Viktor Ivančić

[Gugenheim]

stalker44 kaže:

Mislim da se ne radi o tome, nego o jednostavnoj činjenici da je internet, uslijed opće ekspanzije komunikacije i dostupnosti, uzrokovao i i jednu jako negativnu pojavu: prevlast blebetavih mediokriteta. Koja nije bila moguća u predinternetskoj kulturi, zasnovanoj na povlaštenoj instituciji pisane riječi. Ta je institucija također imala svoje loše strane: ekskluzivitet, klanovsku zatvorenost, jednosmjernost. Ali je barem predstavljala branu provali blebetave mase.

Ta je kultura pojavom interneta počela izumirati. Je li to dobro ili loše, otvoreno je pitanje, ali činjenica je da više nije isto i da se dogodilo određeno srozavanje. Moguće je da nekad povlaštena strana priče vidi isključivo negativne efekte jer nije objektivna.

Ova priča o tome kako je riječ o ideološkoj pristranosti je opet podmetanje lažne alternative u obliku binarne podjele, gdje se "objektivni i nepristrani" tvorac šablonske alternative smješta u ugodnu poziciju "centra".

Ja otprilike mislim isto sto i ti. A sto se tice "sablonkse alternative", prosvrljaj malo i ovdje, a i po Dezulovicevom topiku - do sad jos uvijek nisam iznio svoj vrijednosni sud.

Nisam siguran koja bi to "alternativa" bila. I, stovise, dijelim sve Dezuloviceve strahove od predemokratizacije medija i vladavine mediokriteta, a dijelim i sve Ivanciceve deklaratorne liberalne stavove o pravu na anonimnost i slobodi javne rijeci... Zamrsena situacija, jos ne znam kojim bih putem krenuo.

Nekako mi se najvise svidja ideja slobodnog interneta, a elitistickih (i zato neslobodnih) ostalih medija. Neke cvrste tocke bi trebale postojati, neke stvari se ne mogu prepustiti evoluciji i potpuno slobodnom trzistu. No, ako vec prepustimo "znalcima" cast, onda bi oni trebali preuzeti i odgovornost.... Tu se opet vracamo na vecinu onoga sto Ivancic zamjera EPH-u, a ja zamjeram medijima u cjelini (pa i Ivancicu)...

[Mr Smoogj]

stalker44 kaže:

Mislim da se ne radi o tome, nego o jednostavnoj činjenici da je internet, uslijed opće ekspanzije komunikacije i dostupnosti, uzrokovao i i jednu jako negativnu pojavu: prevlast blebetavih mediokriteta. Koja nije bila moguća u predinternetskoj kulturi, zasnovanoj na povlaštenoj instituciji pisane riječi.

Molim? Jesam li ja to dobro shvatio? Na scene pisane riječi prije pojave interneta nisu prevladavali brbljavi mediokriteti?

[Mr. T]

stalker44 kaže:

Mislim da se ne radi o tome, nego o jednostavnoj činjenici da je internet, uslijed opće ekspanzije komunikacije i dostupnosti, uzrokovao i i jednu jako negativnu pojavu: prevlast blebetavih mediokriteta. Koja nije bila moguća u predinternetskoj kulturi, zasnovanoj na povlaštenoj instituciji pisane riječi. Ta je institucija također imala svoje loše strane: ekskluzivitet, klanovsku zatvorenost, jednosmjernost. Ali je barem predstavljala branu provali blebetave mase.

Stara Gradiška, Lepoglava i Goli otok - e to su, prije pojave interneta, bile institucije pisane riječi.

Ne vjeruješ?

Pa, znaš li ti, uhodo,
da je u Gradiški Staroj postojao blok B
kojeg su zatvorski čuvari zbog njegovog ekskluziviteta, klanovske zatvorenosti i jednosmjernosti, posprdno zvali - Matica Hrvatska,
a u njem bijahu mahom blebetavi mediokriteti?

[stalker44]

Gugenheim kaže:

Ja otprilike mislim isto sto i ti. A sto se tice "sablonkse alternative", prosvrljaj malo i ovdje, a i po Dezulovicevom topiku - do sad jos uvijek nisam iznio svoj vrijednosni sud.

Nisam siguran koja bi to "alternativa" bila. I, stovise, dijelim sve Dezuloviceve strahove od predemokratizacije medija i vladavine mediokriteta, a dijelim i sve Ivanciceve deklaratorne liberalne stavove o pravu na anonimnost i slobodi javne rijeci... Zamrsena situacija, jos ne znam kojim bih putem krenuo.

Nekako mi se najvise svidja ideja slobodnog interneta, a elitistickih (i zato neslobodnih) ostalih medija. Neke cvrste tocke bi trebale postojati, neke stvari se ne mogu prepustiti evoluciji i potpuno slobodnom trzistu. No, ako vec prepustimo "znalcima" cast, onda bi oni trebali preuzeti i odgovornost.... Tu se opet vracamo na vecinu onoga sto Ivancic zamjera EPH-u, a ja zamjeram medijima u cjelini (pa i Ivancicu)...

Jest, samo mi se čini da Dežulović i ostali iznose sasvim dobro argumentiranu pesimističnu stranu priče, kojoj sam i sam nekako bliži. To što neki od njih očito imaju određenu dioptriju (ili autocenzuru) koja ih onemogućava da se suoče s vlastitim djelićem odgovornosti je druga priča. Ali taj djelić ipak nije ni izbliza toliko presudan za, reklo bi se, kataklizmično stanje. U kojem se čini mi se, tvoje (a i moje) želje o nekim čvrstim točkama neće ostvariti, osim marginalno...

