Strah od starenja

[like_a_bird]

jedna cura je tu napisala da nikad nije voljela biti u nekoj fazi života
predugo, ja jesam.

imala sam lijepo djetinjstvo, i kad sam se počela razvijati fizički,
nosila bi ogromne majice da to prekrijem, jer sam sebi i roditeljima
još htjela biti djevojčica, kad sam dobila mengu, to je za mene bio
smak svijeta, jer postajem djevojka...
u osmom razredu dok su neke iz škole počele izlaziti s momcima,
ljubiti se, pušiti, ja sam još skupljala barbie sličice,
a počela sam izlaziti tek u drugom srednje,
i to samo zato da ne ispadnem neka ludača. bježala sam
od dečkiju kao luda. ono, šta ti hoćeš, ja sam još dijete,
iako nisam bila, tako sam se osjećala i ponašala.
nisam se ni šminkala u srednjoj.

tek na faksu sam ušla u pravi pubertet kad mi je bio gušt izlaziti,
srediti se,tada sam htjela biti opet teen, jer te godine nisam proživjela.
a sada sa skoro 32 želim biti opet u dvadesetima,
baš zato jer se nikad nisam ponašala ni osjećala u skladu s godinama.
uvijek sam živjela u prošlosti, to mi je bila sigurna, mirna luka,
a bojala se odrasti i živjeti.
i dan danas sam takva. bojim se starosti, a ustvari se bojim života,
i ne želim nikad odrasti.

[zoki89]

Agripina80 kaže:

i dan danas sam takva. bojim se starosti, a ustvari se bojim života,
i ne želim nikad odrasti.

Bitno je što smatraš pod time "odrasti". Po meni je to postići neku samostalnost u životu. Ne da moramo sve sami rješavati, jer uvijek je dobro da imamo nekog pored sebe. Al da opet nismo ovisni kao djeca.

Sve ostalo su samo ograničenja društva, koja možeš, ali i ne moraš prihvatiti. Nije bitno kako ćeš se oblačiti, kuda i koliko izlaziti u slobodno vrijeme, čime se baviti i s kime družiti. Živi kako se tebi sviđa, neovisno o godinama Nema pravila.

[Tox]

zoki89 kaže:

Bitno je što smatraš pod time "odrasti". Po meni je to postići neku samostalnost u životu. Ne da moramo sve sami rješavati, jer uvijek je dobro da imamo nekog pored sebe. Al da opet nismo ovisni kao djeca.

Sve ostalo su samo ograničenja društva, koja možeš, ali i ne moraš prihvatiti. Nije bitno kako ćeš se oblačiti, kuda i koliko izlaziti u slobodno vrijeme, čime se baviti i s kime družiti. Živi kako se tebi sviđa, neovisno o godinama Nema pravila.

[stay_on]

like_a_bird kaže:

jedna cura je tu napisala da nikad nije voljela biti u nekoj fazi života
predugo, ja jesam.

imala sam lijepo djetinjstvo, i kad sam se počela razvijati fizički,
nosila bi ogromne majice da to prekrijem, jer sam sebi i roditeljima
još htjela biti djevojčica, kad sam dobila mengu, to je za mene bio
smak svijeta, jer postajem djevojka...
u osmom razredu dok su neke iz škole počele izlaziti s momcima,
ljubiti se, pušiti, ja sam još skupljala barbie sličice,
a počela sam izlaziti tek u drugom srednje,
i to samo zato da ne ispadnem neka ludača. bježala sam
od dečkiju kao luda. ono, šta ti hoćeš, ja sam još dijete,
iako nisam bila, tako sam se osjećala i ponašala.
nisam se ni šminkala u srednjoj.

tek na faksu sam ušla u pravi pubertet kad mi je bio gušt izlaziti,
srediti se,tada sam htjela biti opet teen, jer te godine nisam proživjela.
a sada sa skoro 32 želim biti opet u dvadesetima,
baš zato jer se nikad nisam ponašala ni osjećala u skladu s godinama.
uvijek sam živjela u prošlosti, to mi je bila sigurna, mirna luka,
a bojala se odrasti i živjeti.
i dan danas sam takva. bojim se starosti, a ustvari se bojim života,
i ne želim nikad odrasti.

