Svetozar Borojević

[Janos]

1. Koji svijet ?
-borojević je tipičan časnik iz prvog rata,surove surove stege,strategija nas je više negoo vas,pa nije važno koliko nas ubiju u glupim jurišima,jer nas je više,
sreća što su talijani imali nesposobne časnike barem jedan dio, što je borojević iskoristio.Ali gubici i na strani austrougara su bili stravični.

[Gaupera]

Vrlo zanimljiv dokumentarni filmić o SVetozaru Boroeviću.
Tamo se objašnjavaju mnoge stvari koje se ovdje spominju:

[Wikiceha]

Mogući hrvatski Ataturk

[Zoran Oštrić]

Slovenski autor, publicist Miro Simčić objavio je knjigu "Miro Simčič: Svetozar Borojević - med slavo in ponižanjem". včastotp oudamke. Ljubljana, 2011.

Ranije je Simčić objavio knjigu, u kojoj je Borojević također središnja ličnost, "888 dni na soški fronti
Spopadi na Krasu in v visokogorju", Založba: Orbis, 2006.

Gledam u kataloge - nažalost, knjiga nema ni u NSK ni u GKZ.

Na hrvatskom, povjesničar Drago Roksandić objavio je knjigu "Svetozar Borojević od Bojne (1856-1920) Lav ili lisica sa Soče?", Zagreb, 2006.

Godine 2011, u izdanju zagrebačkog Hrvatskog instituta za povijest, tiskana je knjiga "Feldmaršal Svetozar barun Borojević od Bojne : (1856.-1920.)" (ur: Marino Manin). Sadrži priloge sa znanstvenog skupa održanog u Mečenčanima još 2006..

Ima još nekoliko članaka u časopisima.


Ah, evo, nađoh na netu jednu brošuru na slovenskom:

Dušan Nečak – Božo Rebe: "O feldmaršalu Svetozarju Boroeviću de Bojni, Ljubljana: Filozofska fakulteta, 2010.

http://oddelki.ff.uni-lj.si/zgodovin...DE%20BOJNI.pdf

[Zoran Oštrić]

Meni je najzanimljivije pitanje: s koliko je on vojnika, koji su mu još ostali poslušni, raspolagao u studenom 1918., nakon raspada fronte, kad je nudio caru podršku da uguši pobunu u B3ču (kao Jelačić 70 godina kasnije), te nešto kasnije nudo svoje usluge Narodnom vijeću u Zagrebu? Čini mi se da je odgovor: malo pa ništa.

Čitao sam knjigu, izdanu trudom Filipa Hameršeka:

Grga Turkalj-Guslar: "1609 dana na fronti", priredio za tisak: Peter Stanković, Izdala knjižara "Kanadskog Glasa", Winnipeg, Man., Canada, 1930..; Pretisak I. izdanja, Strmec Samoborski: Fortuna, 2015.. ožujak 2015..

Turkalj je preživio cijeli 1SR, borio se u Srbiji i na istočnom frontu, te su zatim prebačeni na talijanski front. Moje bilješke uz knjigu.

Postrojeno 400.000 vojnika. General Štancer drži govor: »Braćo! – Rus je bio pošteni neprijatelj, koji nam je navjestio rat kao što se dolikuje jednoj državi. Nu braćo vojnici, mi imademo jednog neprijatelja, koji nas je napao kukavički, udario nam je u ledja. To su crni Talijani! (…) Mnogo se naše braće bori protiv talijana. Oni su već izemogli, pa nas zovu u pomoć. Naš slavni vojskovodja Svetozar Borojević zove nas u pomoć i zaklinje, da mu što prije stignemo Taj stari general, kojega su u sreći dopadnuli sve stari vojnici, vaši oci i stričevi, uspješno se bori protiv crnog neprijatelja našeg Talijana. (…) Neprijatelj nam ugrožava i samu domovinu Hrvatsku.« (str. 260-261) »Znao je govoriti taj stari i sakati general! Ti isti vojnici, koji su par časaka prije govorili o povratku kui, na njegove medene riječi, počeli su opet vikati "Hura! Dolje sa Italijom!"« (str. 261)
Međutim par dana kasnije u vagonima vojnici mrka lica. »Par dana prije klicali su ti vojnici protiv Italije, pod uprivom vatrenog govora izrečenog po generalu Štanceru, a kad se povratiše svijesti drugačiji osjećaji ih zaokupiše.« (str. 262)
General Borojević u Bozenu drži sličan antitalijanski govor. »Istru, Trst, Goricu, rijeku i cijelu dalamciju on hoće, ali to dobiti ne će Ne, dok je i jednog svijesnog Hrvata« (str. 262)
velika navala kod brda Sant Mihaela. pa do rijeke Pijave gdje se naša vojsak zaustavila i ušančila i dolazi ponovo do pat-pozicije. (str. 263-264) »Kada je naša vojska stigla na talijanski postav, počeli se Talijani predavati, ali im uzalu bilo jer je naša vojska došla pijana, pa je klala neprijatelja ko brave. Alkohol je iz nas bio načinio još gore neman nego inače bijasmo.« (str. 263-264)