Mislim da si u tom smislu prelako povukao tezu o antiinternetskoj harangi novinara-intelektualaca, ili kako se već zovu. Kao da su oni drugi dio binarne podjele otvorenost/zatvorenost. Malo su ti pesimistični ispadi novinara preuveličani, kao da se radi o direktivama CK. To je pregruba, ishitrena shematizacija i ne odgovara stvarnosti. Puno toga zamagli, a ne daje nikakvu informaciju. Isto kao neke tvoje političke shematizacije tipa ekstremni ljevičari vs. ekstremni desničari u današnjoj Hrvatskoj. Ili kako je Feral zapravo bio lijeva verzija Hrvatskoga slova. To je (u svojoj isforsiranoj ravnoteži) neuravnoteženo. Nikad mi se nisu sviđale te binarne shematizacije. Lako su pamtljive, upečatljive su, ali uvijek mirišu na intelektualnu lijenost, želju za površnim efektom i konformizam.

Mr Smoogj kaže:

Molim? Jesam li ja to dobro shvatio? Na scene pisane riječi prije pojave interneta nisu prevladavali brbljavi mediokriteti?

S apsolutnog stanovišta, svaki je čovjek brbljavi mediokritet. Ne vjerujem ni u kulturne i ine svetinje ili zlatna doba. Međutim, ova poplava smeća je nalik najezdi skakavaca na civilizaciju...

Mr. T kaže:

Stara Gradiška, Lepoglava i Goli otok - e to su, prije pojave interneta, bile institucije pisane riječi.

Ne vjeruješ?

Pa, znaš li ti, uhodo,
da je u Gradiški Staroj postojao blok B
kojeg su zatvorski čuvari zbog njegovog ekskluziviteta, klanovske zatvorenosti i jednosmjernosti, posprdno zvali - Matica Hrvatska,
a u njem bijahu mahom blebetavi mediokriteti?

Evo, Gugenheim, ovakvi se primaju na šablonske podjele.

[Gugenheim]

stalker44 kaže:

Mislim da si u tom smislu prelako povukao tezu o antiinternetskoj harangi novinara-intelektualaca, ili kako se već zovu. Kao da su oni drugi dio binarne podjele otvorenost/zatvorenost. Malo su ti pesimistični ispadi novinara preuveličani, kao da se radi o direktivama CK. To je pregruba, ishitrena shematizacija i ne odgovara stvarnosti.

Ne, "teoriju zavjere" nisam izrekao. Iako ne mislim da je nemoguca, mislim da se to ne dogadja na taj nacin.

Ja sam staromodan i jos uvijek vjerujem da se pisani mediji uredjuju, da su drugaciji od interneta ().

Bareticev tekst u jucerasnjem Nacionalu je jedan od onih iza kojih mora stajati urednistvo. Ako urednistvo stoji iza Baretivecog teksta, onda urednistvu odgovara objavljivanje tog teksta. Logika nalaze da rat (mozes napisati i neku blazu rijec) pisanih medija protiv liberalnog i besplatnog interneta ima svoju logiku. Osim toga, logicno je da pljuvanje interneta ima svoju podrsku i u politici i medju sponzorima...

Dakle, ne radi se o tome da komentator vulgarni tekst objavi po narudzbi urednistva, vlasnika medija, sponzora i politicara...

...vec da takav tekst biva "propusten" zato jer se ne kosi sa interesima urednistva, izdavaca, sponzora i politicara.

[Mr. T]

stalker44 kaže:

Evo, Gugenheim, ovakvi se primaju na šablonske podjele.

Ovo je pregruba, ishitrena izjava i ne odgovara stvarnosti. Puno toga zamagli, a ne daje nikakvu informaciju. Isto kao neke Gugijeve političke shematizacije tipa ekstremni ljevičari vs. ekstremni desničari u današnjoj Hrvatskoj. Ili kako je Feral zapravo bio lijeva verzija Hrvatskoga slova.To je (u svojoj isforsiranoj ravnoteži) neuravnoteženo. Nikad mi se nisu sviđale takve izjave. Lako su pamtljive, upečatljive su, ali uvijek mirišu na intelektualnu lijenost, želju za površnim efektom i konformizam.

OT: Ivančić
To je pravi solo igrač, kakvi utorkaši, ovi-oni, svakom ovaj kaže što ga ide, bukvice očitane JuPi i Babiću još se pamte

[schmokljan]

Novi tekst Viktora Ivančića, o cenzuri i autocenzuri, o premijerovoj postojanoj nepostojanosti, o EPH-ovoj postojanoj lojalnosti, o lepezi stavova kao produktu premijerovih mijena, primjedba zašto VI ne piše u Hrvatskoj te koju je grupu osnovao na Facebooku i još puno lipih stvari:

Kako zaustaviti Facebook, drugi čin
Objavljeno: Pon, 15. 12. 2008. 12:35
ZAMJENSKI GADOVI
Zamjenski gadovi
Premijer koji češće menja mišljenje nego čarape: Ivo Sanader, kameleon
PHOTO: EPA/PAVEL WOLBERG
Mediji su se zatekli pred strateškom dilemom: Kako dosljedno podupirati politiku predsjednika Vlade ako je nedosljednost jedina konstanta njegova političkog djelovanja? Ako je slučaj neuspjeloga pokušaja kontrole raspomamljenih internauta ukazao na išta značajno, onda je to saznanje da medijsko opsluživanje vlasti spada u mučeništvo najvišega ranga, žrtvu bez kraja i konca

Piše: Viktor Ivančić

Nakon spektakularnog obrata u aferi s internetskim buntovnicima u Hrvatskoj - koja je započela hapšenjima, difamacijama i zastrašivanjem, a završila isprikom policije i krezubim javnim okupljanjem - na Facebooku je pokrenuta grupa pod nazivom: "Da li premijer Sanader sam sebi skače u usta ili opet jede govna?" Mada je inicijator otprije poznat policiji, eksces će vjerojatno završiti bez primjene sile i javne buke, pošto se dočulo da isti djeluje i kao suradnik u jednom sarajevskom tjedniku.

