Trema na vozačkom ispitu

[oralium]

ok...ja kad sam prvi put polagala ispit, prošla sam kroz crveno, tako da mi je pad bio opravdan, nema se kaj žalit, danas sam išla drugi put i sve je bilo super, ali moj ispitivač je bio nadrkan jer je imo puno posla danas i reko mi je da me može pustit, ali da sam malo nesigurna i da bolje da pokušam jš jednom, nije me htio pustit, a nisam imala nikakvu grešku...i sam me opet sile da platim dodatne sate...šta ako ja ne želim platit dodatne sate, nego ić na ispit samo, jel to moguće? a znam da dobro vozim..

[Moulin rouge]

oralium kaže:

ok...ja kad sam prvi put polagala ispit, prošla sam kroz crveno, tako da mi je pad bio opravdan, nema se kaj žalit, danas sam išla drugi put i sve je bilo super, ali moj ispitivač je bio nadrkan jer je imo puno posla danas i reko mi je da me može pustit, ali da sam malo nesigurna i da bolje da pokušam jš jednom, nije me htio pustit, a nisam imala nikakvu grešku...i sam me opet sile da platim dodatne sate...šta ako ja ne želim platit dodatne sate, nego ić na ispit samo, jel to moguće? a znam da dobro vozim..

Naravno da je moguće! Ako ti smatraš da ti dodatni sati nisu potrebni ne može te nitko natjerati da ih pohađaš.
Korumpiranost...

[oralium]

Moulin rouge kaže:

Naravno da je moguće! Ako ti smatraš da ti dodatni sati nisu potrebni ne može te nitko natjerati da ih pohađaš.
Korumpiranost...

to sam i jamislila...i zovem ja autoškolu poslije iinstruktora i oni meni da je obavezno platit još dodatna tri sata, a nakon prvog puta sam već platila dodatne sate...i ne kužim zakaj je to...želim fakat bit sigurna...
a ovaj put mi je fakat krivo kaj sam pala jer znam da nije bilo razloga da me ruši...a bio je sav živčan na mene od kad sam ušla u auto...a i koji je razlog da sam malo nesigurna, a znam da sam bila totalno opuštena...

[oralium]

...može li mi molim vas neko reć sa 100% sigurnosti da ne moram plaćati dodatne sate nakon drugog pada...jer nakon prvog pada sam već dala 700 kuna za tri sata...

[ex Medeni]

1. put sam imal toliku tremu da nisam ni mogao voziti
2. put nisam vidio znak da imam prednost na raskršću
3. put sam kod pretjecanja biciklista prešao previše na lijevu stranu
4. put sam se parkirao "tako dobro" da nisam mogao izaći van iz auta, al su me pustili i danas vozim bez problema!

[Violently happy]

Ja sam prošla iz drugog puta, imala sam tremu, naravno.
No, kao što sam napisala na temi niže, ne volim voziti, grozim se vožnje, te istu uopće ne prakticiram.

Ja sam iz 4 pokušaja, nakon oko 70-80 sati. Da, imam odličan uspjeh u školi i ide mi, ali taj vozački je baš bio katastrofa... Nisam mogla vjerovati kad su me pustili. Od svega što sam iz tog iskustva naučila, to je da taj ispit najmanje ovisi o tebi i tvojim sposobnostima, a najviše o frajeru ispitivaču i prometnoj situaciji. Prvi put sam mogla proć bez problema (u biti i jesam ali nisam u jednom trenutku vidla stop koji je bio iza nekog drva), a nisam se znala ni parkirati i još me bilo užasno strah vozit. Do 4. puta mi je već dopiz.. sve, imala sam opet tremu, ali nasreću ispitivač me pustio unatoč nekim greškicama.
Danas me puno manje strah, pogotovo kad me vozi frendica ili frend koji su nedavno položili, i kad vidim da ako oni mogu sami, mogu i ja. Samo što se tata još ne slaže s tim . Položit ćeš, samo trebaš shvatiti da to nije tako strašna stvar...Kao što i sama kažeš, na cesti ima puno ljudi koji ne znaju voziti, a uvjerena sam da ti možeš bolje od njih, samo nisi sigurna.

[Violently happy]

Kakve veze odličan uspjeh u školi ima s vozačkim?