Ožujak-travanj 1918.: »U cijeloj vojsci vladala je velika mržnja protiv talijana, ali svejedno bilo je dosta vojnika, koji nisu više ni malo bili oduševljeni za rat. Počelo se već bilo i politizirati. Mnogo se govorilo kako bi trebalo učiniti revoluciju, te Hrvatsku proglasiti samostalnom državom. Medjutim tad još stvar ne bijaše dozrijela.« (str. 265)
24. travnja: pojava kolere i tifusa. Glad. (str. 265)
12. svibnja: juriš na grad Asiagu i bro Monte Belo. Poginulo naše vojske četrnaest hiljada. (str. 265)
Jednog dana vojska se oglušila na novu zapovijed za napad. Već šest dana nismo dobili kruha, hrane nas kiselom konjetinom u goloj vodi kuhanom. (str. 265-266)
Obuka novih "regruta", starih od 40 do 52 godine. (str. 266)
Satnik Vuković: Vijesti da su nam Madjari prestali slati hranu i sve drugo, da se NIjemci povlače na Marni, da je jučer stigao brzojav od kraljice Zite na tri gnerala na ovoj fronti, da odmah imadu napustiti svoja mjesta i zahvaliti se na časti. »Austrija propada i rat završuje.« (str. 267)
»Kad je sjutradan zora zabijelila udari žica kroz streljačke jarke, koja je javila kratku, ali sudbonosnu vijest: "Vojnici Hrvati trinestoga kora! – Ožalošćenim srcem javljam vam, da više zapovijedi od mene ne primate, pa ni od nikoga. Neka radi svako što ga je volja. Svršilo je! Zapovjednik — Borojević.« (str. 268)

(Štancera je Turkalj mrzio, jer je u Srbiji 1914., kao major i zapovjednik bataljona, ljudo srljao naprijed i njegov bataljon je bio okružen i uništen. Sam Štancer tada je zadobio ranu, zbog koje je izgubio ruku. Vojnici su ogorčeno komentirali, da će tu ludost "oni gore" nazvati junaštvom, i zaista tri godine kasnije evo im Štancera već kao generala.)

Hameršak tu u svojoj dizertaciji komentira:

»Samoorganiziranja nalik onomu Blaževićevih bosanskih
dočasnika u 26. domobranskoj pješačkoj pukovniji, čini se, do samoga svršetka (o kojemu,
vidjeli smo, svjedoči Maček) nije bilo, ili autor, raspoređen na obuku novaka, u nj nije bio
uključen.1589
Štoviše, u njegovom prikazu završni čin toga preokreta nije nastupio odozdo, već
odozgo, navodnom Borojevićevom porukom da vojnici XIII. vojnoga zbora više ne primaju
zapovijedi ni od koga, pa ni od njega (“Neka svako radi što ga je volja... Svršilo je”) nakon
čega je uslijedila duga, drugdje opisana hodnja prema Sloveniji i Hrvatskoj, obilježena i ovdje
već poslovičnim sukobima s Mađarima« (str. 373)

Tu se spominje rasulo, koje je nastalo, koje je opisao Vladko Maček.

Sve u svemu, prema jednom od rijetkih zapisa onih koji su bili na dnu (ne sasvim ipak, jer je Turkalj bio narednik), ne čini mi se vjerojatnim da je bilo puno ljudi, koji bi dalje slijedili Borojevića u bilo kakav poduhvat, nakon što su im i on, i sam car, rekli da je gotovo, zakletve ih više ne obavezuju. Ako se nisu htjeli staviti pod zapovjedništvo Narodnog vijeća u Zagrebu, zašto bi slušali generala propaloga carstva?

Sam Borojević je pred kraj života napisao brošuru "O ratu protiv Italije", tiskana posthumno u Ljubljani, 1923..

