Upisan sam u školu koju ne volim.

[Basaric99]

Kada sam bio u 7. razredu, roditelji su mi govorili kako moram imati dobre ocjene da mogu upasti u gimnaziju zato sto je to jedina skola sa koje se moze na fakultet

kada sam sedmi razred zavrsio sa cetvrticon, poceo sam plagati pred vratima stana pa sam cekao na stepenicama da prestanem, jer sam mislio da necu moci upasti u gimnaziju I da cu postati propalica.

osmi sam razred prosao sa peticom I tada sam dobio nade da nastavim I prijavio sam se za gimnaziju. Prvi put nisam upao, ali nakon sto je par roditelja, ukljucujuci mog tatu, pricalo sa nekim, primljeno je jos ucenika, ukljucujuci mene. Tada sam zagrlio tatu u mamu kao nikada prije.

prvih par mjeseci gimnazije je bilo odlicno, jer sam dobivao dobre ocjene. No onda sam prozvan hrvatski, ali sam tada ucio povijest, I dobio sam jedan. Iz pivijesti sam dobio pet, sto me malo utjesilo, ali se onda dogodilo nest sto nisam ocekivao. Inace mozemo dobiti samo dvije usmene ocjene u danu, ali me prozvala latinski. Rekao sam da imam dvije ocjene, ali je nastavnica iz hrvatskog napisala krivi datum. Tako sam dobio jedan iz latinskog, I zamrzio sam I hrvatski I latinski, iako sam ih volio prije.

Onda sam ucio za test is matematike. Ucio sam dva sata, kao drugi, ali sam dobio jedan. Bio sam malo utjesen jer je svatko dobio jedan, ali su jedinice ipak unesene. Pokusao sam vise puta neuspjesno popraviti te jedinice, ali mi matematika nikako nije isla. Znao sam sve formule I zadatke, ali na kontrolnom sam se samo smrznuo.

Odlucio sam popraviti te jedinice ali sam ipak pao na polugodistu, zajedno sa popa razreda.

u drugom sam se polugodistu pokusao sto vise javljati I sudjelovati, I tako sam dobio dvojku iz hrvatskog I latinskog, ali matematiku nikako nisam mogao ispraviti. Za test iz matematike sam ucio tri sata ali sam ipak dobio jedan. Zamrzio sam matematiku I pitao se zasto je tako vazna u skoli. Izgubio sam svu volju za ucenje u tom trenutku.

no onda je dosla krizma, I prosao sam ispit, sto je bio jako sretan trenutak. Shvatio sam da nije vazno koju skolu zavrsim ili koji posao da nadjem, sve dok radim sto volim i pomazem ljudima.

Za krizmu sam dobio kameru. To mi je bilo kao ispunjenje svih snova jer sam mogao raditi ono sto volim. Snimio sam mali video sa prijateljima I nije bio hako dobar, ali je pravljenje tog filma bio jedan od najboljih trenutaka moga života.

kada sam rekao mami da mislim da bi mi bilo dobro da sam upisao likovnu skolu, zato sto je s njom lako upasti u arhitektonski fakuktet, ona je rekla da nije tako, iako mi je dekanica skole rekla da je svejedno jesam li iz gimnaije ili likovne skole. Opet sam mislio da je u pravu jer je starija, ali sam imao sumnje.

Nakon mjesec dana, prijavio sam se na national geographic foto kamp. Tu bi dobio kameru I opremu za slikanje, hotel, I prijevoz besplatno, a ucio bih od najboljih fotografa. Na kraju bih dobio diplomu I s njom bi mi bilo puno lakse naci posao.

proslo je mjesec dana I zaboravio sam na to, ali sam onda dobio poziv I rekli su mi da sam primljen na kamp. Primili su 20 ucenika od 250 koji su se prijavili. To mi je bio najsretniji trenutak u cijelom zivotu jer je to ono sto sam cijeli zivot trazio.

Ali u skoli nisam dobro prolazio. Iako sam pokusavao popraviti jedinice, jednostavno nisam imao duha za ucenje, odustao sam. Kad god bi poceo uciti, prestao bi primati informacije I samo bi prelazio ocima preko strane, a to nisam mogao kontrolirati, ali sam se ipak tukao zbog toga.

onda je bio tjedan prije kampa I bio sam sretan kao nikada prije, jer mi je ovo prilika koja se dobiva samo jednom u zivotu, I u tom trenutku mi je to bila nahvaznija stvar na svijetu. Svaki dan sam se smijao I cak sam poceo bolje uciti dok sam bio sretan jer cu postici san. No matematiku nisam stigao ispraviti I nastavnica mi je rekla da ce me pitati u srijedu I cetvrtak, ali mi je tada pocinjao kamp.

