|
|
21.07.2008., 12:37
|
#81
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 150
|
Quote:
violia kaže:
da, očito je da osjećam nezadovoljstvo. zbog ljudi i stvari koje nisu tu, ne znam kako izgledaju, tko i što su i u međuvremenu jesam i zločesta i nezahvalna jer se ne posvećujem onima koji jesu tu, tik do mene.
|
http://www.youtube.com/watch?v=Y_SHmAnDqFM
Sreća prati hrabre.
|
|
|
21.07.2008., 15:21
|
#82
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 30
|
Quote:
maria 8 kaže:
ma svi mi kontamo da imamo poremecaj u perhrani i da je to zavisnost ali nemamo snage nikome da to priznamo i sto meni licno smeta to je da kad se negde prica o poremecaju u prehrani uvek se spominju samo ana i mia a nikad i emocionalno prejedanje.
ja uopste ne kontam kako da se izvucem iz ovog zacaranog kruga mrsavljenja i gojenja u koij sam se uvukla........
a i kad sam matorcima pokusala nasto okolo-naokolo da kazem, oni su rekli da su svi poremecaji u prehrani cisto glupiranje i privlacenje paznje, jbg sta sad ?
i sta sad ja da radim???????????????????
|
ne možeš očekivati od nekoga tko to nije prošao, ne prolazi, nije nikada pored sebe imao nekoga tko se emocionalno prejeda i tko nije vidio kako to uistinu ružno, ozbiljno i odvratno izgleda da kaže: 'ma da? znači prežderavaš se kada ti lađe počnu tonuti. da, to je ozbiljno. kako ti mogu pomoći?'
zabluda. ni ti ne bi shvaćala da nisi tu gdje jesi.
to možeš shvaćati ti, ja, oni koju su se blisko sa tim susretali jer ne govorimo svi mi bezveze da se gadimo sami sebi. jer radimo užasno gadljive stvari.
svi mi to vješto skrivamo od drugih, da bi mogli sami sebi kamuflirati ružnoću pretrpavanja i grčenja nakon istog, a to obično poželimo pokazati i kazati drugima tek kada vidimo da smo prešli sve moguće granice.
kreni sama. govori, objašnjavaj najbližima. nije bitno da oni shvate, razumiju te i nađu rješenje. bitno je da se ti čuješ da to priznaješ, da pustiš da ti svi ti sje**ni osjećaji isplivaju na površinu, da se dobro isplačeš zbog njih, da počneš suosjećati sa sobom.
kada god sam pokušavala slijediti neke terapije, tuđa iskustva nije se ništa mijenjalo. ali kada sam pustila da slušam sebe, kada mi je nakon tjedan dana normalnog jedenja naišao jako loš dan i opet sam se prejela, jela i plakala, samo ti dođe: 'o bože, tako sam tužna da me ni ta je*ena hrana više ne usrećuje.', samo zato jer shvatiš da je to kamuflaža. ne samo da priznaješ, da čitaš o tome, da pričaš o tome, da znaš brojke i postotke i razloge zbog kojih se ljudi prejedaju. priznavanje statistike o problemu ne pomaže. moraš se posvetiti sebi. čuti se. pusti si neku meditativnu muziku ili nešto, sjedni u miru na pod, zatvori oči i slušaj sebe sve dok se uistinu ne počneš žaliti i poželiš si pomoći. samoj će ti doći kako. nema unirvezalnog odgovora. oni jednostavno ne pale.
__________________
hit.. the bang! bang!
|
|
|
24.07.2008., 12:23
|
#83
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
ma pokusavam ja sve to ali postoje dva problema :
1. ja sam takav tip kad jednom nesto zabrljam odmah mislim da je kraj sveta i odustajem od svega
2.malo sam lenja
|
|
|
24.07.2008., 17:22
|
#84
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 306
|
Quote:
maria 8 kaže:
ma pokusavam ja sve to ali postoje dva problema :
1. ja sam takav tip kad jednom nesto zabrljam odmah mislim da je kraj sveta i odustajem od svega
2.malo sam lenja
|
Da, to je to. To i mene mući.. naprimjer, dva tjedna je sve super, ne prejedam se, i onda naiđe loš dan, ponovo to napravim, i onda shvatim da nema koristi mučit se i prestat s tim, kada ću se itako svaki puta vratiti na staro...
