Zajedničko spavanje?

[Superskeptik]

U našoj civilizaciji (naročito zapadnoj) se još uvijek pokušava bebu što prije maknuti iz roditeljskog kreveta i 'skupnog' spavanja. To je došlo dotle da se bebu uopće ne pomišlja staviti u krevet između mame i tate (iz raznoraznih neutemeljenih strahova od gušenja ili drobljenja), već se odmah po povratku iz bolnice dijete smješta u vlastiti kinderbet i to u drugu sobu.

I onda počinju noćna bdijenja, hranjenja, plakanja i slično, dok se jednom ne dođe do zaključka da se beba treba isplakati (da što prije 'nauči' da ne može uvijek dobiti što želi kad želi - osnovni pojam razmaženosti) i da će onda zaspati...

1) Mislite li da je to OK? Da će dijete ako spava sa roditeljima do dobi od godinu ili dvije ili tri biti razmaženo (neki bi čak rekli patološki razmaženo)? Ili će možda svima u obitelji biti lakše - a najviše bebi i majci?

2) I da li mislite da će u jednom trenutku beba sama zatražiti da ode u vlastiti krevetić (koji je pripremljen za nju ili njega) ili čak i vlastitu sobu?

Toliko zasad...

[Rita]

Ja to ne smatram dobrim i moja spava s nama Ja se naspavam jer se ne trebam buditi i dizat iz kreveta par puta usred noci,nego si ona vec sama uhvati cicu i najede kad je gladna. Ja ni ne znam kolko puta i kak jede. Imamo krevetic uz nas krevet tak da na vecer zaspi u njemu i kod prvog cviljenja negdje oko 3 u noci ju samo povucm prema sebi i onda nastavimo spavat u troje.Za sada nam tak svima pase i ne mogu si ni zamislit da mi je na drugom kraju stana u svojoj sobi koja ju ceka kad bude spremna. Uz sve to ja osjetim svaki njen udah i izdah pa bi mi bilo koma da ne znam kaj se s njom desava. Niti sam iznemogla,umorna...Bas nam je super Djete i mama spavaju od 10-10 a tata kaze da mu je naj ljepsi prizor u jutro vidjet nas obje sa osmjehom na licu i kak spavamo zagrljene

[FFE]

Nase dijete uvijek prvo zacori u nasemu krevetu, pa ga obicno ja premjestim u kinderbet, onda se ono probudi oko 2-3 sata i pocne se derati, onda ga ja ili suprug uzmemo k sebu u krevet, i ono, ofkors, zacori kao klada. Tak se mi svaku noc premjestamo. Jasno je da mu tak pase i da se osjeca sigurnim izmedju amme i tate. OK, to za sada prihvacamo, jer ono, onako malo, ne kuzi o cemu se radi i zato ne forsiramo niti pod koju cijenu da ono spava samo u kinderbetu (koji je pored nasega kreveta). No, ipak bismo jednoga dana steli da nase djetesce spava samo u krevetu, i po mogucnosti cijelu noc, i da mama i tata mogu uzivati katkada spavajuci jedno pored drugoga, i nadamo se najtoplije da to ne bu bilo tek s 5 godina.

[magic]

spavat ce do zhenidbe s vama


..bar je tako moj govorio

Moram reci da sam pristalica bliskosti s bebama, ukoliko one pokazuju zhelju za time...ja svoga nisam pushtala da plache i uzimala sam ga k sebi kad je bio nemiran.


U protivnom nije bilo spavanja...odnosno, pet-shest puta nocu pocheo bi onako dosadno kenjkat, pa cmizdrit, pa se ustanem da vidim jel mu shto, pa se vratim i buljim u noc i chekam hoce li ponovo...ma zashto. zaspali bi skupa i bilo je lijepo


a oni tako brzo odrastu...


najbolje vrijeme 'razdvajanja' su neke tri godine.


mi smo lijepo sredili njegovu sobu, prije rodjendana, proslavili rodjendan 'kao veliki dechki' i nakon toga pocheo je tamo i spavati.
Naravno da je bilo josh uvijek dolazhenja...ali kao da bi vi voljeli biti sami kad npr. ruzhno sanjate, a netko koga volite je u susjednoj sobi, zar ne

