Odmetanje u šumu

[La Baba yaga]

Beljki kaže:

Neovisno o kvaliteti i uredjenosti drustva velike suvremene gradske zajednice jos uvijek nisu u skladu sa nasim evolucijskim kalibracijama, tj nismo se njima jos dovoljno prilagodili, tj za psihicku stabilnost i zdravlje je prema istrazivanjima optimalna mala "svak svakog pozna i podrzava" zajednica plemenskog/seoskog/kmunalnog tipa.

Isto tako kolicina izlozenosti informacijama u suvremenoj "multimedijskoj civilizaciji" je veca od nase sposobnosti procesiranja istih.

Stoga postoji odredjena temeljna neprilagodjenost okolnostim kod vecine neovisno o drugim faktorima.

Da to su idefinirani ideali. Samo sto takvo omanje drustvance nece opstati ako ga potamani vece pa i nije bas tako idealno. Isto tako ce biti tehnoloski insuficijentno. Nema industrije, nema velegrada, nema ni ekonomije koja ce producirati npr adekvatnu zdravstvenu zastitu. Ili vojnu.
A sad to s nepriilagodjenoscu vecine. Pa vecina je sirotinja. Normalno u te "neprilaggođene mozemo ubrojiti i ultrabogate kao druga krajnost nesrazmjera. U sredistu je srednji sloj kojem je dovoljno dobro da ne mare za sirotinju. No covjek je visokoprilagodljivo bice na zivotne nedace. Jer jbg zeli zivjeti. Cak je i takav eskapisticki bijeg u sumu produkt zelje za zivotom. Samo malcice protuslovan. No svi smo mi protuslovni u vlastitim zeljama. Neki Jaz izmedju ideala i realiteta.

[Beljki]

Ne mislim time reci da je objektivno moguc takav "utopijski" pseudo-plemenski zivot, samo da postoje i neke univerzalnije osnove za vece ili manje potrebe za bjegom od akutne drustvene neprilagodjenosti. odnosno, da nije samo pojedinac neprilagodjen drustvu nego moderno drustvo, koliko god neizbjezno bilo, neprilagodjeno evolucijski uvjetovanim psiholoskim karakteristikama koje se ne mogu prilagodjavati onako brzo koliko se prilagodjava okolina.

[La Baba yaga]

Beljki kaže:

odnosno, da nije samo pojedinac neprilagodjen drustvu nego moderno drustvo, koliko god neizbjezno bilo, neprilagodjeno evolucijski uvjetovanim psiholoskim karakteristikama koje se ne mogu prilagodjavati onako brzo koliko se prilagodjava okolina.

Nije baš da se radi o radijaciji pa da se pojedinac genetički nije dovoljno prilagodio pa mora zbrisati u šumu. Nisu velegradovi od jućer. Da bi pojedinac mogao živjeti u nekoj harmoničnoj simbiozi u društvu moraju normalno biti zadovoljeni i endogeni i egzogeni uvjeti. no sama društvena kvantiteta bar po meni nije značajna determinanta za eskapizam. ne vjerujem da su npr Bečani nezadovoljni svojim životom u velegradu. ljudi vole između ostalog i gradski život.

[addx]

Sam naziv "odmetanje u sumu" govori o bijegu (od necega loseg) a ne hrlenju (ka necemu dobrom). Iako se suma u naslovu cini kao nekakva odredjena destinacija, ona to zapravo nije, vec je njome odredjeno ono od ceg bjezimo - drustvo - kao antidestinacija.

A pitanje je da li covjek od icega zapravo moze pobjeci, jer ne moze od samog sebe, a u sebi nosi refleksiju svega sto ga je dotaklo.