|
|
|
24.07.2008., 19:11
|
#85
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 30
|
Quote:
maria 8 kaže:
ma pokusavam ja sve to ali postoje dva problema :
1. ja sam takav tip kad jednom nesto zabrljam odmah mislim da je kraj sveta i odustajem od svega
2.malo sam lenja
|
ma i ja također. evo recimo ovih dana me to glupo ružno vrijeme potištilo. stvari su nekako išle do jučer, ali jučer nikako nije išlo. bila sam prazna. nikako nisam mogla doći do toga što mi je zapravo. da li sam ljuta, tužna, zašto? osjećala sam se totalno izgubljeno i bilo mi je predosadno. pokušavala sam svim silama skužiti da li se uopće loše osjećam, ali pojma nisam imala. blokirala sam sve u glavi i samo sam se htijela isplakati, ali nikako nisam mogla. bila sam potpuno tupa i to me toliko razljutilo- što ne mogu nikakav osjećaj izbaciti na površinu. i držala sam se nekako tokom dana. a onda, oko 21h sam bila već toliko izmorena pokušajima da se natjeram bilo što osjećati, otišla po čašu vode u kuhinju i završila prejedajući se narednih pola sata. AAAAAA!!!
a to sa zabrljavanjem- to ti je tipično kod nas, ako zezneš samo malo, mrvicu, zeznuti ćeš do kraja i preko njega. kao da nema smisla ako ti se samo malo odmakne od zacrtanog. jeftina samo mi psihologija.
__________________
hit.. the bang! bang!
|
|
|
25.07.2008., 00:32
|
#86
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 150
|
Quote:
Delilah_ kaže:
Da, to je to. To i mene mući.. naprimjer, dva tjedna je sve super, ne prejedam se, i onda naiđe loš dan, ponovo to napravim, i onda shvatim da nema koristi mučit se i prestat s tim, kada ću se itako svaki puta vratiti na staro...
|
Svi imaju loše dane, nervozne, dosadne... Ali zašto dopustiti da te loši dani obilježe? Loš dan ne može poništiti dobre dane. Što zapravo za tebe znači "vraćanje na staro"? Vraćanje u fazu prejedanja ili vraćanje na kilažu koju si imala prije dva uspješna tjedna? Dok god budeš o svojoj kilaži i proporcijama mislila kao o svojoj bitnoj karakteristici tapkat ćeš na mjestu. Cilj ti treba biti umjerenost, a kilaža koja je optimalna za tebe doći će sama od sebe, vrlo sporo, ali trajno
|
|
|
25.07.2008., 00:54
|
#87
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 19
|
RAZUMIJEM.
I ja sama se nalazim u takvoj situaciji. Mukom dođem do željene kilaže i onda se jedan dan osjećam jednostavno prazno i posegnem za hranom u abnormalnim količinama.
ALI SHVATILA SAM da sam ja jedina osoba koja meni može pomoći.
Nekoliko savjeta za one koji su na tom putu:
1.EMOCIONALNO PREJEDANJE prihvatite kao problem i potrudite se oko njega , a ne pomiriti se s tim kao da niste u mogućnosti djelovati protiv tog
2.odstranite iz kuće svu nezdravu hranu koja vas jednostavno privlači da je uzmete- slatkiši, grickalice, ma šta bilo. samo sve sklonite što dalje od sebe
3.pokušajte otkriti uzrok prejedanja. Kada vam (najčešće) dolazi ta nekontrolirana želja za hranom? Zbog čega? Stresa, samoće, iz dosade, boli...
4.kad osjetite želju, odmah se zabavite nečim drugim- kopajte, gledajte film, radite nešto ili još bolje- pojedite jabuku, krušku ili neko drugo voće- barem zdravu hranu koja vam neće naškoditi
5.posudite knjigu THE SECRET
6.razgovarajte s ljudima o tom
ne znam šta bih više napisala...
Rješenje se nalazi u vama, vjerovali ili ne.
__________________
Eppur si mouve
|
|
|
25.07.2008., 00:58
|
#88
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 19
|
Quote:
Delilah_ kaže:
Da, to je to. To i mene mući.. naprimjer, dva tjedna je sve super, ne prejedam se, i onda naiđe loš dan, ponovo to napravim, i onda shvatim da nema koristi mučit se i prestat s tim, kada ću se itako svaki puta vratiti na staro...
|
Ako gladuješ u međurazdoblju, sve ti dođe na isto.
Normalno jedi. Odluči da nećeš to radit više.