Filip Hameršak piše u svojoj doktorskoj dizertaciji Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat: [INDENT]
»za razliku od Štancera, koji u svojim knjižicama namijenjenim dočasnicima na temelj drevnih “ratničkih vrlina” nastoji nadograditi određena politička shvaćanja, Borojevićev nastup pred Blaževićevom pukovnijom u listopadu 1917., uoči proboja kod Kobarida, čini se s određenim uspjehom, obraća se i dalje isključivo tom “herojskom”, apolitičkom, svjetonazorskom sloju: “Malen rastom, ali energična držanja,
general Borojević nas je u svome govoru podsjetio na naše junačke pretke, na hrabro držanje Bosanaca u ovome velikom ratu i na kraju, nazivajući nas lavovima svoje armije, zahtijevao je da i u bliskim događajima očuvamo to ime.”« (str. 340)

»Poput Borojevića, niti Štancer, naime, nije bio nekakav salonski
propagandist, već časnik u dnevnom dodiru s običnim vojnicima, i njegovo uporno isticanje osobne časti (povrh političke argumentacije) stoga nije uputno pripisati nekim knjiškim obrascima, nego prilagodbi sasvim empirijski utvrđenom “horizontu očekivanja”.« (str. 361)

Hameršak ovdje citira knjigu sjećanja "Zaboravljeni grobovi" Mate Blaževića, bosanskoga Hrvata, tiskanu u Beogradu 1937, a drugo izdanje u Zagrebu 1994..

Hameršek spominje u dizertaciji i raznu drugu memoarsku literaturu. Koliko sam vidio, sve potvrđuju da je vojnicima masovno bilo dosta i da više nisu slušali carske oficire. Ono što je moglo potaknuti vojnike u listopadu 1917, izgleda da više nije moglo u listopadu 1918..

Još jedan citati koji Hameršek daje iz memoarske literature s talijanskog fronta:

»Jedan od takvih, inače sposobnih zapovjednika, no zapostavljen u napredovanju, bio je, prema Blaževiću, i njegov “satnik Kovač”1475, koji mu je potkraj rata, potpuno pijan, u svojoj kaverni jednom ponudio
ruma: “Beštije! Idioti! – mrmljao je zapličući jezik m. – Da mi je moć, ovako bih ja, – stisnuo je čvrsto šake kao da nekoga drži i drmusao je njima [...] – Mrzim ih sve skupa od Diaza do Borojevića, – nastavio je satnik škripeći zubima. – Talijan ili Švabo, jednaki su nam dušmani.
Potraje li ovo duže ovako, nestaće i vas Bosanaca i nas Hrvata.« (str. 346)

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Meni je najzanimljivije pitanje: s koliko je on vojnika, koji su mu još ostali poslušni, raspolagao u studenom 1918., nakon raspada fronte, kad je nudio caru podršku da uguši pobunu u B3ču (kao Jelačić 70 godina kasnije), te nešto kasnije nudo svoje usluge Narodnom vijeću u Zagrebu? Čini mi se da je odgovor: malo pa ništa.

Tu si potuno u pravu! Carska vojska je bila potpuno demoralizirana, kao što je bila demoralizirana vojska ruskog i njemačkog cara.
I to je bila i krajnja svrha Velikog rata. Uništiti europske monarhije i otvoriti put Novom poretku.

Zoran Oštrić kaže:

Sam Borojević je pred kraj života napisao brošuru "O ratu protiv Italije", tiskana posthumno u Ljubljani, 1923..

Bilo bi zanimljivo pročitati i tu knjigu. Da li je Borojević imao stvarno pojma što se u Europi događa? Sumnjam.

[Zoran Oštrić]

Dilberth kaže:

I to je bila i krajnja svrha Velikog rata. Uništiti europske monarhije i otvoriti put Novom poretku.

Naravno! Kad su objavili rat Srbiji, vladari Austro-Ugarske su imali za cilj uništiti svoje carstvo! Sve su to ljudi gušteri, koji stoje iza svih katastrofalnih događaja u povijesti od uništenja Atlantide!

Bilo bi zanimljivo pročitati i tu knjigu. Da li je Borojević imao stvarno pojma što se u Europi događa? Sumnjam.