[Septembar]

moja je do skole spavala u krevetcu, pa u krevetu u mojoj sobi
onda je sama odlucila spavat u svojoj, jedno vrijem dobrovoljno,
poslije je opet htjela samnom a ja sam tjerala neki glupi svedski odgoj "celicenja" neko vrijeme
a dijete jadno svaku noc na piskenje, pa opet u moj krevet
onda sam pa digla ruke
i skontala da sam budala i da je i meni i njoj ljepse zajedno
i da mi je rklevet prazan bez nje
tak da zadnje 3 g spavamo zajedno u mom duplom krevetu

sad da nisam sama tj kad ima i tata onda vjerovatno sto ffe kaze bi se trudila da malo sami budemo
ovak nam superznam da ce uskoro doc vrijem kad cu je moliti da spava samnom, a nece htjeti

[Tija]

već sam o ovome pisala ali ajd....
Dakle, sin od 5 godina još uvijek spava s nama u sobi. Do treće godine je mali krevetić bio spojen s našim (sa skinutom ogradicom) a od treće je dobio velik krevet koji je još uvijek spojen s našim. Beba je naslijedila njegov krevetić koji je udaljen po metra od našeg ali beba nije u njemu nego između nas.
Sin ima svoju sobu ali ne želi u njoj spavati jer kako on kaže 'ne može se odlipit a i ne vidi nas' , ta soba je u međukatu i daleko smo. Šta'š, problemi velike kuće Neka ga, meni ne smeta.

A beba, koja više nije beba jer ima dvije godine spava između mene i muža tj. više uz mene jer me mora dodirivati. Više nema nikakve šanse da ju premjestim u njen krevetić, odmah se probudi i plaće dok god je ne stisnem uz sebe. Ona ima tu neku potrebu da me dira dok spava. Probudi se nekoliko puta tijekom noći i vrti moju kosu sa prstima. Što nije loše jer ponekad ujutro imam lokne
Ne znam jel to dobro ili ne, ali nekako mislim kako me to malo stvorenje voli najviše na svijetu i valjda osijeća sigurnost kad sam uz nju, ne mogu joj to uskratiti.

A sina sam pitala oće spavat s nama i kad curu nađe pa je rekao da će i cura s nama.

[Usagi]

A moj je trenutno mene "istjerao" u svoj krevetić, da bi se on i pesica mogli širiti u mom. Eh...

[Tijana]

Naša bebica spava u svom kindaču.
Ili na garnituri u dnevnoj sobi.
Ili meni u krilu nakon što se napapa
U naš krevet je ne stavljam jer i muž i ja nemirno spavamo pa se bojimo da je ne slučajno ne udarimo.

[Jump-Jump]

Ne znam zašto sam ja imala teoriju u glavi kako je djecu bolje učiti spavati u kindaču... heh..

No, moj dvogodišnjak ide uredno u svoju sobu, ali traži da netko od nas bude na krevetu sastrane dok on ne usne. I to bude dosta brzo, iako uglavnom i roditelj "pazitelj" zaspe ko klada, pa mu se još teže dići, prati zube i otići u svoj krevet.

No, kada se sjetim dizanja prvih 1,5 godinu i uklještenja živca u leđima, čini mi se da je moja žrtva bila velika, a možda sam si trebala olakšati i uzeti ga kod nas u krevet pa bi sve bilo lakše... no, tko zna što je na kraju toliko bolje, vidjet ćemo....

[d@d@]

magic kaže:
spavat ce do zhenidbe s vama
..bar je tako moj govorio

Ja svog zezam da će nam trebat veći krevet kad se oženi.

[Tigrica]

sve je to ok, tj. slazem se da je bebi najbolje da spava s roditeljima, da ih osjeti, ali uzasno se bojim da se dijete ne udari, ozlijedi ili slicno dok spava a roditeljima....(ja nemam djece, ali kada bih imala jednog dana, da, sad razmisljam o tome, i pitam se sto je ispravno?)..... pogotovo ja jako nemirno spavam i obicno decka istjeram na rub kreveta

nedavno sam bas i citala o tome kako ima puno slucajeva gusenja malih beba koje su spavale s roditeljima, sad mi je zao sto ne znam gdje sam procitala i tko je napisao....

zato se bojim toga iako bi to jako htjela...

zato molim roditelje koji to prakticiraju da napisu jesu li se oni toga bojali i kako su pprevladali taj strah i jel sve dobro funkcionira, jesu li imali losa iskustva?