U mnogim tvojim rečenicama sam se pronašla.
Ja sam isto najviše uživala tijekom studiranja i dugo sam studirala i nekako odgađala "život" iako sam uvijek maštala o svojoj lijepoj budućnosti. I usput sanjarila o prošlosti "kako mi je bilo lijepo".
Dio tih godina isto provela s dečkom s kojim više nisam. No došla sam do točke gdje je to moralo prestati. Tad sam našla posao, krenula raditi, našla novog dečka i nekako sam se pokrenula iako imam 29 sad i sve bliže je trideseta. Izgledam si ok, iako me tu i tamo pikne neka slika iz ranih 20-tih i mislim si "kako sam si bila dobra"
Ali...
Pokušavam biti hrabrija i prihvatiti te životne događaje čim bolje.. spremam se i na mladunčad i koliko se i veselim - toliko se i bojim. A kad dobijem dijete, vjerujem da ću tek onda brijati da više ništa nikad neće biti kao prije.
Ali neka, spremam se na to. Treniram samu sebe.

Zasad sam odlučila opustiti se i život ispuniti čim više, da se barem imam čega sjećati kad budem stvarno stara. Fotkam se ponekad, pišem si neke zabilješke, datume, čuvam staru majcu, neku sitnicu itd.. želim se sjećati svega. Tako ću definitivno lakše prihvatiti tu prolaznost života.

[Elica Page]

like_a_bird kaže:

jedna cura je tu napisala da nikad nije voljela biti u nekoj fazi života
predugo, ja jesam.

.................................

i dan danas sam takva. bojim se starosti, a ustvari se bojim života,
i ne želim nikad odrasti.

Zavisi kako gledamo na stvari, biti odrastao ne znači imati dosadan život bez zabave i biti ozbiljan. I u kasnijoj dobi se može uživati u životu i lijepo živjeti, pa pogledaj samo koliko ima primjera starijih ljudi koji se dobro zabavljaju, putuju, neki od njih i obrazuju pod stare dane, koriste kompjuter i internet (djed mog prijatelja ima facebook)

Što se tiče fazi života, mislim da je svaka lijepa na svoj način i u svakoj treba uživati. Npr., 5 godina sam studirala, imala puno prijatelja, svaki vikend sam bila vani, a dnevno obavezno jednom na kavi sa frendicama.Jako sam društvena i taj život tada mi je bio super. Ali nakon pet godina, nisam više osjećala da bih trebala biti vani do 5 ujutro svaki vikend. Zasitila sam se toga. Društvo mi je otišlo "svako na svoju stranu" i u svoje gradove (nismo bili svi iz istog grada), a vani banči sad neka nova generacija Sjećam se, u to doba kad sam otišla van, susrela bih tu večer barem desetak ljudi sa faksa ili iz srednje, pa smo išli od kluba do kluba. Sada su vani neki novi studoši i nije mi fora izlaziti svaki vikend, više mi odgovara otići sa voljenom osobom ili obitelji na izlet, večeru, više neka intimnija atmosfera.

[like_a_bird]

kužim ja tebe, ti si se iživjela kad si trebala,
pa ti ne padaju teško godine koje dolaze.
ja se nisam iživjela, dapače, potratila sam dvadesete,
i nisam napravila ni 10 % onoga što sam mogla,
i što su moji vršnjaci napravili, i zato se grizem.

nemam više ni s kim to nadoknaditi,
moje prijateljice su sve ili u dugim vezama, ili udane, imaju djecu.
imamo različite prioritete. ja bi i dalje izlazila do 5-6 ujutro,
napila se kao nekad, a one bi na večerice kao penzićke , pa doma.
ja bi putovala, one imaju svoje obitelji s kojima to rade.

a još uz to sve nemam ni dečka, i tako ga je teško naći kad ne izlaziš,
i imaš 30 +, možeš jedino biti s nekim rastavljenim stričekom od 45 +,
jer moji vršnjaci su odavno zauzeti, a onim mlađima sam naravno stara.

kad sam sa 18 u kinu gledala bridget jones, nisam se nadala da će mene
u njenim godinama zadestiti ista sudbina, i da će njene godine
tako brzo doći. uvijek sam mislila, ima vremena....

još uvijek živim sa starcima, i u 99% stvari na istom sam mjestu
kao prije 10 godina, samo 10 godina starija.
nisam ništa napravila, samo stagniram.

ovaj strah me baš muči, toliko da se budim 5-6 x u noći.
bojim se da mi je za sve kasno, i da su najbolje godine iza mene.
toliko mi teško pada ta prolaznost.
zar samo meni vrijeme tako prokleto brzo leti?