Glavni događaj u Europi onoga doba bio je Veliki rat. Naravno da je znao. Znao je za Londonski ugovor isl.. Pročitao sam brošuru koju sam gore naveo, na slovenskom, dostupna na netu. Autori kažu da je bolje razumijevao što se događa od tadašnjih političara. S druge strane, međutim, nejegov se svijet srušio. Njegov identitet je prvenstveno bio vezan uz Austriju. Možda je pak slabije razumijevao što se događa u samoj Austro-Ugarskoj, koliko je ona u cjelini iscrpljenja ratovanjem i koliko je eskaliralo nezadovoljstvo ljudi kroz ljeto i jesen 1918.. Ipak, s druge strane, držao je frontu protiv Talijana sve do 29. listopada 1918..

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Naravno! Kad su objavili rat Srbiji, vladari Austro-Ugarske su imali za cilj uništiti svoje carstvo! Sve su to ljudi gušteri, koji stoje iza svih katastrofalnih događaja u povijesti od uništenja Atlantide! :ma d:
.

Teorije zavjere, of course!

[Loxhr]

U svakom slučaju velika je sramota što nemamo barem njegovu bistu u glavnom gradu i što smo dopustili da mu rodna kuća propadne.

[nasmijanonebo]

Wikiceha kaže:

Mogući hrvatski Ataturk

Loxhr kaže:

U svakom slučaju velika je sramota što nemamo barem njegovu bistu u glavnom gradu i što smo dopustili da mu rodna kuća propadne.

Slazem se. Ogromna je to sramota. Zahvaljujući njemu i njegovim vojnicima (a poslije i istarskim svećenicima u WW2 i pri razgraničenju 1946/1947) Hrv je ipak ostala rvatska. Da je pala socanska fronta, dugorocno gledajući Istra dana ne bi bila u Hrvatskoj (bez obzira na WW2).. Vjecna mu hvala!

Procitala sam svu moguću literaturu o njemu na hrv, nesto i na talijanskom. Na zalost, slabo se Pise o njemu, zbornik je manjkav itd.

[kiseli1]

http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/t...IC-2007-64.pdf

[Wikiceha]

nasmijanonebo kaže:

Slazem se. Ogromna je to sramota. Zahvaljujući njemu i njegovim vojnicima (a poslije i istarskim svećenicima u WW2 i pri razgraničenju 1946/1947) Hrv je ipak ostala rvatska. Da je pala socanska fronta, dugorocno gledajući Istra dana ne bi bila u Hrvatskoj (bez obzira na WW2).. Vjecna mu hvala!
Procitala sam svu moguću literaturu o njemu na hrv, nesto i na talijanskom. Na zalost, slabo se Pise o njemu, zbornik je manjkav itd.

Da, šteta.
Talijani su tu imali poprilično velike aspiracije, pa po ovom radu, htjeli su zauzeti hr. sve do Jasenovca...
Da nije bilo Boroevića...
Vjerojatno bi i dan danas imali Italiju u Ljubljani i dobrom komadu RH

[Dilberth]

nasmijanonebo kaže:

Slazem se. Ogromna je to sramota. Zahvaljujući njemu i njegovim vojnicima (a poslije i istarskim svećenicima u WW2 i pri razgraničenju 1946/1947) Hrv je ipak ostala rvatska. Da je pala socanska fronta, dugorocno gledajući Istra dana ne bi bila u Hrvatskoj (bez obzira na WW2).. Vjecna mu hvala!

Procitala sam svu moguću literaturu o njemu na hrv, nesto i na talijanskom. Na zalost, slabo se Pise o njemu, zbornik je manjkav itd.

A najmanje ćeš naći u povjesnim udžbenicima prve i druge Jugoslavije.
Sumnjam da mu se i danas u školama ne daje zasluženi kredit.

[Schlange86]

Wikiceha kaže:

Da nije bilo Boroevića...
Vjerojatno bi i dan danas imali Italiju u Ljubljani i dobrom komadu RH

Prije svega na navedenoj stvari valja zahvaliti brdsko-planinskome zemljištu na kojemu su vođene vojne operacije. Uz to cijela linja bojišnice imala je "skraćeni" karakter, što također pogoduje braniocu.
Nadalje kvaliteta Talijanske vojske je bila izuzetno slaba - pogotovo časnički i dočasnički kadar.
A i valja napomenuti da je velika pobjeda Kuk vojske kod Kobarida 1917. godine bila dobrim djelom zasluga Njemačke Carske vojske.
Navedena činjenica se ponajbolje može očitati prilikom samostalne ofenzive Kuk Vojske na rijeci Piave 1918 godine, koja je propala te je u zančajnoj mjeri pridonjela raspadu Austrougarske.