[Lachen]

zoroasterix kaže:

Misao Ernsta Jungera je da samosvjestan pojedinac, suočen sa nihilističkim društvom, odlučuje se na odmetanje u šumu, povratak na mjesto iskonske slobode. Odmetanje je aktivizam, otpor nihilizmu, na koji se odlučuje onaj koji shvati, da je svaki drugi oblik egzistencije nemoguć. Ta želja za slobodom je, iako potisnuta, stalno prisutna. Umjesto ukorijenjenosti, pojedinac čini izbor da iskorači izvan začaranog kruga, a već sam čin izbora, umjesto poslušnosti, je prvi korak prema ozbiljenju odmetnika.

Život u divljini mi ne izgleda kao sloboda. Čovjek je tamo potpuno opterećen pronalaskom načina zadovoljenja svojih osnovnih prirodnih potreba, mora o tome razmišljati, razvijati vještine, nije kao u civilizaciji da, ako si gladan, samo otvoriš hladnjak i uzmeš nešto za jelo. Živiš u stalnom strahu, nesigurnosti, osjećaš se nezaštićeno, nemaš skoro nikakvu zabavu.
Možda ćeš se osjećati slobodnije od društva, ali zato zarobljenije od prirode.
U divljini se može osjećati slobodno samo netko kome je to autentični egzistencijalni prostor kao npr divljak (koji nije svjestan svoje neslobode). Ali kad to izvodi čovjek civilizacije kao izraz svog stava i odluke, onda je to za njega samo gnjavaža i muka, jer pokušava biti nešto što nije, jer pokušava od svijesti napraviti ne-svijest i zaboraviti da nije slobodan.

[cestar]

Lachen kaže:

Život u divljini mi ne izgleda kao sloboda. Čovjek je tamo potpuno opterećen pronalaskom načina zadovoljenja svojih osnovnih prirodnih potreba, mora o tome razmišljati, razvijati vještine, nije kao u civilizaciji da, ako si gladan, samo otvoriš hladnjak i uzmeš nešto za jelo. Živiš u stalnom strahu, nesigurnosti, osjećaš se nezaštićeno, nemaš skoro nikakvu zabavu.
Možda ćeš se osjećati slobodnije od društva, ali zato zarobljenije od prirode.

Ovisi da li si u divljini svojom voljom ili ne... tako da je osjećaj slobode relativan.
U nekakvoj internoj cost/benefit analizi netko se može više osjećati 'zarobljenim' u društvu nego u prirodi. Beljki je ranije objasnio psihološke mehanizme nastajanja takvih sklonosti.

U divljini se može osjećati slobodno samo netko kome je to autentični egzistencijalni prostor kao npr divljak (koji nije svjestan svoje neslobode). Ali kad to izvodi čovjek civilizacije kao izraz svog stava i odluke, onda je to za njega samo gnjavaža i muka, jer pokušava biti nešto što nije, jer pokušava od svijesti napraviti ne-svijest i zaboraviti da nije slobodan.

Upravo ako se radi o vlastitom stavu i odluci (podrazumijevam da se ne radi o trenutnom impulsu, već da se zna približno u što se upušta), takav život se ne doživljava kao gnjavaža i muka već onaj koji se napušta... ljudi se razlikuju i prema svojim sklonostima, i hvala Bogu što je tako.

Postoji čitav niz stupnjeva odvajanja od 'civilizacije'... od odlaska u manje mjesto iz velegrada, pa do potpune divljine... a bitno je i da li je čovjek sam ili odlazi sa svojom obitelji, ili nekakvom 'komunom'.
Također, nije nužno da takav život zamišljamo isključivo kao povratak u 'kameno doba'. Mnogi su pokazali zavidnu kreativnost u prilagodbi suvremene tehnologije takvim životnim uvjetima. Neka mala zajednica može postići još više i zapravo 'simulirati civilizaciju', ali u uvjetima neposrednog oslanjanja jednih na druge bez sadašnje 'superstrukture'... u idealnom slučaju.

[Lachen]

cestar kaže:

Ovisi da li si u divljini svojom voljom ili ne... tako da je osjećaj slobode relativan.
U nekakvoj internoj cost/benefit analizi netko se može više osjećati 'zarobljenim' u društvu nego u prirodi. Beljki je ranije objasnio psihološke mehanizme nastajanja takvih sklonosti.

