Hiperaktivnost/ADHD

[BlueEyesOnly1]

Meni se čini da oni - koji imaju adhd ili add - žive kao u nekom mjehuru od sapunice koji, kad ga stvarnost dotakne, pukne i nastane plač, galama i teško je tada nešto objasniti, jer ne želi prihvatiti da nije po njegovom ili da se nešto mora, a njemu nije po volji. Moj je tvrdoglav, kad neće raditi - neće i ti se možeš na trepavice postaviti, ako se njemu ne dogodi "neki klik" on jednostavno neće sjesti i raditi.
Ja se borim svakodnevno, zadaće su nam noćna mora, kad moj mali ugleda stranicu od deset zadataka (a kamoli da su za zadaću 2 str. ili 3 ) nastaje lom. Odmah odustaje i ne može. Ne želi ni pokušati i zato mu dajem pomalo zadataka, dio po dio, a on kad skuži da zna sve i da mu nije teško, onda će rješavati zadatke do besvijesti jer mu je fora... U svakom slučaju treba puno strpljenja i živaca jer inače počne ostavljati knjige u školi pod izgovorom "na pregledu su kod učiteljice" - a onda kad kao s "pregleda" udžbenik ili radnu donese kući, hvatamo se za glavu, jer stranice su prazne neriješene i nakupi se i do 5-6 strana. A to je onda stvarno muka.
Protiv lijekova sam za adhd dijete, ali mislim da ću ja završiti u ludnici, ako se ne smanji broj simptoma adhd ili broj hodanja jer stvarno ne možeš živjeti smireno i normalno, nego ti život postane uvjeravanje, objašnjavanje, moljakanje i strepnja iz dana u dan što će biti sutra.

fala bogu praznici su počeli ...

[BlueEyesOnly1]

extreme kaže:

koliko rano se može prepoznati adhd?

postoje li neki znakovi koji bi se mogli uočiti već kod beba, i ukazivati na mogućnost dijagnoze kasnije?

mislim da kod beba još ne, ali svakako se može već primijetiti u vrtiću i to kad se od djeteta zahtijeva da sjedi i radi nešto koncentrirano 20-30 minuta. Isto tako adhd se mora manifestirati na nekoliko različitih mjesta, ponašanje mora biti vidljivo i u školi i doma ili vani, adhd nije samo u školi, a onda doma nestane. On je uvijek prisutan i ima faze. Nekad je koncentracija dobra i sve super, a onda dođe faza "ludila" i nema koncentracije.
Kad bih imala malo više vremena, doktorirala bih na adhd-u koliko sam naučila od svog sina
Neki mi kažu kad pričam što mi se sve događa i što doživim od svog malog adhd-ovca - "joj pa tebi nije nikad dosadno s njim!"

[nikolinaviolina]

Dakle,veliki problem nazirem u svome sinu,koji je isti tata po genotipu ,rekla bih.Naime,neznam gdje sam pogriješila i svagdje ga vodala,ali mu je dijagnosticiran ADHD jer je hiperaktivno dijete,simptomi su -teško se skoncentrira na stvari koje su prioritetne za njega,kao zadača isl.,bježi mu redovito pažnja,a živce gubi na bespotrebne igrice od kojih je primječujem sve nervozniji i nervozniji ,gdje gravitira da obori rekord,što ga još dodatno unervozuje.
Nema afiniteta za interres sličan njegovih vršnjaka. čak i kada priča zamuckuje,kao da je doživio traumu,što je posljedica njegove hipersenzibilnosti.
Eto,nadam se da Vas nisam udušila,te u kratkim crtama pojasnila problem sa sinom.

[FIFITANKA]

Vidim tema vrlo poznata.Živim je već 9 godina.kod adhd i ostalih hiperkinetičkih poremećaja najvažnija je dosljednost jer oni ne znaju granice i zato smo mi tu.I ja se borim svaki dan,ja ne dam sve igrice a na računalo može tek kad obavi što mora.Istina je igrice ih nerviraju jer njima je u glavi 100 na sat,kad počne šizit ja ugasim računalo.Planiramo dan na dan, nekad je dobro a nekad je katastrofa,pogotovo za južine.Sretno svima iz naše grupe a opet ni adhd nije jedan, brdo je tu stvari .Naša su djeca samo malo drugačija,posebna, jedinstvena i treba pronaći njihove jače strane a tu su najbolji.......

