Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[Vila]

Kymatica kaže:

dobila sam savjet da obavezno rjesim taj problem sa osobom s kojom ga i imama. dakle iskomuniciram, i idem dalje.
jednostavno to mi je bila zadnja solucija, psihoterapija i odjednom ostanes i sa tom osobom, razocaran. i kako sa tjeskobom, stresnim poslom, traziti novog psihoterapeuta? i kako? doslovno zvati ih, pa ici na dve tri terapije, pa kalkulirati dal ti pase? pa sve opet iz pocetka? nemam snage za to. i sest mjeseci sam pricala najdublje stvari o sebi, a ispalo je da me uopce ne razumije. meni se to ucinilo jako opasno, em si ranjiv, tjeskoban, i potpuno otvoren i netko blebne glupost od koje ti se ono malo samopouzdanja srusi. i nikom nista. jednostavno imam osjecaj da ima previse posla, da bi se mogla svakome posvetiti onsko profesionalno kako bi i trebalo. jer je ovo ozbiljan posao, a cini mi se da ga rade neprofesionalni ljudi.razocarana sam.

Trebaš pronaći nekoga novog,znam da nije ugodno ići i tražiti i otvarati se potpunim neznancima kako bi ti pomogli da pokrpaš neke praznine od prije.Sreća je pronaći koliko-toliko dobrog terapeuta jer ni oni nisu sveznajući.U pitanju si ti i tvoj život,pa probaj ponovno sve ispočetka sa nekim novim.Važno je da nađeš nekoga tko će te doživljavati kao osobu i u koga ćeš steći povjerenje nakon što si se prethodno razočarala.Ne znači da nema kvalitetnih i stručnih ljudi ako si naletjela na takvu tako da nemoj se predavati jer vrijedi biti uporan i tražiti za sebe.

[Kymatica]

vila pustinje kaže:

Jest,baš je i kod mene ista stvar.Osjećam se kao da sam godinama bila vezana za ne znam ni ja što,ma za ništa.Kao da sam živjela u laži i dosta mi je tih površnih i nezdravih odnosa.Jedan dio mene bi po starome otišao samo da udovolji i da ne povrijedi nekoga,ali toga je dosta.Uostalom imam neki razlog zašto ne želim,naravno da neću nikoga vrijeđati,ali smijem imati svoje mišljenje.S jedne strane mi bude žao kad je u pitanju netko iz djetinjstva,ali bilo pa prošlo.To je ionako prijateljstvo koje je završilo i više nema smisla.Kao da želim reći neka me pamti onakvom kakva sam bila prije točnije kakva nisam i kakvih sam se krivih obrazaca držala.Nastojat ću i ja biti iskrena pa što bude.

bas tako. u istoj smo zivotnoj fazi

[lussylu]

Ja san oduvik u jednu ruku bila na neki način psihički sjebana osoba i to najviše zbog okoline u kojoj sam se nalazila.Odkad san krenila na faks ništa nije bilo toliko savršeno,al bilo je okej,no u zadnja dva tjedna imam osjećaj da sve šta san potiskivala sad se počelo manifestirati na neki vidljiv i intezivniji način,tj.plačen često iz čista mira,osjećan kratka razdoblja anksioznosti pa zadovoljstva,razmišljam opet o samoozljeđivanju ili čak samoubojstvu svaki put kad osjetin bijes u svemu tome,u jednu trenu mislin da neman nikoga(iako imam),a u drugome da san ja to sve sebi umislila.Obično nisan zadovoljna ni sa čim i mislim da je svima oko mene bolje.Bojin se da to nebi počelo utjecat na moje razultate na faksu i jednostavno neznan šta se to točno s menon događa,al činjenica je da se ne osjećan onako kako bi volila da se osjećan.Možda nije nikakav poremećaj,a možda i je jer meni osobno se sve naizgled čini bezopasno i ko klasično pubertetsko ponašanje,al osjećan ko da mi triba neka ozbiljnija i stručna pomoć jer ne vidim nikakav ozbiljan razlog da se osjećan toliko loše,a upravo tako se osjećan i zbunjena san oko svega toga..