morao sam odabrati izmedju svog sna ili sna svojih roditelja. Trebao sam odluciti izmedju srece ili izmedju novca. No u kampu su odlucili da ce me pustiti da dodjem u cetvrtak navecer, I opet sam imao nade. Ucio sam matematiku neprestano dva I po sata svaki dan od ponedjeljka do srijede,I tada sam pogledao sam u test ispred sebe I vidio brojeve I slova koja nemaju smisla. Poceo sam raditi I uradio sam pet zadataka dok nije zazvonilo.nastavio sam pisati dok mi nije zaprijetila jedinicom I onda sam predao papir. Za neke zadatke nisam bio siguran pa sam sebrinuo. No onda je dosao latinski. Super sam odgovarao I popravio sam prvi dio ali je nastavnica rekla sa drugi dio odgovaram u petak. Molio sam ju da odgovaram u cetvrtak ali je rekla da ako ne dodjem u petak, oboriti ce me. Molio sam organuzatore kampa da me puste da odgovaeam latinski, ali nisu mogli to dopustiti jer bi propustio velik dio kampa.

na odmoru sam otisao u WC I proklinjao gimnaziju I zasto su me roditelji naveli da odem u nju. Obda sam se sjetio kako mi je tata pomogao da budem u njoj, I osjećao bih se izdano I iskoristeno da se prebacim.

Kada sam shvatio da necu ici na kamp, I da necu nikada vise imati ni slicnu priliku, zaplakao sam. Plakao sam neprestano I bilo mi je muka I nisam znao sta cu. Pitao sam se koja je svrha zivjeti ako ne mogu zivjeti ispunjen zivot. Shvatio sam da bi sretniji bio kao nepoznati fotograf koji slika vjencanja, nego dobro placeni arhitekt ili nesto drugo. Pokusao sam to objasniti mami, ali ona mi govori da mitrebam imati faks ako zelim biti fotograf, sto nije istina.

I jos uvijek mislim na to kako sam propustio zivotni san I placem dok pisem ovo, ali kazu da sam samo ja kriv. I jesam, zato sto sam upisao gimnaziju iako sam znao sto zelim biti u zivotu.

[Kokice Euunija]

Basaric99 kaže:

Kada sam bio u 7. razredu, roditelji su mi govorili kako moram imati dobre ocjene da mogu upasti u gimnaziju zato sto je to jedina skola sa koje se moze na fakultet

kada sam sedmi razred zavrsio sa cetvrticon, poceo sam plagati pred vratima stana pa sam cekao na stepenicama da prestanem, jer sam mislio da necu moci upasti u gimnaziju I da cu postati propalica.

osmi sam razred prosao sa peticom I tada sam dobio nade da nastavim I prijavio sam se za gimnaziju. Prvi put nisam upao, ali nakon sto je par roditelja, ukljucujuci mog tatu, pricalo sa nekim, primljeno je jos ucenika, ukljucujuci mene. Tada sam zagrlio tatu u mamu kao nikada prije.

prvih par mjeseci gimnazije je bilo odlicno, jer sam dobivao dobre ocjene. No onda sam prozvan hrvatski, ali sam tada ucio povijest, I dobio sam jedan. Iz pivijesti sam dobio pet, sto me malo utjesilo, ali se onda dogodilo nest sto nisam ocekivao. Inace mozemo dobiti samo dvije usmene ocjene u danu, ali me prozvala latinski. Rekao sam da imam dvije ocjene, ali je nastavnica iz hrvatskog napisala krivi datum. Tako sam dobio jedan iz latinskog, I zamrzio sam I hrvatski I latinski, iako sam ih volio prije.

Onda sam ucio za test is matematike. Ucio sam dva sata, kao drugi, ali sam dobio jedan. Bio sam malo utjesen jer je svatko dobio jedan, ali su jedinice ipak unesene. Pokusao sam vise puta neuspjesno popraviti te jedinice, ali mi matematika nikako nije isla. Znao sam sve formule I zadatke, ali na kontrolnom sam se samo smrznuo.

Odlucio sam popraviti te jedinice ali sam ipak pao na polugodistu, zajedno sa popa razreda.

u drugom sam se polugodistu pokusao sto vise javljati I sudjelovati, I tako sam dobio dvojku iz hrvatskog I latinskog, ali matematiku nikako nisam mogao ispraviti. Za test iz matematike sam ucio tri sata ali sam ipak dobio jedan. Zamrzio sam matematiku I pitao se zasto je tako vazna u skoli. Izgubio sam svu volju za ucenje u tom trenutku.

no onda je dosla krizma, I prosao sam ispit, sto je bio jako sretan trenutak. Shvatio sam da nije vazno koju skolu zavrsim ili koji posao da nadjem, sve dok radim sto volim i pomazem ljudima.

