Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[The Maystor]

Izvuci se iz ocaja postepeno, ne brzinski. Vec si napravila korak, vidis probleme. Za pronaci rezultate rjesenja problema, idi postepeno.

Nemoj sumljati u sebe, prepoznaj vlastite potencijale i talente, osvijesti ih.

Ne trebas se drugima dokazivati, ti znas svoj put i ulozi truda.

Nemoj pretjerano uvelicavati probleme vec probaj u cijeloj prici naci nesto pozitivno.

[radical change]

timberly kaže:

ponavljam godinu na faksu,ide dobro al dva kolokvija nisam prosla,debela sam cijeli zivot,tj variram u kilazi i nikad nisam zadovoljna,imam decka al se i oko njega puno mislim dali je ili nije za mene,nemam volje za zivjet,apsolutno me nista osim njega ne veseli,neam se volje ni obuc ni izac,stalno me boli u prsima i osjecam muku,osjecam da ak opet padnem na faksu da cu se ubit,ne u to podnijet,i trudim se da do toga ne dode,al ova me panika,pritisak i bol sprijecavaju da ucim,koliko bi mogla,sam se vrtim uu krugu očaja i muke,život mi se sveo na stanje u sobi i odlazak u wc jer kad promislim da negdje odem,sjetim se koliko imam ucit,a onda nemogu ucit,jer mi je muka,jer me otkad se probudim dok ne zaspem bolu prsa.uz to sve, roditelji se sam deru na mene,kako sam lijena i nista neću,kak sam stojim doma ,kak im ne pomažem,a ne vidu stvarni problem,koji nije lijenost neg nešto puno dublje.logično da ne primjećivam da je kuća prljava,il da me nije briga ni kako ja izgledam kad se po cijeli dan borim sama sa sobom,tjeskobom,bolom u prsima i mukom.spavanje mi je najdraže jer je to jedino doba dana i noći kad mi je život okej.neznam sta da radim više kako da se izvučem iz ovog stanja očaja?

Zvuči kao klasični anksiozno-depresivni poremećaj prema simpromima koje opisuješ. Naravno da ti je jako teško dok se boriš sama sa sobom, to je jedno užasno stanje kada za ništa na svijetu nemaš volje, niti za izaći iz stana, kada te gotovo ništa ne veseli, nisi u stanju normalno funkcionirati a osobe koje bi ti trebale biti podrška te ne razumiju već te kažnjavaju jer te vide lijenom. To je klasična priča ljudi koji se bore sa depresijom.
Depresija je u suštini obrana, dosta dugo radiš protiv sebe i um kaže dosta je bilo, više ne mogu. Depresija ti je prilika za radikalnu promjenu u svom životu. Iako je teško pokrenuti se naprijed, iako znaš da te stišću svi ti problemi koje imaš kao ogroman teret koji ti visi nad glavom, sda je vrijeme da upitaš sebe zašto radiš ono što ne želiš i tko si ti ustvari, što ta djevojka koju smatraš debelom, ružnom, neuspješnom, koja ovisi o odobravanju svojih roditelja ustvari želi u svome životu, gdje sebe vidiš, što želiš raditi i zaašto toliko mnogo ovisiš o mišljenjima drugih ljudi. Razmisli što u tebi izaziva frustracije, što te tišti i čini nesretnom, što u tebi izaziva krivnju i misliš li da bi ta krivnja trebala biti opravdana..? Zar baš moraš završiti fax i zbog koga ideš na fax, zbog sebe zato što ti želiš nešto postići ili zato što to želi tvoj otac i majka..?
Pazi mnogo je pitanja pred tobom, i vrijeme je da razmisliš debelo o svom životu. Ni ti, ni ja, pa nitko na svijetu ne može godinama furati nešto što NE ŽELI da bi udovoljio tuđim željama, ta frustracija mora negdje izaći van razumješ. Moraš pronaći ono što tebe veseli i tako živjeti život, neke stvari će biti jako teške (završitti fax nije lagano da se razumjemo) ali imaš cilj, radiš jer to želiš, žrtvuješ se da bi ti bilo bolje i slijediš svoje snove, kažem SVOJE a ne očeve, majčine ili da bi se uklopija u neku savršenu sliku koju su postavili drugi..

Kad pronađeš ono što te zaista ispunjava i u čemu se vidiš dobit ćeš volju da sa se i pokreneš, ako doživiš neuspjeh on je sastavni dio života i njega se ne treba plašiti na njemu se učimo živjeti.

