Život s bivšim ovisnikom

[TaRaJoZiC]

iz tvojih postova izvire iskrenost, ustrajnost, zelja za novim,boljim zivotom i koliko god da si mlad, zrelost...
ne poznajem te ali imam osjecaj da ces uspjeti

[Delay]

ovdje me nitko ne zna pa mogu i slobodnije pričati o svemu što sam prošao.
nije da se libim pričati i ovako u nevirtualnom životu o tome, čak štoviše, ali lakše je ovako!
hvala ti na svemu jer mi puno znači kada mi netko ovako nešto lijepo kaže, hvala

i da, još bih jednom htio reći da mi je drago što je ova cijela tema
otišla u ovom smjeru iako sam u početku mislio odustati od svega jer
nije ovo bilo namijenjeno mojoj ispovijesti nekoj, ali na kraju ne žalim ni za
jednom riječju koju sam ovdje rekao jer sam siguran da je bar nekome sve
ovo pomoglo!

hvala svima koji su čitali ovo sve, ima dosta toga i nekome i nije lako
sve to čuti, ali tak je kak je. puno su mi značile i znače riječi podrške,
savjeta...a da se bar mogu nekako odužiti svima

[TaRaJoZiC]

oduziti ces se tako da ces se javit za godinu, dvije, pet i svima nam dokazati da si uspio
ovo bi trebalo procitati sto vise mladih. opcenito pre malo se govori o ovom problemu. mladi zalutaju u taj svijet iz znatizelje ne znajuci da precesto ulaze u jednosmjernu ulicu.

[Delay]

mislim i znam da hoću! ))

ja nemam više što reći, osim odgovoriti na nečije
pitanje ili diskutirati o nečemu , ali ne bih htio
da ova tema ode u zaborav jer mislim da je stvarno korisna.
ali vidjeti ćemo. ako i ode, budem ju ja opet pokrenuo za
par godina da se javim

i stvarno mi nije teško odgovoriti nikome, pa ako netko
ima nešto pitati, neka slobodno pita...brbljav sam jako i volim pričati he he

[tasha_116]

Moj dečko je bivši ovisnik. Bio je na kokainu i heroinu...nisam s njim prošla ništa od odvikavanja i cijelu tu kalvariju. Upoznala sam ga kao čistog i sređenog dečka. Kad mi je to priznao nije mi bilo svejedno,bojala sam se prepustiti do kraja.Uvijek sam bila stava:jednom junkie,uvijek junkie.I nakon svega mogu reći da mi je drago što sam riskirala,jer mi je on nešto najljepše što mi se dogodilo,a i ja njemu što mi dokazuje svaki dan.

[Arktik]

Ne mogu ti reći dali bi bio u vezi sa bivšom narkomankom... ali jedan poznanik je bivši narkoman... Čovjek se skinuo s toga prije valjda 10 godina, završio fax, našao sasvim solidan posao i da mi nije sam rekao za svoju prošlost nikad nebi posumnjao da je bio u komuni skoro 2 godine.

E sad... koliko on to priča ili ne priča svojim curama u to ne ulazim... poanta šutnja je ponekad zlato

[Delay]

sretan Uskrs svima, je da je prošao ali ipak

tasha, drago mi je zbog tebe i njega jer si je uspio srediti život i maknuti se
od toga. onaj tko nije to prošao kao ovisnik ili kaonetko tko je uz ovisnika ne
može to ni zamisliti, to je velika pobijeda.
ovako kako se ti osjećaš, vjerojatno se tako osjećala i moja cura
ali joj svakog dana nastojim ublažiti taj nekakv podsvjesni..a tu podsvijesnu blokadu neku.
i nadam se da uspijevam, ma znam da mi ide dobro jerr to jednostavno osjećam, a i ona mi to daje do znanja ))