[FIFITANKA]

Draga nikolinaviolina ni nas ne zanimaju stvari kao druge,mi mo tek nedavno otkrili legaće i sad se igra s autićima i voli ljuljati.Oni su ti veliki a zapravo su mali,traži nešto što voli i to šibaj,sretno.......

[Nutricionistica]

Postoji način kako smiriti dijete sa hiperaktivnošću. Promjenom prehrane i pravilnom suplementacijom kod većine se vrlo brzo vide rezultati. Radim u jednoj poliklinici s dosta takve djece i roditelji su vrlo zadovoljni.

[prološka]

Dobar dan svima iz pretoplog Vranjica kraj Solina!

Imam petogodišnju djevojčicu kojoj je dijagnosticiran ADHD. To je predivna djevojčica ali se s njom treba puno raditi. Zato se i javljam da se netko javi koji ima iste probleme kao i ja. Po mogućnosti ako zna kako treba raditi, na koji način i ako ima neke materijale za rad.
Pozdrav i hvala.

[prološka]

Molila bih nutricionisticu ako može da napiše kakvu hranu bi bilo najbolje da jedu hiperaktivci. Mojoj maloj su sumnjali da joj smeta škrob jer puno jede kruha međutim kad sam napravila pretrage to je otpalo.

[Nutricionistica]

prološka kaže:

Molila bih nutricionisticu ako može da napiše kakvu hranu bi bilo najbolje da jedu hiperaktivci. Mojoj maloj su sumnjali da joj smeta škrob jer puno jede kruha međutim kad sam napravila pretrage to je otpalo.

Ovako u grubo mogu reći da su djeca sa poteškoćama kao što su ADD, ADHD, autizam... često osjetljiva na proteine mlijeka i pšenice. Ako pitate liječnike, oni će se vjerojatno slatko nasmijati na to, ali svjedočanstva roditelja su tu.

Teško mi je sada sve objašnjavati, ali probajte izbaciti sve mliječne proizvode iz prehrane, u bilo kakvim tragovima. Ako to napravite, morate im nadomjestiti kalcij iz drugih namirnica. Naravno tu su potrebni i različiti dodaci prehrani, koji nadomještaju nedostatke različitih vitamina i minerala - što je opet individualno za svako dijete/osobu.

Ne postoji univerzalan način liječenja djece s ADHD-om. Ja radim različite testove iz krvi, urina, stolice...koji se ne rade u našim bolnicama, ali pomažu.
Javite mi se na inbox ako vas zanima o čemu se radi.

[prološka]

Ako netko zna u Splitu nekog dobrog defektologa koji zna raditi po ABA sistemu neka se javi na forum.

[BlueEyesOnly1]

Djeca s ADD i ADHD sindromom
John F. Taylor

i za probleme s učenjem
Djeca s poteškoćama u učenju
Gary Fisher i Rhonda Cummings

ne znam da li sam već ovdje preporučila ove knjige, ali evo svim roditeljima s djecom adhd, u knjizi o adhd-u sve piše od planiranja dana, prehrane, aktivnosti koje su dobre za dijete uglavnom sve, i budući da je pisana djetetu može je i dijete pročitati s jedno 10 godina kako bi razumjelo zbog čega je poseban, zato jer mnogi misle da su zbog nedostatka koncentracije - glupi i zbog toga imaju nisko samopouzdanje, a samopouzdanje je ključno za uspjeh.
Treba što više pozitivnih reakcija na sve dobro što radi i ohrabrivati i hvaliti svaki pomak u povećanju koncentracije, može mu se polako povećavati minutaža kod izvršavanja obaveza i zadaća,....
npr. ako ima 10 zadataka za zadaću - neka napravi 5 + 5 s malom pauzom od 5 min.
ako je zadaća na 2 strane - onda pokriti jednu stranu listom papira da ju uopće ne gleda. ima puno raznih načina za vježbanje konc. - u knjizi "Pametni pokreti" - autorica Carla Hannaford
Igrice? - Da, ali prema nekom rasporedu i dogovoru, npr. 20 min. poslije zadaća ili ne znam koliko minuta može odsjediti u jednoj igri (neki level).
Na TV-u je bila emisija o tome kako ima sve više djece s problemima vida, jer previše gledaju u TV ili u komp. jer ne trepću dok igraju i da - poslije igranja su često nervozni! - ja se sa svojim dogovorim i dogovor se mora poštivati

[prološka]

Ne znam da li je rano da počnem lagano raditi s malom slova. Danas sam radila slova A i U i nije bilo nikakvih problema. Nakon toga htjela je bojati i dopustila sam joj.