Inozemni mediji, naime, umnogome su zaslužni što je Hrvatska preko noći od policijske države pretvorena u mali demokratski raj. Nigdje u svijetu još nije zabilježen slučaj tranzicije koja se odvija u vremenskim kategorijama treptaja; nezgodna okolnost je što proces uvijek može krenuti istom brzinom u suprotnome smjeru.

Motor takvih promjena je predsjednik Vlade RH, čovjek koji mijenja stavove u hodu a odluke u trku, ali to uvijek čini energično i iz najdubljih uvjerenja. Kao što je naložio da se svim sredstvima zaustavi internetsko divljanje i potkopavanje njegova političkog autoriteta - pa je uslijedilo ismijavanje Hrvatske u svim utjecajnijim svjetskim glasilima, kao zemlje koja poštuje vrijednosti slobode govora po uzoru na Kinu, Egipat, Koreju i Zimbabve - tako je naredio da se hitno zaustavi policijsko iživljavanje nad demokratskim pravima građana. Ministar unutrašnjih poslova i ravnatelj policije javno su se ispričali zbog "grešaka u postupanju", skrušeno poput pokislih vrtnih patuljaka, a da to nisu učinili premijer bi ih vjerojatno dao uhapsiti, jer nema te represivne mjere koju on nije spreman poduzeti u interesu zaštite demokratskih sloboda.

Par sati ranije hapšeni su aktivisti koji su širili idejni nered kroz mrežu i lijepili plakate za protestni skup, uz optužbe šefa Vlade da se radi o opasnim fašističkim skupinama koje Hrvatskoj rade o glavi. Par sati kasnije šef Vlade dao im je punu podršku, uz javni nastup iz kojega se dalo naslutiti da je samome sebi (foto)montirao nacističku uniformu i lansirao provokaciju kroz Facebook, tek da proširi prostore slobode u skučenoj balkanskoj džamahiriji.

Otkad bezuvjetno propagiraju politički kult Ive Sanadera, uređivački timovi u izdanjima Europapress holdinga rade u uvjetima kontinuiranog izvanrednog stanja: premijerovi stavovi mijenjaju se iz sata u sat, a valja biti aktualan, brz i preteći konkurenciju. Tim više što i konkurencija znade biti nelojalna u svojoj trci za lojalnošću
Višeznačnost njegovih izjava, s terminskim napomenama, vrijedi dokumentirati. Ponedjeljak, 1. prosinca: "Vrlo je opasno reći da je objavljivanje nacističke uniforme satira, nema satire ni igranja s kukastim križem, nacističkim ili ustaškim obilježjima." Srijeda, 3. decembra: "U Hrvatskoj nitko ne smije biti priveden ili uhićen zato što drugačije misli, zato što prosvjeduje ili se ne slaže s mojom ili bilo čijom drugom politikom." Ponedjeljak, 1. prosinca: "Sve ono što se događa na Facebooku s tim nacističkim obilježjima, to nije protiv premijera, to je protiv demokracije u Hrvatskoj. Ne može se tolerirati propagiranje totalitarnog sustava." Srijeda, 3. decembra: "Hrvatska je demokratska zemlja širokih sloboda. Braniti tu slobodu glavna je zadaća mene kao hrvatskog premijera, tako sam radio dosad, tako ću raditi i ubuduće." Ponedjeljak, 1. prosinca: "Osobno nemam ništa s postupanjem policije u tom slučaju i policija će raditi svoj posao, neovisno o tome što misli premijer ili bilo koji drugi ministar." Srijeda, 3. decembra: "Zatražio sam da mi ministar unutrašnjih poslova i ravnatelj policije danas podnesu izvješće o posljednjim događanjima i privođenjima u Zagrebu i Dubrovniku i poduzmu odgovarajuće sankcije ako je bilo propusta u policijskom postupanju."

Scenarij se dosad ponovio bezbroj puta, u više ili manje delikatnim prigodama. Samo u zadnjih desetak dana Sanaderova Vlada najavila je cijeli niz odlučnih poteza od kojih je odlučno odustala. Radikalna štednja kroz ukidanje "božićnica" državnim službenicima odbačena je uz obrazloženje da "ova Vlada nikome neće ukrasti Božić". Zamrzavanje plaća zaposlenima u javnom sektoru provest će se tako što će one biti povećane za šest posto. Reformi zdravstvenoga sustava pristupit će se čim ona bude stornirana kao nepravedna. Cigarete će poskupiti za 60 posto, pa će njihova cijena biti 15 posto viša nego dosad...