arktik , znam za to da je šutanj ponekad zlaćana, ali meni je možda draže i srebro
ne znam kako da se drugačije izrazim.
volim znati na čemu sam pa makar me to koštalo nečega..ne mogu si pomoći , ponekad tu dobijem , a ponekad i izgubim.
ali zahvalan sam jer imam svoju ljubav koja je uz mene opet nakon svega što smo prošlli, ne znam čime sam ju zaslužio,ali
da nema nje, meni bi bilo teško.. ili bih možda bio sa nekim drugim, to ja ne znam. ali nju ne želim mijenjati jer je to osoba koja
je bila uz mene cijeli moj život praktički i u dobru i pokušavala je biti sa mnom i u zlu, ali sam ju ja otjerao na ružan način iz
svog života nažalost. no, ona je opet tu, osoba koja me voli i koju ja volim od svoje 18. godine.. mislim da je ona prava )))

[Delay]

joj, htio sam reći da sam malo nervozan jer je djevojci sutra rođendan i zaprositi ću ju i baš sam sretan ))))))
ali to je ona pozitivna nervoza

[megaMe]

ja sam u vezi s bivšim ovisnikom. on je čist i u redu 4 godine, mi smo skupa 2 i pol. znači, ja sam ga upoznala nakon odvikavanja i komune. On je ok, jako ambiciozan i angažiran oko obiteljskog biznisa kojeg imaju, pokrenuo je i nešto svoje, ima planove, jako je radišan, ima pozitivu neku u sebi ( naravno da ima i trulih dana, da ne bude zabune), ali vrlo je realan u vezi svega, sebe i svog života - prijašnjeg i sadašnjeg- i - moram reći - sve je zadovoljniji samim sobom.

A ja? Ja ga volim, mnogo, ali lagala bih kad bih ti rekla da me s vremena na vrijeme ne obuzme strah. Strah od recidiva, strah od budućnosti s njim, strah da sve ovo što je on napravio u ove 4 godine i sve ovo što postoji među nama naprosto ne padne u vodu i aj bok. I ne, nije to pitanje povjerenja ili vjere u nekoga - to je realan strah konstruiran na realnim situacijama kojih sam se u slučajevima nekoliko svojih prijateljica i nagledala i naslušala i proživljavala s njima. I svjesna sam da ću se, ostanemo li skupa i preživi li ova naša ljubav, s tim strahom morati naučiti nositi. Ali to je individualni izbor i križ koji je svatko sam sebi izabrao ( da ne upotrijebim ružniju riječ - natovario). I ne želim da se ovaj moj upis shvati kao negativan ili pesimističan, mislim da je naprosto relan. Jer ZNAM da svaka djevojka ili supruga bivšeg ovisnika ( a poznajem ih nekoliko) s vremena na vrijeme proživljava taj strah i tu tjeskobu. I opet ponavljam, nema to veze s tim koliko vjeruješ u nekoga - ja u svog momka zaista vjerujem - ali suludo i posve iluzorno bi bilo reći da te ta crna slutnja ne bi trebala ili neće ponekad ( rjeđe ili češće ) obuzeti. I totalno je glup svaki komentar kako svatko, pa i oni najidealnijih i najispravnijih života, može u nekom trenutku posrnuti, bla bla bla... Šanse da se to dogodi bivšem ovisniku su x puta veće. I mislim da je svaki bivši ovisnik koji se sredio itekako svjestan te činjenice i da je MORA biti svjestan. Jednako tako je mora biti svjesna i osoba koja je s tim čovjekom odlučila graditi život.

[TaRaJoZiC]

Delay kaže:

joj, htio sam reći da sam malo nervozan jer je djevojci sutra rođendan i zaprositi ću ju i baš sam sretan ))))))
ali to je ona pozitivna nervoza

I?? Kako je proslo..

[suzy-q]

Da, i mene zanima kako je prošla prosidba...

Inače, čestitam ti na volji i želji da se riješiš tog vraga u kojeg si upao i želim ti od srca da u tome i uspiješ...

