Osho Rajneesh

[planinar]

oliver_haddo kaže:

Sedmi tip čoveka je apsolutna misterija, neobično običan, ali vrlo
tajanstven. Buda, Lao Cu, Gurđijev, to su ljudi sedmog tipa. No, o njima se
ništa ne može reći.

O njima se može reći - da se ništa ne može reći...
Život nadmašuje riječi, a ovo su samo riječi.

[oliver_haddo]

Osho – Vygian Bhairav Tantra, knjiga 1, poglavlje 39, 28 februar 1973,
Woodlands, Bombay, India

Druga tehnika:
KUDA GOD TI UM LUTA, UNUTRA ILI SPOLJA,
BAŠ NA OVOM MESTU,
OVO.


Ovaj um je ulaz – sam ovaj um. Kuda god da luta, šta god da misli,
kontemplira, sanja, sam um, upravo ovog trenutka, jesu varata. Ovo je vrlo
revolucionarni metod zato što nikad ne mislimo da je običan um vrata. Mi
mislimo da neki superum – Buda ili Isus – može ući – da oni imaju neki
natčovečanski um. Baš ovaj um koji imate – ovaj um koji nastavlja da sanja
i izmišlja relevantne ili irelevantne misli, koji je pretrpan od ružnih
želja, strasti, ljutnje, pohlepe, svega što se osuđuje, što postoji van
vaše kontrole, što vas vuče tamo amo, što vas gura tamo i onamo, stalno
ludnica – baš ovaj um, kaže ova sutra, je ulaz. Ma gde da vam um luta – ma
gde, upamtite; objekt nije relevantan – ma gde da um luta, unutra ili
napolju – BAŠ NA OVOM MESTU, OVO.
Mnoge stvari se moraju razumeti. Prvo, običan um nije tako običan kako
mislimo. Običan um nije nepovezan sa univerzalnim umom: on je njegov deo.
Njegovi koreni se spuštaju do samog središta postojanja; inače, vas ne može
biti. Čak i grešnik je ukorenjen u božanskom; inače ga ne može biti. Čak i
ako đavo postoji, njega ne može biti bez podrške božanskog.
Sama egzistencija je moguća samo zato što je ukorenjena u biću. Vaš um
sanja, zamišlja luta, napet, u muci, u jadu. Ma koliko se kretao i ma kuda
išao, on ostaje ukorenjen u totalnosti. Drugo nije moguće. Ne možete otići
od postojanja; to je nemoguće. Upravo u ovom trenutku, vi ste ukorenjeni u
tome.
Dakle, šta da se radi? Ako smo upravo ovog trenutka ukorenjeni u tome, onda
će se egoističnom umu učiniti da ništa ne treba raditi. Mi smo već
božanski, pa čemu tolika larma? Ukorenjeni ste u božanskom ali niste svesni
te činjenice. Kad um luta, postoje dve stvari – um i lutanje, objekti u umu
i sam um, oblaci koji lutaju po nebu i nebo. Postoje dve stvari – oblaci i
nebo.
Ponekad se to može dogoditi, događa se da ima tako puno oblaka da nebo
iščezne, ne možete ga videti. Ali čak i ako ga ne možete videti, ono nije
iščezlo; ono ne može iščeznuti. Nema načina da se pomogne nebu da iščezne.
Ono je tu; skriveno ili neskriveno, vidljivo ili nevidljivo, ono je tu.
Ali oblaci takođe postoje. Ako obratite pažnju na oblake, nebo je iščezlo.
Ako obratite pažnju na nbo, oblaci su samo slučajni, oni dolaze i odlaze.
Ne morate biti previše zabrinuti zbog njih. Oni dolaze i odlaze. Oni su
dolazili, odlazili. Nisu uništavali nebo, čak ni jedan pedalj, nisu
zaprljali nebo; nisu ga čak ni dotakli. Nebo ostaje devičansko.
Kad vam um luta, postoje dve stvari: prvo su oblaci, misli, objekti,
likovi, a drugo je svest, sam um. Ako previše obraćate pažnju na oblake, na
objekte, misli, likove, zaboravili ste nebo. Zaboravili ste domaćina;
postali ste previše zainteresovani za gosta. Te misli, likovi, lutanje,
samo su gosti. Ako se fokusirate na goste, zaboravljate svoje sopstveno
postojanje. Pomerite fokus sa gostiju na domaćina, sa oblaka na nebo.
Uradite to praktično.
Pojavi se seksualna želja: to je oblak. Ili, pojavi se pohlepa da imate
veću kuću: to je oblak. Možete postati tako opsednuti time da potpuno
zabporavljate kome se to pojavilo; kome se to dogodilo. Ko je iza toga? Po
kojem nebu se taj oblak kreće? Setite se tog neba, i iznenada, oblak
nestaje. Treba vam samo pomeranje fokusa sa objekta na subjekt, sa spoljnog
na unutrašnje, sa oblaka na nebo, sa gosta na domaćina – samo promena
fokusa.

[oliver_haddo]