Za krizmu sam dobio kameru. To mi je bilo kao ispunjenje svih snova jer sam mogao raditi ono sto volim. Snimio sam mali video sa prijateljima I nije bio hako dobar, ali je pravljenje tog filma bio jedan od najboljih trenutaka moga života.

kada sam rekao mami da mislim da bi mi bilo dobro da sam upisao likovnu skolu, zato sto je s njom lako upasti u arhitektonski fakuktet, ona je rekla da nije tako, iako mi je dekanica skole rekla da je svejedno jesam li iz gimnaije ili likovne skole. Opet sam mislio da je u pravu jer je starija, ali sam imao sumnje.

Nakon mjesec dana, prijavio sam se na national geographic foto kamp. Tu bi dobio kameru I opremu za slikanje, hotel, I prijevoz besplatno, a ucio bih od najboljih fotografa. Na kraju bih dobio diplomu I s njom bi mi bilo puno lakse naci posao.

proslo je mjesec dana I zaboravio sam na to, ali sam onda dobio poziv I rekli su mi da sam primljen na kamp. Primili su 20 ucenika od 250 koji su se prijavili. To mi je bio najsretniji trenutak u cijelom zivotu jer je to ono sto sam cijeli zivot trazio.

Ali u skoli nisam dobro prolazio. Iako sam pokusavao popraviti jedinice, jednostavno nisam imao duha za ucenje, odustao sam. Kad god bi poceo uciti, prestao bi primati informacije I samo bi prelazio ocima preko strane, a to nisam mogao kontrolirati, ali sam se ipak tukao zbog toga.

onda je bio tjedan prije kampa I bio sam sretan kao nikada prije, jer mi je ovo prilika koja se dobiva samo jednom u zivotu, I u tom trenutku mi je to bila nahvaznija stvar na svijetu. Svaki dan sam se smijao I cak sam poceo bolje uciti dok sam bio sretan jer cu postici san. No matematiku nisam stigao ispraviti I nastavnica mi je rekla da ce me pitati u srijedu I cetvrtak, ali mi je tada pocinjao kamp.

morao sam odabrati izmedju svog sna ili sna svojih roditelja. Trebao sam odluciti izmedju srece ili izmedju novca. No u kampu su odlucili da ce me pustiti da dodjem u cetvrtak navecer, I opet sam imao nade. Ucio sam matematiku neprestano dva I po sata svaki dan od ponedjeljka do srijede,I tada sam pogledao sam u test ispred sebe I vidio brojeve I slova koja nemaju smisla. Poceo sam raditi I uradio sam pet zadataka dok nije zazvonilo.nastavio sam pisati dok mi nije zaprijetila jedinicom I onda sam predao papir. Za neke zadatke nisam bio siguran pa sam sebrinuo. No onda je dosao latinski. Super sam odgovarao I popravio sam prvi dio ali je nastavnica rekla sa drugi dio odgovaram u petak. Molio sam ju da odgovaram u cetvrtak ali je rekla da ako ne dodjem u petak, oboriti ce me. Molio sam organuzatore kampa da me puste da odgovaeam latinski, ali nisu mogli to dopustiti jer bi propustio velik dio kampa.

na odmoru sam otisao u WC I proklinjao gimnaziju I zasto su me roditelji naveli da odem u nju. Obda sam se sjetio kako mi je tata pomogao da budem u njoj, I osjećao bih se izdano I iskoristeno da se prebacim.

Kada sam shvatio da necu ici na kamp, I da necu nikada vise imati ni slicnu priliku, zaplakao sam. Plakao sam neprestano I bilo mi je muka I nisam znao sta cu. Pitao sam se koja je svrha zivjeti ako ne mogu zivjeti ispunjen zivot. Shvatio sam da bi sretniji bio kao nepoznati fotograf koji slika vjencanja, nego dobro placeni arhitekt ili nesto drugo. Pokusao sam to objasniti mami, ali ona mi govori da mitrebam imati faks ako zelim biti fotograf, sto nije istina.

I jos uvijek mislim na to kako sam propustio zivotni san I placem dok pisem ovo, ali kazu da sam samo ja kriv. I jesam, zato sto sam upisao gimnaziju iako sam znao sto zelim biti u zivotu.