Radim posao u kojem sam često u kontaktu sa ovisnicima i znam kako je ta borba teška i često neuspješna..

Ipak, postoje svijetli primjeri i iskreno se nadam da si i ti jedan od njih..

Što se tvog pitanja tiče, o životu s bivšim ovisnikom, ne mogu ti reći što bih ja uradila jer nikad nisam bila u prilici, ali moram ti iskreno reći, da mi moja kćer kaže da je u takvoj vezi - ne bih bila presretna..

Svjesna sam da se radi o predrasudi, pa ti dajem priliku da me razuvjeriš tako što ćeš ostati ovdje zdrav i dobar još dugo...

[Delay]

Hvala vam ljudi na dobrim željama ))

ja sam sada stigao doma i mogu vam reći da mislim da sam u ova
dva dana i sada najsretniji čovjek na svijetu!!
sve je prošlo i više nego odlično, prvenstveno zahvaljujući mojim i
njezinim prijateljima koji su mi pomogli oko svega toga

zaprosio sam ju na zrinevcu gdje smo se prvi puta poljubili
tamo smo voljeli provoditi dane kada bi markirali iz škole,
znali smo se satim izležavati i pričati o tome kaj će biti (tada smo bili skupa)
u budućnosti, ma o svemu smo tamo pričali i puno lijepih stvari nam se
dogodilo u tom dijelu grada i zbog toga ga oboje volimo. ja sam ga zavolio zbog nje.
i uvijek sam tamo kihao zbog alergija, ali sam ipak htio biti tamo hehe
ja sma htio da bude kiša da bude još romantičniji ugođaj jer moja cura
voli ljubljenje na kiši! ali i ovako je bilo lijepo jer je puhao vjetar i onako baš
pred kišu , a i oboje volimo taj ugođaj.
zašto na zrinjevcu? zato što ona ne preferira fancy mjesta, a i takva mmjesta ništa
ne znače nama i htio sam učiniti negdje gdje na nekom posebnom mjestu koje volimo oboje.
ona je reagirala tako da je ostala bez teksta hihi i čak mi se u jednom trenutku učinilo da joj je loše
kada sam ju pitao onak, kak to već ide, hoće li se udati za mene, bila mi je malena trema zbog uzbuđenosti
i kada je rekla da želi. joj ljudi moji, meni je srce htjelo eksplodirati od sreće!!!
taj osjećaj još do sada nikada u životu nisam imao, ne znam ga bolje opisati D

a kako joj je bio rođendan, naši frendovi su na viksi napravili roštilj i nakon zrinjevca smo
krenuli prema rijeci, a za to kada dođemo sam napravio na velikom platnu slike naše i ubacio sam pjesme naše )) .. našao sam slike još od prvi puta kada smo bili u vezi pa sve do sada
tu mi se rasplakala i prvi put da sam bio sretan jer plače he he.
bilo nam je odlično, zabavljali smo se do danas popodne, to sve smo podijelili s našim pravim frendovima a ne s onima koji su se predstavljali tako i bili frendovi kada su se trebali okoristiti.
još jednom im hvala od srca!! iako ovo neće pročitati nikada
ja nikada zbog njih i nje nisam bio sretniji nego u ta dva dana i to ću
im vječno biti zahvalan jer su se potrudili zbog nje i mene da nam uljepšaju zaruke )))

a njezini roditelji i brat, iako su u početku bili skeptični malo što
se tiče naše veze zbog moje prošlosti su to super prihvatili jer su
valjda shvatili da ju volim od srca i da sam razriješio svoje probleme
koje sam imao. u petak idemo kod njih na večeru.
iako su mi to susjedi, ali ovo je ipak posebna večera naravno ;D

malo sam se raspisao, ali ne mogu si pomoći kada sam sretan !!!!

ovo sam kopirao jer sam prvo napisao tamo na vjenčanjima dojam

[Delay]

megaMe kaže:

ja sam u vezi s bivšim ovisnikom. on je čist i u redu 4 godine, mi smo skupa 2 i pol. znači, ja sam ga upoznala nakon odvikavanja i komune. On je ok, jako ambiciozan i angažiran oko obiteljskog biznisa kojeg imaju, pokrenuo je i nešto svoje, ima planove, jako je radišan, ima pozitivu neku u sebi ( naravno da ima i trulih dana, da ne bude zabune), ali vrlo je realan u vezi svega, sebe i svog života - prijašnjeg i sadašnjeg- i - moram reći - sve je zadovoljniji samim sobom.