Lin-Chi, jedan Zen Učitelj, je govorio. Neko reče iz gomile: „Odgovori mi
samo na jedno pitanje: Ko sam ja?“
Lin-Chi prestade da govori. Svi su pažljivo iščekivali. Koji odgovor će on
dati? Međutim, on nije odgovorio. Ustaao je sa svoje stolice, išao, došao
do čoveka. Svi okupljeni su postali pažljivi, budni. Nisu čak ni disali.
Šta će on učiniti? Trebalo je da odgovori sa one stolice; nije bilo
potrebe. Čovek se uplašio, a Lin-Chi mu je prilazio sa svojim prodornim
očima. Dohvatio je čoveka za revere, prodrmao ga i zatražio: „Zatvori oči!
I seti se ko postavlja ovo pitanje, ’Ko sam ja?’“ Čovek je zatvorio oči –
uplašen, naravno, ušao je unutra da nađe ko je taj koji je postavio ovo
pitanje, i nije se vratio.
Gomila je čekala i čekala i čekala. Lice mu je postalo tiho, smireno,
mirno. Onda je Lin-Či morao opet da ga prodrma: „Sad izaći i reci svima:
’Ko sam ja?’“
Šovek poče da se smeje pa reče: „Kakav čudesan način odgovaranja na
pitanje. No ako me sad neko pita ovo, ja ću uraditi isto to. Ne mogu
odgovoriti.“
Bilo je to samo pomeranje fokusa. Postavite pitanje „Ko sam ja?“ i vaš um
se fokusira na to pitanje, a odgovor je skriven upravo iza pitanja u onome
koji pita.
Promenite fokus, vratite se sebi.
Ova sutra kaže: KUDA GOD TI UM LUTA, UNUTRA ILI SPOLJA, BAŠ NA OVOM MESTU,
OVO. Pomerite se sa oobjekata, na sam um, i više niste običan um. Vi ste
obični zbog objekata. Iznenada, sami postanete Buda. Već ste Buda, samo ste
opterećeni mnogim oblacima. I ne samo da ste opterećeni: vi se hvatate za
svoje oblake, nećete da im dopustite da odu. Mislite da su oblaci vaša
svojina. Mislite da što više imate, to bolje, da ste bogatiji. . A čitavo
vaše nebo, vaš unutrašnji prostor, samo je skriveno. Na neki način, ono je
iščezlo usred oblaka i oblaci su postali vaš život. Život oblaka je sansara
– svet.
Ovo se može dogoditi i čak i u jednom jedinom trenu, ova promena fokusa – i
to se uvek događa iznenada. Neću reći da ne morate ništa da činite pa će se
to dogoditi iznenada; moraćete mnogo da učinite. Ali to se uopšte neće
dogoditi postepeno. Moraćete da činite i činite i činite, i jednog dana,
iznenada, dođe trenutsk kad ste na pravoj temperaturi da isparite.
Iznenada, nema vode; isparila je. Iznenada, niste u objektu. Oči vam nisu
fokusrane na oblake. Izneneda, one su se okrenule ka unutra, prema
unutrašnjem prostoru.
Nikad se ne događa postepeno da se jedan deo vaših očiju okrenuo ka unutra,
a jedan deo gleda u spoljašnje oblake – niti se to događa u procentima, da
ste sad deset posto postali unutrašnji, a devedeset posto spoljašnji, sad
dvadeset posto unutrašnji i osamdeset posto spoljašnji – ne! Kad se dogodi,
to se događa stopostotno, jer ne možete deliti svoje fokusiranje.
Ili vidite objekte ili vidite sebe – ili svet ili BRAHMAN. Možete se
vratiti svetu, možete opet promeniti fokus; vi ste gospodar. Zaista, tek
sada ste gospodar, kad možete menjati svoj fokus kako vam se sviđa.
Sećam se Marpe, jednog tibetanskog mistika. Kad je realizovao, kad je
postao Buda, kad se okrenuo ka unutra, kad se susreo sa uutrašnjim
prostorom – beskonačnošću neko ga je upitao: „Marpa, kako ti je sada?“
Marpin odgovor je izuzetan. Nijedan Buda nije tako odgovorio. Marpa je
rekao: „Nesrećan kao i pre.“
Čovek je bio zbunjen. Rekao je: „Neserćan kao pre?“
Ali Marpa se nasmeja. On reče: „Da, ali sa jednom razlikom, a razlika je da
je sad nesreća doborovljna. Ponekad, tek da probam svet, krenem ka spolja,
ali sad sam ja gospodar. Svakog trenutka mogu krenuti ka unutra, i dobro je
kretati se u polaritetima. Onda čovek ostaje živ, ja se mogu kretati!“
Marpa je rekao: „Sad se mogu kretati. Ponekd se krećem u jadima, ali sad ti
jadi nisu nešto što se događa meni, ja se njima događam i ostajem
nedodirnut.“ Naravno kad idete dobrovoljno, ostajete nedodirnuti.
Jednom kad saznate kako da pomerite fokus ka unutra, možete se vratiti
svetu. Svaki Buda se vratio svetu. Opet se fokusira, ali sad onaj
unutrašnji čovek ima drugačiji kvalitet. On zna da je ovo njegovo
