Jeste li ikada požalili što ste se razveli?

[Don`t cry]

naslov sve govori pa pišite

Naime, ja se bojim da je ovo što osjećam zadnjih par godina neki moj hir ili kriza srednjih godina pa se bojim prekinuti brak tj. to nešto što je više šuplje nego cijelo.
Već me neki znaju s drugih tema jer razvlačim sve to skupa kao žvaku pa bi mi stvarno dobro došlo par stvarnih iskustava

[harpy]

Don`t cry kaže:

naslov sve govori pa pišite

Naime, ja se bojim da je ovo što osjećam zadnjih par godina neki moj hir ili kriza srednjih godina pa se bojim prekinuti brak tj. to nešto što je više šuplje nego cijelo.
Već me neki znaju s drugih tema jer razvlačim sve to skupa kao žvaku pa bi mi stvarno dobro došlo par stvarnih iskustava

Evo, znaš i ti mene s druge teme, pa znaš i da sam i sama razvlačila to ko žvaku iz milijun razloga, tj. izgovora zbor raznih strahova koje sam imala i razmišljanja da nije toliko loše, a bilo je itekako loše i to vidim tek sad kada sam se stvarno i rastala.
Odluka nije bila laka, trebalo mi je i vremena da je donesem i u početku sam bila i izgubljena i prestrašena, ali vrlo brzo sam shvatila da sam se spasila, da sam stvorila ugodniju atmosferu i sebi i djetetu i da se napokon veselim životu u novim okolnostima.
Nestalo je težine, sve ima neku novu boju

[Blackmore]

Moja rastava je bila davno. Ponekad imam osjećaj kao da je bila prije 300 godina, u nekom drugom životu. Neki dan me netko pitao "kad ste se vi ono razveli?"... jebate, trebao sam računati na kalendar da zbrojim godine.
U svakom slučaju, rastavu računam kao svoj drugi roćkas. Sa odmakom vremena zahvalan sam sebi i Bogu što mi je dao snage i volje odlučiti se na taj korak. Dugo je to visilo u zraku i bilo je pitanje vremena ali se čovjek preispituje, introspekcija, introjekcija, retrospekcija, šbbkbb... Jedino što mogu reći sigurno - nikad nije pravo vrijeme, uvijek je teško, uvijek je zajebano ali je vrijedilo!
A moj život aftermath? Otišao je 360 stupnjeva u svim smjerovima. Onako kako meridijani kreću sa sjevernog ili južnog pola... tako sam ja ugrabio svoj život.
Da li sam ikada požalio?
Ne.

[Štokrlica]

Don`t cry kaže:

Naime, ja se bojim da je ovo što osjećam zadnjih par godina neki moj hir ili kriza srednjih godina pa se bojim prekinuti brak tj. to nešto što je više šuplje nego cijelo.

Ti iz nekog razloga nisi sigurna u svoju odluku,
no to što je netko požalio ili nije tebi ne govori ništa.

Hir ne traje nekoliko godina, a te neke srednje godine bi ti trebale jamčiti da razmišljaš zrelo i odgovorno...

[harpy]

Štokrlica kaže:

Ti iz nekog razloga nisi sigurna u svoju odluku,
no to što je netko požalio ili nije tebi ne govori ništa.

Hir ne traje nekoliko godina, a te neke srednje godine bi ti trebale jamčiti da razmišljaš zrelo i odgovorno...

Meni je jako čudna uopće ta mogućnost da netko stvarno požali.
Ako su u braku i djeca, a u slučaju Don't jesu, onda se odluka o razvodu sigurno nije pojavila preko noći ni nakon žešće svađe oko čarapa na podu.
Puno je tu razmišljanja i prevrtanja u glavi prije nego se u razvod krene, a, na kraju krajeva, ako je i sporazuman i miran, traje barem 7-8 mjeseci, pa i za to vrijeme možeš mozgat, ako ti nije bilo dovoljno.
To žaljenje zbog odluke nakon što je sve već gotovo mi više djeluje kao posljedica nekih nerealnih očekivanja ljudi da ih nakon razvoda isti dan iza ugla čeka divni novi život bez tereta u vidu bivših, cvjetna livada novih emocija i ne znam što sve ne.
Ili očekivanje da izjednog braka uletiš odmah u drugi, koji će naravno biti bajka.
Pa kad se to ne dogodi, ne znaš što bi sa sobom, pa ti se i ono prije čini bolje.
Nisam i nikada neću požaliti.
Jer su moje emocije prema bivšem mužu umrle odavno i ne mogu zamisliti da bih žalila za lošim brakom samo zato što sam imala više novaca, nekoga tko bi mi pomogao po kući, dodao pivu kad mi se ne da ustat s kauča ili što već, ukratko, da bih žalila za nekim okvirom koji je bio samo navika i komoditet da ne moram baš o svemu sama voditi računa i da se ponekad mogu pravit i luda