I nemoj se žalit, niti pomirit s tim
__________________
Eppur si mouve
|
|
|
25.07.2008., 01:30
|
#89
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 306
|
Quote:
Marija10 kaže:
Svi imaju loše dane, nervozne, dosadne... Ali zašto dopustiti da te loši dani obilježe? Loš dan ne može poništiti dobre dane. Što zapravo za tebe znači "vraćanje na staro"? Vraćanje u fazu prejedanja ili vraćanje na kilažu koju si imala prije dva uspješna tjedna? Dok god budeš o svojoj kilaži i proporcijama mislila kao o svojoj bitnoj karakteristici tapkat ćeš na mjestu. Cilj ti treba biti umjerenost, a kilaža koja je optimalna za tebe doći će sama od sebe, vrlo sporo, ali trajno
|
Vraćanje u fazu prejedanja, a s tim i vraćanje na kilažu...
|
|
|
25.07.2008., 01:33
|
#90
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 306
|
Quote:
Fiammetta kaže:
Ako gladuješ u međurazdoblju, sve ti dođe na isto.
Normalno jedi. Odluči da nećeš to radit više.
I nemoj se žalit, niti pomirit s tim
|
odlučim ja da neću to više raditi, i pokušavam, ali kada se desi nešto loše, ponovo to napravim.. neznam ni sama zašto. jednostavno, to je jače od mene.. ja bi rado htjela prestati s tim, ali nemogu, i svaki put kada probam prestati, ne uspijem... teško je to za objasniti...
|
|
|
25.07.2008., 14:14
|
#91
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
|
|
|
26.07.2008., 15:28
|
#92
|
O Captain, my Captain!
Registracija: Aug 2007.
Lokacija: Dead Gardens
Postova: 426
|
Quote:
jurija kaže:
.znala sam otići u trgovinu, nakupovati slatkiša i ostalih gluposti i na blagajni mi je bilo neugodno jer sam mislila da je blagajnica pročitala moju namjeru da ja to planiram sve sama pojesti....
...u tom razdoblju sam bila sama, nesretna u ljubavi, roditelji koji te ne razumiju,poremećaj prehrane niti ne primjećuju...a vukla sam to 10godina...
...moja mama kada bi na televiziji vidjela nešto na tu temu, samo bi komentiraka iskompleksirane glupače......tako da nije bilo nikakve šanse da joj bilo što priznam....čak niti bilo kome drugome....moja mala tajna....
....isto kao i ti nisam nikada povraćala, ali ne zato jer nisam htjela, nego zato jer jednostavno nisam mogla....
|
Isuse...
My lifestory.A tek sam u srednjoj.
Jednostavno sam prokleti perfekcionist,kako su već neki pisali-ili sve ili ništa.Gr.
Obitelj mi je poremećena: stara- control freak,dobra ko' pljesnjivi kruh,topla ko' Antarktik,puca po svim šavovima
stari-ptsp ga nešto trese u zadnje vrijeme,ima dva raspoloženja:živčenjak ili flegma
baka(s mamine strane)-mrzi mene,starog pogotovo,a i staru
baka2(s tatine strane)-mrzi staru
sestre-starije od mene više od 15 godina,dođu svake prijestupne a kad i dođu onda pametuju i iritiraju.
Svaki dan se na mene izderavaju bez obzira što napravila.
Ponekad se osjećam kao da je moja obitelj ispala iz vražjeg Malcolma u sredini.
__________________
Listen close to everybody's heart and hear that breaking sound.
Hopes and dreams are shattering apart and crashing to the ground.
|
|
|
26.07.2008., 22:37
|
#93
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
pa i ja sam perfekcionista...............
meni nije jasna jedna stvar:
ovih dana nejedem puno ali vaga pokazuje sve vise a odeca mi je sve komotnija...........
|
|
|
27.07.2008., 16:14
|
#94
|
O Captain, my Captain!
Registracija: Aug 2007.
Lokacija: Dead Gardens
Postova: 426
|
Quote:
maria 8 kaže:
pa i ja sam perfekcionista...............
|
Pjesma za nas perfekcioniste.
You can't always get what you want
__________________
Listen close to everybody's heart and hear that breaking sound.
Hopes and dreams are shattering apart and crashing to the ground.
|
|
|
29.07.2008., 14:11
|
#95
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2008.