fokusiranje. Ovi oblaci se smeju kretati, ovi oblaci nisu gospodari; oni ne
mogu da gospodare nad vama. Vi ih dopuštate i to je divno. Ponekad, kad je
nebo ispunjeno oblacima, to je lepo. Ako ostane i samo nebo, oblacima se
može dopustiti da se kreću. Problem se javlja samo kad nebo zaboravi sebe i
postoje samo oblaci. Onda sve postane ružno jer je izgubljena sloboda.
Ova sutra je lepa. KUDA GOD TI UM LUTA, UNUTRA ILI SPOLJA, BAŠ NA OVOM
MESTU, OVO. Ova sutra je duboko korišćena u Zen tradiciji. Zen kaže da je
vaš obični um Buda-um. Dok jedete, vi ste Buda, dok spavate, vi ste Buda;
dok nosite vodu sa izvora, vi ste Buda. Vi jeste! Noseći vodu sa bunara,
jedući hranu, ležeći na krevetu, vi ste Buda. Neshvatljivo! Izgleda
zbunjujuće, ali to je istina.
Ako, kad nosite vodu, prosto nosite vodu, ako od toga ne pravite nikakav
problem i prosto nosite vodu, ako vam je um bez oblaka i nebo prazno, ako
samo nosite vodu, onda ste Buda. Dok jedete, samo jedite ne čineći ništa
drugo. Kad jedemo, mi činimo hiljade i hiljade stvari. Um možda uopšte nije
tu. Vaše telo može jesti baš kao robot, vaš um može biti negde drugo.
Jedan student je bio ovde pre nekoliko dana. Njegov ispit se približava,
došao je da me pita: „Jako sam zbunjen i problem je ovaj: zaljubio sam se u
jednu devojku. Kad sam sa devojkom mislim o ispitu, a dok čitam, msilim
samo o devojci. Dakle, šta da radim? Dok čitam, studiram, nisam tu, sa tom
devojkom sam u svojoj mašti. A sa svojom devojkom, nikad nisam sa njom;
mislim o svojim problemima, o svom ispitu koji se primiče. Znači, sve je
postalo jedna zbrka.“
Svi smo tako postali zbrka, ne samo taj momak. Dok ste u kancelariji
mislite o kući; dok ste u kući, vi ste u kancelariji. A ne mpžete činiti
tako nešo magično. Dok ste u kući, možete biti samo u kući, ne možete biti
u kancelariji. Ako ste u kancelariji, onda niste pri sebi, onda ste
otkačeni. Onda sve dođe kao sve drugo. Onda ništa nije jasno. I taj um je
problem.
Dok uzimate vodu sa izvora, dok nosite vodu sa izvora, ako prosto vršite
ovaj prosti čin, vi ste Buda. Tako mnogo puta, kad odete kod Zen Učitelja
pa ih pitate: „Šta VI radite? Koja je vaša SADHANA? Koja je vaša
meditacija?“ Oni će reći: „Kad nam se spava, mi spavamo. Kad smo gladni, mi
jedemo. I to je sve, nema druge SADHANE.“ Međutim, ovo je vrlo naporno.
Izgleda prosto: ako, dok jedete, možete samo jesti, ako, dok sedite, možete
samo sedeti – ne čineći ništa drugo, ako možete ostati sa trenutkom i ne
udaljavati se od njega, ako možete da se prožimate sa trenutkom bez
budućnosti, bez prošlosti, ako je ovaj trenutak sada jedino postojanje,
onda ste Buda. Sam ovaj um postaje Buda-um.
Kad vam um luta, ne pokušavajte da ga zaustavljate. Umesto toga, postanite
svesni neba. Kad um luta,ne pokušavajte da ga zaustavljate, ne pokušavajte
da ga dovodite do neke tačke, do neke koncentracije – ne! Dopustite mu da
luta, ali nemojte obraćati veliku pažnju na to lutaje – jer budući za ili
protiv, vi ostajete zainteresovani za to lutanje.
Setite se neba, dopustite lutanje, i samo kažite: „U redu. „To je samo
promet na putu. Mnogi ljudi se kreću ovim ili onim putem. Isti promet se
događa u umu. Ja sam samo nebo, nisam oblak. „Osetite to, pamtite to, i
ostanite u tome. Pre ili kasnije, osetićete da oblaci usporavaju i da ima
većih razmaka između oblaka. Nisu tako tamni, nisu tako gusti. Brzina se
smanjila pa se intervali mogu videti i u nebo se može pogledati. Nastavite
da se osećate kao nebo a ne kao oblaci. Pre ili kasnije, jednog dana, u
jednom pravom trenutku kad vam se fokus zaista pomerio ka unutra, oblaci će
iščeznuti, i vi ste nebo, uvek čisto nebo, uvek devičansko nebo.
Jednom kad spoznate ovo devičanstvo, možete se vratiti oblacima, svetu
oblaka. Onda taj svet ima svoju sopstvenu slobodu. Možete se kretati u
njemu, ali sada ste gospodar. Svet nije loš; svet kao gospodar je problem.
Kad ste vi gospodar, možete se kretati u njemu. Tada svet ima svoju lepotu.
On je lep, mio, ali treba da spoznate tu lepotu i tu milinu kao gospodar
iznutra.