A ja? Ja ga volim, mnogo, ali lagala bih kad bih ti rekla da me s vremena na vrijeme ne obuzme strah. Strah od recidiva, strah od budućnosti s njim, strah da sve ovo što je on napravio u ove 4 godine i sve ovo što postoji među nama naprosto ne padne u vodu i aj bok. I ne, nije to pitanje povjerenja ili vjere u nekoga - to je realan strah konstruiran na realnim situacijama kojih sam se u slučajevima nekoliko svojih prijateljica i nagledala i naslušala i proživljavala s njima. I svjesna sam da ću se, ostanemo li skupa i preživi li ova naša ljubav, s tim strahom morati naučiti nositi. Ali to je individualni izbor i križ koji je svatko sam sebi izabrao ( da ne upotrijebim ružniju riječ - natovario). I ne želim da se ovaj moj upis shvati kao negativan ili pesimističan, mislim da je naprosto relan. Jer ZNAM da svaka djevojka ili supruga bivšeg ovisnika ( a poznajem ih nekoliko) s vremena na vrijeme proživljava taj strah i tu tjeskobu. I opet ponavljam, nema to veze s tim koliko vjeruješ u nekoga - ja u svog momka zaista vjerujem - ali suludo i posve iluzorno bi bilo reći da te ta crna slutnja ne bi trebala ili neće ponekad ( rjeđe ili češće ) obuzeti. I totalno je glup svaki komentar kako svatko, pa i oni najidealnijih i najispravnijih života, može u nekom trenutku posrnuti, bla bla bla... Šanse da se to dogodi bivšem ovisniku su x puta veće. I mislim da je svaki bivši ovisnik koji se sredio itekako svjestan te činjenice i da je MORA biti svjestan. Jednako tako je mora biti svjesna i osoba koja je s tim čovjekom odlučila graditi život.

prvo da ti kažem da je to, ta sumnja normalna. nemoj se ustručavati
reći sve što misliš i razgovaaraj o tome jer će ti razgovor puno
pomoći u tome da ublaži tvoje sumnje, tako moja cura kaže
ona je svijesna toga i nikada joj nije bio problem reći mi izravno i bez
beda ono što ju muči, nikada nije izbjegavala razgovarati o mojoj prošlosti,
o mojoj curi koja je umral, nikada nije bila ljubomorna na nju niti na način na
koji pričam o njoj, kao da je još živa.

u početku smo znali gledati film kada bi s epojavila scena gdje se netko
fiksao, njoj je znalo biti nelagodno zbog mene jer je mislila da će me to vratiti
u sjećanje i da će mi faliti vse to. ja nisam imao taj osjećaj jer meni ne fale izbodene ruke, šake..

mnogo smo razgovarali o svemu, ali stvarno o svakoj pojedinosti i
rekla mi je da ju to umiruje i neke joj stvari nisu bile lake za čuti, ali
joj je drago da je jer je tako bliže meni na neki način.

