Nadređena na poslu

[Eucalyptus]

Molim vas za neki savjet, našla sam se u situaciji u kakvoj nikad nisam i ne znam što da radim. Pogotovo molim savjet ako se netko našao u sličnoj situaciji bez obzira na spolove. Radim u jednoj marketinškoj kompaniji, imam 29 godina, zadovoljna sam na poslu, imam ovdje budućnost i vrlo mi je bitno da je ne ugrozim. Bila sam u određenom broju veza do sada, sa muškarcima i nemam nikakvih većih traumi niti razočaranja iz njih. Momentalno sam solo.

Da skratim, radim na managerskoj poziciji i odgovorna sam za određen broj ljudi. Prije mjesec dana došla nam je nova voditeljica odjela u kojem radim. Ona ima 40 godina, vrlo je privlačna. Odmah da kažem da sam do sada bila u vezama sa muškarcima i muškarci su me privlačili. I nisam imala osjećaje prema nekoj ženi. Ono što se dogodilo je da me ona prvo fascinirala čim je došla jer je održala vrlo fascinantan sastanak. Ostala sam zadivljena, ali poslovno.

Međutim, činilo mi se da većinu sastanka gleda u mene (sve nas je tada vidjela prvi puta). Ignorirala sam to. Muškarci koji sa mnom rade su oduševljeni jer je zaista iznimno lijepa. Dan nakon tog sastanka srele smo se na izlazu iz firme i nasmijala mi se, odmjerila me i gledala malo dulje. Ignorirala sam i to. Treći dan je bila u uredu pored moga i razgovarala sa jednom kolegicom, ujedno sam primjetila da svako malo pogledava prema meni. Ignorirala sam. Točnije, misila sam da mi se samo čini. Tjedan dana nakon, prišla mi je, prvo gledala par sekundi i pitala me za neke planove i ideje. Te mi predložila jedan projekt.

Zanimljivo, vrlo je oprezna inače, a ponudila mi je projekt bez da me prije "ispipa". Prihvatila sam i na to mi je rekla da bi voljela da odemo nakon posla na kavu da možemo o tome razgovarati bez prekidanja sastancima i ostalim. Radimo do 16. U 16.05 smo se našle u kafiću pokraj firme. Ovdje počinje moj problem. Naime, našle smo se u 16.05, ja sam došla u stan oko 23. Razgovarale smo o svim temama u poslu, o svemu i svačemu i nevjerojatno kliknule. Ona ima kćer od 18 godina, nema muža/partnera. Cijelo vrijeme je situacija bila prepuna neke napetosti između nas. Užasno jake. Odmjeravala me, lagano dodirivala više puta i imala neke izjave kao "baš mi je lijepo večeras s tobom" i slično.

Osim toga, vozila me doma i kako su neki radovi u ulici pokraj moje, dio puta nije mogla autom, ona je izašla van i pratila me pješke još dio puta u 23 sata. Možda da odmah objasnim da je to inače firma sa strogom hijerarhijom i strogim pravilima ponašanja i kava od 16-23 sa nadređenom je sama po sebi problem po njihovim normama. Dan nakon opet pogledi u prolazu, počelo se događati da ona vodi sastanak u jednom djelu, ja razgovaram s nekime 50 metara dalje i svako malo se gledamo i cijelo vrijeme "razgovaramo" očima i pogledom.

Otišle smo na još jednu kavu vezano za projekt - ovaj puta je kava trajala do ponoći. Od tada se događa da mi npr.odgovara na poruke u 1 ujutro i to na poslovne poruke sa nekom analizom na koje ne treba odgovoriti. Problem je što sam shvatila da stalno razmišljam o njoj, da ovo prelazi granice, i da se počinjem zaljubljivati. U potpunom sam kaosu jer prvo, te kave, poruke i ponašanje su kontra pravila kompanije i vrlo je stroga hijerarhija. Drugo, počelo me ometati u poslu jer umjesto da se koncentriram na posao i svoje ljude, ja sam koncentrirana na nju. Cijelo vrijeme je neka nevjerojatna napetost između nas koja me tjera do ludila. Najgore od svega je što je i jedan kolega primjetio da gleda u mene cijele sastanke. Posao mi je vrlo bitan i ne želim ga nikako ugroziti. Osim toga, potpuno sam zbunjena jer mi se ovo nikad prije nije dogodilo sa ženom.

Najgore je što se ne mogu odmaknuti jer se prvo vidimo svaki dan, drugo, zajedno smo na zahtjevnom projektu, treće NADREĐENA mi je i ne mogu smanjiti koliko radim na tome ili nešto odbiti. Inače, naše kave od 8 sati su u početku sa temom projekta i posla, kasnije pričamo o svemu od filmova do putovanja. Ali napetost je nevjerojatna i svaka kava završava sa nekim flertom i rečenicama kao "jako mi je lijepo s tobom", "veselim se nekom poslovnom putu na koji ćeš i ti ići" zadnji puta je bila vrlo nezgodna situacija kad me dovezla doma, sjedile smo u autu još 15-tak minuta u onoj napetoj tišini i mraku...napetost koja se može rezati. A opet, bojim se nešto napraviti, neugodno mi je zvati je u stan u ponoć, naravno ni njoj zbog poslovne hijerarhije nije samo tako i stalno se vrtimo oko te napetosti, stalnih pogleda i takvih situacija kasno navečer a nikako da neka od nas napravi nešto konkretno jer bi imalo posljedice za posao.

Isto tako, ne mogu potpuno otvoreno razgovarati, niti smo na razini da je mogu pitati nešto o tome. Nema šanse da razovaram s njom o tome. Najviše me brine hijerarhija, osim toga, iza mene su rezultati i veliki planovi za dalje, a ona je fantastična u poslu, jako uspješna i pojam za neke aspekte. Što znači da nečiji odlazak ili promjena statusa ne dolaze u obzir nikako. A poludjela sam za njom i zaista se gubim i utječe mi na posao...ne znam što da napravim, cijele dane mi je u glavi i čim dođem na posao i vidimo se, to je neopisiva situacija. Da li je itko bio u sličnoj situaciji, bez obzira na spolove u igri...

Ispričavam se što je ovako dugi post... Hvala ako imate neki savjet