[oliver_haddo]

Treća tehnika:

KAD SI POTPUNO SVESTAN KROZ NEKO ČULO, ODRŽI SE U TOJ SVESNOSTI.

Vi gledate kroz oči. Setite se, vi vidite KROZ svoje oči. Oči ne mogu
videti; vi vidite kroz njih. Vidioc je skriven iza, oči su samo otvor, samo
prozori. Ali mi nastavljamo da mislimo da vidimo očima, nastavljamo da
mislimo da čujemo ušima. Niko nikad nije čuo ušima. Vi čujete KROZ uši, ne
ušima. Onaj koji čuje, skriven je iza. Uši su samo receptivni organi
Ja vas dodirnem, , nežno vas dodirnem, stisak ruke. Ne dodiruje vas ruka;
ja vas dodirujem, posredstvom ruke. Ruka je samo instrumentalna, tako može
biti dve vrste dodira – kad vas zaista dodirujem ili kad samo izbegavam
dodir. Mogu vam dodirnuti ruku i izbeći dodir. Mogu da ne budem tu u svojoj
ruci, možda sam se povukao. Pokušajte ovo, i imaćete drugačiji udaljeni
osećaj. Stavite ruku na nekoga i povucite se. Mrtva ruka je tu, vi niste. .
A ako je drugi osetljiv, on će osetiti mrtvu ruku. Osetiće seuvređen. Vi
obmanjujete; vi samo pokazujete da dodirujete, a ne dodirujete.
Žene su veoma osetljive u vezi s tim; ne možete ih obmanjivati. One imaju
veću osetljivost na dodir, na telesni dodir, zato one znaju. Muž može
pričati lepe stvari. Možda je doneo cveće i govori: „Volim te,“ ali njegov
dodir će pokazati da nije tu. A žene imaju instinktivni osećaj kad ste s
njima, a kad niste s njima. Teško ih je obmanuti osim ako niste gospodar.
Ako niste gospodar svog sopstvenog jastva, ne možete ih obmanjivati. No,
gospodar ne bi voleo da postane muž, to je teškoća. Šta god govorili biće
lažno, vaš dodir će to pokazivati. Deca su jako osetljiva. Ne možete ih
obmanjivati. Možete ih tapšati po glavi , ali oni znaju da je ovo mrtvo
tapšanje. Ako vam ruka nije enegrija koja teče, nežna energija, oni znaju.
Onda je to baš kao da se koristi nešto mrtvo. Kad ste prisutni u svojoj
ruci svojom totalnošću, kad ste krenuli, kad je vaše središte postojanja
došlo do ruke, kad vam je duša tu, onda dodir ima drugačiji kvalitet.
Ova sutra kaže da su čula samo vrata, prijemne stanice, medijumi,
instrumenti, receptori. Vi ste skriveni iza. KAD SI POTPUNO SVESTAN KROZ
NEKO ČULO, ODRŽI SE U TOJ SVESNOSTI. Dok slušate muziku, ne zaboravljajte
sebe u uhu, ne gubite sebe u uhu. Pamtite svest koja je skrivena iza.
Budite budni! Dok gledate neklog... Pokušajte to. Možete to pokušati upravo
sada, gledajući u mene. Šta se događa? Možete gledati u mene očima, a kad
kažem ’očima,“ to znači da niste svesni da ste vi skriveni iza očiju.
Možete gledati u mene kroz oči, a kad kažem „kroz oči,“ onda su oči samo
između vas i mene. Vi stojite tu iza očiju, baš kao da neko gleda kroz
prozor ili naočare.
Da li ste videli nekog referenta u banci koji gleda preko svojih naočara?
Naočare su skliznule niz nos, i on gleda. Samo gledajte tako u mene, ka
meni, kao da gledate preko očiju, kao da su oči skliznule malo niz nos, a
vi stojite iza gledajući u mene. Iznenada ćete osetiti promenu u kvaliettu.
Vaš fokus se menja; oči postaju samo vrata. Ovo postaje meditacija
Dok slušate, samo slušajte kroz uši i ostanite svesni svog unutrašnjeg
središta. Kad dodirujete, samo dodirujte kroz ruku i pamtite onog
unutrašnjeg koji je skriven iza. Iz bilo kog čula možete imati osećaj
unutrašnjeg središta, i svako čulo ide do unutrašnjeg središta. To se mora
saopštavati. Zbog toga, kad me vidite i kad me čujete, kad me vidite kroz
oči i čujete kroz uši, duboko unutra znate da vidite istog čoveka koga
takođe čujete.
Ako imam neki telesni zadah, vaš nos će to osetiti. Tada tri različita čula
saopštavaju jednom centru. Zbog toga, možete koordinirati. Inače, biće
teško. Ako vaše oči vide a uši čuju, biće teško znati da li čujete istog
čoveka koga vidite ili dva različita čoveka’, jer ta dva čula su različita
i ona se niakd ne susreću.
Vaše oči nikad nisu znale za vaše uši, a vaše uši nikad nisu čule za vaše
oči. Oni ne znaju jedno za drugo, nikad se nisu sreli; nisu se čak ni
predstavili.
Pa kako sve to postane združeno? Uši čuju, oči vide, ruke dodiruju, nos
oseća miris, i iznenada, negde tamo unutra, vi znate da je ovo isti čovek
koga čujete i vidite i dodirujete i mirišete. Ovaj koji zna je različit od
čula. Svako čulo saopštava ovom koji zna, i u tog znalca, u to središte,
sve pada, uklapa se i postaje jedno. Ovo je čudesno.
Ja sam jedno, izvan vas. Ja sam jedno! Moje telo i telesna prisutnost, moj
telesni zadah, moj govor, su jedno. Vaša čula će me podeliti. Vaše uši će
saopštiti ako kažem nešto, nos će vam saopštiti ako postoji neki miris, oči
će vam saopštiti ako mogu biti viđen i ako sam vidljiv. Oni će me podeliti
na delove. Ali opet, negde unutar vas, ja ću postati jedno. Tamo gde ja
postajem jedno u vama je središte vašeg postojanja. Ovo je vaša svest, a vi
ste to zaboravili potpuno. Ova zaboravnost je neznanje, a svest će otvoriti
vrata samospoznaje. I ne možete znati sebe na neki drugi način.
KAD SI POTPUNO SVESTAN KROZ NEKO ČULO, ODRŽI SE U TOJ SVESNOSTI. Ostanite s
tom svešću; drtžite se u toj svesti; ostanite budni. Teško je u početku. Mi
nastavljamo da spavamo, i čini se da je naporno gledati kroz te ooči Lako
je gledati „očima.“ U početku ćete osećati izvesnu napetost – ako pokušate
da gledate kroz oči. Ne samo da ćete osetiti naprezannje; osoba koju
gledate će takođe osetiti naprezanje. Ako gledate nekog kroz oči, on će
oseiti kao da neovalšćeno stupate na njegovu teritoriju, kao da činite
nešto nepristojno. Ako gledate kroz oči, drugi će iznenada postati svestan
da činite nešto neumesno, jer pogled će vam postati prodoran, pogled će
vam ići dublje. Ako to dolazi iz vaše dubine, prodreće u dubinu drugog.
Zbog toga društvo ima ugrađenu bezbednost: nemojte gledati suviše duboko u
bilo koga, osim ako niste u ljubavi. Ako ste u ljubavi. Ako ste u ljubavi,
možete pogledati duboko u drugog; možete prodreti do same dubine, jer drugi
nije uplašen. Drugi može biti nag, potpuno nag, drugi može biti ranjiv,
drugi može biti otvoren prema vama. Ali, obično, ako niste u ljubavi, ne
dopušta vam se da gledate direktno, da gledate prodorno.
U Indiji, osobu koja gleda na taj način, prodorno, u nekoga, nazivaju
LUCHCHA. LUCHCHA znači vidioc. Reč LUCHCHA dolazi od LOCHAN; LOCHAN znači
oči, a LUCHCHA znači onaj ko postaje oči prema vama. Zato, nemojte to
pokušavati na nekome koga ne poznajete; on će misliti da ste LUCHCHA.
Pokušajte prvo sa objektima – nekim cvetom, drvetom, zvezdama u noći. Oni
neće osećati da ulazimo nevlašćeno na njihovu teritoriju i neće
prigovarati.
Umesto toga, njima će se to svideti i osećaće se jako dobro i zahvalno.
Najpre pokušajte sa nima, onda sa osobama koje vole - svojom ženom, decom.
Ponekad uzmite svoje dete u krilo i gledajte ga kroz oči i dete će
razumeti. Ono će razumeti više nego bilo ko drugi jer je još uvek
neosakaćeno od društva, još uvek neizopačeno, još uvek prirodno. Ono će
osetiti duboku ljubav ako gledate kroz oči; ono će osetiti vaše prisustvo
Gledajte vašeg voljenog ili voljenu, i tek onda, malo pomalo, kako dobijate
osećaj toga, kako postajete veštiji oko toga, moći ćete da gleate u bilo
koga – jer tada neće niko moći da zna da je neko pogledao tako duboko. I
jednom kad naučite ovu veštinu da uvek stojite budni iza svojih čula, čula
vas ne mogu obmanuti. Inače, čula vas obmanjuju. U svetu koji je samo
pojava, ona su vas obmanjivala da ga osećate kao stvarnog, ako možete da
gledate kroz čula i ostanete budni, svet će vam sa konačno činiti kao
iluzoran, nalik snu, i moći ćete da prodrete do supstance – do same
supstance toga. Ta supstanca je BRAHMAN.