[zoki89]

lussylu kaže:

no u zadnja dva tjedna imam osjećaj da sve šta san potiskivala sad se počelo manifestirati na neki vidljiv i intezivniji način,tj.plačen često iz čista mira,osjećan kratka razdoblja anksioznosti pa zadovoljstva,

Sama kažeš da si nešto potiskivala. Stoga je prirodno da to izađe van iz tebe. Ne opiri se plakanju, već se samo prepusti. Neka izađu sve misli i emocije koje trebaš izbaciti.To je neugodno, ali presudno za napredak.

lussylu kaže:

razmišljam opet o samoozljeđivanju ili čak samoubojstvu svaki put kad osjetin bijes u svemu tome,u jednu trenu mislin da neman nikoga(iako imam),a u drugome da san ja to sve sebi umislila.Obično nisan zadovoljna ni sa čim i mislim da je svima oko mene bolje.

Što te konkretno čini bijesno i toliko tužnom da razmišljaš o ozljeđivanju i samoubojstvu? Pokušaj sve zapisati, pa zatim logično sagledati.

Život je pun uspona i padova. Znam da je ponekad teško, ali dobra je stvar što se sve mijenja. Nakon loših dana, prije ili kasnije dođu i dobri

Ima ljudi kojima je bolje i lakše, te onih kojima je teže. Ipak, svi imamo neke svoje probleme, iako to vješto skrivamo od drugih. Ne uspoređuj sebe i svoj život s drugima. Radije se fokusiraj na svoje probleme kao odlične prilike za učenje, te da uživaš u onome što već imaš

lussylu kaže:

Bojin se da to nebi počelo utjecat na moje razultate na faksu i jednostavno neznan šta se to točno s menon događa,al činjenica je da se ne osjećan onako kako bi volila da se osjećan.Možda nije nikakav poremećaj,a možda i je jer meni osobno se sve naizgled čini bezopasno i ko klasično pubertetsko ponašanje,al osjećan ko da mi triba neka ozbiljnija i stručna pomoć jer ne vidim nikakav ozbiljan razlog da se osjećan toliko loše,a upravo tako se osjećan i zbunjena san oko svega toga..

Sve će biti ok. Kada odvojiš vrijeme za izbacivanje svega iz sebe, lakše ćeš se u drugim trenutcima fokusirati na učenje.

Psihijatar ti može pomoći razgovorom, ali ne brini o dijagnozama. Njih doslovno dijele šakom i kapom, kao i lijekove, te se kladim da bi za svaku osobu pronašli barem nešto. Znaš kako kažu: "ako imaš čekić, sve vidiš kao čavao." To je za njih živa istina. Stoga izvuci ono što smatraš korisnim, ali ne slijedi slijepo sve riječi stručnjaka samo zbog diplome na zidu.

Također pokušaj razgovarati sa čim više drugih ljudi. Sa bližnjima koji te razumiju, ali i virtualno sa raznim ljudima.

[lussylu]

zoki89 kaže:

Sama kažeš da si nešto potiskivala. Stoga je prirodno da to izađe van iz tebe. Ne opiri se plakanju, već se samo prepusti. Neka izađu sve misli i emocije koje trebaš izbaciti.To je neugodno, ali presudno za napredak.



Što te konkretno čini bijesno i toliko tužnom da razmišljaš o ozljeđivanju i samoubojstvu? Pokušaj sve zapisati, pa zatim logično sagledati.

Život je pun uspona i padova. Znam da je ponekad teško, ali dobra je stvar što se sve mijenja. Nakon loših dana, prije ili kasnije dođu i dobri

Ima ljudi kojima je bolje i lakše, te onih kojima je teže. Ipak, svi imamo neke svoje probleme, iako to vješto skrivamo od drugih. Ne uspoređuj sebe i svoj život s drugima. Radije se fokusiraj na svoje probleme kao odlične prilike za učenje, te da uživaš u onome što već imaš



Sve će biti ok. Kada odvojiš vrijeme za izbacivanje svega iz sebe, lakše ćeš se u drugim trenutcima fokusirati na učenje.

Psihijatar ti može pomoći razgovorom, ali ne brini o dijagnozama. Njih doslovno dijele šakom i kapom, kao i lijekove, te se kladim da bi za svaku osobu pronašli barem nešto. Znaš kako kažu: "ako imaš čekić, sve vidiš kao čavao." To je za njih živa istina. Stoga izvuci ono što smatraš korisnim, ali ne slijedi slijepo sve riječi stručnjaka samo zbog diplome na zidu.

Također pokušaj razgovarati sa čim više drugih ljudi. Sa bližnjima koji te razumiju, ali i virtualno sa raznim ljudima.