[Moulin rouge]

oralium kaže:

to sam i jamislila...i zovem ja autoškolu poslije iinstruktora i oni meni da je obavezno platit još dodatna tri sata, a nakon prvog puta sam već platila dodatne sate...i ne kužim zakaj je to...želim fakat bit sigurna...
a ovaj put mi je fakat krivo kaj sam pala jer znam da nije bilo razloga da me ruši...a bio je sav živčan na mene od kad sam ušla u auto...a i koji je razlog da sam malo nesigurna, a znam da sam bila totalno opuštena...

Ovo mi je prvi glas o tome
A da malo pročešljaš ugovor koji si potpisala sa dotičnom auto školom?
Kako se grebu za svaku lipu! Užas!

[oralium]

Moulin rouge kaže:

Ovo mi je prvi glas o tome
A da malo pročešljaš ugovor koji si potpisala sa dotičnom auto školom?
Kako se grebu za svaku lipu! Užas!

jelda, to i ja velim...
ma muka mi je od toga...zato kaj jebeno znam vozit i instruktor mi to kaže...
i onda dođe do toga, isad moram platit 800 kuna, što fakat nije mala lova, jer ak zbrojim sve kolko sam dala, više od 10 000 kuna sveukupno...
pa kaj je to? jel to normalno?

[Moulin rouge]

oralium kaže:

jelda, to i ja velim...
ma muka mi je od toga...zato kaj jebeno znam vozit i instruktor mi to kaže...
i onda dođe do toga, isad moram platit 800 kuna, što fakat nije mala lova, jer ak zbrojim sve kolko sam dala, više od 10 000 kuna sveukupno...
pa kaj je to? jel to normalno?

Ma ništa danas nije normalno!

Ne možeš ništa poduzeti doli bespomoćno pristajati na zahtjeve... Ako bi se sada išla prebaciti u drugu auto školu morala bi dati još toliko novca. Lose-lose situacija!

[markop619]

Prvi put sam pao jer sam otišao iz Strojarske lijevo i onda nakon 100 metara opet lijevo kako je ispitivać rekao no otišao sam negjde gdje je zabranjeno, neka tvrtka a ja nisam skužio znak. Prošao sam iz drugog puta no i tada sam napravio grešku, ono 4 trake, auti stoje pred zebrom no zaklonili su pol zebre a ja sam htio proći ne vidjevši ekipu koja dolazi i kad sam ugledao ljude koji su izvirili na zebri naglo sam zakočio. Prije ih nisam vidio je r su ljude zaklanjali auti. I onda sam se morao bočno parkirati među 2 auta a prostoram je bilo malo, taman za auto koji sam vozio Opel Astra. I kad sam se parkirao savršeno ispitivač mi je rekao da nije vjerovao da ću uspjeti a instruktor nioje vjerovao pogotovo jer smo se bočno parkirali na poligonu a u stvarnoj situaciji nikad. Pita ispitivač instruktora gdje inaće učite parking, a on veli na poligonu. To mi je bila najzeznutija radnja od svih na poligonu i tako savršeno kako sam se uspio parkirati u stvarnoj situaciji do dan danas nisam shvatio. Ispitivač je rekao ja svakom dam drugu priliku, tko je iskoritsti dobro, tko ne pada. Inaće bio sam u autoškoli Rubikon u Zg i ako tko ide u tu autoškolu neka mi se javi na PM da mu preporučim instruktora, lik je kralj!

[cvjetaca]

heh, i mene je bilo uzasno trta pa sam mrknula dva Apaurina i bilo je sve u redu prolaz od prve

[garica]

BlueMarine kaže:

Evo, ovako. Pala sam već par puta na vozačkom ispitu. Iako sam uvijek bila super đak u školi, a i diplomirala sam, taj mi je vozački sad postao neprebrodiva barijera. Na svakom ispitu imam toliku bolesnu tremu i sad već očekujem da ću pasti, tako da mi je jednostavno nemoguće odvoziti bez ijedne pogreške. I onda uvijek negdje zaribam i padnem i moram dati novih 900 kuna i tako iznova.
Shvatila sam da je ovo postao već pravi problem, koji ima jako puno veze i s psihom. Na zadnjem vozačkom ispitu sam čak uzela i tabletu za smirenje koja mi nimalo nije pomogla već me ubila i usporila do te mjere, da sam previdjela neki bitan znak. Više ni sama ne znam kako da si pomognem. Utucala sam preko 10000 kuna za tu autoškolu, uzimala hrpu dodatnih sati, ali više ništa ne pomaže, jer ti ljudi očekuju da vozimo jednostavno savršeno, bez ikakve pogreške i da znamo točno reagirati na situacije u kojima se ljudi preko 20 godina vožnje ne znaju snaći. Tipa, koji moraš ući u raskrižje i kad, iako je hrpa auta u raskrižju, a ti moraš propustiti sve iz suprotnog smjera i onda se može onima s bočnih ulica uključiti zeleno, i ti si zakrčio promet i padaš. Takve ljepote koje ne znam riješiti, budući su raskrižja stalno zakrčena i teško je znati trenutak kad je dobro još uključiti se u to raskrižje, a da ću uspjeti proći bez zastoja.

Sve to me već počelo ubijati, jer jednostavno padam, li ga padam i očito se taj vozački pokazao kao neprebrodiva i nerješiva prepreka koju nikako ne mogu položiti, a ni neću u skoro vrijeme kako mi se čini. Ne znam što da više radim, jer svaki put radi tih 900 kuna se ubijam od straha, a oni me svaki put sruše radi nečeg, iako pazim na sve živo, na što mogu paziti. Sad sam već počela osjećati da će biti jednostavno nemoguće za proći, jer uvijek nešto nađu. Nekad si predugo oklijevao, nekad si se prerano uključio, nekad prekasno, nekad ovo, nekad ono. Tako da ću poluditi više. Došlo mi je da na zadnjem padu istučem idiota koji me srušio, budući me srušio po mojem mišljenju radi teške gluposti.

Ne kažem ja da oni moraju sve puštati, koji ne znaju voziti pa naprave sudar i slično, ali trebali bi vidjeti razliku između onih koji se znaju služiti vozilom i onih koji su slučajno u brzini napravili neku sitnu pogrešku, jer voze tek koji mjesec. Poluditi ću s tim vozačkim, a nakon što sam dala toliko love za njega, glupo mi je odustati, ali više nemam snage da izlazim na te ispite. Sva mi ušteđevina otišla na tu prokletu autoškolu!

Zbilja više ne znam što da radim i pun mi je kufer toga. Ono osjećam se kao neki idiot koji to ne može položiti nikako, a dotle vidim da se ljudi svakako voze po cesti i ne znaju pravila, ali eto ja koji sam početnik moram odvoziti perfektno s znanjem iz milijun toga da bi prošla.

Netko će me pitati, a što mi to treba? Ne znam ni ja, ali sam upisala to sranje, jer mi je dosta vožnje u tramvaju budući imam 30+ godina i htjela bi malo komfora u autu, ali očito mi je to jednostavno nedostižno, budući stalno radi nečeg padam

prvo, nemoguće je voziti bez greške a nitko ni ne očekuje to. kad sam ja polagala bojala sam se kao dijete, blejala sam u retrovizor kao sumanuta ali ništa nisam vidjela osim očiju ispitivača ali sam se pravila flegma. drugo, morala sam parkirati i sve izvela super ali, hm, auto je bio spušteniji i fino sam zagrebala bankinu. instruktor je pozelenio a ja uvjerena da sam pala. ništa, izvezla sam do kraja da bi mi ispitivač rekao da se to moglo dogoditi i njemu i svakome tko vozi tuđi auto, tako da puno ovisi i o njima, a od straha nema ništa. stvaraš samo veliku kočnicu u glavi

[Štreberica]