[BlueEyesOnly1]

http://budenje.hr/tjedan_adhd_2011.php

skrolaj do pjesmice

[paloma ma]

Pozdravljam sve na ovoj temi! Evo i ja cu se ukljuciti,jer kako stvari stoje i ja imam jednog prvasica,vrlo sarmantnog,njeznog ,osjetljivog ali drugi nadimak mu je "nevolja" .Nikad nismo imali problema sa njim do kretanja u prvi razred,ali u ova 2 mjeseca sam dostigla sve vas koji ste imali mnogo muke kroz vise godina. Na pocetku smo imali manjih prituzbi od uciteljice da stalno pita na wc,da pita stalno nesto...nakon toga smo imali problema jer nas je zvala da nece da radi zadatke u skoli,pa smo sve to nekako razgovorom uspjeli staviti pod kontrolu.Uglavnom,nas najveci problem je bio taj sto odbija raditi zadatke,iako ih doma radi sam,mirno,bez ikakvog problema.Cesto se znalo dogoditi da prvi ustane i nadjemo ga za stolom kako radi zadatke koje nije radio u skoli.Izludjivali smo,jer nam ni tada a ni danas nije jasno zasto se to dogadja.Uciteljica ga je onda stavila samog u klupu,i tada pocinje nasa prava muka i stres koji je mene osobno doveo do ruba...ma malo je reci da sam pukla.Djeca pocinju da mu se rugaju,nazivaju ga svakakvim imenima,sto je rezultiralo otporom sirokih razmjera. Jedan dan me pozvala i rekla danas je radio zadatke,nije hodao,ali me 5 puta pitao je li mu dobro(neko slovo).Ja sam onda ponovo s njim pocela pricati,o tome sta i kako uciteljica od njega ocekuje i kako bi trebao probati rijesiti to.Suma sumare...trazila sam premjestaj u drugi razred,jer tu ocito neke stvari ne funkcioniraju.Od toga nije bilo nista,razloga mnogo.O.k.,neku vecer su mu bili prijateli iz razreda i rekli da "moj"odmah cim uciteljica pita nesto,on zna odgovor i prvi se javlja,pitaju me djeca :"kako on to sve zna odmah"? ,i nakon toga zadnjih par dana baca svoje knjige sa stola,i pravi problem od sebe.Nisam im znala odgovoriti,ali sam otisla psihologu skole i molila je da malo razmisli o tome.Citiram psihologa:"vas sin ne zna zadatke,njemu je tesko i zato ne radi u skoli" !!! Pa je ja pitam a kako to onda isto zna odmah,sam raditi kuci,pa nesto tu ne stima.Uglavnom,opet nista...prije dva dana ,zvala nas je uciteljica da dodjemo po njega u skolu,jer baca svoje knjige i ona s njim ne moze.Paznja mu je 0,ne zanima ga,i tako.Naruceni smo za par dana u psiholski centar kod Julije Vlahinski,a narucila sam ga i na obradu za senzornu integraciju.Sve nas je ovo dovelo do jako teske sitacije doma,vidim da je i njemu tesko,pricamo stalno s njim,on obeca da nece bacati knjige,da mu je zao,i onda jucer opet baci kontrolni iz matematike,a da ga niti ne pogleda.Poslije se sabere pa ga pak uzme i uradi.Djeca kazu da ih zna lupiti po ledjima rukom,a kako je sad pod povecalom,ceka se samo njegova neka reakcja i da se to prijavi uciteljici,bez obzira sto se 2 metra od nega dogadja pravi fajt izmedju drugih,oni nas zovu i kazu,znate...vas sin je danas jednog djecaka povukao za ruku.Mene dusa boi,ali tako je kako je,nevolju je na sebe sam navukao.Ja vise ne znam ni sta da mu kazem,a vidim da ni njemu nije jasno zasto se sta god on uradi,to na sva zvona prica i zove se njegova mama ili tata.Svi koji ste imali strpljenja ovo procitati,napisite bilo sto,da mi barem malo olaksate,jer gubi tlo pod nogama on prvenstveno,a ja mu trebam vise nego ikada prije.pozdrav svima