E lega nisam psiholog al ti mogu reci neka svoja iskustva.
Ja sam tako slicno kao i ti "bubnio" neku skolu tj. strojarstvo u Osijeku , najtezi smjer... to je jos bilo u ono vrijeme kad jednostavno ljudi nisu bili upuceni sta da upisu. Mojima je bilo bitno da negdje dalje odem, pa sam otisao u Osijek. Prvo polugodiste sam naravno pao, bilo mi je prekomplicirano...1. godinu jedva izvuko 4 (3.7) i to sam isao po principu da dobijem 1 pa ispravim na 3-4. No s vremenom sam se navikao ,a kasnije u 3 razredu sam je i zavolio. 4. raz mi je bio najzanimljiviji te sam skoro i sa 5 prosao (4.3), tj. bio sam 4. od nas 28 u razredu. Oduvijek sam mislio biti neki programer al eto sad ak ne upadnem u taj faks bit ce mi i vise nego drago da odem za strojarstvo. Ono ima neki happy end ak se podrudis, ali u pocetku ti ne mogu opisati kako mi je bilo tesko. Taman malo prije srednje su mi se starci rastavili te sam se povukao u sebe. I sad dodem u novu sredinu u novo drustvo i sutim. 2 godine sam u razredu bio najtisi. Nekima je bio problem ocjene i skola ,a meni s kim cu biti u 3 razredu u sobi za maturalac. Onda sam odlucio da tako vise nece ici. Neznam jel zato sto se nesto slucajno poklopilo ili sto sam ja tako odlucio , stvari su krenule prema boljem. Poboljšao sam prosjek, propricao , poceo bit drustveniji. Promjena je bila tako drasticna da su me cak prijateljski zezali u 4. kako sam propricao i kako se volim zajebavat. Neznam ni zasto sam to napravio. Valjd ti dode vrijeme da ti to sve dosadi i cisto iz dosade se ides promjenit. Ono kako kazu dosadi ti plakat. Ma kakvih kod da problema imamo ima nekih koji imaju puno vece. Ima nekih koji cak imaju iste probleme kao ti. Budi objektivan i to ce proci

[Winston Smith]

Basaric99 kaže:

Kada sam bio u 7. razredu, roditelji su mi govorili kako moram imati dobre ocjene da mogu upasti u gimnaziju zato sto je to jedina skola sa koje se moze na fakultet

kada sam sedmi razred zavrsio sa cetvrticon, poceo sam plagati pred vratima stana pa sam cekao na stepenicama da prestanem, jer sam mislio da necu moci upasti u gimnaziju I da cu postati propalica.

osmi sam razred prosao sa peticom I tada sam dobio nade da nastavim I prijavio sam se za gimnaziju. Prvi put nisam upao, ali nakon sto je par roditelja, ukljucujuci mog tatu, pricalo sa nekim, primljeno je jos ucenika, ukljucujuci mene. Tada sam zagrlio tatu u mamu kao nikada prije.

prvih par mjeseci gimnazije je bilo odlicno, jer sam dobivao dobre ocjene. No onda sam prozvan hrvatski, ali sam tada ucio povijest, I dobio sam jedan. Iz pivijesti sam dobio pet, sto me malo utjesilo, ali se onda dogodilo nest sto nisam ocekivao. Inace mozemo dobiti samo dvije usmene ocjene u danu, ali me prozvala latinski. Rekao sam da imam dvije ocjene, ali je nastavnica iz hrvatskog napisala krivi datum. Tako sam dobio jedan iz latinskog, I zamrzio sam I hrvatski I latinski, iako sam ih volio prije.

Onda sam ucio za test is matematike. Ucio sam dva sata, kao drugi, ali sam dobio jedan. Bio sam malo utjesen jer je svatko dobio jedan, ali su jedinice ipak unesene. Pokusao sam vise puta neuspjesno popraviti te jedinice, ali mi matematika nikako nije isla. Znao sam sve formule I zadatke, ali na kontrolnom sam se samo smrznuo.

Odlucio sam popraviti te jedinice ali sam ipak pao na polugodistu, zajedno sa popa razreda.

u drugom sam se polugodistu pokusao sto vise javljati I sudjelovati, I tako sam dobio dvojku iz hrvatskog I latinskog, ali matematiku nikako nisam mogao ispraviti. Za test iz matematike sam ucio tri sata ali sam ipak dobio jedan. Zamrzio sam matematiku I pitao se zasto je tako vazna u skoli. Izgubio sam svu volju za ucenje u tom trenutku.

no onda je dosla krizma, I prosao sam ispit, sto je bio jako sretan trenutak. Shvatio sam da nije vazno koju skolu zavrsim ili koji posao da nadjem, sve dok radim sto volim i pomazem ljudima.

Za krizmu sam dobio kameru. To mi je bilo kao ispunjenje svih snova jer sam mogao raditi ono sto volim. Snimio sam mali video sa prijateljima I nije bio hako dobar, ali je pravljenje tog filma bio jedan od najboljih trenutaka moga života.

kada sam rekao mami da mislim da bi mi bilo dobro da sam upisao likovnu skolu, zato sto je s njom lako upasti u arhitektonski fakuktet, ona je rekla da nije tako, iako mi je dekanica skole rekla da je svejedno jesam li iz gimnaije ili likovne skole. Opet sam mislio da je u pravu jer je starija, ali sam imao sumnje.

Nakon mjesec dana, prijavio sam se na national geographic foto kamp. Tu bi dobio kameru I opremu za slikanje, hotel, I prijevoz besplatno, a ucio bih od najboljih fotografa. Na kraju bih dobio diplomu I s njom bi mi bilo puno lakse naci posao.

proslo je mjesec dana I zaboravio sam na to, ali sam onda dobio poziv I rekli su mi da sam primljen na kamp. Primili su 20 ucenika od 250 koji su se prijavili. To mi je bio najsretniji trenutak u cijelom zivotu jer je to ono sto sam cijeli zivot trazio.