U žanru zaštite slobode javnoga govora, najupečatljiviji je primjer kazališnog uprizorenja Euripidovih "Bakhi" na prošlome Splitskom ljetu, kada je redatelju palo na pamet u predstavu uključiti i video zapis Sanaderova govora na splitskoj rivi, gdje je ovaj davao potporu ratnome zločincu Mirku Norcu. Kako premijer u međuvremenu ne daje potpore ratnim zločincima, nego oštro osuđuje njihova zlodjela, intendant teatra je na Sanaderov nagovor tražio da se taj dio izbaci iz predstave, a kad su glumci i redatelj to odbili učiniti - zabranio je premijernu izvedbu. Nakon što se zakotrljala pristojna blamaža, na scenu stupa premijer osobno i javno naređuje da se predstava izvede, uključujući jebeni video zapis, jer nitko nema pravo gušiti umjetničke slobode u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj kakvom on rukovodi.

Intendant splitskoga teatra, pa ministar unutrašnjih poslova i ravnatelj policije u aktualnom slučaju - sve odreda Sanaderovi neposredni izvršitelji - izložili su se simboličkome javnom smaknuću kako bi potvrdili da onaj koji je od njih tražio represiju istinski zazire od represivnih postupaka. Ta sorta nastupa kada se ukaže žurna potreba za zamjenskim gadovima. Oni su potrošni materijal premijerova prava na aktivnu neurasteniju, kadar koji će zbog viših ciljeva i viših mjesečnih primanja bez krzmanja žrtvovati svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. Potonja dvojica još su nam i približila ideju "depolitiziranja policije" zbog koje su, prije samo nekoliko tjedana, postavljeni na funkcije.

Tako je samo potvrđeno ono što odavno znamo: demokratska konfiguracija Republike Hrvatske takva je da o trenutačnoj volji jednoga čovjeka ovisi hoće li to biti zemlja u kojoj se poštuju političke slobode ili zemlja u kojoj će one biti zgažene najprimitivnijim oblicima terora, što znači - paradoksalno - da je i svaka manifestacija liberalne tolerancije rezultat autokratskih ovlasti i težnji. Naravno, uvjet za to je da volja Onoga Koji Odlučuje bude pod stalnim međunarodnim nadzorom. Što će se desiti, međutim, ako "međunarodni faktor" - zbog ekonomske krize, poplave ili epidemije kravljeg ludila - na trenutak zaboravi da on postoji?

Zanimljivi aspekt djelovanja Ive Sanadera je što on pokazuje manire uljuđenog liberalnog političara isključivo pod pritiskom, kao zadnji čin samoobrane, dok su mu štetočinstvo, nacionalistička zadrtost i uzurpacija ovlasti imanentni. On se ponaša kao civilizirani nositelj vlasti tek kada djeluje protivno svojoj prirodi i uvjerenjima, kada je - pritjeran nuždom - u krajnjoj točki nesporazuma sa samim sobom. Ostvarenje njegove vizije "uvođenja Hrvatske u Europu" - gdje se, prema zacrtanom planu i programu, sve prepreke imaju preskakati zatvorenih očiju i začepljena nosa - tako ne predstavlja samo kolektivnu, nego i privatnu traumu, jer se radi o svojevrsnom kroćenju goropadnosti u paneuropskom kazneno-popravnom domu, što podrazumijeva podnošenje oveće serije udaraca vlastitim porivima, i sva je prilika da iz cijele priče on neće izaći izliječen, nego ozbiljno oštećen. Neće se ispiliti kao demokrat, nego kao neostvareni diktator.
...

[schmokljan]

...No, čini se da kroz mnogo veće traume prolaze mediji koji ga herojski podupiru, prije svega javni servisi - radio i televizija - te izdanja Europapress holdinga, najveće hrvatske novinske kompanije. Tamo su se zatekli pred strateškom dilemom: Kako dosljedno zagovarati politiku predsjednika Vlade ako je nedosljednost jedina konstanta njegova političkog djelovanja? Ako je slučaj neuspjeloga pokušaja kontrole raspomamljenih internauta ukazao na išta značajno, onda je to saznanje da medijsko opsluživanje vlasti spada u mučeništvo najvišega ranga, žrtvu bez kraja i konca.

Otkad bezuvjetno propagiraju politički kult Ive Sanadera, uređivački timovi u izdanjima EPH-a rade u uvjetima kontinuiranog izvanrednog stanja: premijerovi stavovi mijenjaju se iz sata u sat, a valja biti aktualan, brz i preteći konkurenciju. Tim više što i konkurencija znade biti nelojalna u svojoj trci za lojalnošću. Šizofrena situacija na medijskoj sceni izravna je posljedica senzacionalnih zaokreta na državnome vrhu, što dovodi do epidemije stresa među novinarskim kruhoborcima.

Samo u slučaju policijskoga maltretmana bundžija s Facebooka, izdanja najveće novinske kompanije, u pokušaju da relativiziraju postupke vlasti, izbacila su lijepu zbirku farsičnih ostvarenja. Jutarnji list i Slobodna Dalmacija na naslovnim su stranicama objavili ekskluzivno otkriće da je "Sanader za uhićenje Facebook aktivista saznao 37 sati kasnije", pa nitko u Hrvatskoj nije razumio kako je premijer, uz toliki manjak informacija, iznosio kategorične sudove o neprihvatljivoj "satiri s kukastim križem" koja "propagira totalitarni sustav"... Jedan je komentator čak iskoristio žandarsku intervenciju u Dubrovniku kao povod da opauči po šefu opozicije Zoranu Milanoviću... Drugi je pak građanski uljuđeno spočitao policiji što ne dopušta na internetu "onu razinu slobode javnog govora koja se danas podrazumijeva u tradicionalnim medijima" (!), uz dodatnu somnambulnu tvrdnju kako se nitko ne bi uzbudio "da je na Hrvatskoj televiziji Sanader karikiran kao nacist"... Na dan uličnih protesta organiziranih preko Facebooka udarni novinski naslov je zviždao: "Desničari i homofobi stoje iza prosvjeda"...

