Ponukana nekim filmovima i reakcijama ljudi okolo, razgovarah s bliskom osobom o tome koliko te ljudi, kad napraviš ili ispričaš nešto što ponekad radiš, smatraju čudnim.
Ono...normalna si osoba, relativno uspješna u onome što radiš, čak možda i natprosječno, školovana, nisi nikakv ku-ku, uglavnom poštuješ konvencije i pravila ponašanja u javnosti, pouzdan si.
I onda napraviš ili ispričaš nešto i dobiješ "ti si tako čudna/čudan"".
Bilo da počneš plesat ili pjevat nasred hodnika na poslu ili šoping centru jer te refren pjesme u tvojoj glavi zanio, bilo da usred nekog druženja kreneš recitirat Voćku poslije kiše, bilo da hodaš i u glavi projiciraš neki graf pa crtaš rukama po zraku, bilo da ispričaš kako na sastanku, dok dosadan kolega priča, zamišljaš u kutu onog čovječuljka iz Ally McBeal kako pleše, ili ispričaš kako si sinoć pola sata plesala balet po cijeloj kući na pjesme Hladnog piva, ili da si isprobavao ženine badiće sinoć i urlali ste od smijeha (
)...
Jesi li stvarno čudan ako to radiš? Ima li ljudi koji to ne rade?
Ili samo ne bi priznali ni pod mukama?
Jel to samo ljepši izraz za "ti si tako trknut/a" i to normalni ljudi ne rade?
Ili im je čudno samo zato jer im se se ne slaže s ostalim dijelovima tvoje ličnosti?
Koliko ste vi "trknuti"? I ako jeste, dijelite li to s javnosti ili jako pazite na svoju sliku?
Nadam se da je jasno da ne mislim na situacije "oh tako sam nespretna pa mi se desilo to i to hihihi".
Razgranati mod