Dakle timberly, da li ti uopće želiš završiti fax, gdje se vidiš nakon što završiš isti, da li si zadovoljna sa tom vezom koju imaš, koliko te dečko zaista veseli a koliko si snjim čisto zato da nisi sama i zato jer je on dobar pa ga ne bi željela povrijediti, zašto misliš da manje vrijediš ako imaš nešto kila viška i zbog koga si se upoće dovela u situaciju da ti je ovako teško, čija očekivanja si pokušala ispuniti kao odrasla osoba sa 20 godina, svoja ili nečija tuđa.. ako su nečija tuđa zašto to radiš i što time misliš postići..?

[Weedeemer]

malo kontempliraj i kreni jednostavno. gdje vidiš sreću i zadovoljstvo?

ja muku mučim danima (tu preko foruma) da mi netko pokaže put (tj da mi složi dnevni /tjedni raspored)
- da kroz ispunjeni dan naprosto nemam vremena razmišljat o pizdarijama

kroz previše razbijanja glave i analiziranja - nikad ništa od akcije.
htio bih da netko iz vlastitog primjera lupi raspored koji funkcionira i koji vodi ka nečemu.

za sada na temi od 8 stranica samo 1 konkretni prijedlog + par sugestija koje nisu ušemljene u neki termin

bez ikakvih političkih konotacija: arbeit macht frei.

i tijelo će se početi mijenjati i kemizam u mozgu - ja sam tog svjestan - samo sam ko guska u magli i ne vidim gdje bih krenuo. zato tražim neki prijedlog od nekoga tko je prošao slično i tko mi može preporučiti raspored koji donosi rezultate.

[Pia5]

Za početak, svjesna si i sama da postoji neki problem.. to je dobro dok vidiš da ima problem. Ne možeš se izvući iz problema u jednom danu, malo po malo počni nešto mijenjati u svom životu, počni se više družiti, izlaziti, mislim da ti je potrebno društvo da se izvučeš iz depresije.
Da ti malo olakšam, ja sam također studentica i ponekad imam taj problem kao i ti da se bojim da neću stići sve naučiti, izaći na ispit... ALI, ja imam i malu bebu uz koju studiram i jako mi je teško, ali nedam se... Ti si doma cijele dane i imaš vremena učiti, napravi si neki plan učenja, malo učenje, malo druženje, malo kave i izlasci, malo dečko i bit će ti lakše. Sjeti se da ima uvijek onih kojima je gore od tebe, faks ćeš završiti, bitna je samo volja i upornost! Sretno

[Zayya]