Na naslovnoj stranici portala Jutarnjeg lista, zahvaljujući nečijoj omaški ili unutrašnjoj diverziji, prenesen je satirični video rad stanovitoga "Bijesaprvog" - insert iz filma "Hitler - konačni pad" gdje su replike Bruna Ganza titlovane kao da ih izgovara Sanader - ali je nakon pola sata uklonjen, s obrazloženjem da je takva "odluka uredništva", koje je "došlo do zaključka da iza tog teksta ne može stati". Nakon nekoliko sati, kada su se mrežom već proširili otrovni izvještaji o cenzuri, satirični film je vraćen na portal, ali uz komentar Vladina glasnogovornika Zlatka Mehuna, prema kojemu "autori žele srušiti sve što je ova Vlada stvorila", a sam video mu "nije smiješan, nego tragičan".


Sve je to mila majka prema mukama glavnoga urednika Jutarnjeg lista koji je - prema očiglednoj narudžbi - u uvodnome komentaru osuo drvlje i kamenje po sindikalnim čelnicima jer se protive zamrzavanju plaća i tako blokiraju konstruktivne poteze Vlade, da bi se sutradan, eto, premijer složio sa zahtjevima sindikata. Naravno da od strane uvodničara nije uslijedilo istresanje iste količine građevinskog materijala po stamenim plećima predsjednika Vlade.

Nije lako slijediti čovjeka koji ima političku putanju ping-pong loptice. Zli jezici tvrde da dežurni urednici i opinion makeri slabije psihofizičke konstitucije trzaju glavama i ispuštaju čudne mjehuriće u uglovima usana. U odjelu za ljudske resurse korporacije razmišljaju o tome da im osiguraju beneficirani staž i dodatke za ekstremno otežane uvjete rada. Zaposlenicima je podijeljen interni pravilnik o obavljanju poslovnih zadataka u nenadanim okolnostima koje stalno traju. Zahvaljujući ljubaznosti jednog korporativnog izroda ovdje donosimo njegov kraći dio:

"Točka 1) Komentare koji će veličati određene poteze ili izjave premijera Vlade RH pisati tako da se, uz minimalne jezične intervencije, oni mogu prenamijeniti za veličanje suprotnih poteza ili izjava, čime ćemo štedjeti vrijeme i kapacitete.

Točka 2) Dopušteno je da komentator ima drugačiji stav od premijerovoga, ali samo dok očekuje da premijer, kao što je uobičajeno, u toku dana zauzme njegovo stajalište.

Točka 3) Izvještaje sa sjednice Vlade sastavljati u dvije verzije, koje će informirati o sasvim suprotnim zaključcima, pa iskoristiti onu koja je aktualna u trenutku zaključenja lista.

Točka 4) Novinar koji s premijerom obavlja intervju uštedjet će premijeru vrijeme ako na autorizaciju pošalje odgovore obratne od onih koje je tog jutra od njega čuo.

Točka 4a) Ukoliko s autorizacije ipak pristignu odgovori koji su toga jutra izrečeni, provjeriti da li se opet radi o nekom lažnom Sanaderu. (Druga mogućnost je da se premijer do autorizacije dvaput predomislio, što čini razmjerno rijetko.)

Točka 5) Ako glavni urednik kroz prijepodne bude pozvan u premijerov ured po mišljenje, službeni vozač dužan je ostati na raspolaganju, jer će glavni urednik popodne ići po predomišljenje.

Točka 6) Članke koje izbacujemo iz novina jer štete Vladinoj politici držati u rezervi jer će se pokazati neophodnima za provođenje Vladine politike.

Točka 7) Fotoreporter koji snimi premijera u sivome odijelu kako sjedi, dužan je prije štampe provjeriti da li bi premijer na fotografiji ipak radije stajao u modrom odijelu..."

Težak je to posao, dakle, jede se kruh sa sedam izdanih principa. Nešto zadovoljstva pruža tek činjenica da provladini mediji u Hrvatskoj, podupirući isključivo službenu političku opciju, istovremeno zastupaju najširu moguću lepezu političkih stavova. Utoliko tu sve pršti od demokratičnosti. Naposljetku, ni Sanaderovim neobjektivnim kritičarima - koji imaju punu slobodu objavljivanja u inozemstvu - nije se lako hvatati u koštac s njegovim permanentnim mijenama. Osjećaj da ćeš ga bjesomučno napasti zbog poteza koji će on povući prije nego kritika osvane u novinama, dovoljan je da izazove plimni val panike. Ipak, to nije usporedivo s tegobama koje podnose lojalisti iz hrvatskoga tiska. Sa stajališta novinarskog zanata, mnogo je lakše nositi se s pokretnom metom, nego s pokretnim nišanskim mjestom.

[Gugenheim]

Nedostaje samo informacija o tome gdje je taj tekst objavljen.

(A, inace, o Sanaderu imam podjednako misljenje kao i Ivancic, o ovome sto pise u clanku valjda svi Hrvati vec znaju sve..)

[schmokljan]

Pardon - BH dani, ali tamo moraš biti član da bi pročitao tekst.
Prekopirano sa e-novine.com

Mislim da je puno bitniji opis hrvatskih medija, nego Sanadera.