Nedavno sam pokušala prvi put položiti vozački, nakon još 11 dodatnih sati jer nakon "obaveznih" 35 nisam bila spremna - znam da ne vozim "savršeno", ali bila sam sigurna da sam savladala sve što treba i da mogu to zadovoljavajuće izvesti. Inače imam strah od javnih nastupa, ali uglavnom kad uključuju govor, no ovoga me uopće nije ni bilo strah (bar koliko sam mogla osjetiti, a valjda bih znala da me je strah ). Ali, pala sam odmah na prvoj poligonskoj radnji (koju sam vježbala preko 20 puta a nikad prije nisam imala nikakvih poteškoća s njom i točno sam znala što i kako trebam raditi) - bila sam sigurna da ju izvodim savršeno, sve dok mi ispitivač nije rekao da sam udarila u čunj (ja smatram da nisam jer nisam vidjela ni osjetila išta što bi upućivalo na to, još su bili i novi čunjevi koje sam kasnije pogledala i nije na njima bilo nikakvih tragova, ali nikad nitko neće moći dokazati ni da jesam ni da nisam). I sad se ne mogu natjerati da idem opet na taj ispit, jer znam da se neću moći rješiti osjećaja da JA TO NE MOGU (i ispitivač mi je rekao da smatra da ja nisam uopće za voziti i da nikad ne bih smjela samostalno voziti auto - doduše, instruktor se nije složio s tim) i da će me strah paralizirati - ne mogu se bojati nečeg što nikad nisam probala i što mislim da mogu izvesti, jer bi to bilo iracionalno, ali kad god u bilo čemu u prvom pokušaju doživim potpuni neuspjeh (uz uvjet da smatram da taj neuspjeh nije u skladu s mojim uloženim trudom, dakako), svaki sljedeći put se toliko bojim da ne mogu ni pokušati, i ne mogu taj strah racionalno savladati jer ga smatram racionalnim

[vita_jela]

Štreberica kaže:

Nedavno sam pokušala prvi put položiti vozački, nakon još 11 dodatnih sati jer nakon "obaveznih" 35 nisam bila spremna - znam da ne vozim "savršeno", ali bila sam sigurna da sam savladala sve što treba i da mogu to zadovoljavajuće izvesti. Inače imam strah od javnih nastupa, ali uglavnom kad uključuju govor, no ovoga me uopće nije ni bilo strah (bar koliko sam mogla osjetiti, a valjda bih znala da me je strah ). Ali, pala sam odmah na prvoj poligonskoj radnji (koju sam vježbala preko 20 puta a nikad prije nisam imala nikakvih poteškoća s njom i točno sam znala što i kako trebam raditi) - bila sam sigurna da ju izvodim savršeno, sve dok mi ispitivač nije rekao da sam udarila u čunj (ja smatram da nisam jer nisam vidjela ni osjetila išta što bi upućivalo na to, još su bili i novi čunjevi koje sam kasnije pogledala i nije na njima bilo nikakvih tragova, ali nikad nitko neće moći dokazati ni da jesam ni da nisam). I sad se ne mogu natjerati da idem opet na taj ispit, jer znam da se neću moći rješiti osjećaja da JA TO NE MOGU (i ispitivač mi je rekao da smatra da ja nisam uopće za voziti i da nikad ne bih smjela samostalno voziti auto - doduše, instruktor se nije složio s tim) i da će me strah paralizirati - ne mogu se bojati nečeg što nikad nisam probala i što mislim da mogu izvesti, jer bi to bilo iracionalno, ali kad god u bilo čemu u prvom pokušaju doživim potpuni neuspjeh (uz uvjet da smatram da taj neuspjeh nije u skladu s mojim uloženim trudom, dakako), svaki sljedeći put se toliko bojim da ne mogu ni pokušati, i ne mogu taj strah racionalno savladati jer ga smatram racionalnim

može se taj strah nadvladati. ti moraš preuzeti kontrolu nad vožnjom, ti si vozačica. ovako, pokušaj ovo. kada sjedneš u auto koncentriraj se samo na to da si sjela na vozačko mjesto, da pališ auto kojim redoslijedom (ponovi ga u glavi tako da ga imaš spremnog u svim budućim situacijama tipa- i to doslovno korak po korak, nemoj puno podrazumijevati . Prvo osmisliš gdje točno ideš, kojom rutom (što te na njoj čeka, raskršće, semafor, to sve prođi u glavi i pripremi da minimiziraš razmišljanje o tome dok voziš; znači- sjedaš, stavljaš ključ, pogledaš u kojoj si brzini , stisneš kuplung, okrećeš ključ, pališ auto, ubacuješ u prvu, dodaješ gas i krećeš. Dok voziš misli samo na vožnju, ne na to što je bilo ili što bi moglo biti, ili što će biti. jednostavno vozi sada. Imaš dosta posla ionako, gledajući malo gdje se nalaziš, ide li tko iza tebe, osvjesti mjesto koje zauzimate ti i tvoj auto na cesti. Gledaj malo retrovizore tako, a ne zato jer su ti rekli. To malo vježbaj SAMA. Kada ćeš ići na ispit ista stvar, zanemari instruktora i komisiju, vozi ovdje i sada. Instruktor će ti samo reći gdje po prilici da ideš. Moraš se dobro upoznati sa autom i njime ovladati, kao i sa svojom ulogom vozačice i one koja vozi. Nema mjesta za paniku, panika se olabavlja tako što ćeš u mislima proći moguće ishode. Ti kao početnica uvijek možeš ako se uznemiriš jednostavno zaustaviti auto sa strane i upaliti sva 4. Postepenom vježbom, iskustvom polako ćeš ovladati autom i postati vozačica