Imam veliki problem kojeg se ne mogu otarasit nikako, ne znam sta mi je...prije 4 mjeseca sam poceo osjecat nekakvu preveliku dosadu i gubitak emocija i preveliku anksioznost...
Prvo sto mi se pocelo desavat je to da su mi pocele smetat osobe s kojima se najvise druzim i izlasci u kafice..nisam mogao niti u jednom kaficu da budem duze od 5 min jer mi je nesto potpuno smetalo...i kad izađem malo prosetam sam bez ikog onda me prođe...kad sam u kuci stalno sjedim i razmisljam sta mi se desava imam volju da pricam s nekim a ne mogu kad pricam smetaju mi tuđe price i ne mogu ih slusat i najradije bi da im kazem u facu de pustite me na miru ne mogu vise odoh kuci...svaki drugi dan me uhvati neki osjecaj da mi nesto ogromno smeta i gdje god odem i sta god radim to.mi nesto smeta i ne mogu jednostavno da razmisljam ni o cemu drugom nego kako se rijesit toga i to je obicno trajalo najduze 3 sata i prođe me i dobijem neko veliko olaksanje...al u tim trenucima imam osjecaj da trebam pobjeci iz svog tijela jer ima neka prevelika smetnja...i to mi je trajalo oko 2 mjeseca i onda je prestalo...ostalo mi je samo to da ne mogu da osjetim da volim nekog ne mogu osjetit ni kad mi cura kaze 'volim te' a prije sam imao tako ogroman osmijeh na licu samo kad sam pisao s njom, a sad od toga nema nista...dođe mi da je ostavim al ne mogu jer znam da bih je povrijedio time jer me neizmjerno voli...a ja ne mogu da osjetim nista a volio bih to puno...dopisujem se s njom cesto, a ne mogu izdrzat kad pisem totalno mi smeta komunikacija sa bilo kim...i prestanem se dopisivat a svo to vrijeme i cijeli dan i sve dok sam budan osjecam neeeeeeeenormalno preveliku dosadu koje se ne mogu rijeait ni izlascima ni druzenjem i sta god uradim nula bodova...inace sam svirao klavijaturu i uzivao sam dok sviram....a sada nemam uopste tog osjecaja uzivanja, nema emocije.niti bilo kakve iskre u meni....u prsima osjeccam ogromnu prazninu kao da je neko iz mene izvadio dusu i sad hodam okolo bez duse osjecam se kao "zivi mrtvac" jer mi fali to nesto u prsima neki taj osjecaj da sam ziv...
Kad zagrlim mamu na primjer ili curu koju sam volio vise od svega na svijetu ili oca sestru imam osjecaj da sam zagrlio obicno drvo i da nisu uopste osobe...jednostavno me briga sta god se desilo...ne marim uopste....a zapravo ja sam u sebi drvo koje hoda okolo i ne zna vise sta ce sa sobom...uopste mi se ne ubija a osjecam da kad umrem da cu bit jedino tad dobro al necu se ubit nisam toliko glup...za mene je smisao zivota samo provedeno vrijeme između rođenja i smrti.a sve ostalo je bezveze i pare i cure i seks i pice i roditelji i sve sto cini normalan zivot za mne je to samo neka sitnica sto.se obavi usput u zivotu, a zivot je samo vrijeme koje smo proveli od rođenja pa dok ne umremo....
Citao sam mnogo o svemu sto se moze citat o ovom stanju i svaka psihicka bolest je slicna kako sam cito u svakoj ima ono "mrtvilo" tj ravnodusnost...i imam osjecaj da imam "all in 1" al kad sam procito "anhedoniu" to sve imam al imam i onu preveliku dosadu koja mi smeta ne mogu uopste da funkcionisem kako treba samo razmiljam o ovome i to...citao sam po neto o granicnom p.l. i izgleda mi da imam neke te simptome...moze li mi neko ista pomoci oko ovoga !?? Mogu li se izlijeciti ovako nekako prirodno ili moram posjetiti psihijatra ili psihologa ?

[Tox]

Tema o graničnom već postoji, pa možeš pisat tamo. Ali daj malo sredi taj tekst, kojiput lupi enter i daj tekstu glavu i rep. Al iskreno, po napisanom ne vidim elemente graničnog. Već više anhedoniju. Tako da možda bolje da se mijenja naslov teme.
Čuj, ovakve promjene najčešće imaju neke događaje prije sebe. Jesi doživio nešto neobično, šokantno .... ? Kakvo je bilo odrastanje?
Odlazak psihologu/psihijatru i jesu prirodni načini liječenja. Dali je odlazak sa slomljenom kosti k doktoru neprirodan? (pitam čisto da uočiš usporedbu, ne moraš odgovarat). Osim ako pod prirodnim misliš pijenje čajeva.

[F.A.Q]

Tox kaže:

Odlazak psihologu/psihijatru i jesu prirodni načini liječenja. Dali je odlazak sa slomljenom kosti k doktoru neprirodan? (pitam čisto da uočiš usporedbu, ne moraš odgovarat). Osim ako pod prirodnim misliš pijenje čajeva.

tak tak .. treba te taboo-e lagano pa ce ljudi konacno pocet rjesavat prave probleme a ne izmisljati isprike

respect!

[Tox]

F.A.Q kaže:

tak tak .. treba te taboo-e lagano pa ce ljudi konacno pocet rjesavat prave probleme a ne izmisljati isprike

respect!

Pa da .. Čini se da sustav još uvijek ljude uspješno trenira i drila da budu pošto-poto zdravi i jedači kapitalističkih govana, nedaj bože bolesti ... Ne smiješ biti bolestan
Čim prije u stanje radne sposobnosti ....

