Natrag   Forum.hr > Društvo > Muški kutak > Pivnica

Pivnica Čisti hedonizam: O hrani, piću, duhanu, sportu, alatu, oružju i ostalim muškim užicima

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.10.2013., 22:49   #361
Quote:
chilimama kaže: Pogledaj post
tek smo načeli strast koja izvire iz svake pore naših aktera

aj ti dalje
hu ar d aktors?
K@rlo is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2013., 09:43   #362
ajmo opizdit jedan ljubavni horor !!!
chilimama is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2013., 12:04   #363
Leptirica

Nije horor, nego jedna moja pričica u spomen na leptiricu.

Doletjela si odnekud iz vreline kolovoškog popodneva i skupila krila na crvenoj ruži ispred mog prozora, ruži koju sam posadio da bih njen miris i ljepotu darivao leptiricama poput tebe.

I evo tebe, leptirice nježnih krila na laticama moje ruže i pitanja ti u očima slutim…strah, što li?

Evo…ne mičem se, neću ni pokret učiniti, samo nemoj pobjeći, pusti da uživam u tvojoj ljepoti a ti samo uživaj u mirisu moje ruže

A ja ću tebi pričati…hm…o čemu?

Evo pada mi na pamet recimo, o jednom mangupu, J'etaisÉCRIVAIN mu je nadimak, neznaš ga naravno, koji se igra slovima i slaže prekrasne nijanse, poput blještavih boja tvojih krila i čitajuć ga, za čas poletiš beskrajem, poput tebe kad onako lako prhneš, uz lahor i nestaneš u smiraju dana.

A teško je poslije tog mangupa pisati i nešto smisleno reći o ….čemu?

Imaš ti kakvu ideju? A što bi htjela čuti?

Evo pročitat ću ti što je J'etaisÉCRIVAIN napisao, može?
…………………………………………………………………………………………..
Što kažeš, a? mangup je on, već sam ti rekao, ma kad…
Hej, hej … ne boj se leptirice, nemoj bježati, zašto si tako plaha?
Plašiš se mog glasa? Glasan sam?
Dobro, evo ako želiš, šaputat ću. Može?

A šapnut ću ti da sam imao i ja jednu leptiricu, ti ju neznaš naravno, lijepu i plahu poput tebe, očiju boje lavande i usana kao mak crvenih, ruku raširenih hrleći u moj zagrljaj, njoj najdražem mjestu, kako mi je često znala reći. I voljela je moj glas…

Sakrila se u mojim mislima i u poljima žita, u vjetru ravnice i zalasku sunca, iza krika galeba i svježine valova, u stihu pjesme i duginih boja, u bisernoj mjesečini i zanosnom jutru, u kapi proljetne kiše i snazi ljetne oluje, iza starog đerma i žice tamburice, u hladu borova i svjetlosti lampe na trgu, u haljini od tila i svog prekrasnog profila, iza nemirne kovrče i zlatnog privjeska, iza toplog daha i drhtaja tijela, u grčevitom stisku i slatkom kriku orgazma, u laticama ruže sa koje me sada gledaš… …

Ma što ja to tebi pričam…i još ti šapućem?

Osjećam da me razumiješ, valjda, neznam, ti leptirice šarenih krila, stoga ne zamjeri i nemoj se zaletati na svjetlost lampe, ostani uz miris ruže

I ne, nemoj me ništa pitati…
I ja ti više neću ništa reći…

Pusti da uživamo zajedno, ti u mirisu ruže, ja u mislima na... ...
K@rlo is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.10.2013., 13:22   #364
Nemoj samo hvatati tu leptiricu. Divi se njenoj ljepoti i neka ti to bude užitak.
Uhvatiti je, za nju bi to značio put u sigurnu smrt.
Pusti..
Pikova dama is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.11.2013., 11:44   #365
nego....
gdje je nestala jesen?
nedostaje mi
te boje
mirisi
šuškanje lišća na klupi u Parku
ogoljele grane

u to ime...........jedna sasvim obična priča

Dolazi…, osjećam onaj miris nadolazeće jeseni u zraku i borbu kasnog ljeta sa zlatnim bojama neba, kad jesen zamijeni vrelinu asfalta ugodnom šetnjom kroz park, kad vrući dah ljeta popušta i čini ugodnim zalazak sunca, kad se okolina umiri od siline ljetnih zvukova i strasti sparnih noći i kad lagano nestaje miris ljeta na znojnom tijelu.

