Put ka Ocu samo preko učitelja vodi!

[Beljki]

Nije tipican nego potencijalni primjer laznog prepoznavanja uzorka. Kako je nemoguce bez eksperimenta dokazati da je u pravu, tako je nemoguce dokazati i da je u krivu.

Dolasci kuci se mogu pojasniti na taj nacin. Moglo bi se recimo tvrditi da mater cesto razmislja o sinu, a kada on zaista i dodje to poveze, a ostale slucajeve razmisljanja zanemari, pa ima dojam da predosjeca.
Takodjer je moguce da postoji neki obrazac u njegovim dolascima (recimo najcesce dolazi petkom, krejem mjeseca, za slobodne dane/praznke itd) pa je intuitivno predosjecanje u stvari samo odjek pozadinskog nesvjesnog prepoznavanja obrazaca bez nuznosti ukljucivanja ikakvih "misticnih" elemenata u pricu.

Ali to sto postoje moguca logicka objasnjenja ne znaci i da su ona i samo ona nuzno tocna, to je tek radna hipoteza. Eventualno mogu biti vjerojatnija s obzirom na rezultate dosadasnjih ispitivanja i poznate fizikalne i bihevioralne mehanizme.

Probem u ovom slucaju je posebno sa spomenutim padom sa bicikla. To je vrlo specifican izolirani i neocekivani dogadjaj, nemoguc za predvidjanje i stoga neobjasnjivo gornjim mehanizmima. Sto ne znaci da nema opet neki treci koji sada ne pada na pamet.

Jedino stoga razumno sto po tom pitanju mozemo napraviti je ostat neutralni, buduci ne mozemo utvrditi nista oko pozadinskih mehanizama dogadjaja. Sto se nas tice moguce je i da je Kudum sve izmislio ili debelo forsirano interpretirao da ispadne dramaticnije, uostalom.

Sve su na kraju nagadjanja i pretpostavke.

[Upordown]

@Beljki
Već je dokazano da je to nemoguće, prije stotinu i više godina.
Kroz povijest su se provela brojna istraživanja mogučnosti telepatije i sva relevantna istraživanja su pokazala da je to nemoguće. Isto tako i za telekinezu vidovitost i ostale paranormalne ljudske sposobnosti.
https://en.wikipedia.org/wiki/Telepathy#Case_studies

Dakle postoje čvrsti razlozi da se ovo proglasi laži, ili tipićnim primjerom apofenije.

[Beljki]

Upordown kaže:

@Beljki
Već je dokazano da je to nemoguće, prije stotinu i više godina.
Kroz povijest su se provela brojna istraživanja mogučnosti telepatije i sva relevantna istraživanja su pokazala da je to nemoguće. Isto tako i za telekinezu vidovitost i ostale paranormalne ljudske sposobnosti.
https://en.wikipedia.org/wiki/Telepathy#Case_studies

Dakle postoje čvrsti razlozi da se ovo proglasi laži, ili tipićnim primjerom apofenije.

Postoje cvrste indicije da je visoka vjerojatnost da u pojedinom slucaju to bude u pitanju prije nego li nesto neobjasnjivo postojecim modelima, no ne moze se sa apsolutnom sigurnoscu dokazivati negativno.

Takodjer, neke stvari poput onoga sto je opisao Kudum je nemoguce istraziti, odnosno sama istrazivacka metodologija automatski reducira opseg dogadjaja koje je uopce moguce donekle egzaktno ispitati.

I na kraju nisu svi eksperimenti tako jasno pokazali da je nemoguce. Koliko god skeptici napadali npr Sheldrakea i kolko god on mozda zaista bio muljator cak su i neki skepticki mu neprijatelji (znanstvenici) otvreno priznali da se metodoloski bas i ne moze prigovoriti eksperimentima koji su dali pozitivne rezultate.
Na zalost rijetko tko od opvrgavatelja to radi kako treba - replicirajuci eksperiment. Znam sao zajedan slucaj repliciranja koji nije dao pozitvne rezultate, ali se i sam donekle ogradio od davanja konacnih zakljucaka.