recidiv, znaš što? ja vjerujem samo sebi, teško bi mi bilo garantirati za bilo koga više da neće posrnuti jer, iako sam bivši ovisnik i drago mi je čuti kada netko kaže za mene da je uvjeren da neću pokleknuti, ja to više nikada neću reći za ikoga!
ja sam rekao prije par tjedana da mi je preminuo frend od predoziranja.
frend kojega sam smatrao starijim bratom. mi smo radili skupa u očevoj firmi
i sate i saate smo prvodili skupa na poslu i izvan njega i iako nije bio puno stariji od mene, 5godina. on je meni znao reći (zvao me mali) znao m ije reći ovim riječima "mali, ako te još jednom vidim s iglom u ruci, ja ću te ubiti da te maknem iz tog sranja".. i šta da ja radim, mislim nakon svega, nakon što se osoba koja mi je pljunula u lice i rekla mi da sam smeće kada sam joj plakao na telefon poslije kada sam došao k sebi nakon što sam se opet nafiksao, osoba ikoja mi je rekla da sam iznevjerio njegovo povjerenje učinila ito što i ja nakon 4 i pol godine što je bio čist i išao redovito na sastanke liječenih narkomana! što se njemu dogodilo??? .. malo sam ljut sada kad se sjećam toga, ali htio sam reći da se s nama, bivšim ovisnicama nikada ne zna, ali da isto tako vrijedi i pokušati proći sve to sa nama ispočetka i učiti nas nekakvom drugačijem životu. uvijek postoje iznimke.

i naravno da mi je uvijek drago i da sam sretan kada čujem da ima
još ljudi koji uspiju kao što je tvoj dečko uspio i da imaju uz sebe nekoga
kao što o n ima tebe . pozdravi ga od mene )))

znam kako je to imati trulih dana i vjeruj mi da mu tada nije nimalo
lako i da mu tvoja podrška tu igra ogromnu ulogu!
ja samu početku, htio pobjeći iz svoje kože, kada sam se htio ubiti, uzeti
veću dozu nego inače samo da ne budem svijestan toga da moje Neane više
nema i činjenice da asam ja kriv za to.
netko bi rekao da sam kukavica obična, ali ljudi moji, nije lako nimalo živjeti s nečijom smrću za koju si ti indirektno kriv, ne tražim žaljenje, ali nekada mi stvarno nije lako. i možete misliti da sam lud, ali uvijek kada bih se spremao na to, uvijek mi je nešto davalo kočnicu i ja vjerujem da je to bilo Neino maslo jer je ona uvijek bila svojeglava , a znam da bi ona voljela da ja živim sretan i zdrav kao što je to željela i dok je bila tu ))

i sada me uhvati tmurno raspoloženje s vremena na vrijeme kada razmišljam o njoj jer bih više od ičega na svijetu volio da je ona živa, ne mora biti sa mnom, samo da je tu i da postoji!

suzy-q kaže:

Da, i mene zanima kako je prošla prosidba...

Inače, čestitam ti na volji i želji da se riješiš tog vraga u kojeg si upao i želim ti od srca da u tome i uspiješ...

Radim posao u kojem sam često u kontaktu sa ovisnicima i znam kako je ta borba teška i često neuspješna..

Ipak, postoje svijetli primjeri i iskreno se nadam da si i ti jedan od njih..

Što se tvog pitanja tiče, o životu s bivšim ovisnikom, ne mogu ti reći što bih ja uradila jer nikad nisam bila u prilici, ali moram ti iskreno reći, da mi moja kćer kaže da je u takvoj vezi - ne bih bila presretna..

Svjesna sam da se radi o predrasudi, pa ti dajem priliku da me razuvjeriš tako što ćeš ostati ovdje zdrav i dobar još dugo...: )

ja sam rekao kako je prošlo

hvala suzy

a da znaš kako su njezini roditelji reagirali hehe
super, bili su presretni što smo zaručeni iako i nisu
u početku bili prezadovoljni time što smo opet skupa.
ne zbog toga št oni mene ne vole kao osobu , upravo suprotno.
ja sam im kao drugi sin i pola svoga života sam proveo u njihovom
domu , njima je isto bilo užasno teško kada se otkrilo da sam heroinski
ovisnik , pričao sam nedavno s njezinim ocem i rekao mu je da
se on isto tako osjećao krivim jer sa m krenuo tim putem.

