubitkom drugog deteta.