Ako se radi o sklonostima, onda što je tu slobodno? Mislila sam da se radi o odmetanju kao izrazu filozofskog uvida, o nečemu što je promišljeno. Ne vidim na koji način se čovjek može osloboditi, i zašto bi u prirodi, u određenom prostoru i načinu života vidio tu slobodu. Zapravo uopće ne razumijem što znači odmetništvo i koji je njegov smisao. Što je to u samoj slobodi vrijedno?

Mnogi su pokazali zavidnu kreativnost u prilagodbi suvremene tehnologije takvim životnim uvjetima. Neka mala zajednica može postići još više i zapravo 'simulirati civilizaciju', ali u uvjetima neposrednog oslanjanja jednih na druge bez sadašnje 'superstrukture'... u idealnom slučaju.

To nije odmetanje, nego životni stil. Netko više voli selo od grada. Za tako nešto se ne treba misliti. Filozofski je irelevantno.

[cestar]

Lachen kaže:

Ako se radi o sklonostima, onda što je tu slobodno? Mislila sam da se radi o odmetanju kao izrazu filozofskog uvida, o nečemu što je promišljeno. Ne vidim na koji način se čovjek može osloboditi, i zašto bi u prirodi, u određenom prostoru i načinu života vidio tu slobodu. Zapravo uopće ne razumijem što znači odmetništvo i koji je njegov smisao. Što je to u samoj slobodi vrijedno?

'Prirodnim silama' se neki lakše i radije prilagođavaju nego drugim ljudima ili još bolje normama i zakonima često upitne racionalnosti i smisla.
Jednostavno, u tim silama vide više smisla, bez obzira koliko one same po sebi bile nesmiljene... a osjećaju da mogu naći način za upravljanje njima i nalaze izazov u tome.
Smisao odmetništva je da si odjednom u stanju disati, mogu to razumjeti... a ako pitaš što je u slobodi vrijedno, ne mogu ti objasniti.

[MagicMirror]

La Baba yaga kaže:

Odmetnistvo je produkt bezuspjesne socijalizacije pojedinca a ne iskoracenje iz "zacaranog kruga". Mislim sve je to romanticno i to. Valpurgine noci sa vjesticama. Samo sto kad se razvije upala pluca? Inace ima taj film "in to the wild", sve po istinitom dogadjaju. Ide otprilike ovako.... klinac je bio odmetnik u prirodu. I tamo je pojeo krive bobice.....tthe end. Isprika na spojleru. inace dobar film.

Koja je razlika između "uspješne socijalizacije" i "začaranog kruga"? Pretpostavljam da je vrlo slična onoj između "terorista" i "borca za slobodu".

Stvar je to vrijednosnih sudova, a ne objektivnih činjenica ili prirodnih zakona.

Sad ću nastaviti sa spojlerima, ako nitko nema ništa protiv. Klinac je prvo diplomirao pravo, zatim je spoznao besmisao robno-novčane ekonomije (nihilističko društvo, ako ćemo tako), zatim je uslijedilo vucaranje po marginama društva, uvid u skučenost tog svijeta, pa tek tada odmetanje u prirodu.

addx kaže:

Sam naziv "odmetanje u sumu" govori o bijegu (od necega loseg) a ne hrlenju (ka necemu dobrom). Iako se suma u naslovu cini kao nekakva odredjena destinacija, ona to zapravo nije, vec je njome odredjeno ono od ceg bjezimo - drustvo - kao antidestinacija.

A pitanje je da li covjek od icega zapravo moze pobjeci, jer ne moze od samog sebe, a u sebi nosi refleksiju svega sto ga je dotaklo.

Naravno. Ali kad si do grla u nečem lošem, treba se prvo iskopati iz toga (barem djelomično) da bi pohrlio prema nečem dobrom.