ali vidjeli su da sam se promijenio i da sam odlučan i da mi ide sve
bolje i da volim njihovu kćer.
brat od cure, moj najbolji frend će mi biti kum kada ju budem ženio
mislim da ću imati tri kuma! svog oca, curinog i frenda tog hehe

TaRaJoZiC kaže:

I?? Kako je proslo.. : )

malo sam romantičan uvijek bio pa je zbog toga ispalo super, napisao sam

[TaRaJoZiC]

daj nam napisi ako ti nije bed kako si uopce krenuo sa svim tim.
mene strasno zanima kako mladi tako skrenu s puta... jeli to visak slobodnog vremena, novaca ili nesto trece?!
iskreno, znaci gledam iz svoje perspektive, ne znam sto bi me natjeralo da se ubodem iglom.
bilo bi me uzasno strah (ne igle vec svega sto se veze za to).
inace sam dosta panicna, i sve me trnci produ kada probam to zamisliti

[Delay]

pisao sam, ali nema veze, budem opet

budem sve ispočetka rekao da shvatiš.

starci su mi imali vlastitu firmu, troje djece, ja sam najmlađi bio.
razlika među nama je veća malo. sestra je od mene starija 5, a brat 8 godina.
kako su radili nisu imali previše vremena da budu doma nego smo imali dadilju koja
jer živjela s nama i bila nam druga majka i otac i moji su smatrali da nam ništa ne
nedostaje.
i nije nam ništa falilo jer smo imali sve što smo poželjeli (ali nismo bili razmaženi klinci jer su starci pazili na to da ne uzimamo ništa zdravo za gotovo i da naučimo cijeniti sve što imamo, a ne da se ponašamo kao većina naših frendova koji su isto situirani pa se razbacuju time i vrednuju ljude po tome koliko tko ima)
shvaćaš, oni su tu dobro napravili, ali nisu razumjeli da ti dadilja ne može nadomjestiti roditeljsku ljubav i sve što ide uz to.

bilo je perioda kada se nismo vidjeli po par dana zaredom, pa su došli i bili doma
neko vrijeme, a meni se događalo da sam bio izgubljen u svemu tome jer sam imao
osjećaj da ih zapravo ne poznajem iako su mi to roditelji i znao sam da me vole, ali
teško je malenom dijetetu pojasniti zašto njih nema toliko dugo doma pa dođu pa opet odu..
zbog toga svega sam bio dosta povučen u sebe.

evo primjera.

sjećam se da sam imao u školi jednu predstavu za koju smo se spremali danima, i nije to
bila neka velika uloga, ali sam bio ponosan na sebe jer sam sudjelovao u tako važnom danu
i što će me moji gledati. dogodilo de to da su moji par sata prije predstave odletjeli u njemačku
radi posla i naravno nisu došli na tu predstavu.. došla je dadilja i brat i sestra, ali to nije bilo to.
mogao bih ti napisati još takvih primjera.. ali shvaćam da to nisu radili namjerno niti su me
svijesno zanemarivali. pretpostavljam da su mislili da ako su sestra i brat ispali dobri, a isto nisu
uvijek bili s njima da ću valjda i ja ..ali ja sam uvijek nekakv poseban

e onda su tu frendovi.

oni koji su tu bili kroz cijelo djetinstvo (cura tj, zaručnica ..moram se još priviknuti malo , njezin brat -s njima sam
praktički i odrastao jer su oni bili kod mene ili ja kod njih. njihovi starci su mi bili zamjena za moje jer sam kod njih imao
osjećaj doma) .. i oni koje sam upoznao kroz odrastanje.