Bilo je i drugih eksperimenata u povijesti koji su recimo bili ok u skladu satadasnjom metodologijom, ali se osporavaju iz aspekta danasnje.

U svakom slucaju iako je sveukupno jerojatnost vise na skeptickoj strani onda ipak nije toliko blizu potpunoj izvjesnosti koliko bi oni zeljeli.

[LLSkylights]

Upordown kaže:

@Beljki
Već je dokazano da je to nemoguće, prije stotinu i više godina.
Kroz povijest su se provela brojna istraživanja mogučnosti telepatije i sva relevantna istraživanja su pokazala da je to nemoguće. Isto tako i za telekinezu vidovitost i ostale paranormalne ljudske sposobnosti.
https://en.wikipedia.org/wiki/Telepathy#Case_studies

Ta se područja istražuju i koriste za vojne svrhe. Potreba tajnosti ne dozvoljava da do wiki dođu rezultati istraživanja s takvih područja. Od informacija koje su posrednim putem došle u javnost, ruska strana je tu dalje otišla s razvojem pa i razvila psihička oružja koja i koriste i koristili su ih u Siriji. O Kini i Indiji nema meni poznatih informacija, ali sigurno ne sjede na guzicama i vrte prste od dosade. Tu su i službe koje rade na objavljivanju lažnih informacija, na negiranju istinitih, mediji u vlasništvu vojnih konglomerata ili države, i pod kontrolom takvih službi. Jednostavno to je jedno od vojno vrlo interesantnih područja i nije realno očekivati liberalni pristup informacijama.
"Sva relevantna instraživanja" o kojima pišeš ako su objavljena u javnosti onda zbog gore navedenih razloga zapravo i nisu baš toliko relevantna, a ona koja jesu stvarno relevantna nemaju šansu cirkulirati u javnosti kao da se radi o ljubavnoj poeziji.

[Leteća]

LLSkylights kaže:

Ta se područja istražuju i koriste za vojne svrhe. Potreba tajnosti ne dozvoljava da do wiki dođu rezultati istraživanja s takvih područja. Od informacija koje su posrednim putem došle u javnost, ruska strana je tu dalje otišla s razvojem pa i razvila psihička oružja koja i koriste i koristili su ih u Siriji. O Kini i Indiji nema meni poznatih informacija, ali sigurno ne sjede na guzicama i vrte prste od dosade. Tu su i službe koje rade na objavljivanju lažnih informacija, na negiranju istinitih, mediji u vlasništvu vojnih konglomerata ili države, i pod kontrolom takvih službi. Jednostavno to je jedno od vojno vrlo interesantnih područja i nije realno očekivati liberalni pristup informacijama.
"Sva relevantna instraživanja" o kojima pišeš ako su objavljena u javnosti onda zbog gore navedenih razloga zapravo i nisu baš toliko relevantna, a ona koja jesu stvarno relevantna nemaju šansu cirkulirati u javnosti kao da se radi o ljubavnoj poeziji.

Misliš na 'farsight'? To je obustavljeno jer se pokazalo prilično nepouzdanim i sve je pušteno u javnost. A Rusi su jako skloni laganju kad je o tim stvarima riječ pa ni te priče o njihovim djelatnostima ne bih shvaćala previše ozbiljno. Indija, ajde nekako, tamo imaju gomilu tehnika postizanja različitih oblika transa, ali daleko je to od nekog funkcionalnog oružja.