[Bettinja]

Agripina80 kaže:

ajme ovo kao da sam ja pisala, sve su me trnci prolazili dok sam čitala
čim više razmišljam o starosti , više me strah, pa se tako trudim ne razmišljati previše
ali da... makar sam zadovoljna sa svojim sadašnjim životom, brine me malo kako će to izgledati za jedno 20-30 godina, bojim se da ću biti sasvim sama. a opet... zar da se čovjek oženi tj. uda i rodi djecu samo zato da ne umre sam ??!

Mislim da je kriva motivacija udati se odnosno biti s nekim i imati klince samo zato da ne buš solo u starosti. Nema jamstva da će ti djeca baš biti ta koja će ti dati čašu vode ili tvoj muž ili neki lik. MIslim da čovjek treba ulagati u sbe edok je mlad i u snazi, pobrinuti se sam za sebe pa će se onda već okolnosti posložiti. Primjerice, ja si uplaćujem u treći mirov stup, pazim na svaku kunu i nastojim što je više moguće dok sam radno sposobna i aktivna uštedejti novac. Kad si star treba ti više nego dok si mlad. Pitanje dodstojanstva. Svebu OK! Možemo biti cimerice u staračkom!

[jednokratna nika]

okej, mozes li mi samo pojasniti jednu stvar? je li to problem koji sada zelis rijesiti, ili si se naprosto dosla malo pojadati?

[zoki89]

like_a_bird kaže:

nemam više ni s kim to nadoknaditi,
moje prijateljice su sve ili u dugim vezama, ili udane, imaju djecu.
imamo različite prioritete. ja bi i dalje izlazila do 5-6 ujutro,
napila se kao nekad, a one bi na večerice kao penzićke , pa doma.
ja bi putovala, one imaju svoje obitelji s kojima to rade.

a još uz to sve nemam ni dečka, i tako ga je teško naći kad ne izlaziš,
i imaš 30 +, možeš jedino biti s nekim rastavljenim stričekom od 45 +,
jer moji vršnjaci su odavno zauzeti, a onim mlađima sam naravno stara.

Kreni upoznavati nove ljude. Vjeruj mi, ima mnogo tvojih vršnjaka koji se znaju zabavljati i vole putovati

Od kud ti to da si neprivlačna mlađima jer imaš 30+? Mnogi dečki se ne bi složili s tobom. Al nemoj misliti da mi uvijek imamo hrabrosti ... naravno da je mnogima neugodno prići curi koja je starija od njih. Misle da ćeš ih otkantati jer si iskusnija i vjerojatno već imaš dečka.

Samo se opusti i uživaj u životu. Strast, vedrost, osmijehi -- to svakog čini privlačnim. Pokaži da si otvorena za nove ljude i iskustva. Slobodno i ti nekom priđi.

[Elica Page]

like_a_bird kaže:

nemam više ni s kim to nadoknaditi,
moje prijateljice su sve ili u dugim vezama, ili udane, imaju djecu.
imamo različite prioritete. ja bi i dalje izlazila do 5-6 ujutro,
napila se kao nekad, a one bi na večerice kao penzićke , pa doma.
ja bi putovala, one imaju svoje obitelji s kojima to rade.

.....

ovaj strah me baš muči, toliko da se budim 5-6 x u noći.
bojim se da mi je za sve kasno, i da su najbolje godine iza mene.
toliko mi teško pada ta prolaznost.
zar samo meni vrijeme tako prokleto brzo leti?