[master blaster]

befoodturntoshit kaže:

Jesus said "the kingdom of God" because he was speaking in terms that could be understood by his audience.

Jesus could only speak in terms that were borrowed from Jewish culture. He could change something here and there, but he could not change the total language or no one would have been able to understand. So in a sense, he was not a Christian. By the time Saint Francis came along, a Christian culture had developed with its own language. So Saint Francis was more of a Christian than Christ himself. Christ remained a Jew; his whole life was Jewish. It could not be otherwise.

First of all I have to note that it seems like OSHO'S devotees fell asleep, or got hidden somewhere. Where is the progress, did any find the path beyond Osho's teaching? Dont' you think that Osho had to tune himself to the mob he was with? To fidget with such circumstances? Did OSHO find the best way to do that?

However, considering the quote I've took, I disagree that Jesus was talking in understandable way; otherwise the Christianity would not happen. I think it was made on purpose to make this world "more funny". I think Jesus was smart enough to figure out the better way if required...

[afriend]

osho je govorio istin ali nije on jedini takav.
sjećam se jednom je reko: You can go on pretending tha you are something that you are not but the reality never knows...it only knows the truth.

[master blaster]

afriend kaže:

osho je govorio istin ali nije on jedini takav.
sjećam se jednom je reko: You can go on pretending tha you are something that you are not but the reality never knows...it only knows the truth.

That's the issue of all enlightments, and spiritual teachers. Real is real, and fantasy is fantasy. The best you can do in your life is to find a way to see reality! That's what's it about!

[afriend]

prema tome umjesto da raspravljamo o učiteljima postanimo malo pametniji i probajmo neš sami. kakve koristi od kritike nečijeg načina života? koji je smisao toga?

[master blaster]

afriend kaže:

prema tome umjesto da raspravljamo o učiteljima postanimo malo pametniji i probajmo neš sami. kakve koristi od kritike nečijeg načina života? koji je smisao toga?

Nasreću, ovdje nikog ne kritiziramo zbog kritiziranja, već nastojimo postići što jasniji uvid stvarnosti (realnosti). Stoga pozivam sve Tragače da napišu svoje komentare i shvaćanja, pa tako i tebe afriend. Cilj ovoga je ipak samo druženje uz povećanu razinu razmišljanja. Može biti istodobno i zabavno i korisno. Ne vidim ništa loše u tome. I baš bi zapravo htio da "postanemo pametniji i probamo nešto sami"!

[kakosi]

Pozdrav svima, na pocetku nove godine 2010.
Hvala Davorki sto me pozvala iz mojih 'igara na sjeveru i okolici'..i podsjetila da je osho prisutan i u Hr.Forumu.
ovo je lijep 'thread' pa cu se opet pridruziti..uglavnom na engleskom...
(ponekad na srpskom( latinici), ili 'crnogorskom', jer se 'oshov glasnik' izdaje u Crnoj Gori...
..................
I AM TEACHING YOU TO BE SELFISH. Let me repeat it, because the word "selfishness" has been condemned so much that there is every possibility you will misunderstand me. But the word is really beautiful. To be selfish simply means to be yourself.

I say to you: DON'T CONSIDER ANYBODY ELSE IN THE WORLD, JUST CONSIDER YOURSELF. And in that very consideration, you would have considered the whole world. In being selfish, you will find all the altruism that you have been seeking and seeking, and were not finding -- because the whole thing was upside down.

YOU ARE TOLD TO LOVE YOUR NEIGHBOR -- BUT YOU HAVE NEVER LOVED YOURSELF. And a person who has not loved himself, how he can love the neighbor? From where can he get love? First you have to have it. You are loving the neighbor -- you who knows nothing of love because you have never loved yourself. The neighbor is loving you -- he has never loved himself. SUCH INSANITY is happening in the world: people who know nothing of love are loving each other.

IT IS LIKE BEGGARS BEGGING FROM EACH OTHER, each thinking the other is the emperor. Both are thinking in the same way: the other is the emperor. Both are beggars. Sooner or later, the reality manifests itself -- then there is misery, suffering. Then you think you have been cheated: this beggar has been trying to prove himself an emperor.

Now this is absolutely absurd -- it is you who were thinking him an emperor. And the same is the situation from the other side: the other person thinks you have been cheating him, pretending to be an emperor and you are just a beggar. When both beggars find that they are beggars, what else they can do other than be angry, enraged, violent to each other, hating each other as deeply as possible? And the love...? It was nothing. They don't know what love is.

TO KNOW ANYTHING, YOU HAVE TO BEGIN WITH YOURSELF.... You have been told to sacrifice yourself for some idiotic ideal. I want you just to be simply selfish. And you will be surprised that IF YOU ARE SELFISH, YOU DISCOVER SO MANY TREASURES WITHIN YOURSELF that soon you start sharing them -- because finding a treasure is a lesser joy than sharing it.

And the treasures that are within you don't follow the ordinary economics and its laws. They are just the very opposite, diametrically opposite to the ordinary economic structure. In the ordinary economics, IF YOU GIVE SOMETHING, YOU WILL HAVE LESS. If you go on giving, soon you will be a beggar. In the ordinary economic world, you have to snatch as much from everybody as possible -- then you have more and more and more.