[cestar]

Beljki kaže:

Ae, sve ima svoje granice. Ovo gore cak u domeni puno mjerljivijih pojava, uvjek postoji masu toga sto se moglo izignorirati i pogresno postaviti. "Cari" statistike

ALi je opet IMHO najbolje sto se ima bilo kao konkretna metodologija, bilo kao obrazac razmisljanja (matematicka logika). Barem je meni sa sustnski drustvenjackim interesima plivanje u matematickim vodama donjelo vise koristi i "prosvjetljenja" od vecine duhovnjackih i osobno sam trenutno misljenja da bi statistika, vjerojatnost itd trebale biti djelom srednjoskolskog kurikuluma cak i prije nego kalkulus/infinitezimalni posto mi se cii korisnijim za razvoj kritickog i loickog misljeja u odnosu na vecinu pojava sa kojima se vecina ljudi u zivotu susrece.

Bez obzira na plivanje u duhovnjačkim vodama... ali, nisu li način primjene matematičkog aparata, svrsishodnost i pretpostavke, ključni ?

Pretpostavke formuliramo na neformalan način, a tek kasnije ih uobličimo matematičkim jezikom... također, u društvenim znanostima podaci nisu toliko jasno definirani, osim matematike koriste se i drugi pristupi... ovo je različito u odnosu na prirodne znanosti.

"Prirodnjak" sam, inženjer, i bilo mi je sasvim dovoljno statistike i vjerojatnosti u srednjoj školi. Ne znam čemu bih dao prednost, vjerojatnosti ili infinitezimalnom računu. Oboje je važno, bez znanja osnova infinitezimalnog računa vrlo je teško na tehničkim i prirodoslovnim faksevima usvajati gradivo.
Dobro, statistika ima nešto širu primjenu.

Ograniceno svakako jest, recimo ono sto je Kudum pisao o odnosu sa majkom je dobar primjer. Moze se postaviti eksperiment za uocavanje prosjeka slicnih pojava, kao sto je adio Sheldrake, ali vrlo tesko je provjeriti specificno ono o cemu on govori, ne moze se skupiti uzorak za kvantificiranje, ne moze se replicirati u kontroliranim uvjetima...

No ako je prakticna upotreba metodologije i ogranicena, logicka upotreba matematickih principa je puno sira, a to je poanta gornjeg posta. Sa time da su obe stavke daleko manje ogranicene od puno subjektivnijih interpretacija stvarnosti kojima smo skloni iz ideoloskih pozicija.

Nešto ne razumijem... da li po tebi logičko korištenje matematičkih principa samo po sebi "štiti" od subjektivnih interpretacija, tj. bez matematike klizimo neumitno prema "ideološkim pozicijama" ? Nisam siguran u to... nekako ispada korištenje matematičkog aparata kao mjera "egzaktnosti" znanstvene discipline.

Ovo repliciranje u kontroliranim uvjetima ili nemogućnost istog, izgleda mi posebno bitno za parapsihološka istraživanja. Općenito, za istraživanja na tom području negdje sam pročitao kako podsjećaju na pokušaj da se kroz nekoliko pomičnih slojeva zavjesa pronikne što se nalazi s druge strane.

Ako "ima nečeg" znanstvenog u svemu tome, načekat ćemo se za potvrdu. Bez obzira na to, Sheldrake mi je zanimljiv... znaš li nešto o ovoj njegovoj najnovijoj knjizi, "Science and Spiritual Practices: How Hard Science Validates and Improves Prayer and Other Spiritual Practices" ?