[F.A.Q]

Autorice .. evo kolega i ja ti malo prosirili temu .. ali sve je to u kontekstu teme .. ai na kraju krajeva mozes i na ovom mjestu kao i u stvarnosti ako se kreces medju ljudima i komuniciras primjetiti da mozda nisi sama u tim stanjim ai da je uzrok ako te zanima daleko od subjektivnog!

dakle treba imati puno snage volje a i vremena da se covjek pozabavi sa svim tim mogucim uzrocima svojeg stanja da bi se ono moglo efektivno rjesiti .. a ne samo prekriti .. gurnuti pod tepih i slicne metode .. lakse naravno . kud svi tu i mali mujo

Tox kaže:

Pa da .. Čini se da sustav još uvijek ljude uspješno trenira i drila da budu pošto-poto zdravi i jedači kapitalističkih govana, nedaj bože bolesti ... Ne smiješ biti bolestan
Čim prije u stanje radne sposobnosti ....

naravno .. bolest se ne isplati .. ali ako vec jesi onda cemo dobro zaraditi na tebi

a da ne pricamo o profitabilnoj prevenciji .. malo paranoje i hranjenja fobija i eto ti "ciljana" grupa potrosaca

kako ce i n akraju zasto bi sustav ljecio svoje bolesnike ako ih namjerno stvara

sve to skupa se moze vrlo lako pretociti i prepoznati u pojedincu .. idnividui .. obrazac se preslikava .. fraktal nije nikakav mit niti plod maste .. prirodna je cinjenica ..

[space_xd]

Zayya treba ti promijena okoline. Radis ? Dobar test bi ti bio,ali vjerovatno neizvediv odlazak daleko bar na mj dana od svih svojih gdje ne poznajes nikoga pa da vidis kako samostalno fukcioniras bez poznatih i voljenih i tko ce ti faliti.
Kad bi sljedeci vikend trebao ici (neodgodivo) na putovanje u nepoznatu zemlju sto bi prvo pomislio sto trebas uzet sa sobom da ti bude ugodnije ili bi prvo nazvao nekoga da ide s tobom, ako da tko bi to bio? Cura zbog osjecaja krivnje ili zelje?

[Zayya]

Tox kaže:

Tema o graničnom već postoji, pa možeš pisat tamo. Ali daj malo sredi taj tekst, kojiput lupi enter i daj tekstu glavu i rep. Al iskreno, po napisanom ne vidim elemente graničnog. Već više anhedoniju. Tako da možda bolje da se mijenja naslov teme.
Čuj, ovakve promjene najčešće imaju neke događaje prije sebe. Jesi doživio nešto neobično, šokantno .... ? Kakvo je bilo odrastanje?
Odlazak psihologu/psihijatru i jesu prirodni načini liječenja. Dali je odlazak sa slomljenom kosti k doktoru neprirodan? (pitam čisto da uočiš usporedbu, ne moraš odgovarat). Osim ako pod prirodnim misliš pijenje čajeva.

I ja mislim da je ovo Anhedonija tak da cu naci tu temu i tamo postati...zanimalo me sta mi je i cito sam o anhedoniji i apsolutno sve imam iste simptome...ali sto je najgore kasnije sam cito svaki psiholoski poremecaj da u sebi ima simptome anhedonije..i to me zbunilo potpuno.
Isao sam ja psihijatru al su mi dijagnosticirali depresiju i anksioznost a ja ne vjerujem da je to moj problem..
Mozda anksioznost da sam imo u pocetku ali nemam je vise sad je ostala samo praznina neka u meni...

Nista neobicno i sokantno nisam dozivio samo sam se jedan dan probudio i imao sam neki mali osjecaj da nisam vise ista osoba
Tek nakon sedmicu dana sam totalno primijetio da se nesto sa mnom desava...ne znam ni zbog cega ni kako samo nisam vise isti...

Pa mislim prirodno na neki nacin a da ne pijem lijekove...npr da ima nesto cime cu se lijeciti a da ne moram ici psihijatru jer znam da ce mi dati lijekove....a moze i taj nacin sa cajevima...samo ne bih lijekove jer gdje god sam cito skonto sam da vecini lijekovi su samo pogorsali stanje a mali dio ih ima kojima su pomoglu..
Tak da ja ne bih da jos gore bude nego sto jeste..ne zelim da dobijem neki poremecaj od lijekova

[Zayya]

space_xd kaže:

Zayya treba ti promijena okoline. Radis ? Dobar test bi ti bio,ali vjerovatno neizvediv odlazak daleko bar na mj dana od svih svojih gdje ne poznajes nikoga pa da vidis kako samostalno fukcioniras bez poznatih i voljenih i tko ce ti faliti.
Kad bi sljedeci vikend trebao ici (neodgodivo) na putovanje u nepoznatu zemlju sto bi prvo pomislio sto trebas uzet sa sobom da ti bude ugodnije ili bi prvo nazvao nekoga da ide s tobom, ako da tko bi to bio? Cura zbog osjecaja krivnje ili zelje?