[Don`t cry]

harpy kaže:

Evo, znaš i ti mene s druge teme, pa znaš i da sam i sama razvlačila to ko žvaku iz milijun razloga, tj. izgovora zbor raznih strahova koje sam imala i razmišljanja da nije toliko loše, a bilo je itekako loše i to vidim tek sad kada sam se stvarno i rastala.
Odluka nije bila laka, trebalo mi je i vremena da je donesem i u početku sam bila i izgubljena i prestrašena, ali vrlo brzo sam shvatila da sam se spasila, da sam stvorila ugodniju atmosferu i sebi i djetetu i da se napokon veselim životu u novim okolnostima.
Nestalo je težine, sve ima neku novu boju

boldano prvo, uvjeravam sebe u to već par godina;

boldano drugo, to je ono što želim, jer osjećam da je atmosfera debelo debelo nategnuta. osjećam grč u želucu prečesto kad je kod kuće i veselim se kad ide na put i mislim da djeci mogu, zapravo dužna sam, omogućiti opušteniju atmosferu

[Don`t cry]

Štokrlica kaže:

Ti iz nekog razloga nisi sigurna u svoju odluku,
no to što je netko požalio ili nije tebi ne govori ništa.

Hir ne traje nekoliko godina, a te neke srednje godine bi ti trebale jamčiti da razmišljaš zrelo i odgovorno...

nisam sigurna, naravno, stalno mislim da sam ja u krivu i da sam zabrijala je ipak je on skroz normalan i blabla....


A ZAPRAVO, kad sam neki dan napisala na papir ispalo je da baš i ne razgovaramo previše, da se često svađamo, da mi ide na živce njegova odsutnost iako je fizički prisutan tj. leži na kauču i gleda tv, da me muči osjećaj da ga ne zanimam, da mi nije rekao nešto lijepo već sto godina, da sad više ni ja nisam zainteresirana za seks s njim (a to nam je problem već godinama) itd itd

[Štokrlica]

Don`t cry kaže:

boldano drugo, to je ono što želim, jer osjećam da je atmosfera debelo debelo nategnuta. osjećam grč u želucu prečesto kad je kod kuće i veselim se kad ide na put i mislim da djeci mogu, zapravo dužna sam, omogućiti opušteniju atmosferu

Sjećam se jedne situacije...trebali smo stići od točke A do točke B, ja vozim (on nije pijan)...i sad ja odma kažem ja tim putem ne znam, al ako ćeš me navigirat može i krenemo mi...ugl. ispalo je da ni on ne zna...
I sad umjesto da se zajedno nasmijemo, komentiramo, stanemo i pitamo on krene mene jebat u mozak kaj idem tim putem ak ne znam, on je mislio da ondje odemo ravno al sam ja dala žmigavac...ja ko zadnja šupendara...pa ok vratit ću se ako misliš da treba ravno...a on na mene da on niš ne misli, da kak sam nesposobna....

U tom trenutku se u meni slomilo, zašutjela sam, stala, pitala za smjer, došla do odredišta i shvatila da je kraj...moja mama je bila s nama, žena koja u 15 god. nikada nije rekla riječ o našem odnosu ....tad me nazvala i rekla dobro ga trpiš.

Jednostavno uvidiš koliko ta osoba remeti tvoj svakodnevni mir, narušava harmoniju u odnosu tebe s drugim članovima obitelji....

[Alčak]

NIKAD!

Nikad necu zaboraviti onaj lijepi osjecaj kad sam dosao kuci, a nje nema.... pa sutradan sa sinom na picu

[Don`t cry]

Štokrlica kaže:

Jednostavno uvidiš koliko ta osoba remeti tvoj svakodnevni mir, narušava harmoniju u odnosu tebe s drugim članovima obitelji....

da, točno to..
a situacija koju si opisala, baš neki dan sam pomislila da ne može biti normalno da se ničemu ne možemo nasmijati nego uvijek netko mora biti krivac..