Ali u skoli nisam dobro prolazio. Iako sam pokusavao popraviti jedinice, jednostavno nisam imao duha za ucenje, odustao sam. Kad god bi poceo uciti, prestao bi primati informacije I samo bi prelazio ocima preko strane, a to nisam mogao kontrolirati, ali sam se ipak tukao zbog toga.

onda je bio tjedan prije kampa I bio sam sretan kao nikada prije, jer mi je ovo prilika koja se dobiva samo jednom u zivotu, I u tom trenutku mi je to bila nahvaznija stvar na svijetu. Svaki dan sam se smijao I cak sam poceo bolje uciti dok sam bio sretan jer cu postici san. No matematiku nisam stigao ispraviti I nastavnica mi je rekla da ce me pitati u srijedu I cetvrtak, ali mi je tada pocinjao kamp.

morao sam odabrati izmedju svog sna ili sna svojih roditelja. Trebao sam odluciti izmedju srece ili izmedju novca. No u kampu su odlucili da ce me pustiti da dodjem u cetvrtak navecer, I opet sam imao nade. Ucio sam matematiku neprestano dva I po sata svaki dan od ponedjeljka do srijede,I tada sam pogledao sam u test ispred sebe I vidio brojeve I slova koja nemaju smisla. Poceo sam raditi I uradio sam pet zadataka dok nije zazvonilo.nastavio sam pisati dok mi nije zaprijetila jedinicom I onda sam predao papir. Za neke zadatke nisam bio siguran pa sam sebrinuo. No onda je dosao latinski. Super sam odgovarao I popravio sam prvi dio ali je nastavnica rekla sa drugi dio odgovaram u petak. Molio sam ju da odgovaram u cetvrtak ali je rekla da ako ne dodjem u petak, oboriti ce me. Molio sam organuzatore kampa da me puste da odgovaeam latinski, ali nisu mogli to dopustiti jer bi propustio velik dio kampa.

na odmoru sam otisao u WC I proklinjao gimnaziju I zasto su me roditelji naveli da odem u nju. Obda sam se sjetio kako mi je tata pomogao da budem u njoj, I osjećao bih se izdano I iskoristeno da se prebacim.

Kada sam shvatio da necu ici na kamp, I da necu nikada vise imati ni slicnu priliku, zaplakao sam. Plakao sam neprestano I bilo mi je muka I nisam znao sta cu. Pitao sam se koja je svrha zivjeti ako ne mogu zivjeti ispunjen zivot. Shvatio sam da bi sretniji bio kao nepoznati fotograf koji slika vjencanja, nego dobro placeni arhitekt ili nesto drugo. Pokusao sam to objasniti mami, ali ona mi govori da mitrebam imati faks ako zelim biti fotograf, sto nije istina.

I jos uvijek mislim na to kako sam propustio zivotni san I placem dok pisem ovo, ali kazu da sam samo ja kriv. I jesam, zato sto sam upisao gimnaziju iako sam znao sto zelim biti u zivotu.

To što neko ne ide ili ne ode u gimnaziju ne znaći da će postati propalica. Ja sam završio strukovnu školu druže odličnim uspjehom (trogodišnja) te nakon te upisao četvrtu da bih mogao na fakultet. Zamisli kroz šta sam sve ja prošao u svome životu da bih došao do ovoga gdje sam sad. Zato ustani i bori se. Nikad nije kasno da ostvariš svoje snove! Roditelji tu nisu važni. Važan si ti. Ti i samo ti. Ako te već zanima fotografija bavi se time. Bit će još prilika. National Geographic channel jest odličan ali može se uspjeti i mimo njega. zato se probudi malo prodrmaj i sve će biti ok .

[manchild]

završi gimnaziju, obrati pažnju na predmet likovna umjetnost, pronađi instrukcije iz matematike, i kasnije upiši studij fotografije na fakultetu dramskih umjetnosti u ZG

[Yuna]

Zato smatram gimnazije najgorim mogućim odabirom od srednjih škola. Osim kaj su najteže, učiš o svemu nešto, ali ništa dovoljno dobro. I još si nitko i ništa kad završiš i ne znaš ništa raditi. Previše ništa za toliki trud.
Završi tu školu kad si već počeo, a fotografiranje lako naučiš kasnije na nekom tečaju i možeš se time baviti. Nije neka znanstvena fantastika

[mr-crime]

@Yuna - Ali gimnazije u prosjeku te najbolje nauče učiti, razvijaju mogućnosti pamćenja. One bolje dosta i logiku, te prirodne znanosti. Veće znanje, koje se sve više traži, neovisno o konačnoj diplomi. Jako bi me začudilo da ti opća kemija ili biologija, a pogotovo fizika nikad ne zatreba. Isto tako je sa jezicima, geografijom, osnovnim pojmovima povijesti. Puno toga gimnazija pruža što ostale ne pružaju.