Ja bi rado mijenjao okolinu..ali nisam u materijalno stanju da to uradim...
Ne radim nigdje..da radim ja bi se bar potrudio svojom voljom da skrenem misli totalno na nesto sto radim kako ne bi mislio o ovome...
Ja sam nedavno zavrsio skolovanje i mlad sam jos imam 19 god ali sam izuzetno inteligentan i ne svrstavam sebe uopste u maloljetnicki uzrast jer se osjecam totalno kao odrasla osoba...samo sto mi je ovaj problem poceo otezavati zivot i razmisljanje..i ne zelim da se ozenim i dobijem djecu a da pri tome ne osjecam nista prema njima i sebi.
Onda bi oni imali tezak zivot zbog mog problema a ja ne bi mario za to...

[Shamrock-Rovers]

Pozdrav svima. Imam jedno pitanje u vezi psihoterapije. Godinama se liječim zbog OCD-a, psihoza, nesanice i paničnog poremećaja i ništa ne pomaže. Kod kojeg god psihijatra dođem budem unutra najviše 5 minuta i to je to, nikako da me sasluša i da malo popričamo o mojoj situaciji. Trenutno uzimam moditen, nozinan, leponex, mirzaten, fluzepam, normabel i akineton. Koje god lijekove probamo, ništa ne pomaže. Čuo sam da postoji psihoterapija ali nemam pojma o čemu se tu radi, kako to izgleda i pomaže li. Imam i tešku socijalnu fobiju i jako nisko samopoštovanje. Pokušao bih bilo što samo da djeluje. Može li se psihoterapija napraviti negdje preko uputnice jer novaca za privatnika nemam? I ako da, kakav je proces, jel mi to psihić mora napisati na nalazu ili je dovoljna uputnica doktora opće prakse?

[radical change]

C/p mojih postova od danas:

Mijenjaj psihijatra i terapiju..
Poznam mnogo ljudi koji su liječili pogrešne dijagnoze i godinama se trovali pogrešnim terapijama.
Ima jako mnogo psihijatara koji terapiju baziraju na principu... kako si danas... ma biti ćeš ti dobro, ti si meni super, evo nastavi piti ove tablete i vidimo se za mjesec dana..
Valjda vam je jasno da to nije psihoterapija i da takav psihijatar ne obavlja svoj posao.
Tablete nisu tu da izlječe uzrok naših problema veeć samo da nas oslone na noge kako bi se mogli baviti i raditi na otklanjanju problema. Ako psihijatar nije u stanju provoditi adekvatnu i opsežnu psihoterapiju jednostavno se ne liječite na ispravan način, više bih rekao da sebi dajete lažnu nadu u izljčenje koja na kraju vodi u depresiju svjesni da ste potrošili gomilu volje, vremena i novca što nije dalo nikakvih rezultata.

Pronađite dobrog psihijatra koji provodi kvalitetnu psihoterapiju, grupnu psihoterapiju gdje ćete upoznatiosobe sa sličnim problemima, gdje ćete se duboko otvoriti ispred drugih i analizirati uzroke svojih ponašanja, razmišljanja, osjećaja i gdje ćete pronaći put ka izlječenju. Sve ostalo je iluzija, a naročito da će vam od tableta dugotrajno biti dobro. Možda ali samo kod osoba koje su doživjele nagli životni šok i treba im nešto da ih podigne i vrati u život (jer ranije nisu imali većih psihičkih problma).