[harpy]

Don`t cry kaže:

boldano prvo, uvjeravam sebe u to već par godina;

boldano drugo, to je ono što želim, jer osjećam da je atmosfera debelo debelo nategnuta. osjećam grč u želucu prečesto kad je kod kuće i veselim se kad ide na put i mislim da djeci mogu, zapravo dužna sam, omogućiti opušteniju atmosferu

Ja, naravno, ne mogu tebi reći kako će kod tebe sve to izgledati.
Ali ovo sa grčem u želucu i veseljem kad ga nema mi je itekako poznato, iako kod nas nije bilo nikakvih svađa ni namjernog ignoriranja samo situacija da nismo više imali jedno drugome što reći, nego se svak držao svoje sobe i svog tv-a.
Dugo sam mislila da će djetetu biti teško zbog tate, jer je jako empatičan i veliki emotivac, često se i postavljao u nekakvu ulogu njegovog odvjetnika, ali onda sam shvatila da je to stvarno nezdrava situacija za dijete.
Da klinac brani odraslog čovjeka, da bolje rezonira od njega, da hoda po kući na prstima jer ovaj stalno spava itd., itd.
Sada je već sve puno opuštenije u kući.

[Nighttrain]

Ja jesam. I ja sam se rastao iz hira jer sam mislio da ce mi s nekim drugim biti bolje. Na kraju je ispalo jos i gore nego sto sam imao u braku. Sad sam sam ko pes i vidim da sam pogrijesio.
Tebi ce vjerojatno biti lakse jer ce djeca ostati s tobom i neces se svako jutro buditi sama i gledati u zid.
To mi najvise fali.
Godinu dana ima kako sam odselio i nikako se naviknuti na ovakav zivot. Znam da bih se morao pomaknuti ali jednostavno ne ide. Od te rastave jedino imam alimentaciju i racun za shrinka.

[PureNitro]

Na početku (nakon razvoda) mi je bilo jako teško i žalo sam kaj je tako ispalo.No sada sam zadovoljan. Ono počinjem kak bi se reklo živit punim plućima. I zapravo sam zahvalan bivšoj. A velik dio onoga kaj me mućilo u proteklo vrijeme je zapravo moj povređeni ego. Djecu viđam puuno a isto tako trudim se da ih i bivša viđa puno odnosno da su djeca zadovoljna. Vraćam se u fokus normalnog života. Ono kobeljam se i glavna preukupacija su mi povećanje prihoda i kvalitetno provođenje vremena s djecom. S bivšom pokušavam održat norm odnos -- što je ponekad prva umjetnost (primjetio sam da je samo moje postojanje iritira), a najviše zbog djece jer su ona u nekakvom trokutu kad smo mi u lošim odnosima.
A na staro se nebi vratio nikada.
Kak bi Antić rekal.
Sve se može sve se može
Samo ne u bivše kože.

[Triny]

Da mi je ponekad žao, je. Al požalila nisam.
Godinu je dana prošlo, atmosfera u kući bila je katastrofa. S grčem u želucu sam svaki dan išla doma. Ništa me više nije veselilo raditi s njim, samo sam gledala kako ću ga izbjeći.
Ono što sam rekla da mi je ponekad žao, najviše je zbog djece. Oni na kraju najviše pate, iako ovi moji stvarno nisu imali nekih problema, viđaju tatu svaki dan i dalje i imamo ok odnos. Ali to zajedništvo im fali.
A ja, meni se otvorilo svemirsko prostranstvo. Ne moram više za svaku stvar razgovarati s mrgudom, ne mora sve biti po špagi, mogu se glupirati s djecom kad i kako hoću, veseliti i smijati. Mogu ostati na poslu do kad hoću bez prigovaranja i raditi na sebi, i svojoj karijeri. Meni je on bio uteg, i to vrlo mrgudni uteg.

Zna tu biti teških trenutaka, samoće, nesigurnosti i slično, ali sve u svemu, ja sam se preporodila

[hardy]

Ja nikada nisam požalila ...ni moment...ni prvi ni drugi put...obojica su u mom životu imali svoje vrijeme i svoje razloge za postojanje u to vrijeme.
Ništa ne bih mijenjala...sve se događalo za razlogom
Jedino iz iskustva mogu reći da djeci pada mrvicu lakše sve to kad su manja...

Nighttrain kaže:

Ja jesam. I ja sam se rastao iz hira jer sam mislio da ce mi s nekim drugim biti bolje. Na kraju je ispalo jos i gore nego sto sam imao u braku. Sad sam sam ko pes i vidim da sam pogrijesio.
Tebi ce vjerojatno biti lakse jer ce djeca ostati s tobom i neces se svako jutro buditi sama i gledati u zid.
To mi najvise fali.
Godinu dana ima kako sam odselio i nikako se naviknuti na ovakav zivot. Znam da bih se morao pomaknuti ali jednostavno ne ide. Od te rastave jedino imam alimentaciju i racun za shrinka.