[BlueEyesOnly1]

paloma ma kaže:

Pozdravljam sve na ovoj temi! Evo i ja cu se ukljuciti,jer kako stvari stoje i ja imam jednog prvasica,vrlo sarmantnog,njeznog ,osjetljivog ali drugi nadimak mu je "nevolja" .Nikad nismo imali problema sa njim do kretanja u prvi razred,ali u ova 2 mjeseca sam dostigla sve vas koji ste imali mnogo muke kroz vise godina. Na pocetku smo imali manjih prituzbi od uciteljice da stalno pita na wc,da pita stalno nesto...nakon toga smo imali problema jer nas je zvala da nece da radi zadatke u skoli,pa smo sve to nekako razgovorom uspjeli staviti pod kontrolu.Uglavnom,nas najveci problem je bio taj sto odbija raditi zadatke,iako ih doma radi sam,mirno,bez ikakvog problema.Cesto se znalo dogoditi da prvi ustane i nadjemo ga za stolom kako radi zadatke koje nije radio u skoli.Izludjivali smo,jer nam ni tada a ni danas nije jasno zasto se to dogadja.Uciteljica ga je onda stavila samog u klupu,i tada pocinje nasa prava muka i stres koji je mene osobno doveo do ruba...ma malo je reci da sam pukla.Djeca pocinju da mu se rugaju,nazivaju ga svakakvim imenima,sto je rezultiralo otporom sirokih razmjera. Jedan dan me pozvala i rekla danas je radio zadatke,nije hodao,ali me 5 puta pitao je li mu dobro(neko slovo).Ja sam onda ponovo s njim pocela pricati,o tome sta i kako uciteljica od njega ocekuje i kako bi trebao probati rijesiti to.Suma sumare...trazila sam premjestaj u drugi razred,jer tu ocito neke stvari ne funkcioniraju.Od toga nije bilo nista,razloga mnogo.O.k.,neku vecer su mu bili prijateli iz razreda i rekli da "moj"odmah cim uciteljica pita nesto,on zna odgovor i prvi se javlja,pitaju me djeca :"kako on to sve zna odmah"? ,i nakon toga zadnjih par dana baca svoje knjige sa stola,i pravi problem od sebe.Nisam im znala odgovoriti,ali sam otisla psihologu skole i molila je da malo razmisli o tome.Citiram psihologa:"vas sin ne zna zadatke,njemu je tesko i zato ne radi u skoli" !!! Pa je ja pitam a kako to onda isto zna odmah,sam raditi kuci,pa nesto tu ne stima.Uglavnom,opet nista...prije dva dana ,zvala nas je uciteljica da dodjemo po njega u skolu,jer baca svoje knjige i ona s njim ne moze.Paznja mu je 0,ne zanima ga,i tako.Naruceni smo za par dana u psiholski centar kod Julije Vlahinski,a narucila sam ga i na obradu za senzornu integraciju.Sve nas je ovo dovelo do jako teske sitacije doma,vidim da je i njemu tesko,pricamo stalno s njim,on obeca da nece bacati knjige,da mu je zao,i onda jucer opet baci kontrolni iz matematike,a da ga niti ne pogleda.Poslije se sabere pa ga pak uzme i uradi.Djeca kazu da ih zna lupiti po ledjima rukom,a kako je sad pod povecalom,ceka se samo njegova neka reakcja i da se to prijavi uciteljici,bez obzira sto se 2 metra od nega dogadja pravi fajt izmedju drugih,oni nas zovu i kazu,znate...vas sin je danas jednog djecaka povukao za ruku.Mene dusa boi,ali tako je kako je,nevolju je na sebe sam navukao.Ja vise ne znam ni sta da mu kazem,a vidim da ni njemu nije jasno zasto se sta god on uradi,to na sva zvona prica i zove se njegova mama ili tata.Svi koji ste imali strpljenja ovo procitati,napisite bilo sto,da mi barem malo olaksate,jer gubi tlo pod nogama on prvenstveno,a ja mu trebam vise nego ikada prije.pozdrav svima