[Gugenheim]

Da, hrvatski mediji su tocno takvi vec jako dugo, citavo vrijeme postojanja Hrvatske... Nova je jedino ta toplo-hladna situacija, konstantno mijenjanje Sanaderovog misljenja, sto urednicima-poslusnicima stvara jako velike probleme (usput: sumnjam da ce puno citatelja shvatiti da je Ivancicev "interni naputak" zajebancija).

No, mene jako cudi jedna druga stvar: kakav je interes BiH javnosti (kojoj je tekst namijenjen) za stanje hrvatskog novinarstva, za Sanadera i njegove "valunge"... Razumijem da se tu i tamo objavi neki manji clancic, ali kakav mora biti interes Bosanaca, da bi opravdao ovako veliko bombardiranje hrvatsim temema..?

Drugim rijecima - zasto Ivancic te tekstove ne objavljuje ovdje, da budu dostupni hrvatskim citateljima?

Internet?

[schmokljan]

VI: Naposljetku, ni Sanaderovim neobjektivnim kritičarima - koji imaju punu slobodu objavljivanja u inozemstvu - nije se lako hvatati u koštac s njegovim permanentnim mijenama.

I doista - koja bi to novina ili tjednik u Hrvatskoj htjeli objavljivati Ivančića?
A portali - čudi me da net.hr ili index.hr nisu ponudili da prenose te tekstove.
Koliko god nitko ne volio VI zato što nema dlake na jeziku - portal koji bi to napravio bi učinio veliku stvar.
Ipak je on, po mom skromnom sudu, najbolji hrvatski novinar, politički i medijski analitičar.

[schmokljan]

Kao da je netko na indexu pročitao prethodni post -
http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...vi/413805.aspx

[malisunac]

schmokljan kaže:

Kao da je netko na indexu pročitao prethodni post -
http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...vi/413805.aspx

nije kao, nego stvarno jest..

oni to stalno rade..kopipejstaju ovaj forum do ibera..

[schmokljan]

Viktor Ivančić malo o Sloveniji, a puno o Hrvatskoj, također o načinu borbe protiv države koja je Hrvatima nanijela najviše zla, dakle opet o Hrvatskoj, o bojkotima i posljedicama istih, o svojoj maloj osobnoj borbi sa cjelokupnom hrvatskom ponudom, o načinu da se prestanu praviti loše kobasice, o svojoj sličnosti s Branimirom Glavašem. Plus - nevjerojatno - deklarira se Hrvatom!
Dodatni šarm - tekst je veseo, prigodan blagdanima!!!

http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=20692


Ratno stanje u sektoru potrošnje

BORBENI SHOPPING

Nova akcija građana Hrvatske: Ne kupujmo hrvatsko!

Već mjesecima ne kupujem hrvatske proizvode. Vegeta, ogulinsko kiselo zelje, slavonski čvarci, Dukatovi jogurti, Zvijezda majoneza, neretvanske mandarine, izdanja Naklade Pavičić, izdanja Europapress holdinga, pita od šljiva iz Vinceka, Franckova kava, drniški pršut, domaći krastavci, domaći kupus, domaći paradajz, Thompsonove koračnice... ništa od toga neće izmamiti kunu moga džepa

Piše: Viktor Ivančić

Ako se neka država ponaša kao gad, pošteno je uzvratiti joj istom mjerom. Slovenija se prema Hrvatskoj ponijela kao gad, blokiravši joj pregovore za pristup Europskoj Uniji, pa su Hrvati uzvratili istom mjerom, kao gadovi. Bojkotiraju slovenske proizvode u dućanima, ignoriraju Alpsko mlijeko, u širokome luku zaobilaze namještaj Lesnine, otkazuju već plaćene aranžmane za zimovanja na Bledu i Bohinju, nogometna reprezentacija odustala je od priprema u jednim slovenskim toplicama, žene u najboljim godinama prevrću stranicu kada u Gloriji nalete na fotografiju Zorana Predina, s mobitela ministarskih pomoćnika šalje se sms-poruka "Ne kupujte slovensko"... Sve izgleda dosta pravedno, pošto se slovenska država, prema građanima susjedne i neprijateljske zemlje, ponijela kao dobar komad administrativnog gada.

Ipak, ima već nekoliko mjeseci otkako mi se u glavi zavrtjela opaka pomisao. Ponaša li se i hrvatska država ponekad prema ponekome kao gad? To jest, što ako se hrvatska država ponaša kao gad prema meni, kao Hrvatu koji živi u Hrvatskoj? To jest, što ako ja, kao Hrvat koji živi u Hrvatskoj, uzvratim istom mjerom i bojkotiram hrvatske proizvode?

Ako bi se odgovarajuće mnoštvo Hrvata, koji žive u Hrvatskoj, ujedinilo u bojkotu hrvatskih proizvoda uspjeh bi bio praktički zajamčen. Slom nacionalne ekonomije nastupio bi za manje od mjesec dana, ministar gospodarstva ustrijelio bi se u svome radnom kabinetu, Vlada bi abdicirala, parlament bi bio raspušten, bijesna rulja priredila bi ritualna vješanja političkih odličnika na zagrebačkom Markovu trgu. Njihove isplažene modre jezike djeca bi gađala strelicama od pikada proizvedenim u Kini
Iz perspektive promišljenoga građanskog otpora, moguće je nanijeti mnogo efikasniju štetu ako bojkotiraš proizvode države u kojoj živiš. Najprije zato što ti se pruža mnogo komotniji prostor za borbu i neusporedivo širi asortiman proizvoda koje nećeš htjeti kupiti. Umjesto da, kad bojkotiraš Sloveniju, odbijaš kupiti Fructalove sokove, kad bojkotiraš Hrvatsku možeš ne kupovati sokove od Vindije, Done, Jamnice ili sirup od bazge s poljoprivrednog imanja Ivana Zvonimira Čička. Da ne govorimo o vinima, kulenu, siru & vrhnju, maslinovu ulju, fašizmu... ili mogućnosti da se, u slučaju kolektivnog otpora, Plivini lijekovi dilaju još samo na kriminalnom tržištu kao zamjena za tablete ecstasyja.