Pa mene dugo vrimena stvarno bolila ona stvar za 99% ljudi i stvari,a sad odjednom ko da na moje raspolozenje utjecu totalno nebitne osobe i stvari..uopce se ne kuzin o.O
I odkad znan za sebe imam dojam koji nije produkt mog pretjerivanja nego stvarno i je tako,a to je da sam (skoro)svima drugi izbor,al na to san nekako navikla iako me ljuti to pomalo jer pokusala sam bit i svoja i pokusala sam glumit nesto sta nisan samo da bi postala mozda malo bitnija nekome,al nista.Primjecujen da neke osobe mogu imat najgore osobine al opet ce vecini bit "cool",zanimljivi itd nego ja da okrenem svit naopako.
Eto valjda su to te neke kljucne stvari zbog kojih ja osjecan neku anksioznost i nezadovoljstvo i neispunjenost iako ponekad kad osjetin tu anksioznost stanem i zapitam se zasto se ja tako osjecan jer znan da mi nije toliko lose i nisam pale sam na svijetu da bi se tako lose tribala osjecat i zbog toga mislim da ocito jos nisam otkrila pravi uzrok svog problema.

[zoki89]

lussylu kaže:

Pa mene dugo vrimena stvarno bolila ona stvar za 99% ljudi i stvari,a sad odjednom ko da na moje raspolozenje utjecu totalno nebitne osobe i stvari..uopce se ne kuzin o.O
I odkad znan za sebe imam dojam koji nije produkt mog pretjerivanja nego stvarno i je tako,a to je da sam (skoro)svima drugi izbor,al na to san nekako navikla iako me ljuti to pomalo jer pokusala sam bit i svoja i pokusala sam glumit nesto sta nisan samo da bi postala mozda malo bitnija nekome,al nista.Primjecujen da neke osobe mogu imat najgore osobine al opet ce vecini bit "cool",zanimljivi itd nego ja da okrenem svit naopako.
Eto valjda su to te neke kljucne stvari zbog kojih ja osjecan neku anksioznost i nezadovoljstvo i neispunjenost iako ponekad kad osjetin tu anksioznost stanem i zapitam se zasto se ja tako osjecan jer znan da mi nije toliko lose i nisam pale sam na svijetu da bi se tako lose tribala osjecat i zbog toga mislim da ocito jos nisam otkrila pravi uzrok svog problema.

Meni to zvuči kao da ti fali društvo nekog tko te potpuno razumije. Ne možeš promijeniti sebe, niti ljude koje već poznaješ. Ali možeš upoznavati nove ljude, uživati u druženjima. Prije ili kasnije ćeš pronaći osobe kakve ti fale u životu

[exteriors]

zoki89 kaže:

Meni to zvuči kao da ti fali društvo nekog tko te potpuno razumije. Ne možeš promijeniti sebe, niti ljude koje već poznaješ. Ali možeš upoznavati nove ljude, uživati u druženjima. Prije ili kasnije ćeš pronaći osobe kakve ti fale u životu

U pravu si. Doduše možeš ih pustit da melju po forumu i jednog dana jednostavno okupit ekipu i promjenit im lični opis.

[lussylu]

zoki89 kaže:

Meni to zvuči kao da ti fali društvo nekog tko te potpuno razumije. Ne možeš promijeniti sebe, niti ljude koje već poznaješ. Ali možeš upoznavati nove ljude, uživati u druženjima. Prije ili kasnije ćeš pronaći osobe kakve ti fale u životu

Cisto sumnjan,al ko zna..

[Vila]

lussylu kaže:

Pa mene dugo vrimena stvarno bolila ona stvar za 99% ljudi i stvari,a sad odjednom ko da na moje raspolozenje utjecu totalno nebitne osobe i stvari..uopce se ne kuzin o.O
I odkad znan za sebe imam dojam koji nije produkt mog pretjerivanja nego stvarno i je tako,a to je da sam (skoro)svima drugi izbor,al na to san nekako navikla iako me ljuti to pomalo jer pokusala sam bit i svoja i pokusala sam glumit nesto sta nisan samo da bi postala mozda malo bitnija nekome,al nista.Primjecujen da neke osobe mogu imat najgore osobine al opet ce vecini bit "cool",zanimljivi itd nego ja da okrenem svit naopako.
Eto valjda su to te neke kljucne stvari zbog kojih ja osjecan neku anksioznost i nezadovoljstvo i neispunjenost iako ponekad kad osjetin tu anksioznost stanem i zapitam se zasto se ja tako osjecan jer znan da mi nije toliko lose i nisam pale sam na svijetu da bi se tako lose tribala osjecat i zbog toga mislim da ocito jos nisam otkrila pravi uzrok svog problema.