Iz gore navedenog ne proizlazi naravno nuzno ateizam, ne proizlazi nepostojanje neceg nepoznatog, nemjerljivog, "onstranog" i nije nuzno argument za materialisticki redukcionizam (iako nije niti protiv). Samo je argument, po meni dovoljno cvrst, protiv pretjerane vezanosti uz partikularni mit ili partikularno formu nekog arhetipskog mita. I to ne nuzno protiv eotivne vezanosti vec intelektualne, iako je jasno da je u praksi tesko razdvojiti. Ali recimo jedan od razloga sto sam danas jos uvijek u budistickom redu jest sto nisu nikad imali problema sa skepticizmom i historicizmom koji rusi neke tradicionalne pseudopovijesne i ine mitove u zenu. Da nije tako ne bih mogao ostat bez debele doze intelektualnog nepostenja.
Da sam krscanin mogao bih na slican nacin funkcionirati u kvekerima ili slicnoj skupini koja potice iz krscanskog zaledja, ali ima malo relaksiranije i sire poglede. Kada medjutim religija trazi striktno vjerovanje u povijesnu doslovnost nekog mita koji ima sve naznake univerzalnih elemenata, koji ima slicne varijacije (i starije) u drugim mitovima i koji nema neku preveliku historiografsku potvrdu - onda je to problem. Odnosno ne vidim kako bi mogao ne biti problem bilo kome sa interesom sa povijest, psihologiju i komparativnu religij(ologij)u. Ne vidim mogucnost za takvo prihvacanje mita bez slucajnog ili namjerog ogranicavanja i suzavanja perspektive da bi ga mogli odrzati

Odnosno mogu mit vidjeti kao sredstvo, kao simbl, kao relativnu (i svrsishodnu) realnost, ali tesko kao objektivnu i apsolutnu.

Shvaćam, samo "izlaganje" religioznog mita "analitičkom aparatu" smanjuje vremenom neposrednost i "naivnost" doživljaja partikularnog mita.

Nije mi struka, ali mogu razumjeti taj proces. Sebi sam kao "osigurač" od takvog ishoda postavio upravo ograničenja materijalističkog redukcionizma.

Metodološki naturalizam prihvaćam kao metodologiju, ali filozofski naturalizam kao svjetonazor ne.

Kako si vezan za budizam na neki način, zanima me tvoje mišljenje o perennial filozofiji koju je formulirao Aldous Huxley (sa dosta ranijim korijenima, naravno).
Također i o ovoj kritici (zapravo, interesantnoj modifikaciji)... http://www.philosophyforlife.org/exp...ual-pluralism/
What’s wrong with the Perennial Philosophy?

What’s wrong with the Perennial Philosophy?

U ovom članku sam našao do sada najbolji način koji meni osobno pruža mogućnost zadržavanja vezanosti za partikularni mit (u mom slučaju kršćanstvo i katolicizam), uz "opravdanje" istog.

E sad cak i ako je tako ne znaci da mit nema svoju funkciju, ne znaci da devocijska religijoznost nema svoje objektivne efekte i rezultate i tako dalje, bilo da to tumacimo nekim ezotericnim sustavom gdje mitovi utjelovljuju "vise sile" ili psiholoskim poput Jungianskog gdje utjelovljuju psiholoske arhetipe. U svakom slucaju imaju svoju funkciju.

Problem medjutm nastaje na spoju potrebe za znanjem i potrebe za religijskim izricajem. jer nekad je za ispunjenje funkcije potrebna slijepa vjera u povijesnu objektivnost mita, a nju danas poznate cinjenice opovrgavaju. Kako to razrijesit iskreno receno ne znam, nisam siguran da je moguce.

Mislim da je nemoguće i nepotrebno konstruirati unaprijed sve "moguće" situacije. Sad ću citirati nešto poznato, "čovjek je biće prakse", a po meni, upravo dok je u okolini u kojoj može sudjelovati u svojevrsnim društvenim eksperimentima, u stanju je stjecati i koristiti znanje na najneposredniji način.
Ovo znanje shvati na najširi način, ono uključuje i duhovnost, dakle i mit.

Prevedeno, otuda moj interes za "intentional communities" svake vrste. Eksperiment, ali na maloj skali, bez ugrožavanja "ostatka svijeta".

[implosive]

cestar kaže:

Pretpostavke formuliramo na neformalan način, a tek kasnije ih uobličimo matematičkim jezikom... također, u društvenim znanostima podaci nisu toliko jasno definirani, osim matematike koriste se i drugi pristupi... ovo je različito u odnosu na prirodne znanosti.