Evo ja se s vremena na vrijeme pojavim ovdje u neke sitne sate i pročitala sam sve što si napisala.
Da - to ti je tako s adhd-om - djeca ne vole drugčiju djecu, čim se netko po nečemu razlikuje od drugih - on je "zločest" - a ovaj pak jadnik koji ima adhd - nije zločest - nego on nesvjesno to radi - i treba s njim polako to loše ponašanje osvještavati.
Moram ti reći to ti ide na "refule" kako kažu u Dalmaciji, taman mu lijepo sve objasniš i misliš si "super sve je skužio porazgovarali smo, obećao je da više neće... i onda stvarno dugo ne napravi nikome ništa loše, ali onda ti opet dođe period kad baci nekome nešto, nekog udari itd...
Ja ti mogu samo reći da sam toliko tužna nekad zbog njega, da me toliko srce boli kad vidim ili saznam koliko ga se odbacuje, ali sam mu sto puta rekla i opet ću ponoviti - ako imaš samo jednog frenda u razredu - taj ti je veliko bogatstvo i cijeni to više od ičega - jer djecu s adhd-om ne vole svi, samo pojedina djeca "zaborave" na njegovu "zločestoću" i budu s njim i on to treba cijeniti i malo pomalo će se opustiti i postati bolji. Jer moj mali je pametan i bolji je u nekim predmetima od drugih, ali mu sve sj... taj nedostatak koncentracije i onda dobije lošiju ocjenu. On recimo strašno voli djecu i kad ga netko pozove u goste ili kad mu dođe iz razreda doma - on se sav trese od sreće i uzbuđenja - ne pije, ne jede samo bi se igrao do besvjesti koliko je sretan.
Kad je moj mali u prvom razredu napunio informativku s nepodobštinama za mjesec dana - ja sam skoro u ludnici završila - a onda smo pozvali dvojcu iz razreda koji su isto zvrkasti bili i nisu ni njemu ništa za zlo uzeli - pa kad su došli kod nas su nas razrogačenih očiju pitali "A što je ... doma dobar?????!" i čudom se čudili kako je on doma normalan i ok, a u školi Boga pitaj što sve nije napravio - dao bi se napisati kakav dobar humoristički roman kolikoima materijala
zato mu probaj organizirati druženje s nekim djetetom i malo pomalo će se njegovo ponašanje promijeniti - vidjet ćeš.
Kod nas je situacija bolja - ali nikad se ne zna - taman prestanem listati informativku - a onda se opet pojavi nešto što je meni nezamislivo ali to ti je to ... nepredvidivo, po svom, impulzivno, itd. i nekad jako maštovito - recimo reći učiteljici da ide na wc i otići se van iz škole igrati i tako dalje...

[BlueEyesOnly1]

http://karaka.blogger.ba/
Paloma ma,
ovdje je stvarno jasno objašnjeno sve što trebaju učitelji i roditelji znati o adhd-u i čega bi se trebali pridržavati

[paloma ma]