Nažalost to zna biti tako da bude neka osoba koja se tebi nimalo ne sviđa i ispadne da se ljudi oko nje okupljaju i onda se zapitaš što to oni vide u njoj.Očito ne isto što i ti.Vjerojatno samo žele biti prihvaćeni i djeluje im kao zabavna osoba,ne razmišljaju puno o karakteru iste osobe.To je tako,neki ljudi će ići malo "dublje" i imaju skroz različite interese od onih koji su površniji.Možda da odeš u psihološko savjetovalište za studente pa možeš s nekim stručnim popričati.Ne bih rekla da je u pitanju društvo.Možda neke stresne situacije,emocije od prije koje si potiskivala i onda su sada počele izlaziti na površinu kad si "slabija",može ti biti i od prilagodbe na okolinu,separacije ako studiraš izvan svog mjesta.Uglavnom ne čini mi se ništa strašno.Ti samo budi onakva kakva jesi i dovoljno ti je da pronađeš barem par osoba sličnih sebi koje će te prepoznati i cijeniti baš takvu kakva jesi.

[lussylu]

vila pustinje kaže:

Nažalost to zna biti tako da bude neka osoba koja se tebi nimalo ne sviđa i ispadne da se ljudi oko nje okupljaju i onda se zapitaš što to oni vide u njoj.Očito ne isto što i ti.Vjerojatno samo žele biti prihvaćeni i djeluje im kao zabavna osoba,ne razmišljaju puno o karakteru iste osobe.To je tako,neki ljudi će ići malo "dublje" i imaju skroz različite interese od onih koji su površniji.Možda da odeš u psihološko savjetovalište za studente pa možeš s nekim stručnim popričati.Ne bih rekla da je u pitanju društvo.Možda neke stresne situacije,emocije od prije koje si potiskivala i onda su sada počele izlaziti na površinu kad si "slabija",može ti biti i od prilagodbe na okolinu,separacije ako studiraš izvan svog mjesta.Uglavnom ne čini mi se ništa strašno.Ti samo budi onakva kakva jesi i dovoljno ti je da pronađeš barem par osoba sličnih sebi koje će te prepoznati i cijeniti baš takvu kakva jesi.

Razmišljala sam čak da posjetin to psihološko studentsko savjetovalište hh samo šta sumnjan da će meni iko i išta pomoć da ne buden ljudima drugi izbor jer su mi upravo oni i priuštili i priuštit će i dalje da iman taj osjećaj al eto *sigh*

[zoki89]

lussylu kaže:

Razmišljala sam čak da posjetin to psihološko studentsko savjetovalište hh samo šta sumnjan da će meni iko i išta pomoć da ne buden ljudima drugi izbor jer su mi upravo oni i priuštili i priuštit će i dalje da iman taj osjećaj al eto *sigh*

Probaj, ne možeš ništa izgubiti.

Znam da te ljudi mogu veoma povrijediti. Ali da dobro klikneš samo sa jednom na svakih 15 ljudi koje upoznaš život ti može postati znatno kvalitetniji. Jer svi ovi koji te nisu razumjeli postaju nebitni kada pronađeš pojedince koji te razumiju, podržavaju i s kojima ti se super družiti.

[greyish]

Ja sam sebi dijagnosticirala izbjegavajuci poremecaj.
Ne nalazim puno informacija o tome. Koliko sam procitala korsti se psihoterapija u lijecenju i to je sve.

Gdje bih mogla naci vise informacija ili iskustava o tome?

[Tox]

greyish kaže:

Ja sam sebi dijagnosticirala izbjegavajuci poremecaj.
Ne nalazim puno informacija o tome. Koliko sam procitala korsti se psihoterapija u lijecenju i to je sve.

Gdje bih mogla naci vise informacija ili iskustava o tome?

Samodijagnosticiranje ti je malo tricky. Najbolje ti je obratiti se stručnoj osobi i iznijeti svoje simptome i razmišljanja o njima.
Osobno, što sam o tome htio pronaći, našao sam na web-u. Tako da malo truda ne škodi. Zanimljivo je da na ovom forumu nisam do sad naletio ne temu o tom poremećaju.

[greyish]

Pa da, sve skupa nema puno informacija o tom poremecaju.
Jel imas ti istu dijagnozu i kako si je stekao/la?

Ma ja dovoljno dobro funkcioniram i ne mislim na terapiju. Vise me zanima otkrit gdje su uzroci i korijeni toga i opcenito tehnike kako se nositi s tim.