Savjetovala bih ti da za početak promijeniš krug ljudi. Ako si iz malog mjesta, vjerojatno imaš i mali izbor prijateljica, a ako su one sve u vezama, braku i imaju djecu, imaju različite prioritete. Najbolje bi bilo da odeš u neki veći grad gdje je mogućnost za upoznavanje ljudi veća. Sigurno da život 30- godišnjakinje koja je solo ili koja je u braku nije isti. Ti nemaš obaveza, možeš si dozvoliti putovanja i ostajanje do pet ujutro, i onda to iskoristi! Okruži se curama koje žive sličan život, ja znam par cura koje žive tako i dobro se provode. Veća je i mogućnost da ćeš upoznati nekog zanimljivog dečka.

Nemoj se bojati života . I nemoj kriviti sebe što se nisi uklopila u nekakve "obrasce". Najbitnije je da si ti sretna. Ugodi sebi, učini svoj život sretnim i ispunjenim i daj najbolje od sebe.

[like_a_bird]

ali, nisam sretna, već dugo, a mislim da je kasno da išta mijenjam.

i da, živim u malom mjestu gdje je teško ikoga upoznati,
pogotovo jer ne izlazim, jer nemam s kim.

stvarno imam osjećaj da je moj život gotov.

[Elica Page]

like_a_bird kaže:

ali, nisam sretna, već dugo, a mislim da je kasno da išta mijenjam.

i da, živim u malom mjestu gdje je teško ikoga upoznati,
pogotovo jer ne izlazim, jer nemam s kim.

stvarno imam osjećaj da je moj život gotov.

Hej, nemoj tako crno gledati na stvari! Glavu gore i nemoj odustati.

Zdrava si što je najbitnije, mlada si, život je pred tobom... Nemaš obaveza, imaš puno slobodnog vremena na raspolaganju i iskoristi to najbolje što možeš. Otiđi u grad, upoznaj nekoga preko neta, odi na kave, obnovi malo garderobu, živni i makni se iz male sredine. Moraš naći društvo ljudi sličnih sebi, u tridesetima, koji imaju slične interese kao i ti. Većinu ljudi vežu interesi, naravno da tvoja frendica koja ima malu bebu ne može sjediti na kavi 3 sata i raspravljati o oblekici za izlazak večeras. Njoj će na pameti biti da nahrani dijete, provjeri zalihe pelena, nada se da će se malo naspavati po noći itd. što je miljama daleko od tvojih interesa i tema o kojima bi ti pričala.

Kad se nađeš u društvu ljudi sličnih tebi i tvojih godina, koji vole izlaziti van, putovati, puno bolje ćeš se osjećati. Naravno da je rijetkost vidjeti 30+ u lokalnom bircu u mjestu sa cca 400 stanovnika. Ali po gradovima, u klubovima, normalno je vidjeti vidjeti ekipu tvojih godina, tako da sam uvjerena da možeš naći društvo za izlaske i druženja.

[zoki89]

like_a_bird kaže:

ali, nisam sretna, već dugo, a mislim da je kasno da išta mijenjam.

i da, živim u malom mjestu gdje je teško ikoga upoznati,
pogotovo jer ne izlazim, jer nemam s kim.

stvarno imam osjećaj da je moj život gotov.

Zašto smatraš da je kasno za promijene?

Meni je s upoznavanjem ljudi bilo slično. Zabok jest neki mali grad, al ne pronalazim ovdje zanimljivih ljudi za upoznati. Većinom se upoznam s nekime ovdje na forumu, pa navratim vlakom da se uživo upoznamo u Zg-a koji mi je udaljen 30 km. Niti Varaždin mi nije loša opcija, iako je dvostruko dalji. A povremeno i netko dođe do mene na isti način

Ako imaš u krugu 100 km neki veći grad, možeš obogatiti svoj društveni život na isti način. Razmisli.

[Moraxella]

Ja sam samo radi toga otišla zivjet u zg ali unatoč tome sam skroz sama, očito je problem u meni ne okolini ali sad mi skoro svejedno, umorna sam od posla i svega, za početak samo želim mir

[Agripina80]

Bettinja kaže:

Mislim da je kriva motivacija udati se odnosno biti s nekim i imati klince samo zato da ne buš solo u starosti. Nema jamstva da će ti djeca baš biti ta koja će ti dati čašu vode ili tvoj muž ili neki lik. MIslim da čovjek treba ulagati u sbe edok je mlad i u snazi, pobrinuti se sam za sebe pa će se onda već okolnosti posložiti. Primjerice, ja si uplaćujem u treći mirov stup, pazim na svaku kunu i nastojim što je više moguće dok sam radno sposobna i aktivna uštedejti novac. Kad si star treba ti više nego dok si mlad. Pitanje dodstojanstva. Svebu OK! Možemo biti cimerice u staračkom!