The treasures I am talking about to you, follow a different law: IF YOU CLING TO THEM THEY SHRINK. If you cling too much, you can even kill them. If you want to destroy them, then close all the windows and doors, become a grave so nothing can escape outside you. But you will be a dead man, with all your treasures also dead with you. Your truth, your freedom, your love, your joy -- everything will be dead with you: securely dead, well-insured.

BUT IF YOU WANT TO GROW YOUR TREASURES, SHARE THEM. Share to all and sundry.Don't even bother whether this is a friend or a foe. When you are sharing, the question is of sharing, it is not with whom.

WHOMSOEVER IT MAY CONCERN, YOU SIMPLY GIVE. Don't be concerned about the address, you simply go on sending the love letters. Somebody will receive it somewhere. And the more you go on sharing, the more goes on entering you from unknown sources.

OSHO
From Darkness to Light
Ch #22: Truth is here but you are not
pm in Lao Tzu Grove

[kakosi]

SLAVLJE


Slavi, bilo šta da je razlog. Ako si tužan, tada slavi jer si tužan.
Samo pruži priliku tome i bičeš iznenađen - slavlje će se dogoditi.
Ti si tužan? Počni da plešeš , jer tuga je tako divna, kao tiho cvjetanje bića. Pleši, uživaj i iznenada ćeš osjetiti da je tuga nestala, stvorila se razdaljina, Malo po malo, ti ćeš zaboraviti tugu i moći ćeš slaviti. Tako ćeš preobraziti tu energiju.
Ovo je primjer alhemije: transformisati običan metal u zlato. Tuga, ljutina, ljubomora - običan metal može biti preobražen u zlato, jer je sačinjen od istih elemenata kao zlato.
Ne postoji razlika između željeza i zlata jer oboje imaju iste sastojke, iste elektrone.
Da li si ikada razmišljao o tome da su komad uglja i najveći dijamant na svijetu sasvim isti? Oni se uopšte ne razlikuju.
Zapravo, ugalj presovan zemljom milionima godina, postaje dijamant. Samo je razlika u tom procesu, ali njih dvoje su isti karbon, oba su sastavljena od istih elemenata.
Obična stvar se može promijeniti u nešto više.
Ništa nema rđavog u običnom.
Samo je u pitanju preuređenje, potrebno je ponovno slaganje. To je sve što se podrazumijeva pod alhemijom.
Kada si tužan, ti slavi, pa ćeš dati novu kompoziciju tuzi.Ti ćeš joj tako nešto dodati što će je transformisati. Daćeš joj slavlje.
Ljutit si? Tada započni divan ples. U početku će biće još ljutnje.
Ti ćeš početi plesati i ples će biti ljutit, agresivan, nasilnički.
Malo po malo, to će postajati mekše i mekše, i iznenada ćeš zaboraviti na ljutnju. Ta energija će se promijeniti u ples.
No, kada si ljutit, ti ne možeš misliti o plesu. Kada si tužan, ne možeš misliti o plesu.
Zašto ne zamijeniš svoju tugu pjesmom? Pjevaj, sviraj na svojoj flauti. U početku, note će biti sjetne, ali nema ničeg lošeg u sjetnom.
Da li si nekada, poslije podne, kada je vrućina, kada gori od vrućine, kad je sve u vatri, odjednom čuo sa vrha mangoa kako kukavica počinje pjesmu?

U početku su tonovi tužni; ona doziva svog ljubavnika, svog voljenog, u vrelo podne. Sve gori okolo i ona čezne za ljubavlju. Veoma sjetne note, ali predivne. Malo po malo, sjetne note se menjaju u vesele.
Njen ljubavnik joj počinje odgovarati sa drugog drveta. Tada više nije vrelo podne, sve se osvježi u srcu. Sada su note drugačije. Kada ljubavnik odgovori, sve se promijeni. To je alhemijska promjena.

Ti si tužan? Tada počni pjevati, moliti, plesati. Bilo što da možeš da uradiš - uradi, i - malo po malo, običan metal će se promijeniti u zlato. Kada jednom otkriješ ključ, tvoj život više nikad neće biti isti. Ti ćeš moći da otključaš svaka vrata.
Ovo je ključ za sve: slaviti sve.

Osho
Zivot, Ljubav, Smijeh

nabavite vizu i prebacite se u CG 'na izlet'
http://www.oshomontenegro.co.cc/

[LAYAPURNA]

Jedini pravi učitelj života je Osho,on raskrimkava sve u nama...a oni što se bune ne žele pogledati u svoju nutrinu i promijeniti svijest!

[kakosi]

nakon puno traganja i lutanja cini mi se da je sam Zivot najbolji ucitelj a onda imamo prijatelje na Putu koji nam pomognu malo ili nas ohrabre i pokazu pravac ..malo svjetlo u daljini, kad bi najradije posustali...
meni je osho jedan takav prijatelj

[Emilian]

Oduševljen sam ovim učiteljem duhovnosti i svjesnosti, koji ne govori netko tko je stvarno prosvjetljen.

Osho je kontroverzan, jer ga se optužuje za užasne stvari... ali to je samo viđenje onih koji su daleko od duhovnosti i koji imaju određeni svjetovni način gledanja. Svi koji govore istinu, koji su autentični, su progonjeni i neshvaćeni. Optužuje ih se za najgore stvari, iz jednostavnog razloga što ono o čemu govore ne uklapa u određene i uobičajene društvene standarde. Taj čovjek nije imao nikakav interes nekog zavesti, iskorištavati, uništiti, uzeti novac (kao mnogi tzv. "gurui" danas). Ono što on govori je 'poezija za dušu'... Raskrinkava društvo i nezdrave, bolesne odnose koji prevladavaju u svijetu i u međuljudskim odnosima, kao i religijama koje na sličan način raskrinkava. Razgolićuje ego i pokazuje što on jest, te ga kroz svaku riječ prokazuje i ukazuje nam na najvećeg neprijatelja u nama, koji se je tako zamaskirao poput trojanskog konja, da bi nam bio stalni izvor muke i trpljenja. Oni koji ga ocrnjuju kao „lažnog proroka“, zavodnika koji kvari mladež i sl. to čine vjerojatno zato jer im je „stao na žulj“, jer otvoreno, bez straha, govori o pokvarenim strukturama društva, ali i religijskih sistema kojima je zajednički cilj 'prodavanje magle', poslušnost i 'pravovjernost'...