[grounded]

mr-crime kaže:

@Yuna - Ali gimnazije u prosjeku te najbolje nauče učiti, razvijaju mogućnosti pamćenja. One bolje dosta i logiku, te prirodne znanosti. Veće znanje, koje se sve više traži, neovisno o konačnoj diplomi. Jako bi me začudilo da ti opća kemija ili biologija, a pogotovo fizika nikad ne zatreba. Isto tako je sa jezicima, geografijom, osnovnim pojmovima povijesti. Puno toga gimnazija pruža što ostale ne pružaju.

Ovo je šablonsko mišljenje, smiješno je danas ovako nešto tvrditi, iako i ja imam završenu gimnaziju.....Sorry ali očito je da sam sebi moraš opravdati da te nekakva institucija čini boljim i širim kao osobu, ali to su sve floskule neznanja koje se tumače kao nekakva mudrost,......21. je stoljeće, ali dobro, ovo je hrvatska...Gimnazije vam daju privid klasnog društva a ne većeg znanja, pomirite se s tim.

[Pero_Kanister]

Podforum "Teen" je malo višlje

[Yuna]

mr-crime kaže:

@Yuna - Ali gimnazije u prosjeku te najbolje nauče učiti, razvijaju mogućnosti pamćenja. One bolje dosta i logiku, te prirodne znanosti. Veće znanje, koje se sve više traži, neovisno o konačnoj diplomi. Jako bi me začudilo da ti opća kemija ili biologija, a pogotovo fizika nikad ne zatreba. Isto tako je sa jezicima, geografijom, osnovnim pojmovima povijesti. Puno toga gimnazija pruža što ostale ne pružaju.

Osnovno znanje o tim predmetima koje sam stekla u ekonomskoj i osnovnoj školi mi je više nego dovoljno. Ako me baš nešto posebno zanima, tu je google

Po meni su dobre jedino za one koji misle kasnije na neki prirodoslovni ili tehnički fakultet pa ih bolje pripreme za maturu, iako i sam se možeš pripremit ako kreneš na vrijeme učit, kao i u nekim strukovnim školama.

[Funny Queen]

Yuna kaže:

Osnovno znanje o tim predmetima koje sam stekla u ekonomskoj i osnovnoj školi mi je više nego dovoljno. Ako me baš nešto posebno zanima, tu je google

Po meni su dobre jedino za one koji misle kasnije na neki prirodoslovni ili tehnički fakultet pa ih bolje pripreme za maturu, iako i sam se možeš pripremit ako kreneš na vrijeme učit, kao i u nekim strukovnim školama.

Ispravak: tu su knjige ;-)
Zar ste zaboravili da postoje knjige? Gimnazije daju dobar uvid u jezikoslovlje, društvene i prirodne znanosti ali s time npr. nemaš nikakvo zanimanje nakon što položiš maturu. Ne znam koliko to znači, možda ne znači ništa ali to je jedna mala činjenica. A ovo ostalo - pa eto, ni ja nisam završila gimnaziju, išla u dvije srednje istovremeno pa ne vidim da sam iša gluplja od nekoga tko je bio odlikaš u gimnaziji.

[Yuna]

Funny Queen kaže:

Ispravak: tu su knjige ;-)
Zar ste zaboravili da postoje knjige? Gimnazije daju dobar uvid u jezikoslovlje, društvene i prirodne znanosti ali s time npr. nemaš nikakvo zanimanje nakon što položiš maturu. Ne znam koliko to znači, možda ne znači ništa ali to je jedna mala činjenica. A ovo ostalo - pa eto, ni ja nisam završila gimnaziju, išla u dvije srednje istovremeno pa ne vidim da sam iša gluplja od nekoga tko je bio odlikaš u gimnaziji.

That's the point!
Dok nađem informaciju koja mi treba u knjizi izgubim najmanje par dana više nego da jednostavno ukucam pitanje u google

[Winston Smith]

Evo ponavljam, ja sam završio strukovnu - trogodišnju školu . I tvrdim da se i mimo gimnazije osoba može spremiti samostalno za fakultet. Ja se spremam sam za fakultet! Ako osoba želi da uči i da radi nema sile koja je može zaustaviti u tome. Ako želim da znam latinski jezik ja ću ga naučiti. Ako želim da znam savršeno matematiku ja ću je znati. Svako obrazovanje je samoobrazovanje . Ti idiota možeš staviti u najbolju državu na svijetu, u najbolji grad na svijetu, u najbolju obrazovnu ustanovu na svijetu, ali ako on ne želi da uči onda mu je sve to džabe! Opet sa druge strane ti pametnog čovjeka stavi u šumu, negdje gdje nema žive duše i dadni mu knjige, on će postati doktor nauka .