Nije bitno na koji način formuliramo pretpostavku nego je bitan ishod pretpostavke. Postoje zakoni logike. Ili će kiša padati po tebi ili od tebe.
Većina je po toj logici definirana. Tvoj život je po toj logici determiniran.
Ali se odlučuješ ponekad oglušiti na tu logiku pa pokušavaš tražiti rupe kako bi ih ispunio svojim željama.

cestar kaže:

Nešto ne razumijem... da li po tebi logičko korištenje matematičkih principa samo po sebi "štiti" od subjektivnih interpretacija, tj. bez matematike klizimo neumitno prema "ideološkim pozicijama" ? Nisam siguran u to... nekako ispada korištenje matematičkog aparata kao mjera "egzaktnosti" znanstvene discipline.

Matematički principi te sigurno ne mogu štititi od subjektivnih interpretacija.
Ali te mogu naučliti o perspektivi. Treba ti biti jasno gdje se nalaziš i što možeš očekivat s obzirom na činjenice. Činjenice stavi na papir.
Ne mislim da se činjenice moraju uzet kao gotov čin. Dapače, za razliku od istaknutih Ateista smatram da postoji dobrohotna iluzija. Mislim da nema lošeg vjerovati u život nakon smrti sve dok pri tome ne jebeš sve okolo sebe.

Vjerujem da je ostatak tvog izlaganja bio vrijedan pažnje i odgovora ali ja mislim da sam sveo temu na temelje.

[Beljki]

Ne znam sto bih rekao o "vjecnoj filozofiji".

Prema ranijem je jasno kako mislim da su u dobrom djelu osobe poput Campbella i Junga bile u pravu, medjutim i kod njih se da zamjetiti povremeno forsiranje tumacenja kako bi se svi detalji uklopili u teorijski model jednom kada je jasno definiran, odnosno vidi se subjektivnost interpretacije.

Kod ezotericnijih autora to je jos izrazenije.

Sklon sam prihvatiti da postje odredjeni arhetipi koji proizlaze iz same temeljne ljudske prirode kao vrste i koji su onda dosta univerzalni. Ali isto tako puno toga visi o okolnostima kako pojedinca tako i zajednice i nisam bas uvjeren da se ta univerzalnost nekih aspekata i fragmenata moze oliko povezati i prosiriti da formira nesto sto bi zasluzilo naciv filozofije perennis.

Oni pokusaji koje sam vidjao su uglavnom na kraju postajali vlastite religije i zatvoreni sustavi koji sa svog gledista selektivno i subjektivno tumace sve ostalo da bi se uklopilo u sliku koju su stvorili o tome sto svi oni ziasta trebaju biti i znaciti.

Najblize ralnom univerzalizmu mi je cak Jainski relativisticki pluralizam https://en.wikipedia.org/wiki/Anekantavada , buduci uzima u obzir nase kognitivne ogranicenosti

[sanlukmarin]

Upordown kaže:

Objasni kakve veze ima ego?
Misliš da bi nekome od nas ateista, agnostika smetalo da postoji biće veće od nas koje nas je stvorilo ili život posli smrti, sud božiji?
Umisto ega si trebao staviti zdrav razum ili racionalnost.

Prvo-vidjelice iz Međugorja vidjele su Gospu.Nitko ne bi sinhronizirano lagao 30 godina.Drugo,zdrav razum te može dovesti do spoznaje Boga,da,nekima smeta pomisao da postoji nešto veće od čovjeka,ne žele priznati krhkost i nemoć..

[sanlukmarin]

Inače,ovi zadnji postovi..Ne vidim veze sa temom..

[cestar]

implosive kaže:

Nije bitno na koji način formuliramo pretpostavku nego je bitan ishod pretpostavke. Postoje zakoni logike. Ili će kiša padati po tebi ili od tebe.
Većina je po toj logici definirana. Tvoj život je po toj logici determiniran.
Ali se odlučuješ ponekad oglušiti na tu logiku pa pokušavaš tražiti rupe kako bi ih ispunio svojim željama.