Može!
da odmah rezerviramo ?

[like_a_bird]

vi mene ne kužite.
ja ne želim imati 30 +,
želim imati 20 + , a ne mogu vratiti vrijeme, i to me ubija.
žao mi je što sam potratila 20-e, kad sam mogla nešto napraviti.
sad mislim da je za sve kasno.

sinoć sam našla svoj dnevnik kad mi je bilo 26,
i tamo sam pisala da sam stara, i da bi htjela da sam mlađa.
jesam bila glupa, tada sam bila mlada

[Agripina80]

like_a_bird kaže:

vi mene ne kužite.
ja ne želim imati 30 +,
želim imati 20 + , a ne mogu vratiti vrijeme, i to me ubija.
žao mi je što sam potratila 20-e, kad sam mogla nešto napraviti.
sad mislim da je za sve kasno.

sinoć sam našla svoj dnevnik kad mi je bilo 26,
i tamo sam pisala da sam stara, i da bi htjela da sam mlađa.
jesam bila glupa, tada sam bila mlada

ej ženo, pa halooooo !!!!!!
daj se trgni i počni živjeti U SADAŠNJEM TRENUTKU !!!!
jel ti razumiješ da želiš nemoguće ???
prestani razmišljati o prošlosti. sve što si mogla napraviti sa 20+, možeš i sa 30+ i sa 40+ i sa 50 + !!!
jesi svjesna toga da ovakvim žaljenjem za prošlim vremenima tratiš svoje 30- te ??
za 10 godina ćeš skužiti da su ti 30-te prošle bezveze, a sama si kriva za to.

[mravac8]

like_a_bird kaže:

vi mene ne kužite.
ja ne želim imati 30 +,
želim imati 20 + , a ne mogu vratiti vrijeme, i to me ubija.
žao mi je što sam potratila 20-e, kad sam mogla nešto napraviti.
sad mislim da je za sve kasno.

sinoć sam našla svoj dnevnik kad mi je bilo 26,
i tamo sam pisala da sam stara, i da bi htjela da sam mlađa.
jesam bila glupa, tada sam bila mlada

Oprosti, ali ti nemaš 20+, ti jedva da imaš pet godina.

Tako se ponašaš, poput malog djeteta, ja ne želim ovo, ja želim ono, buuuuu, auuuuu, maaaaama, neeeeeću .......................

Odrasti između ostalog znači i shvatiti da postoje pravila života koja se ne mogu promijeniti, da naše želje tu ne mogu ništa i da je jedino pametno shvatiti ta prvila i prilagoditi se njima. Vidjeti što se da učiniti.

Dakle, imaš godina koliko imaš i točka. Sutra ćeš imati dan više, za godinu dana bit ćeš godinu dana starija ..... Tu se ne može ništa učiti.

Kada to shvatiš i prihvatiš možeš krenuti dalje, vidjeti što želiš i što od toga što želiš možeš. Zatim krenuti u realizaciju.

Jedino što možeš promijeniti si ti sama. Mijenjajući sebe mijenjati ćeš i svoje želje i svoje prioritete.

[Dasha]

Umjesto da uzivas u godinama u kojima jesi..cijeli zivot ti prolazi u nezadovoljstvu i zaljenju za proslosti i mladim danima. Steta. Zivot toliko mnogo pruza i starijima.. Tako lijepo se moze zuvjeti bez obzira na godine. Previse mislis curo o "gluparijama" . Ne daj boze bolesti a godine shvatiii..ne idu nazad nego naprijed :-)..stoga uzivaj u tridesetima jer dolaze cetrdesetee ;-)

[Gustavo]

http://www.tportal.hr/vijesti/znanos...-starenje.html

Evo spasovo, dojaditi će nam život