Zato ponavljam, samoobrazovanje je najbitnije. Učite radi sebe a ne zbog drugih .

[grounded]

Winston Smith kaže:

Evo ponavljam, ja sam završio strukovnu - trogodišnju školu . I tvrdim da se i mimo gimnazije osoba može spremiti samostalno za fakultet! Ako osoba želi da uči i da radi nema sile koja je može zaustaviti u tome. Ako želim da znam latinski jezik ja ću ga naučiti. Ako želim da znam savršeno matematiku ja ću je znati. Svako obrazovanje je samoobrazovanje . Ti idiota možeš staviti u najbolju državu na svijetu, u najbolji grad na svijetu, u najbolju obrazovnu ustanovu na svijetu, ali ako on ne želi da uči onda mu je sve to džabe! Opet sa druge strane ti pametnog čovjeka stavi u šumu, negdje gdje nema žive duše i dadni mu knjige, on će postati doktor nauka .

Zato ponavljam, samoobrazovanje je najbitnije. Učite radi sebe a ne zbog drugih .

Najbolji post. Samo činjenica je da ce te u strukovnim trogodisnjim skolama drustvo vise ometati, i u gimnazijama ce te ometati ali na suptilnije nacine zlostavljanja. Uglavnom, bez obzira na skolu i nivo obrazovanja opcenito je premalo ljudi sa zdravim razumom, a kamoli jos i nesto vise.....

[smartgirl498]

Basaric99 kaže:

Kada sam bio u 7. razredu, roditelji su mi govorili kako moram imati dobre ocjene da mogu upasti u gimnaziju zato sto je to jedina skola sa koje se moze na fakultet

kada sam sedmi razred zavrsio sa cetvrticon, poceo sam plagati pred vratima stana pa sam cekao na stepenicama da prestanem, jer sam mislio da necu moci upasti u gimnaziju I da cu postati propalica.

osmi sam razred prosao sa peticom I tada sam dobio nade da nastavim I prijavio sam se za gimnaziju. Prvi put nisam upao, ali nakon sto je par roditelja, ukljucujuci mog tatu, pricalo sa nekim, primljeno je jos ucenika, ukljucujuci mene. Tada sam zagrlio tatu u mamu kao nikada prije.

prvih par mjeseci gimnazije je bilo odlicno, jer sam dobivao dobre ocjene. No onda sam prozvan hrvatski, ali sam tada ucio povijest, I dobio sam jedan. Iz pivijesti sam dobio pet, sto me malo utjesilo, ali se onda dogodilo nest sto nisam ocekivao. Inace mozemo dobiti samo dvije usmene ocjene u danu, ali me prozvala latinski. Rekao sam da imam dvije ocjene, ali je nastavnica iz hrvatskog napisala krivi datum. Tako sam dobio jedan iz latinskog, I zamrzio sam I hrvatski I latinski, iako sam ih volio prije.

Onda sam ucio za test is matematike. Ucio sam dva sata, kao drugi, ali sam dobio jedan. Bio sam malo utjesen jer je svatko dobio jedan, ali su jedinice ipak unesene. Pokusao sam vise puta neuspjesno popraviti te jedinice, ali mi matematika nikako nije isla. Znao sam sve formule I zadatke, ali na kontrolnom sam se samo smrznuo.

Odlucio sam popraviti te jedinice ali sam ipak pao na polugodistu, zajedno sa popa razreda.

u drugom sam se polugodistu pokusao sto vise javljati I sudjelovati, I tako sam dobio dvojku iz hrvatskog I latinskog, ali matematiku nikako nisam mogao ispraviti. Za test iz matematike sam ucio tri sata ali sam ipak dobio jedan. Zamrzio sam matematiku I pitao se zasto je tako vazna u skoli. Izgubio sam svu volju za ucenje u tom trenutku.

no onda je dosla krizma, I prosao sam ispit, sto je bio jako sretan trenutak. Shvatio sam da nije vazno koju skolu zavrsim ili koji posao da nadjem, sve dok radim sto volim i pomazem ljudima.

Za krizmu sam dobio kameru. To mi je bilo kao ispunjenje svih snova jer sam mogao raditi ono sto volim. Snimio sam mali video sa prijateljima I nije bio hako dobar, ali je pravljenje tog filma bio jedan od najboljih trenutaka moga života.

kada sam rekao mami da mislim da bi mi bilo dobro da sam upisao likovnu skolu, zato sto je s njom lako upasti u arhitektonski fakuktet, ona je rekla da nije tako, iako mi je dekanica skole rekla da je svejedno jesam li iz gimnaije ili likovne skole. Opet sam mislio da je u pravu jer je starija, ali sam imao sumnje.