[ray of light]

Tox kaže:

Samodijagnosticiranje ti je malo tricky. Najbolje ti je obratiti se stručnoj osobi i iznijeti svoje simptome i razmišljanja o njima.
Osobno, što sam o tome htio pronaći, našao sam na web-u. Tako da malo truda ne škodi. Zanimljivo je da na ovom forumu nisam do sad naletio ne temu o tom poremećaju.

evo ja našla nešto o tom poremećaju

http://psihijatrija.forumhr.com/t213...mecaj-licnosti

greyish kaže:

Pa da, sve skupa nema puno informacija o tom poremecaju.
Jel imas ti istu dijagnozu i kako si je stekao/la?

Ma ja dovoljno dobro funkcioniram i ne mislim na terapiju. Vise me zanima otkrit gdje su uzroci i korijeni toga i opcenito tehnike kako se nositi s tim.

slažem se s Toxom, ne postavljaj sama sebi dg.

[greyish]

Hvala na linku, ali smijesno mi je da konacno nadjem iskustvo nekog sa tim poremecajem i vidim da je psihijatar rekao toj osobi "takva si".

Nazalost nemogu priustit psihoterapiju a ocekujem upravo takav pristup kada bih isla preko uputnice.

[Tox]

greyish kaže:

Pa da, sve skupa nema puno informacija o tom poremecaju.
Jel imas ti istu dijagnozu i kako si je stekao/la?

Ma ja dovoljno dobro funkcioniram i ne mislim na terapiju. Vise me zanima otkrit gdje su uzroci i korijeni toga i opcenito tehnike kako se nositi s tim.

U načelu nemam tu dijagnozu.
Što se uzroka tiče, dobro je poznavati neke osnove psihologije i psihijatrije. To onda daje temelje za razumjevanje nastanka poremećaja. E sad, nažalost ne mogu ovaklo iz rukava sasipati korisne izvore. Budem malo razmislio pa napišem ak mi što korisno padne na pamet.

[afos]

Baš čitam o tom poremećaju, ako ga se tako može nazvat (pošto mislim kako ga ima dosta ljudi,a da ga smatra nečim urođenim i nepromjenjivim djelom sebe, odnosno svojih slabosti) i vidim da se i ja dobrim djelom pronalazim u par segmenata koji upućuju na isti.

Probao sam na više načina suočit se sa okrotnim svijetom, pa i tako da postanem dio njeg i njegove prljave igre, ali uvijek bi iz te igre izašo kao gubitnik i to sa teškim ranama, koje me onda u dogledno vrijeme sprječavaju da nastavim dalje. Zašto su neki ljudi toliko patološki bezosječajni, a neki opet nakon par otrovnih strelica upućenih prema njima pokleknu????

[greyish]

Ja sam procitala sve sto sam nasla o tome.
Prosvrljala sam i po forumima o psihologiji i gledala na youtube price ljudi s tim poremecajem.
Sve u svemu tesko je nac info koliki se napredak moze postici. S godinama je lakse i sad su mi neke situacije koje su mi prije tesko padale bas jednostavne ali u nekima i dalje blokiram no zapravo mislim da ce uvijek biti tako.

[afos]

A neznam kolko nam spoznaja da smo se predali može pomoć, mislim da s takvim stavom tek postajemo frustrirani. Možda i može, al ne na način da se postavimo prema tome tipa "uvijek će tako biti". Ubiti to i je problem kod ovog poremećaja što iz pogrešnog kuta gledamo na stvari. Većina, pa i ja percipiramo na način da imamo stav, ja moram biti nesretan zato što me netko ili povrijedio ili uvrijedio. Iz osobnog iskustva sam osjetio da me borba protiv tog nije dovela nigdje, čak sam bio deprimiraniji spoznajom da sam poražen, tako da mislim da to sigurno nije rješenje. Neznam za ostale, al ja kad sam u potrazi za rješenjem neke od neugodnih situacija, često imam potrebu da promjenim ljude i krivim ostale za svoj problem, a tu se javlja problem što bi svi u svojim mislima mjenjali druge, pa se onda u stvarnosti razočaraju jer to nije moguće. Ali ono što možemo mjenjati smo mi sami ili da jednostavno prihvatimo to što jesmo. Pravo rješenje za ovaj problem bi bilo na tragu ovog po meni, samo je pitanje je li svako u stanju i ima li snage za ić tim putem.