Bitna je formulacija pretpostavke, o njoj ovisi mogućnost da dođemo do ishoda na lakši ili teži način... ili da uopće ne dođemo do znanja o ishodu.
Epistemološki problem...

Što se tiče determiniranosti, čini mi se kako govoriš o logičkom determinizmu, tj. o stajalištu kako su svi sudovi, svejedno radi li se o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, ili istiniti ili lažni (uz isključenje treće mogućnosti).
Kod tog stajališta imamo problem sa postojanjem slobodne volje, jer za sudove o budućim događajima već se smatra determiniranim da su ili istiniti ili lažni (inače, smatram kompatibilizam točnim, tj. kompatibilnim postojanje slobodne volje uz determinizam).

Radi se o problemu "budućih mogućnosti".

Problem of future contingents

Matematički principi te sigurno ne mogu štititi od subjektivnih interpretacija.
Ali te mogu naučliti o perspektivi. Treba ti biti jasno gdje se nalaziš i što možeš očekivat s obzirom na činjenice. Činjenice stavi na papir.

Jasno mi je sve to, uostalom i struka mi je takva da činjenice redovito moram stavljati na papir, izrađivati modele tijeka događaja, itd.

Ne mislim da se činjenice moraju uzet kao gotov čin.
Dapače, za razliku od istaknutih Ateista smatram da postoji dobrohotna iluzija.

Ovo je vrlo važno što si rekao... moramo razlikovati različita područja života i znanja, te shvatiti kako ista pravila ne vrijede svugdje.

Također, ovo što kažeš za "dobrohotnu iluziju" shvatit ću kao nastojanje za razumijevanjem motiva ljudi sa drugačijim svjetonazorom od vlastitog.

Mislim da nema lošeg vjerovati u život nakon smrti sve dok pri tome ne jebeš sve okolo sebe.

Ne namećem svoje viđenje i pravila, a isto očekujem od drugih.

Jednom si spomenuo loše ateiste, naravno postoje i loši kršćani, muslimani, ljudi bilo koje vjere i uvjerenja.
Za jedan od kriterija loše/dobro uzeo bih svakako sposobnost da stajališta drugih gledamo minimalno kroz prizmu "dobrohotne iluzije"... eventualno i više od toga.

Ali, svakako je nužno izbjeći agresiju i omalovažavanje.

[cestar]

Beljki kaže:

Sklon sam prihvatiti da postje odredjeni arhetipi koji proizlaze iz same temeljne ljudske prirode kao vrste i koji su onda dosta univerzalni. Ali isto tako puno toga visi o okolnostima kako pojedinca tako i zajednice i nisam bas uvjeren da se ta univerzalnost nekih aspekata i fragmenata moze oliko povezati i prosiriti da formira nesto sto bi zasluzilo naciv filozofije perennis.

Nisam niti ja, stoga, upravo odustajanje od univerzalnosti jest ono što participativnu spiritualnost profesora Jorgea Ferrera čini meni osobno zanimljivom.

Oni pokusaji koje sam vidjao su uglavnom na kraju postajali vlastite religije i zatvoreni sustavi koji sa svog gledista selektivno i subjektivno tumace sve ostalo da bi se uklopilo u sliku koju su stvorili o tome sto svi oni ziasta trebaju biti i znaciti.

Sumnjam kako se ovdje radi o novoj religiji i zatvorenom sustavu, naprotiv.

Najblize ralnom univerzalizmu mi je cak Jainski relativisticki pluralizam https://en.wikipedia.org/wiki/Anekantavada , buduci uzima u obzir nase kognitivne ogranicenosti

Zanimljivo, izdvojio bih ovaj citat...

John Koller states anekāntavāda to be "epistemological respect for view of others" about the nature of existence whether it is "inherently enduring or constantly changing", but "not relativism; it does not mean conceding that all arguments and all views are equal".