Hvala ti puno na odgovoru Čitala sam sve sto si napisala i mogu ti reći da si do slovce u svemu u pravu.Apsolutno,bez ijedne suvisle riječi.Sinoć smo imali druzenje doma i dečki su rekli:"ajme kako je on dobar,pa kako to "? Uglavnom,baš kako si ti rekla,on je doma odličan a u školi...na dane.Pričam,pričam i kad pomislim skužio je,taj naš dogovor traje dan,dva i onda jednostavno sve pukne.Malo prije je radio domaći,ma da samo možeš vidjeti to,sve je odlično,uredno,točno,i sad se mislim sutra kad dođe u školu i kad učiteljica kaže ajmo nesto pisati on će reči neću Stalno ga hrabrim,podržavam i njemu je drago što je sve to uradio odlično,pa mu kažem vidi kako ti to možeš...ruku na srce,bolje sigurno nego pola razreda,ali uzalud to kad i oni koji manje i slabije znaju,urade i to malo,a ovaj moj neće niti da pokuša.Kod njega je problem što se on valjda izgubi,ne znam ni ja...a ja ga molim da uradi makar nesto,da samo pokuša.Svi mi roditeli znamo koliko nam djeca mogu ili ne mogu i drzimo se toga,ali mislim da je "naš"-mame takve djece,problem sto oni zaista mogu više i bolje od mnogih drugih,a ne rade niti minimum i onda smo stalno u ubjeđivanju i objašnjavanju drugima kako naša djeca nisu kognitivno u zaostatku,već da imaju neki drugi problem.Uhhhhhhh..već mi je sada muka od tjedna koji dolazi,jer nikada ne znam sta ocekivati.A što je najzanimljivije on jedva čeka školu,i onda kad tamo dođe (baš se ovako ponaša u razredu)! Sad idemo u park malo s prijateljem iz razreda,i nadam se da neću dobiti slom živaca,jer moj ipak najbolje fukcionira jedan na jedan.Jedino sto zaista znam je da kad ga vidi,skocice na njega,izgrlit ce ga,biti izvan sebe od srece sto prijatelj ide s njim,pocece brzati kad prica pa cu ga jedva razumjeti i onda...,nakon nekog vremena,samo mozemo ocekivati neocekivano!!!puno te pozdravljam

[BlueEyesOnly1]

paloma ma kaže:

Hvala ti puno na odgovoru Čitala sam sve sto si napisala i mogu ti reći da si do slovce u svemu u pravu.Apsolutno,bez ijedne suvisle riječi.Sinoć smo imali druzenje doma i dečki su rekli:"ajme kako je on dobar,pa kako to "? Uglavnom,baš kako si ti rekla,on je doma odličan a u školi...na dane.Pričam,pričam i kad pomislim skužio je,taj naš dogovor traje dan,dva i onda jednostavno sve pukne.Malo prije je radio domaći,ma da samo možeš vidjeti to,sve je odlično,uredno,točno,i sad se mislim sutra kad dođe u školu i kad učiteljica kaže ajmo nesto pisati on će reči neću Stalno ga hrabrim,podržavam i njemu je drago što je sve to uradio odlično,pa mu kažem vidi kako ti to možeš...ruku na srce,bolje sigurno nego pola razreda,ali uzalud to kad i oni koji manje i slabije znaju,urade i to malo,a ovaj moj neće niti da pokuša.Kod njega je problem što se on valjda izgubi,ne znam ni ja...a ja ga molim da uradi makar nesto,da samo pokuša.Svi mi roditeli znamo koliko nam djeca mogu ili ne mogu i drzimo se toga,ali mislim da je "naš"-mame takve djece,problem sto oni zaista mogu više i bolje od mnogih drugih,a ne rade niti minimum i onda smo stalno u ubjeđivanju i objašnjavanju drugima kako naša djeca nisu kognitivno u zaostatku,već da imaju neki drugi problem.Uhhhhhhh..već mi je sada muka od tjedna koji dolazi,jer nikada ne znam sta ocekivati.A što je najzanimljivije on jedva čeka školu,i onda kad tamo dođe (baš se ovako ponaša u razredu)! Sad idemo u park malo s prijateljem iz razreda,i nadam se da neću dobiti slom živaca,jer moj ipak najbolje fukcionira jedan na jedan.Jedino sto zaista znam je da kad ga vidi,skocice na njega,izgrlit ce ga,biti izvan sebe od srece sto prijatelj ide s njim,pocece brzati kad prica pa cu ga jedva razumjeti i onda...,nakon nekog vremena,samo mozemo ocekivati neocekivano!!!puno te pozdravljam