Nakon mjesec dana, prijavio sam se na national geographic foto kamp. Tu bi dobio kameru I opremu za slikanje, hotel, I prijevoz besplatno, a ucio bih od najboljih fotografa. Na kraju bih dobio diplomu I s njom bi mi bilo puno lakse naci posao.

proslo je mjesec dana I zaboravio sam na to, ali sam onda dobio poziv I rekli su mi da sam primljen na kamp. Primili su 20 ucenika od 250 koji su se prijavili. To mi je bio najsretniji trenutak u cijelom zivotu jer je to ono sto sam cijeli zivot trazio.

Ali u skoli nisam dobro prolazio. Iako sam pokusavao popraviti jedinice, jednostavno nisam imao duha za ucenje, odustao sam. Kad god bi poceo uciti, prestao bi primati informacije I samo bi prelazio ocima preko strane, a to nisam mogao kontrolirati, ali sam se ipak tukao zbog toga.

onda je bio tjedan prije kampa I bio sam sretan kao nikada prije, jer mi je ovo prilika koja se dobiva samo jednom u zivotu, I u tom trenutku mi je to bila nahvaznija stvar na svijetu. Svaki dan sam se smijao I cak sam poceo bolje uciti dok sam bio sretan jer cu postici san. No matematiku nisam stigao ispraviti I nastavnica mi je rekla da ce me pitati u srijedu I cetvrtak, ali mi je tada pocinjao kamp.

morao sam odabrati izmedju svog sna ili sna svojih roditelja. Trebao sam odluciti izmedju srece ili izmedju novca. No u kampu su odlucili da ce me pustiti da dodjem u cetvrtak navecer, I opet sam imao nade. Ucio sam matematiku neprestano dva I po sata svaki dan od ponedjeljka do srijede,I tada sam pogledao sam u test ispred sebe I vidio brojeve I slova koja nemaju smisla. Poceo sam raditi I uradio sam pet zadataka dok nije zazvonilo.nastavio sam pisati dok mi nije zaprijetila jedinicom I onda sam predao papir. Za neke zadatke nisam bio siguran pa sam sebrinuo. No onda je dosao latinski. Super sam odgovarao I popravio sam prvi dio ali je nastavnica rekla sa drugi dio odgovaram u petak. Molio sam ju da odgovaram u cetvrtak ali je rekla da ako ne dodjem u petak, oboriti ce me. Molio sam organuzatore kampa da me puste da odgovaeam latinski, ali nisu mogli to dopustiti jer bi propustio velik dio kampa.

na odmoru sam otisao u WC I proklinjao gimnaziju I zasto su me roditelji naveli da odem u nju. Obda sam se sjetio kako mi je tata pomogao da budem u njoj, I osjećao bih se izdano I iskoristeno da se prebacim.

Kada sam shvatio da necu ici na kamp, I da necu nikada vise imati ni slicnu priliku, zaplakao sam. Plakao sam neprestano I bilo mi je muka I nisam znao sta cu. Pitao sam se koja je svrha zivjeti ako ne mogu zivjeti ispunjen zivot. Shvatio sam da bi sretniji bio kao nepoznati fotograf koji slika vjencanja, nego dobro placeni arhitekt ili nesto drugo. Pokusao sam to objasniti mami, ali ona mi govori da mitrebam imati faks ako zelim biti fotograf, sto nije istina.

I jos uvijek mislim na to kako sam propustio zivotni san I placem dok pisem ovo, ali kazu da sam samo ja kriv. I jesam, zato sto sam upisao gimnaziju iako sam znao sto zelim biti u zivotu.

Pa zavrsi tu gimnaziju kad si je vec upisao. Vidi se da si sposoban i da mozes, i slazem se s vec napisanim ako je fotografija ili snimanje nesto sto jako volis, normalno da ces se time baviti i ovako i onako. Sam se raspituj kod drugih, na internetu, preko knjiga i kad skupis svo to znanje otidi na akademiju dramskih ili likovnih umjetnosti, vidi sto ti je potrebno za upis i napravi sve da upadnes. Sigurna sam da je taj kamp prilika koja se pruza jednom u zivotu, ali ti ne znas sto ti zivot donosi, mislim sigurno ce biti jos takvih kampova ili idi na one koji su preko ljeta. Objavljuj fotografije na internetu netko ce sigurno prepoznati tvoj talent. Budi uporan jer je stvarno sve moguce. A sto se tice tvojih roditelja, upisivanje gimnazije (i nekog dobrog fakulteta) je nesto sto ce svaki roditelj preporuciti svom djetetu jer zna da je sposobno i da ce od toga imati kruha. Ali danas i oni s dva fakulteta nisu sigurni da ce dobit ili izgubit posao. Imas srecu da tocno znas sto zelis u zivotu jer vjeruj mi vecina nas ne zna odnosno boji se donijeti tako vaznu odluku koja moze odrediti cijeli nas zivot.. Tako da radi ono sto volis jer ces kad tad shvatit da mrzis svoj posao i da si potrosio vrijeme na njega.. Zelim ti svu srecu i da nades nacin da radis ono sto volis, pozz :-)