Dolazi… i sjećanje na jesenju večer one kasne sedamdesete, šetnje u gradskom parku s tobom, rukom pod ruku, sjećanje na prepoznatljiv osmjeh na tvom licu, topli stisak i odsjaja svjetlosti lampi u očima, zagrljaja u kojem sam (puno godina kasnije) tako često nestajao vođen željom i potrebom za tobom, tvojim punim usnama boje zrele višnje.

Bio sam popio, ne puno, nekoliko čašica mandarineta koje su mi ubrzo hod učinile nesigurnim, dah kraćim i jezik drvenkastim, no ti si moje spoticanje u parku podnosila mirno i dostojanstveno, kao i moje inzistiranje da odemo na rijeku i sjednemo na klupu iako smo prije dogovorili odlazak u kino.

Popustila si, otišli smo uz rijeku i sjeli na slobodnu klupu. Gledao sam u mirnu, tamnu površinu rijeke boreći se sa oštrinom slike i vrućinom u obrazima, okrenuh se tebi ljubeći te, nesvjestan nevoljkosti tvojih usana i nestanka sjaja u očima.

Ruku sam pružio ispod tvoje majice, prtljao po kopči grudnjaka, zadihan, nesposoban otkriti kopču, krenuh drugom rukom ispod suknje, grabeći te grubo, posjednički, dok si uzmicala stiskajući noge, pokušavajući mi zaustaviti ruku.

- …molim te…- prošaptala je – ne radi to, ne ovdje…

Otimala se i nije se dala, dok je meni padao mrak, sve više i čvršće sam joj pokušavao raširiti noge, nagon je proradio i njen otpor me dodatno zapalio, gurali smo se na klupi, trgali i borili, sve dok se nije uspjela otrgnuti i ustati.
- saberi se, molim te - drhtala je od napora i očaja dovodeći u red svoju odjeću.

- slušaj mala - brljao sam pijano - dolazi ovamo i sjedni, sunce li ti jebem

Maligani i idiot u meni su činili svoje i uopće nisam bio svjestan prolaznika, svoje gluposti i njene silne nelagode i borbe sa zdravim razumom kojega sam tako podlo napao.
Okrenula se bez riječi i krenula prema gradu. Gledao sam za njom, spopao me bijes i pijano zagalamio da stane. Nije se okrenula, samo je nastavila, pognute glave.

- Kurvo jebena - viknuo sam za njom. Nastavila je pognute glave. Krenuo sam za njom, lagano se zanoseći.
- stani kad ti kažem, sunce li ti jebem – siktao sam.

Stala je. Na stazi, ispod lipe i čekala.

Prišao sam joj, ljut, nabrijan i pijan. Okrenuh je prema meni i ugledah suze kako joj klize niz obraze, nije ih ni pokušavala brisati. Tada me presjeklo, oduzelo mi govor i odblokiralo ono malo mozga koje je funkcioniralo.

Te suze… ta bol…taj pogled…o nebesa...taj njen pogled ranjene ptice, u kojem sam vidio svu patnju i poniženje koje je netom proživjela, umjesto da me upozori, da me dozove svijesti i razumu, da me uplaši mogućih posljedica, ja…, umjesto da joj obrišem suze, da ju zagrlim i molim da mi pokuša oprostiti, ja se okrenem od nje, povrijeđenog ega i muškosti, napuhan i umišljen i ostavim ju u tami jesenje noći.

I za kraj, da jače zaboli i umanji slomljen muški ponos poznatog jebača zavodnika, dobacim
– odjebi…ti i tvoja pička. Kako muški, zavodnički i jebozovno. Da se smrzneš.

Puno…puno godina kasnije, kad nas je igra sudbine ponovno spojila, kad si postala moja radost buđenja, kad si ušla u moje srce stvorivši od njega bezvremenski i neograničen prostor samo za tebe i samo tvoj, sjetim se suza koje sam tada izazvao svojim prgavim i bešćutnim karakterom mladića koji tada nije znao prepoznati ljepotu i snagu tvoje ljubavi kao i te suze koje nisam znao, tada kad je trebalo, zaustaviti, obrisati i ne dozvoliti uopće da kliznu tvojim prekrasnim licem.

Znam, rekla si mi kasnije, jednom prilikom, da si mi oprostila, ali da zaboravila nisi. I to boli. To mi je kazna. Lako je oprostiti, teško zaboraviti.
K@rlo is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:24.