Osho poziva na slobodu, vrhunsku slobodu življenja i jednostavnu radost postojanja. Smatra da je sloboda najviša vrijednost, čak veća od ljubavi! Zapravo kako je uopće moguća ljubav bez slobode? Sloboda je temeljna stvar, prema njegovom učenju! Osho ne samo da je 'mistik', nego je i filozof, psiholog (dubinski), sociolog, religiolog, dobar poznavatelj istočne i zapadne misli... Obrazovan, širok, nadilazi mnoge u svojoj mudrosti, samo zbog jedne stvari, jer je prosvijetljen i ima neopisivu dubinu iz koje progovara.

Iznenađen sam nekim "duhovnjacima" koji ga "razotkrivaju" kao prevaranta. Susreo sam se s mnogim lošim mišljenjima o njemu tipa da je on običan: 'seks guru'. A to je samo etiketa koju su mu nalijepili, pored mnogih drugih, da bi ga diskreditirali po kratkom postupku!

Osho ne želi biti autoritet, stvoriti od sebe neki "kult ličnosti" i tome slično. Naglašava kako istina nije u drugima, ni u drugim ideologijama, učenjima i pokretima, nego u nama! Kaže da nam istinu nitko ne može dati, servirati, proglasiti. Sve su to samo male ili velike laži koje se proglašavaju istinama, pa se inzistira da se u njih (slijepo) vjeruje.

[Emilian]

"Mjesto gdje se susreće energija života je u blizini središta seksualnosti i izgleda kao 'kunda', spremište za vodu. Ova energija zove se kundalini, jer sliči na mali rezervoar vode. Tako se zove jer liči na malu, smotanu zmiju koja spava. Ako ste vidjeli zmiju kad spava, spiralno sklupčana, s glavom na vrhu. Kad probudiš zmiju, glava joj se podiže, klupko se odmota, te ona razvije svoje tijelo i podigne glavu.

Ta probuđena energija se naziva Kundalini zato jer se nalazi točno u centru seksualnosti, gdje se nalazi 'kunda' izgledom nalik sjemenu. Imajte na umu da užitak koji primamo iz seksualnog čina nije stvarno zadovoljstvo zbog samog seksa, nego zbog vibracije životne energije smještene u 'kunda'. Uspavana zmija je time samo blago pobuđena, a mi seksualno zadovoljstvo doživljavamo kao najveći mogući užitak. Ni malo nismo svjesni toga što bismo doživjeli, da je probuđena cijela zmija i da je njezina glava, nakon prolaska kroz sve razine psihe, dostigla do određenog područja u mozgu…

Svi smo u prvoj fazi života. Postoje i druge etape koje dovode do Vrhovnog Jastva. Udaljenost sto pedeset do sto osamdeset centimetra u našoj unutrašnjosti je na neki način vrlo velika. To je udaljenost između prirode i Boga, materije i duha, sna i buđenja, smrti i eliksira života. Ova udaljenost je tako velika i mala, ali imamo priliku nastaviti do naše unutrašnjosti. Buđenje uspavane energije u nama je opasno kao probuđena zmija. Ustvari, buđenje zmije ne treba biti opasno, posebno stoga što devedeset sedam posto svih vrsta zmija nisu otrovne. A ako netko umre od ugriza neotrovne zmije, neće umrijeti od ugriza, nego od toga jer su vjerovali da je u tijelo dospio otrov. Devedeset i sedam posto zmija ne mogu ubiti nikoga, iako mnogi ljudi umiru od njihova ugriza. Štoviše, ni buđenje otrovnice ne mora biti opasno, jer najviše što može lišiti te tijela. Ali buđenje 'kundalini shakti', snaga o kojoj govorim, je "opasna". Ništa nije opasnije. U čemu je opasnost? To je neka vrsta smrti. Kad se probudi energija u tvojoj unutrašnjosti, umre ono što ste bili prije nje buđenja, rađa se u tebi potpuno novi čovjek, čovjek koji nikad ne bijaše. To je opasnost koja sprječava ljude da ne postanu duhovne osobe. To je isti strah od smrti, kao strah koji čini da sjeme ostaje samo sjeme. Za sjeme je najveća opasnost da padne na zemlju, primi gnojivo i vodu i umre. Najveća opasnost za jaje je da ljuska pukne i ptica poleti iz njega prema nebu. Jaje mora umrijeti, mi smo također u početnoj fazi nečeg što tek treba nastupiti. Za nas trenutno, jaje je sve. Čvrsto ga se držimo. Kada se Šakti počinje u tebi podizati, ti nestaješ. Ništa te ne može spasiti. U tom strahu se nešto dogodi, što Kabir tako lijepo opisuje: „Tko zaroni duboko, nalazi. Ali ja, glupan, sam išao u potragu sjedeći na obali rijeke. Netko ga je upitao zašto je sjedio? Kabir je odgovorio: "Tko ide u potragu, zaroni duboko u vodu i nalazi, a ja, glupan, sam sjedio na obali rijeke, jer sam se bojao da ću se utopiti." Oni koji su tražili, išli su u duboke vode. Ono što je potrebno je spremnost na utapanje, iskustvo uništenja.