[Štreberica]

Hvala... Ali ja si mogu sve to zamisliti i stvarno mislim da znam što trebam napraviti u svakoj situaciji koju mogu zamisliti (i inače oko takvih stvari provedem i previše vremena zamišljajući razne scenarije, ali uvijek u stvarnosti ispadne bar nešto što nisam zamislila i onda se izgubim... naravno, problem stvara i to što ne mogu zamisliti sve moguće situacije jer ih jednostavno ima previše ) i mislim da vladam autom najbolje što sam mogla naučiti u "školskoj" situaciji (u situaciji da je uvijek pored mene netko tko će "spasiti stvar" ako opasno zeznem - ali to je još uvijek drastično različito od ispitne situacije, a osobito od "stvarnog života", no oko toga ne mogu ništa učiniti dok ne položim, tako da sam zapela u paradoksu ). Ne mogu znati u čemu sam točno pogriješila (ne zna ni instruktor, radila sam točno kao svaki put, a nemam osjećaj u kojem sam trenutku za nijansu prebrzo puštala kuplung ili presporo okretala volan ili što god) i kako da to ne ponovim čak ni u tom najjednostavnijem dijelu ispita, pa imam osjećaj da će mi svaki sljedeći ispit biti samo pitanje sreće, a ne mogu očekivati baš toliko sreće da čitav sat ništa ne zeznem.

[The_End]

U vezi čunja,ne moraš ti ni osjetiti da si udarila,jako ti je malo da se on sruši,pri manjoj brzini malo ga klepneš i ode on,u horizontalni položaj

Gle,ja sam pao 2 puta,i to baš zbog treme,3.put sam položio.
Sasvim je normalo da imaš neki osjećaj staha i nervoze,a i pad nemoj doživljavati kao neki neuspjeh,da si ti podbacila u nečemu,jednostavno nije išlo ovaj put,zato će uspijeti iz druge ili treće.
Isto tako meni su svi davali savjet tipa,zaboravi da instruktora uopće ima,zamisli kao da sam voziš auto.Ja onak,kak da zamislim da instruktora nema kad svako malo nešto trkelja: skreni desno,prestroji se u lijevu traku.
Možda to ima neke veze i sa prvim dojmom instruktora.Možda je bio neki ljutiti brko...pa te i to malo omelo.

Ja mislim da ljudi daju preveliki psihički značaj tom polaganju vozačkog.

[Landroid]

mislim da nije za svakoga vozit.. ali ako ste već toliko uporni, a ne ide, probajte promijenit instruktora, autoškolu ili pak kupit ispit

[Štreberica]

The_End kaže:

U vezi čunja,ne moraš ti ni osjetiti da si udarila,jako ti je malo da se on sruši,pri manjoj brzini malo ga klepneš i ode on,u horizontalni položaj

Nije mi čunj otišao u horizontalni položaj, jaaaaaako daleko od toga, koliko sam god mogla vidjeti nije se ni pomaknuo, ali baš ni milimetar s crte Instruktor je jako simpatičan, a ispitivač je bio jako simpatičan sve do trenutka kad mi je rekao da sam pala A vozim auto koji je jako lako voziti, tako da nemam apsolutno nikakvo opravdanje.

Landroid kaže:

mislim da nije za svakoga vozit.. ali ako ste već toliko uporni, a ne ide, probajte promijenit instruktora, autoškolu ili pak kupit ispit

Pa nije mi cilj samo položiti nego i znati voziti.