Baš kako si napisala, "sve mu lijepo objasniš" - i onda opet ne znaš što možeš očekivati.
Moj je recimo danas napravio "ludu kuću" od obična tri zadatka iz prirode. da se ne bi ovako ponašala, morala sam izaći u šetnju na zrak i kad sam odšetala svoje onda sam se vratila doma, razgovarali smo kao da se ništa nije dogodilo, ono sve 5 i poslije se još igrali ....
Najvažnije je dati kratku uputu, nikad ne pitati "zašto" - jer ni on sam ne zna, nekad se ni ne sjeća da je nešto napravio, i imati strpljenja, znati odrediti prioritete, postaviti si prvo jedan cilj, onda drugi... ne opterećivati ga suvišnim, pa će polako doći sve na svoje mjesto. moj kad skuži da sam ja sebi zacrtala da ćemo zadaću riješiti, ja ga čekam - on naravno protestira, baca se, plače, urla a ja ne reagiram - nekad mi je zaista loše od galame i nervoze, počnem se i ja tresti koliko mi je loše od svega, ali kažem sama sebi - ne pogoršavaj - budi mirna i on će se smiriti, kad se umiri onda je divan i uvijek mu dodam usput neku "nagradu" kao motivaciju ne materijalnu da ga ne bi kupovala, nego što će raditi kasnije kamo će ići nakon zadaće itd. - a onda ćemo (sve - i na mjesec ako treba)
škola postaje nešto drugo kod njega - prvi satovi su ok. a onda ga čopi kriza i možeš se slikati, čak ako je likovni 4. sat, već ne može ništa nacrtati koliko je umoran - strašno
i ja tebe puno pozdravljam i čuvaj živce bit će ok. mora biti

[TIMMI]

Pozdrav svima,

Kao novi član želim podijeliti s vama svoje brige o djetetu kojemu je dijagnoza ADHD i izražena anksioznost. Imam sina 12 godina koji pohađa 6. razred , a od početka petog razreda su počele poteškoće s učenjem i školom. Od 1. - 4. razreda je bilo ok, osim toga što je učiteljica znala naglasiti da je ponekad pružao otpor u radu, znao se prošetati po učionici, nije slijedio pravila... itd.
Ja i suprug nismo smatrali to nekim problemom jer nas je i učiteljica uvjeravala da će to sve proći i biti ok. Mali je sve četiri godine imao vrlo dobar uspjeh i to jaka četvorka, ali je od prvog razreda izmjenjao sve moguće slobodne aktivnosti i nigdje mu nije pasalo jer se morao pridržavati pravila, a to je za djecu s ADHD-om jako teško, jer su im naredbe kao noćna mora. Kad je došao u peti razred tek su nastale noćne more. Same jedinice i prazne bilježnice, jer moj mali sanjar je sanjario, a mi roditelji čekali drugo polugodište, a ono još gore, na popravni iz matematike, i prolazi peti s trojkom 3,0 prosjek, da bi se ja kao mama počela sve više brinuti jer dijete i 6. započinje pun elana ali nakon mjesec dana počinje mora mog malog sanjara jer ne zna od kud da krene i šta treba,organiziranost nula bodova, on nikad nema zadace, uči kad ga se malo stisne u kut ali s velikim negodovanjem ( ne mogu ja to, kako ću ja to i sigurno cu dobiti lošu ocjenu...) samopouzdanje nula . Bili u psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zg- dijagnoza ADHD i izražena anksioznost... možda sam to već napisala... dok ovo pišem plačem jer ne znam više kojim redom pisati.. ima puno toga što sam izostavila.... i sad vi meni recite prvi korak nakon što smo dobili nalaze...traži se od strane liječnika rad u školi po individualiziranom programu, pozitivno okruženje, motivacija i psihoterapeutski suport, . Zadnjih mjesec dana sam svašta čitala na netu o ADHD-u i stvarno ne znam komu vjerovati . Molim neke savjete od onih koji su to prošli ili prolaze

[paloma ma]