[d@d@]

Kod nas je tako i počelo. U početku je spavao u svom krevetu dok nije dobio bronhitis, nakon dva trčanja na hitnu (gušio se) preselila sam ga u svoj krevet jer me bilo strah da će se ugušit sam, a ja neću ćuti jel diše.

[verica]

Pa nije to obaveza, spavati sa djetetom .. to je, naravno, ok ako i roditelji i beba misle da je tako za njih najudobnije.

Što se tiče SIDS-a tj. prestanka disanja bebe i zajedničkog spavanja, nije to baš tako kako se često piše. Evo, ako te zanima možeš na stranicama dr. Searsa pročitati o SIDS-u i co-sleepingu.

[Lea12]

Nasa beba je spavala u svom kreveticu u nasoj sobi do 7 mjeseca starosti. Onda smo je prebacili u njegovu sobu. I to je sve islo bez problema.
Ponekad kad je plakao (u tih prvih 5-6 mjeseci) uzimali smo ga u nas krevet i on bi naravno odmah prestao plakat, ali ja nikako nisam mogla zaspat. Sve sam se bojala da ga ne ugusim, ili da on sam ode ispod deke ili ispod jastuka. Tako da bih uvijek cekala jedno pola sata dok on "utvrdi"i onda ga opet vracala u njegov krevetac.

[manc]

Sin je od "prvog dana" spavao u svom kreveticu bez ikakvog uspavljivanja, ljuljanja... Stavili bismo ga u krevetic, ugasili svijetlo i to je to....
Zato princeza (skor 3g) zahtjeva kompletan tertman: prica, nas krevet i mazenje dok ne zaspi....onda ju prebacimo u njen krevetic, onda u neko doba noci kaze - idem k tebi - prbaci se iz kinderbeta k nama u krevet, zaspi ko klada kad me zagrli i malo "zafrce"kosu.,..

Iz krajnosti u krajnost...

[Zmijica]

magic kaže:

a oni tako brzo odrastu...

I meni se tako cini...
Zato cu uzivat s njima dok su mali , jer ce brzo i prebrzo biti - , sretan let djeco, i tu sam ako me stogod ustrebate...

[Septembar]

manc kaže:
Sin je od "prvog dana" spavao u svom kreveticu bez ikakvog uspavljivanja, ljuljanja... Stavili bismo ga u krevetic, ugasili svijetlo i to je to....
Zato princeza (skor 3g) zahtjeva kompletan tertman: prica, nas krevet i mazenje dok ne zaspi....onda ju prebacimo u njen krevetic, onda u neko doba noci kaze - idem k tebi - prbaci se iz kinderbeta k nama u krevet, zaspi ko klada kad me zagrli i malo "zafrce"kosu.,..

Iz krajnosti u krajnost...

pa moras osjetiti da imas djecu

[Septembar]

Lea12 kaže:
7 mjeseca starosti. Onda smo je prebacili u njegovu sobu. I

uh sori al meni ovo tak otudjeno djeluje

[cutecat]

Tija kaže:
već sam o ovome pisala ali ajd....
Dakle, sin od 5 godina još uvijek spava s nama u sobi. Do treće godine je mali krevetić bio spojen s našim (sa skinutom ogradicom) a od treće je dobio velik krevet koji je još uvijek spojen s našimSin ima svoju sobu ali ne želi u njoj spavati

Imam slican slucaj kod kuce, zato sam Tiju citirala.
Naime, moj petogodisnjak, od kada smo se preselili u novi stan prije godinu i pol (i od kada ima svoju sobu sa svojim krevetom) NE ZELI UOPCE SPAVATI U SVOM KREVETU. Ja ga uspavam u njegovom krevetu (2-3 price za laku noc, itd), i onda on tamo spava par sati i po noci "migrira" u nas krevet. Ja sam do sada to tolerirala, misleci "Ajde proci ce ga", ali ne vidim tendenciju smanjivanja te pojave.
Ima li netko kakav savjet, da je prosao slicno iskustvo?

[d@d@]

Nažalost neuspješno. Sad je 8 godina pokušaji odvikavanja traju već 3 godine. Sad sam rezignirana. Zadnji put mi je rekao da je Dino Dvornik rekao na Tv da je on do 8 razreda , to mu uzor valjda. Al otiće on u vojsku kad tad