Postova: 30
|
ako u youtube ukucate binge eating disorder (kako bi se an engleskom prenijelo to naše prejedanje) dobit ćete masu rezultata. od dijelova talk showova o tome, do snimanih dnevnika pojedinaca prejedača koji pričaju svoje priče i traže savjete.
većina ljudi vani u svijetu kuži da je to čisto psihološke i emocionalne prirode-kod njih se o tome priča i upoznaje, dok se kod nas većinom priča o kilama, tj posljedicama tog prejedanja.
kod nas ljudi to jednostavno još ne kuže baš dobro, nije popraćeno, nisam vidjela ni jedan kvalitetan dokumentarac ili reportažu o tome, bilo što da upozori mlade lude kod nas ovdje da prepoznaju to na vrijeme, a ne da su kao mi prepušteni da prođu godine i godine, nekome desetljeće i više da nam dođe: 'u je*te, pa ja nisam preveliki gurman, sa mnom stvarno nešto nije u redu!'
mislim da ni naši psiholozi nisu previše upućeni u svu tu ozbiljnost oko prejedanja. ipak to je najrasprostranjeniji poremaćaj jedenja na svijetu, a pridaje mu se najmanje pažnje, najteže je pronaći odgovore, naziva se hirom, pubertetskom fazom, ljubavi prema hranom.
nije društvo krivo za prejedanje, ali je krivo ako ga prikriva, umanjuje, negira, ne prepoznaje njegove razmjere-veće od onih bulimije i anoreksije, pa je unutar njega pojedincu samom preteško i predugo potrebno da prepozna problem i da se sam pokrene.
ugl. youtube... ima svega i svačega.
__________________
hit.. the bang! bang!
|
|
|
30.07.2008., 10:16
|
#96
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
|
|
|
30.07.2008., 12:14
|
#97
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2007.
Postova: 677
|
imam i sama istih problema. rezultat je nakupljen velik broj prekobrojnih kilograma tijekom proteklih 10-ak godina.
što je najzanimljivije, iako se ovakvih obrazaca ponašanja sjećam još od vremena kada sam bila mlađa, stvari su zaista krenule nizbrdo nakon što sam našla sigurnost u dobroj vezi. ima li to smisla
nisam od onih koji o tome pričaju otvoreno ali sam se počela ozbiljno raditi na rješavanju posljedica.
za uzrok stvarno ne znam.... ne mogu reći da sam nezadovoljna, neuspješna, da mi je dosadno. imam ispunjen privatni život, jako sam uspješna u poslu (pa si mogu priuštiti i hranu i sve što mi padne na pamet da se borim protiv ovoga - ne znam je li to dobro ili loše), dosadno mi nikad nije, dapače, uvijek imam premalo vremena, imam hobi koji volim...
razgovarala sam s psihijatricom i ona je rekla da ne treba forsirati liječenje, terapije i slično.
ipak, pitam se je li moguće da se ovo sve dogodilo zbog moga hedonizma, uživanja u hrani
ako nekoga zanima, imam knjigu i handbook o primjeni kognitivno-bihevioralne terapije u svladavanju poremećaja u prehrani ( http://www.beckdietsolution.com) ali nisam se još s time uhvatila u koštac. od sutra, ne? vjerojatno zvuči poznato....
violia, neke od ključnih preporuka su baš zapisivanje obroka i jedenje za stolom, osvještavanje postupka. zaista, uglavnom jedem s nogu, kao da je to prejedanje nešto što treba što prije obaviti, maknuti s puta, uvijek solo... ne znam zašto...
evo, i previše za jedan post...
|
|
|
30.07.2008., 17:49
|
#98
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
ja se prezderavam kad idem iz skole ili u skolu.
krenem pre i idem po celom gradu okolo i naokolo samo da bi kupila hranu,
i htela sam da pitam kojom vrstom hrane se vi uglavnom prezderavate ?
kod mene je to 90% pecivo, a jednom mesecno slatkisi........
|
|
|
30.07.2008., 18:07
|
#99
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Postova: 306
|
Quote:
maria 8 kaže:
ja se prezderavam kad idem iz skole ili u skolu.
krenem pre i idem po celom gradu okolo i naokolo samo da bi kupila hranu,
i htela sam da pitam kojom vrstom hrane se vi uglavnom prezderavate ?
kod mene je to 90% pecivo, a jednom mesecno slatkisi........
|
hm...
nema tu neke određene hrane..
ovisi šta dohvatim..
nekada su to slatkiši, nekada peciva i to, nekada voće, a nekada sve zajedno..
__________________
In a strange way, I had fallen in love with my depression.
|
|
|
30.07.2008., 18:10
|
#100
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 545
|
pa ja kad uspem malo da se kontrolisem onda pojedem 3kg jabuka ili nekog drugog voca, bolje voce nego pecivo, valjda..........
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:16.
|
|
|
|