... također i parabolu o slijepim ljudima i slonu.

[implosive]

cestar kaže:

Bitna je formulacija pretpostavke, o njoj ovisi mogućnost da dođemo do ishoda na lakši ili teži način... ili da uopće ne dođemo do znanja o ishodu.
Epistemološki problem...

Pretpostavka ne određuje ishod nego Ishod podređuje pretpostavke.
Tvoj stav je vrijedio nekoć davno kada se u većini slučajeva nije imalo više od pretpostavke. Danas više nema potrebe za time jer se razumiju zakoni fizike koji neumoljivo uvjetuju pretpostavku. Dakle ne možeš samo ispaliti svoju teoriju i da ona vrijedi ako ona ne poštuje već poznate zakone.

cestar kaže:

Što se tiče determiniranosti, čini mi se kako govoriš o logičkom determinizmu, tj. o stajalištu kako su svi sudovi, svejedno radi li se o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, ili istiniti ili lažni (uz isključenje treće mogućnosti).

Koja je treća mogućnost? Koja je treća mogućnost živog i mrtvog? Zombie?

cestar kaže:

Kod tog stajališta imamo problem sa postojanjem slobodne volje, jer za sudove o budućim događajima već se smatra determiniranim da su ili istiniti ili lažni (inače, smatram kompatibilizam točnim, tj. kompatibilnim postojanje slobodne volje uz determinizam).

Slobodna volja? Šta je to? Jel to ono kad misliš da ne misliš na svoj interes?
Ili ono kada misliš da nemaš instinkt za životom?

cestar kaže:

Radi se o problemu "budućih mogućnosti".

Nema problema.

cestar kaže:

Ovo je vrlo važno što si rekao... moramo razlikovati različita područja života i znanja, te shvatiti kako ista pravila ne vrijede svugdje.

Ne miješajmo babe i žabe. Konzistentna uvjerenja se redovito proturaju pod Znanje. Uvjerenja koja precizno biraju potvrdu samih sebe i onda to zovu znanjem. To u većini slučajeva nije znanje nego emocija.
Razlog zašto smatram da prihvaćanje činjenica ne mora biti isključiv princip je zbog toga što nekad mašta čini čuda. Mnogi ljudi koji su bili inspirirani ekstazom osjećaja u određenom trenutku su učinili velike stvari.
Nije to neko novo Znanje nego odvajanje od znanja nego mašta.

cestar kaže:

Jednom si spomenuo loše ateiste, naravno postoje i loši kršćani, muslimani, ljudi bilo koje vjere i uvjerenja.
Za jedan od kriterija loše/dobro uzeo bih svakako sposobnost da stajališta drugih gledamo minimalno kroz prizmu "dobrohotne iluzije"... eventualno i više od toga.

Ali, svakako je nužno izbjeći agresiju i omalovažavanje.

Priznajem da kad čujem termin Bog i Biblija, crvena lampica mi se upali.
Ali isto tako cijenim ljude poput tebe koji se uspiju izdići iz današnjeg desničarskog ludila gdje ne postoje argumenti nego samo psovke. Ti si inteligentan i razuman sugovornik i što se mene tiče, ja bih prije stao na tvoju stranu vjernika nego na maloumno ateističko pljuvanje. Ali to je isključivo zbog tebe a ne ideologije u kojoj se razlikujemo.

[Om Tat Sat]

Srebrni-medvjed kaže:

U mom postu kolegi Kudumu sam objasnio kako je hinduizam učiteljska religija jer u hinduizmu učenik svog gurua bezpogovorno sluša.
Zašto? Jer predaja Bogu znači predaja duhovnom učitelju!
Duhovni učitelj svete spise primjenjuje u realnim životnim situacijama i konkretnim moralnim dilemama

E sad dolazi pravi dio: što ako vam duhovni učitelj savjetuje nešto što inače ne biste učinili?
Jel biste ga i onda posulšali?