Ukratko, moramo biti spremni umrijeti. Tko se boji utopiti, naravno, spasit će se, ali će ostati jaje, a ne ptica koja leti po nebeskom svodu. Tko se boji utopiti je naravno, sačuvan, ali će ostati sjeme, a ne drvo u čijoj sjeni se tisuće ljudi mogu odmarati. Je li vrijedno živjeti kao sjeme? Ni smrt nije gora nego život sjemena. Dakle tvrdim da je to velika opasnost: mi smo nešto drugo danas nego jučer. Kada je energija stimulirana, mi se potpuno transformiramo. Novi centri će se probuditi, postat će novi čovjek, doživjet ćemo nešto novo, sve će biti novo. Ako želiš biti spreman prihvatiti nešto novo, moraš imati hrabrosti napustiti staro. No, staro nas tako jako ograničava i zarobljava, tako da se ta energija ne budi. Putovanje prema božanskom je zapravo putovanje prema nedostatku osjećaja sigurnosti. Ljepota živog cvijeta je u odsutnosti osjećaja sigurnosti. Ovo nije igra s malom stavkom. Tko najviše rizikuje, dobiva najviše. Mali dio zadržane energije će učiniti da promašite cilj, jer ni jedno sjeme, koje makar dio svog postojanja želi zadržati, ne može se nadati da će postati stablo. Ako sjeme umre, umire u potpunosti. I ako preživi, živi totalno. Djelomična smrt ne postoji. Ako ne uspijete staviti na kocku sve što imate, vaš napor će biti uzaludan. Vrlo često mala ušteda u uzrokuje gubitak svega."

Osho: Kundalini, praksa unutrašnjeg ognja

[antik]

Lin-Chi, jedan Zen Učitelj, je govorio. Neko reče iz gomile: „Odgovori mi
samo na jedno pitanje: Ko sam ja?“
Lin-Chi prestade da govori. Svi su pažljivo iščekivali. Koji odgovor će on
dati? Međutim, on nije odgovorio. Ustaao je sa svoje stolice, išao, došao
do čoveka. Svi okupljeni su postali pažljivi, budni. Nisu čak ni disali.
Šta će on učiniti? Trebalo je da odgovori sa one stolice; nije bilo
potrebe. Čovek se uplašio, a Lin-Chi mu je prilazio sa svojim prodornim
očima. Dohvatio je čoveka za revere, prodrmao ga i zatražio: „Zatvori oči!
I seti se ko postavlja ovo pitanje, ’Ko sam ja?’“ Čovek je zatvorio oči –
uplašen, naravno, ušao je unutra da nađe ko je taj koji je postavio ovo
pitanje, i nije se vratio.
Gomila je čekala i čekala i čekala. Lice mu je postalo tiho, smireno,
mirno. Onda je Lin-Či morao opet da ga prodrma: „Sad izaći i reci svima:
’Ko sam ja?’“
Šovek poče da se smeje pa reče: „Kakav čudesan način odgovaranja na
pitanje. No ako me sad neko pita ovo, ja ću uraditi isto to. Ne mogu
odgovoriti.“
Bilo je to samo pomeranje fokusa. Postavite pitanje „Ko sam ja?“ i vaš um
se fokusira na to pitanje, a odgovor je skriven upravo iza pitanja u onome
koji pita.
Promenite fokus, vratite se sebi. !!!


PREDIVNO !!!!! DUBOKO !!!!!

[antik]

[QUOTE=parsifal;1272526]osho je bio izvrstan i uvjerljiv govornik i osobit je dozivljaj slusati ga dok govori u zivo (tj ja sam gledao video i slusao audio)

JAKO ME IMPRESIONIRALO DA NJEGOVE RIJECI NISU PROMISLJANJE ILI RAZMISLJANJE NEGO SU TO RIJECI KOJE DOLAZE SA ''ÍZVORA''..

time zelim reci - vidis da tu nema zastajkivanja ,razmisljanja, afektiranja
ponavljanja fraza (kao kada slusas svecenike ili politicare)

njegov divan stil , originalnost ,erudicija, nije pripremljen govor

NEGO JE TO UVIJEK SVJEZE, IMA SVOJ PRIRODAN TOK...spontano je...


osjecas da je to nesto posebno i nikada dozivljeno...

onaj koji od vas dijeli to to iskustvo zna o cemu govorim...

QUOTE]
DA TAKO JE
Osho spontan
iskren
a
svećenici
papagaji
samo ponavljaju

[antik]

Osho:

Ti si nevin ! Odbaci ono što su ti svećenici učinili. Ti si nevin!


Uvjetovanost je tvoj okov !

Što je mračnija noć, zvijezde su sjajnije.

Vjera je slijepa.

Kome traba nada? Bolesnima, siromašnima, jadnicima.


Učim vas da budete svijesni a ne poslušni.

Poslušnost vas čini glupima.

Čovijek koji zna ne traba vjerovati.

Osoba koja se osjeća krivom traba nekog spasitelja.

"Čim si jadniji tim si religiozniji."

Više ljudi je ubijeno zbog religije nego u ratu.

Čovjek postaje mudar kada nema ni pitanja ni odgovora.

Bog boravi svugdje gdje mu čovjek to dozvoli.

Raj nije za siromašne.

Ostani u sredini baš u svemu.

Ne postoji ništa ružno u sisi, to je jedna od najljepših stvari na svijetu.

Sisanje je prvi čin u životu.

Ti više ne trabaš ići nikuda.

Ne ovisite o pusuđenom znanju.

Riječ vještica nije loša riječ, ona znači mudra žena.

Zen je jedina prava religija.



Nemojte biti previše ozbiljan.


evo to su neki od meni najdaražih citata iz Oshovih knjiga, ima ih još puno puno...

[Stablo]

Emilian kaže:

Oduševljen sam ovim učiteljem duhovnosti i svjesnosti, koji ne govori netko tko je stvarno prosvjetljen.

Osho je kontroverzan, jer ga se optužuje za užasne stvari...

Nije li najveća kontroverza ta što se Oshovom učenju, tj. svemu što je napisano nema što prigovoriti, a s druge strane ga razapinju na križ?
Kako je moguće da netko toliko "zločest" stoji u opreci sa svojim pisanim djelima?
Ili možda ipak nešto postoji u njegovim djelima što se protivi zdravom razumu i čovjeka navodi na zlo? Ako nema, što ga onda ne puste na miru, on ne postoji, postoji samo njegovo djelo u kojemu ja ne vidim ništa sporno.

[antik]

fascnira me Oshova izjava da je Gurdjieff prosvijetlio više ljudi nego Katolička crkva ukupno u svojoj povijesti.....