Ovo je tako divno pročitati...nemaš pojma:klap:

[-honey-]

Don`t cry kaže:

naslov sve govori pa pišite

Naime, ja se bojim da je ovo što osjećam zadnjih par godina neki moj hir ili kriza srednjih godina pa se bojim prekinuti brak tj. to nešto što je više šuplje nego cijelo.
Već me neki znaju s drugih tema jer razvlačim sve to skupa kao žvaku pa bi mi stvarno dobro došlo par stvarnih iskustava

Ne znam sad za tu žvaku koju razvlačiš, al svaki je slučaj jedinstven i mislim da ti ni 100%-ni negativan odgovor na pitanje iz naslova ne bi trebao biti relevantan. Većina ljudi će ti naime reći da nikad nisu požalili, a jel to samozavaravanje ili istina to nekad ne znaju ni sami. Btw oni koji su imali krize pa ih prebrodili te ostali u braku, neće ni pisati na takvoj temi a možda bi napisali upravo suprotno.
Postoje doduše neke stvari oko kojih se općenito nema kaj za razmišljati (eto baš sam nekaj na jednoj od njih i napisala) a to je npr- nasilje, verbalno i/ili fizičko, alkoholizam, narkomanija ili neka druga teška ovisnost, kriminal itd, dakle devijantna ponašanja partnera za kojima osoba koja želi razvod nikad ne požali
Ja osobno nisam požalila za razvode, neko vrijeme sam se doduše grizla zbog prekida jednih zaruka, ali za razvod mi nikad ne bi bilo žao jer, uostalom, takve odluke se ne donose preko noći i u afektu.

Don`t cry kaže:

osjećam grč u želucu prečesto kad je kod kuće i veselim se kad ide na put

Ak je tako i kako vidim iz drugih postova da nema ljubavi i poštovanja -uzajamnog, onda nemaš za čim žaliti.

[BlackLotus]

najviše žalim za onim divnim popodnevima kad bih se vratila kući s djetetom nakon vrtića i faxa u 15:00 i našla ga u krevetu, a on onako divan, snen, ko anđelčić nakon što je cijelu noć igro igrice me milim glasom priupita "Jel ima što za ručak?!?!"

[harpy]

BlackLotus kaže:

najviše žalim za onim divnim popodnevima kad bih se vratila kući s djetetom nakon vrtića i faxa u 15:00 i našla ga u krevetu, a on onako divan, snen, ko anđelčić nakon što je cijelu noć igro igrice me milim glasom priupita "Jel ima što za ručak?!?!"

Kome to ne bi nedostajalo ?
Jos da te tukao i vrijedjao, to bi ti tek nedostajalo.
Nisu svi sposobni zivjet sa sobom, bez necije cizme i direktiva.
Takvima treba muzic ili zenica da si kljucaju oci i imaju zbog cega cendrat dok ne riknu.
Mi ostali mozemo zivjet svoje isprazne zivote bez autoriteta i uputa za prezivljavanje

[-honey-]

Ona gore izjava koju si komentirala mi se ne čini sama po sebi nekaj tak prestrašnoga, tak napisano je skoro pa herzlich nedoraslo dijete očito, al s ovim si u pravu:

harpy kaže:

Nisu svi sposobni zivjet sa sobom, bez necije cizme i direktiva.

Moj ex frend je između jedne fakat super žene u svakom pogledu i pokvarene rospije odabrao drugu (ex frend je zato kaj je i kćer odbacio zbog te iste rospije ) tako mu je bilo lakše, da ona o svemu odlučuje a on glumi pokornu žrtvu koja ne treba ni o čemu brinuti nego samo izvršavat naredbe i ako nekaj ne bude dobro nije on kriv. Papak

[harpy]

-honey- kaže:

Ona gore izjava koju si komentirala mi se ne čini sama po sebi nekaj tak prestrašnoga, tak napisano je skoro pa herzlich nedoraslo dijete očito, al s ovim si u pravu:



Moj ex frend je između jedne fakat super žene u svakom pogledu i pokvarene rospije odabrao drugu (ex frend je zato kaj je i kćer odbacio zbog te iste rospije ) tako mu je bilo lakše, da ona o svemu odlučuje a on glumi pokornu žrtvu koja ne treba ni o čemu brinuti nego samo izvršavat naredbe i ako nekaj ne bude dobro nije on kriv. Papak

Takvima je najbolje da se drze mamice.
Umjesto da drugima seru po dvoristu, a na kraju se ionako mamici i vrate kad se vise nikome ne da s njima zajebavat