Naravno da to do neslućenih razmjera uvećava izglede za stvarno postizanje cilja. Ako bi se odgovarajuće mnoštvo Hrvata, koji žive u Hrvatskoj, ujedinilo u bojkotu hrvatskih proizvoda uspjeh bi bio praktički zajamčen. Slom nacionalne ekonomije nastupio bi za manje od mjesec dana, ministar gospodarstva ustrijelio bi se u svome radnom kabinetu, Vlada bi abdicirala, parlament bi bio raspušten, bijesna rulja priredila bi ritualna vješanja političkih odličnika na zagrebačkom Markovu trgu. Njihove isplažene modre jezike djeca bi gađala strelicama za pikado proizvedenim u Kini.

Jedna moja prijateljica, osoba od najfinije prosvjetiteljske sorte, ovih dana intenzivno razmišlja o strategijama "dobrih ireverzibilnih promjena". Što bi to bile "dobre ireverzibilne promjene"? Pervertiramo li u nijansama osnovnu ideju, recimo ovo: ako dovoljno velik broj ljudi dovoljno dugo ne kupuje Gavrilovićeve salame, tvornica Gavrilović u dogledno će vrijeme propasti i tih odvratnih suhomesnatih splačina uopće neće biti. Ako se ne prestravimo, možemo zamisliti i onu idealnu soluciju da dovoljno velik broj ljudi koji žive u Hrvatskoj dovoljno dugo ne kupuje ništa hrvatsko, pa u perspektivi nestane Hrvatske kao takve. A? Nije li to logičan put koji bi doveo do poništavanja razloga za revolt? Ukoliko ne bi bilo Hrvatske, uostalom, nitko joj ne bi mogao sprječavati pristup Europskoj Uniji, pa ne bismo imali razloga mrziti Slovence.

Općenito je čudna navada da pojedini narodi vole bojkotirati proizvode drugih - najčešće susjednih - država, a ne svoje vlastite. To mi miriše na psihopatologiju, na nekakvu plemensku žudnju za sigurnim porazom. Drugome, zapravo, ne možeš ozbiljno nauditi, jer svatko razuman zna da slovenska ekonomija ne može propasti ako hrvatski nogometni bojovnici ne odu na pripreme u Terme Čatež. Ali da Hrvati, primjerice, umjesto što će izbjegavati Mercator, odbiju kupovati robu u Konzumovim prodavaonicama, pa u rekordnome roku sjebu majmuna koji živi u dvorcu s četrdeset soba, e to bi već bila realistična inicijativa vrijedna svakog poštovanja.

Aktualno zavijanje ratnih truba, podizanje nacionalnog adrenalina i borbene gotovosti u miljeu potrošača, utoliko je puno rupa i nelogičnosti. Za ilustraciju, u Hrvatskoj se već godinama provodi akcija Gospodarske komore pod parolom "Kupujmo hrvatsko". Mada u Gospodarskoj komori to nerado ističu, "Kupujmo hrvatsko" također znači "Ne kupujmo slovensko, bosansko, talijansko, francusko, niti bilo čije drugo". Što bi onda imao značiti taj nagli kapric tipa "Ne kupujmo slovensko" ako smo i dosad nagovarani da "kupujemo hrvatsko", odnosno da ne kupujemo ni slovensko ni ičije drugo?

Prema sugestiji visoke državne institucije, građani Hrvatske u permanentnoj su borbi protiv tržišnih udara svih zemalja članica Ujedinjenih naroda. Ni jedna od nacionalnih ekonomija tih zemalja, ipak, nije doživjela iole vidljivu štetu. Nasuprot tome, akcija "Ne kupujmo hrvatsko", provedena od strane Hrvata u Hrvatskoj, rezultirala bi upravo veličanstvenim trijumfom.

U slučaju tekuće protuslovenske ofenzive, donekle bode oči i problem legitimnosti motiva. Zanimljivo je, naime, da Hrvati bojkotiraju slovenske proizvode baš zbog toga jer je Slovenija blokirala Hrvatskoj pristup Europskoj Uniji. Cijeli niz godina, međutim, pristup Hrvatske Europskoj Uniji blokirali su Franjo Tuđman, šef njegova kabineta Ivo Sanader i oveća skupina kurvinih sinova koji su i danas na vlasti, pa se nešto poput bojkota hrvatskih proizvoda - kao osviješteni odgovor građana na mjere evidentnoga političkog nasilja - nikada nije dogodilo.

S druge strane, najnovije ankete pokazuju da se natpolovična većina Hrvata protivi ulasku svoje zemlje u Europsku Uniju. Takvi bi mogli prezirati Slovence zbog njihovih neobičnih pogleda na granična pitanja, ali bi trebali zdušno pozdraviti njihovo sprječavanje da nas se privede u monstruoznu europsku tamnicu naroda, pa ih onda i adekvatno nagraditi povećanom potrošnjom njihovih roba. Trebali bi više Donata kupovati nego što Jamnica mogu popiti.
...