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u skupinu psiholoških poremećaja koji se zovu anksiozni poremećaji ili neuroze.
Psihoterapija je slična kao i za većinu anksioznih poremećaja, obuhvaća adekvatne ljekove za ublažavanje simptoma anksioznosti i okp-a te adekvatnu psihoterapiju individualno sa psihijatrom ili još bolje grupnu psihoterapiju u grupi do 10,12 osoba sa sličnim dijagnozama (depresija, anksioznost, panika, okp...)
Grupna psihoterapija obično traje 2-3 godine ovisno o napredovanju pojedinca, smatra se da je taj period dovoljan da se steknu preduvjeti za izlječenje bolesti. U grupi su ljudi općenito nekoliko tjedana ili mjeseci suzdržani, upoznaju ostale članove grupe i prilagođavaju se na dinamiku grupe. Nakon toga obično sljedi polagani period povjerenja i otvranja prema grupi gdje uz nadzor ppsihijatra grupa lječidbeno djeluje na pojedinca, pojedinac iskazuje simptome i uzroke svojih problema koji se analiziraju kroz različite faze odrastanja i prepoznavanja simptoma u sadanjem ponašanju, te se oči prepoznavati i korigirati uzroke roblema. Recimo osoba ima problema sa izražavanjem ljutnje i agresije potiče ju se da izrazi isti, da prepozna svoje negative obrasce i naučena ponašanji iz djetinjstva, da agresiju usmjerava na pozitivan način, da nauči postavljati granice rema drugima, da slobodno izražava svoje osjećaje i slično...
Kod grupe je pozitivno to što smo često sami nesvjesni problema koji nas muče, ne samo problema već i predrasuda i strahova koje nosimo u sebi, često smo nesvjesni i da se većina ljudi nosi sa sličnim problemima, dakle naš problem nije samo nama karakterističan, učimo kako drugi rješavaju slične probleme, pomažemo drugima u procesu liječenja i ono što je veoma važno prema jakoo jako malo ljudi u životu ćemo postići onoliku razinu povjerenja da možemo izraziti svoje najdublje probleme i osjećaje. Treba biti jako hrabar da se to uradi pred 10 ljudi sa sličnim problemima...

Još da napomenem da se ne mogu sve osobe uključiti u grupnu terapiju ukliko isti nisu u stanju recimo ukopiti se u dinamiku grupe, kontrolirati izraženu agresiju, primiti kritiku i realan pogled na problem i slično...

[Shamrock-Rovers]

E pa tako nešto i tražim. Ali moje pitanje je kako doći do toga? Jel ima neka konkretna bolnica koja radi grupnu psihoterapiju?

[Tox]

Pa ako živiš u Zg, postoji i raspoređene su po područjima. Npr. ak si iz Maksimira, onda spadaš pod oblast Rebra. Vrapče recimo ima druge dijelove grada.

[radical change]

Shamrock-Rovers kaže:

E pa tako nešto i tražim. Ali moje pitanje je kako doći do toga? Jel ima neka konkretna bolnica koja radi grupnu psihoterapiju?

O detaljima ne mogu jer nemam informacije. U svim većim domovima zdravlja gdje postoji odjel psihijatrije vjerujem da postoje i psihijatri koji odrađuju psihoterapiju. Onih koji to kvalitetno rade relativno je malo i treba se dobro raspitati da se pronađe kvalitetan specijalist za grupnu ili individualnu psihoterapiju. Posljednjih godina su sihička oboljenja jako uznapredovala pa u nedostatku sredstava većinom se pacijentima pristupa na bazi petominutnog pregleda i brzinske (čitaj jako površne) uspostave dijagnoze te lječenja antidpresivima.. To je naa zalost u cilju i psihijatrima koji za prepisane ljekove dobiju i proviziju od farmaceutskih kuća...
U privatnoj praksi vjerujem da je izbor širi ali pregledi koštaju 300-400kn, grupna psihoterapija 100-150kn po seansi.

[Shamrock-Rovers]

Tox kaže:

Pa ako živiš u Zg, postoji i raspoređene su po područjima. Npr. ak si iz Maksimira, onda spadaš pod oblast Rebra. Vrapče recimo ima druge dijelove grada.

Jesam iz Zagreba. Znači ne mogu birati nego to ide prema području u kojem živim? Mislim da ja onda spadam u Jankomir. Tamo sam bio na bolničkom liječenju i imam preloša iskustva, niti jednom nisam išao na razgovor sa psihijatrom, samo tablete ujutro, tablete popodne i tablete navečer.

[radical change]

Shamrock-Rovers kaže:

Jesam iz Zagreba. Znači ne mogu birati nego to ide prema području u kojem živim? Mislim da ja onda spadam u Jankomir. Tamo sam bio na bolničkom liječenju i imam preloša iskustva, niti jednom nisam išao na razgovor sa psihijatrom, samo tablete ujutro, tablete popodne i tablete navečer.

Sa uputnicom na teret HZZOa možeš ići na lječenje bilo gdje u Hrvatskoj.
Svaka budala zna prepisati tablete...

[Bugsy93]

Tox kaže:

Pa ako živiš u Zg, postoji i raspoređene su po područjima. Npr. ak si iz Maksimira, onda spadaš pod oblast Rebra. Vrapče recimo ima druge dijelove grada.

Mislim da to nema veze s dijelom grada. Tipa možeš na drugi dio grada ako želiš.