Šuma nije konačna destinacija, kao što to nije bila ni u filmu "Into the Wild" (klinac se je namjeravao vratiti).

Ona je dio junakovog putovanja, jer se nakon odvajanja od društva, određenih iskušenja i introspekcije treba ponovno vratiti u to isto društvo i ondje djelovati kao osviješteni, prosvijetljeni (ili barem nešto manje sjebani) pojedinac.

[addx]

MagicMirror kaže:

Šuma nije konačna destinacija, kao što to nije bila ni u filmu "Into the Wild" (klinac se je namjeravao vratiti).

To se slazem, on se nije odmetao kroz to nego pronalazio

[Apemant]

MagicMirror kaže:

Naravno. Ali kad si do grla u nečem lošem, treba se prvo iskopati iz toga (barem djelomično) da bi pohrlio prema nečem dobrom.

A što bi to bilo, pray tell?

Svi putevi vode (kad preskočimo nevažne detalje 'života') u grob.

[MagicMirror]

Ne nužno. Urna je bolji izbor.

Ali bitnije je ono što se događa u međuvremenu.

[Sigmund]

Izmetanje u šumi mi je prihvatljivija opcija od odmetanja u šumu.
A još je bolje izmetanje na forumu.
Jer bolje poprima serivo u sebe...

[addx]

Sigmund kaže:

Izmetanje u šumi mi je prihvatljivija opcija od odmetanja u šumu.
A još je bolje izmetanje na forumu.
Jer bolje poprima serivo u sebe...

Izmetanje je istina nuzde!

[Apemant]

MagicMirror kaže:

Ne nužno. Urna je bolji izbor.

Ali bitnije je ono što se događa u međuvremenu.

Zašto?

U međuvremenu se uglavnom ne događa ništa osobito, kak' da kažem.

Evo recimo, piše se na forumu. Ima li ikakve 'bitnosti' u toj aktivnosti?

Nego, hajdemo onda odbacit trkeljanje na forumu. Dalje? Spavanje nagađam da ćemo se složit da također nije ništa osobito... posao? Pa ono, tu i tamo ima nekih možda 'bitnih' poslova, no rekao bih da ih je 95% totalno šuplje. Poso-kuća-poso.

I onda umreš. Svejedno je l' iza završiš u urni ili kao hrana za bakterije, naravno.

[Aphex]

Lachen kaže:

Život u divljini mi ne izgleda kao sloboda. Čovjek je tamo potpuno opterećen pronalaskom načina zadovoljenja svojih osnovnih prirodnih potreba, mora o tome razmišljati, razvijati vještine, nije kao u civilizaciji da, ako si gladan, samo otvoriš hladnjak i uzmeš nešto za jelo. Živiš u stalnom strahu, nesigurnosti, osjećaš se nezaštićeno, nemaš skoro nikakvu zabavu.

Nekome bih platio da ovaj kanal napravi u obliku slikovnice. Ponesem to i ako ima neke ekipe, može biti dobrih par mjeseci zabave.

[pronađena]

Ja znam graditi slamene kućice.
Ali zasad još nemam u planu pobjeći na nekoliko mjeseci. Nekako mi je dosta nekoliko dana.
Uglavnom, svakako je preporučljivo malo se 'odmetnuti' u prirodu svako toliko.

[Beljki]

Je, dok je lijepo vrijeme, traju zalihe iz konzuma, ima pitke vode, nekog improviziranog tusa i dovoljno gaca

[Sigmund]

pronađena kaže:

Ja znam graditi slamene kućice.
Ali zasad još nemam u planu pobjeći na nekoliko mjeseci. Nekako mi je dosta nekoliko dana.
Uglavnom, svakako je preporučljivo malo se 'odmetnuti' u prirodu svako toliko.

Za meditaciju krepku, dublju,
prepustimo se šumoljublju.
Slamnatu mi kućicu sagradi,
da se lulek u šumi ne pothladi.

[Jednostavko]

Meni je od tih odmetnika u šumi najzanimljiviji Robin Hood.