[schmokljan]

...nastavak

Osobno, moram priznati da se hrvatska država, mnogo više nego slovenska ili bilo koja druga, prema meni ponaša kao gad. Toliko da bih je katkada ispsovao na javnome mjestu, u novinama ili kolodvorskom zahodu, ali ne znam kakvoga bi to smisla imalo. Štoviše, spreman sam jamčiti da je svakome Hrvatu neusporedivo više zla nanijela hrvatska nego slovenska ili bilo koja druga država. Hrvati su apsolutno najveće žrtve hrvatske države, a pritom je stalno snaže lošim potrošačkim navikama, pa se radi o paklenoj spirali koja stremi masovnome suicidu.

Već mjesecima, dakle, ne kupujem ništa hrvatsko. Vegeta, ogulinsko kiselo zelje, slavonski čvarci, Dukatovi jogurti, Zvijezda majoneza, neretvanske mandarine, Varteksova odijela, izdanja Naklade Pavičić, izdanja Europapress holdinga, pita od šljiva iz Vinceka, Franckova kava, drniški pršut, Oriolikove sobne garniture, domaći krastavci, domaći kupus, domaći paradajz, Thompsonove koračnice... ništa od toga neće izmamiti kunu iz moga džepa. Imam određenih problema s kruhom i vodom - pošto je teško naći zamjenske proizvode iz uvoza - ali nisam lud da pružam toliko radikalan otpor da ugrozim biološku egzistenciju. Bojkotiram hrvatske proizvode na način na koji je Branimir Glavaš štrajkao glađu. U potaji ipak preživljavam, jer moram zadržati vitalnost za daljnje bitke.

A onda mi se, u žaru aktivizma, izoštrila moć zapažanja. Otkad ne kupujem hrvatske proizvode, pa dakle obraćam na to pažnju, primjećujem da to ne čine i neki drugi. I to sve više i više njih. Izgleda da se kanali podzemnoga otpora ipak šire, da metastaziraju u svim boljim trgovačkim punktovima. Tihi bojkot postupno uzima maha. Jedan za drugim Hrvati se pridružuju nijemoj i odlučnoj potrošačkoj gerili. Dođu u samoposlugu, vide Kraševu bombonijeru i - ne kupe je. Ili uzmu s police sardinu s povrćem od Mirne iz Rovinja, prevrću je po rukama, pa onda ostave i odu. Ili prošetaju do tržnice, pola sata kolutaju očima, i vrate se praznih ruku. Ne podnose svoju zemlju, ali ne žele to isticati na sav glas. Ili čine nešto još podmuklije: ne kupuju hrvatske proizvode, a izjavljuju da ne žele kupovati slovenske. Rade u strogoj ilegali.

Prvi rezultati već su vidljivi, jer država grca u dugovima i neimaštini. Stopa nezaposlenosti je sve veća. Grašci znoja na čelu predsjednika Vlade sve su kompaktniji. Tmurni oblaci su se nadvili, ekonomski krah sasvim je blizu. Već sada se zna da će za mjesec dana više od deset tisuća brodograditelja ostati bez posla jer građani iz protesta nisu htjeli kupovati tankere.

Izlaz je, elem, ipak na vidiku. Bolja budućnost je pred nama i valja samo biti strpljiv i otporan da je uspiješ dočekati. Sjedit ćeš sa svojim malodobnim djetetom na nekoj klupi uz more i promatrati ljubičastu iluminaciju zalaska sunca. Mladunac će ti nasloniti glavu na rame i, sjećajući se da je tog jutra naletio na čudnu riječ u udžbeniku iz povijesti, verbalno uobličiti svoju znatiželju:
- Tata, što je to nacionalizam?
- Nacionalizam? Nacionalizam ti je, sine, kurac od ovce.
- Da, ali čija je ovca?
I onda sve može krenuti ispočetka.

*Tekst objavljen u BH Danima, prenosimo uz dozvolu autora i redakcije BH Dana.

[deep in the sun]

Aktualno zavijanje ratnih truba, podizanje nacionalnog adrenalina i borbene gotovosti u miljeu potrošača, utoliko je puno rupa i nelogičnosti. Za ilustraciju, u Hrvatskoj se već godinama provodi akcija Gospodarske komore pod parolom "Kupujmo hrvatsko". Mada u Gospodarskoj komori to nerado ističu, "Kupujmo hrvatsko" također znači "Ne kupujmo slovensko, bosansko, talijansko, francusko, niti bilo čije drugo". Što bi onda imao značiti taj nagli kapric tipa "Ne kupujmo slovensko" ako smo i dosad nagovarani da "kupujemo hrvatsko", odnosno da ne kupujemo ni slovensko ni ičije drugo?

[Gugenheim]

Moze li mi netko u 2-3 recenice pojasniti sto je to Ivancic ovim tekstom zelio reci?

[Gugenheim]

Nitko?

Nitko zapravo ne zna sto je Ivancic zelio reci ovim tekstom, kakve su njegove ideje, sto on to tocno ne voli, te kako on u tom kontekstu zamislja stvarnost koja mu se svidja..?

[deep in the sun]

Gugenheim kaže:

kakve su njegove ideje

anarhosindikalističke.

alo, čovik se zajebava. s apsurdima koje se doživljava kao normalne stvari (tendencije/pojave)..