pozdrav mama,procitala sam tvoj post i mogu ti reci da sam i sama danas preplakala cijeli dan.Ja sam sa svojim prvasicem bila na psioloskom testiranju i jos na mnogim drugim prije 10 dana.Ono sto mogu rezimirati,je da mu je kognitivno funkcioniranje visoko iznad prosjeka,i da ima problema sa izvrsavanjem zadataka jer mu sve ovisi od citiram: od motivacije i mogucih potencijalnih rezultata u navedenim aktivnostima!E to sam dobro proucila i pokusala razumijeti i svede ti se da:njih treba motivirati(vise nego druge),dati im na vaznosti,da se osjecaju uspjesno i prije nego sto su zapoceli,pozitivno ih motivirati,i stalno im govoriti da i ako ne urade perfektno,to nije kraj svijeta,bitno je da se potrude.A ne moj vidi na ploci 5 recenica i ne prepise niti jednu jer on je vec skuzio da on to nece moci super odraditi,pa onda nece niti slovo napisati.Svi su oni razliciti ali probaj ga hrabriti,i hvaliti stalno,da mu vratis samopoudanje.Na svim ovim nasim pregledima,saznala sam da je jako dobra stvar ulje-enerzone Rx,pa smo to narucili i sad cekamo rezultat.(kad ga uocim,napisat cu).Tvoj sin je malo stariji pa trebas biti oprezna pri iskazivanju reakcija pred njim(ne plakati pred njim,ne padati u ocaj),ali prednost ti je i sto mu neke stavri mozes bolje pojasniti nego ja svom sedmogodisnaku.Jeste li probali plivanje? Mi smo u tome pronasli ispusni ventil ali isto tako je tesko slusati trenera,jer dok drugi plivaju kako im on kaze,moj pliva kako on hoce i ceka kad ce skakanje sa skakaonica Ono sto sam primijetila je da definitivno kazne i vika kod njih na pali,ne znam ni kako niti zasto,ali jednostavno ne pali.Mene ubija taj prkos,inat i tvrdoglavost To ne mogu nikome opisati,kako to izgleda...prestrasno. Jutros sam mu dala rani listic da ispuni i posto mu je ruka sada u gipsu,on govori,ja pisem.I pocnemo...prvo pitanje,kaze mi krivo,drugo isto,trece neko banalno,da li zivis u kuci ili zgradi,kaze on meni zaokruzi kuca...ja ga gledam i kazem,pa ti zivis u zgradi,a on meni NEEEE,ZAOKRUZI KUCA,kako sam ti rekao.Shvatim da se igra samnom,da se skija po mojim zivcima kao po skijaskoj stazi.To ljudi ne bi mogli zamisliti.Glavni savjet-POKUSAJ OSTATI MIRNA U SITUACIJAMA KADA TI DODJE DA PUKNES!Hrabri ga,hvali za obicne stvari,budi mu podrska,jer cesto ne znaju zasto nesto cine,ali oprez,cesto,ali ne i i uvijek,nekada su bas odlucili da ce se ponasati kontra nasih uputa,i tu moras biti mudra.U skoli,se bori za njega i njegova prava,predaj nalaz i trazi djelovanje a ne samo komentiranje.Ja nemam dijagnozu u nalazu da bih mogla to uciniti ali ima puno elemenata koje i zdrav,obicni covjek,a ne psiholog moze primijetiti i shvatiti o cemu je rijec.Sad je moj slomio ruku ,pa cu na konto te ruke zatraziti privremenog asistenta na nastavi,da mu pomogne u kontrolnom i tako,i bas me zanima efekat koji ce to imati.Jer nekI dan nije htio uraditi niti jedan zadatak iz matematike,i odvedem ga psiholgu,odmah iz ucionice,i on za 5 minuta kod nje rijesi 4 velike stranice tih zadataka,bez icije pomoci.Znaci,problem je paznja,a kad je 1 na 1 -odlicno,a kada je u razredu,gubi se,ne slusa upute,nije ga briga.Trazi asistenta,ako skola ima,pomoci ce mu u usmjeravanju na zadatke,to nije nista lose,on ce poceti raditi,bit ce sretan,pa vise sretan,pa siguran i na kraju ce imati samopouzdanje i radit ce u skoli onda i bez njega,jer ce imati naviku i ZELJU DA SE TRUDI,a to njima cesto fali.a cim se trudi,bit ce i rezultata.I moj zadnji savjet,nemoj krivo shvatiti,ne misli o prosjeku ocjena,i moj je kazem ti darovit(i to visoko) u pojedinom podrucju,ali nije mi to bitno,da na konto toga ocekujem 5,vise me brine njegov osjecaj sebe,njegovo (ne)samopouzdanje,pa mi je prioritet rad na nekoj njegovoj osobnosti.Znaci,brini se o njegovim osjecajima,probajte svi zajedno na tome raditi,a uspjeh ce doci!I ne zaboravi svoje rijatelje,ponekad kavica cini cuda,shvatis da imaju ljudi mnogo vecih problema. SRDACNO TE POZDRAVLJAM