Isus (učitelj) je rekao apostolima (učenicima) Matej 10, 6: Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove.
Poslao ih je u smrt, a zašto? Jer je Bog govorio kroz Isusa i apostoli su kroz Isusa vršili Božju volju!
U nastavku kaže Matej 10,20: Jer nijeste vi, koji govorite, nego Duh Oca vašega govori preko vas

Jeste li se u potpunosti spremni predati Bogu?
Imate li duhovnog učitelja kojemu se možete predati?

Ne volim ovo "bespogovorno". Mislim da se ta riječ ne može ni za šta primijeniti dok smo u relativnom svijetu. Za predaju jesam, predaja nakon prepoznavanja, no prepoznavanje se treba temeljiti na uzajamnom osjećaju povjerenja i istoj frekvenciji. Nikakva slijep slijeđenja i padanja u nesvijest.
Pravi Guru u učeniku vidi iskreni potencijal i nastoji mu pomoći da se učenik realizira koliko može na svom nivou i da ga gura naprijed, a pravi učenik u guruu vidi naprednu dušu, realiziranu osobu koja je prešla taj put i kojoj vjeruje da će ga podučiti tehnici kojom dolazi do cilja.
Mislim da su danas odnosi učenika i gurua nešto drugo od onog što bi trebali biti. Na kraju, svatko ide po ono što mu treba, kako god okreneš.

Nisam za ikakvu isključivost, možda neki mogu bez učitelja i to je ok. Ja sam došla do točke gdje sam se osjećala nesposobnom za prijeći barijere i u potrebi za učiteljem. Došao mi je taman učitelj kakvog sam trebala i što sam pod pojmom učitelja tražila.

[Srebrni-medvjed]

Om Tat Sat kaže:

Ne volim ovo "bespogovorno". Mislim da se ta riječ ne može ni za šta primijeniti dok smo u relativnom svijetu. Za predaju jesam, predaja nakon prepoznavanja, no prepoznavanje se treba temeljiti na uzajamnom osjećaju povjerenja i istoj frekvenciji. Nikakva slijep slijeđenja i padanja u nesvijest.
Pravi Guru u učeniku vidi iskreni potencijal i nastoji mu pomoći da se učenik realizira koliko može na svom nivou i da ga gura naprijed, a pravi učenik u guruu vidi naprednu dušu, realiziranu osobu koja je prešla taj put i kojoj vjeruje da će ga podučiti tehnici kojom dolazi do cilja.
Mislim da su danas odnosi učenika i gurua nešto drugo od onog što bi trebali biti. Na kraju, svatko ide po ono što mu treba, kako god okreneš.

Nisam za ikakvu isključivost, možda neki mogu bez učitelja i to je ok. Ja sam došla do točke gdje sam se osjećala nesposobnom za prijeći barijere i u potrebi za učiteljem. Došao mi je taman učitelj kakvog sam trebala i što sam pod pojmom učitelja tražila.

Bog svima daje što želi, ako se ne želiš predati Njemu to je tvoj izbor.

Ali onda upadaš u bujicu materijalne prirode gdje misliš da imaš kontrolu, ali u biti ne kontroliraš ništa jer priroda je okrutna i nema emocije prema nikome

[Om Tat Sat]

Srebrni-medvjed kaže:

Bog svima daje što želi, ako se ne želiš predati Njemu to je tvoj izbor.

Ali onda upadaš u bujicu materijalne prirode gdje misliš da imaš kontrolu, ali u biti ne kontroliraš ništa jer priroda je okrutna i nema emocije prema nikome

Jesam ja za predaju Bogu, samo sam se osvrnula na potrebu za učiteljem i naslov da put jedino funkcionira uz učitelja. Neki su to protumačili tako da su pošto-poto otišli nekom samo da ima tu funkciju, a to niti je predaja niti dobar odnos.