[nasmijanonebo]

Bas lijepo sto omalovazavas Borojevica i hrv i bih brigade na toj fronti..po tebi ispada da je teren jedini faktor, ono, ne bi Talijani nikako do Istre i da nije bilo nijednog vojnika s A-U strane ..kako da ne.
To je jedina fronta koja je imala smisla da tamo budu Hrvati od svih AU frontova.

[Wikiceha]

Schlange86 kaže:

Prije svega na navedenoj stvari valja zahvaliti brdsko-planinskome zemljištu na kojemu su vođene vojne operacije. Uz to cijela linja bojišnice imala je "skraćeni" karakter, što također pogoduje braniocu.
Nadalje kvaliteta Talijanske vojske je bila izuzetno slaba - pogotovo časnički i dočasnički kadar.
A i valja napomenuti da je velika pobjeda Kuk vojske kod Kobarida 1917. godine bila dobrim djelom zasluga Njemačke Carske vojske.
Navedena činjenica se ponajbolje može očitati prilikom samostalne ofenzive Kuk Vojske na rijeci Piave 1918 godine, koja je propala te je u zančajnoj mjeri pridonjela raspadu Austrougarske.

Mda, dakle ratovali su kontra nesposobnih, umjesto njih su ratovali Njemci, i to na terenu koji im je povoljan?
Jedino kaj te malo *ebe je kad prelaze iz defenzive u ofanzivu. Onda je teren postao sklon ofenzivama?

[Dilberth]

Ne želim niukom slučaju negirati žrtve i uspjehe koje su dali Borojević i naši vojnici na svim frontovoma, ali ovo što je rekao Schlange ima smisla.

...A i valja napomenuti da je velika pobjeda Kuk vojske kod Kobarida 1917. godine bila dobrim djelom zasluga Njemačke Carske vojske.

Ne zaboravimo da je ista situacija bila i s prvom invazijom na Srbiju. KuK vojska je i tamo bile neuspješna sve dok nisu stigla njemečka pojačanja. O čemu se tu radilo? Plašljivi nezainteresirani dombrani, hrabri srpski vojnici koji se lavovski bore za svoju otadžbinu, kako nas jugo-historiografija uvjerava?
Na kraju doznajemo da se je radilo o špijunaži. Jedan od visokih funkcionera u Kuk štabu, namješten tamo po nekakvom nacionalnom-minorities ključu šalje detalje invazije Rusima koji to dostavljaju srpskom generalštabu.

Cjelokupna Kuk administracija, civilna i vojna, u zadnjih nekoliko desetljeća je bila potpuno dezorganizirana. Sve u svrhu nekakve ravnopravnosti među nacionalnim i vjerskim manjinama, na ključna mjesta su se postavljale osobe kojima nije bio cilj dobrobit i opstanak monarhije. To me u punočemu podsjeća na situaciju danas u USA. Bilijuni dolara koji se troše na najmodernija naoružanja ne znače puno kad je iznutra sve trulo.

Političari vole da rabe izraz "balkanizacija", kad se radi o raspadu jedne države na nekoliko malih. To sve ima i negativnu konotaciju. Ja bih dodao još jedan izraz, "amerikanizacija", rasulo velike države iznutra stvaranjem "multicultural society".

[IamBlackShip]

Dilberth kaže:

Jedan od visokih funkcionera u Kuk štabu, namješten tamo po nekakvom nacionalnom-minorities ključu šalje detalje invazije Rusima koji to dostavljaju srpskom generalštabu.

Da nije Redl?

Vidiš đavla, dakle pozitivnu diskriminaciju nisu izmislili Amerikanci? Mogli bi i oni tako propasti zbog nje...

[Dilberth]

IamBlackShip kaže:

Da nije Redl?

Vidiš đavla, dakle pozitivnu diskriminaciju nisu izmislili Amerikanci? Mogli bi i oni tako propasti zbog nje...

Odlično! Alfred Redl.
Wiki daje i vjerovatane uzroke njegove izdaje. Svaka sličnost sa Obaminim military hiring rules, potpuno je logična.

[IamBlackShip]

Samo što je ovdje nejasno jesu li ga zaposlili je li bio manjina ili homoseksualac ili oboje.

Šalu na stranu, jedna od brojnih stvari koja je bila dobra u AU je bila meritokracija. Tako je i Srbin iz Like mogao dogurati do feldmaršala. Garantiram da za Kriegsschule nije bilo nacionalnih kvota.