ti koje sam kasnije upoznao su bili frendovi, ne kažem da nisu dobri ljudi, ali meni je uvijek teško odbiti
pomoći nekome kada je u nekoj frci, a oni su to dobro iskorištavali jer uvijek imam novaca i posuđivao sam
i posuđivao (iako su i oni dobrostojeći, samo što njihovi starci nisu bili tako velikodušni kao moji) jer, moji su
svoju odsutnost na neki način nadoknađivali tako da sam uvijek imao poveći iznos na računu.

i dogodilo se par situacija u kojima sam shvatio da to nisu frendovi neego osobe koje me iskorištavaju kada
im je potrebno.
tada sam se osjećao baš osamljeno. jer, iako sam uvijek bio okružen ljudima, uvijek mi je nešto falilo.
neka toplina kakvu sam imao s frendovima s kvarta.. ovo je bila ekipa koju sam upoznao u školi >(privatnoj)
koju nikada nisam volio jer su svi bili uobraženi i svatko je volio biti važniji nego ostali i uvijek je bilo nekog
međusobnog nadmetanja. mene to nikada nije zanimalo, a starci nisu htjeli čuti za državnu školu jer su htjeli
najbolje obrazovanje za mene i smatrali su da to u državnoj školi neću imati, tj da neću imati ovakve pogodnosti
kao u privatnoj. svaki sam dan odlazio u školu s nekakvom gorčinom i bio sam strahovito ljubomoran na
frendove kojie su bili u normalnim školama, a oni su bili ljubomorni na mene jwr idem u privatnu.. ma kaos

i tako sam počeo izlaziti van i upoznao sam jednu ekipu koja mi se svidjela odmah jer sam osjetio
da nema nikavih zavisti među njima i nadmetanja. svi su se držali skupa i nije nikome bilo važno
jesi li bogat ili siromašan, kakvu odjeću nosiš i obožavao sam se družiti s njima i vrlo su me brzo prihvatili
tada se još nitko tamo nije drogirao, osim kaj je netko tu i tamo zapalio koji joint pa čak i lijepilo nekada.
počeli smo hodati po tim partyima i nakon nekog vremena su počele kružiti neke tablete sa spikom
da će nam kao biti bolje ako to popijemo i svašta uglavnom.
nisam htio to uzeti jer mi je droga bila stvarno ono zadnje na što bih ikada pristao. jedino k aj je bilo
je to da sam pušio i znao s enapiti, ali ne prečesto.

i nekih godinu dana od toga su neki iz te ekipe prešli na speed i sve je to bilo kao vikendom kada smo izlazi
i uvijek je bila priča da imaju kontrolu nad time i stvarno, nisam primjetio da su ovisni jer su se ponašali normalno
uvijek kada smo bili skupa (naravno da su se tako ponašali kada su već bilio navučeni i kada je to bilo tek u početku i nikada nisu bili u krizi)

a ja, kako sam glup bio, smatrao sam da ako oni nisu ovisni i ako se drogiraju samo vikendom, mogao bih i ja probati jer nije da ću s enavući.
tada smo pušili, heroin . .meni je tako bilo svejedno jer sam mmislio dase neću navući i da je to samo vikendom.

znao sam ja što radim, ali mi je u tom trenutku bilo svejedno i sva moja uvjerenja su tad pala u drugi plan ali sam imao
osjećaj krivnje, sreće, panike .. pomiješani osjećaji.
naravno da sam uzeo i drugi put jer je osjećaj bio fenomenalan, nešto što nikada nisam doživio prije i htio sam to opet.
i kada sam već bio u tome, prvo što sam rekao da nema apsolutne šanse da se ikada bodem jer mi je to ogavno i iskreno,
ledio sam se pri smaoj pomisli na iglu u veni!

ali dogodilo se i to da sam se nafiksao i intravenozno (prvi put mi je isti taj frend koji mi je smotao kada smo pušili ubrizgao jer ja nisam mogao sam)
a nastavio sam zato što je droga djelovala brže. uvijek smo se fiksali nas par u početku jer nam nije trebalo svaki dan, pa kada bi se našli, i uvijek je
netko meni to napravio jer ja to nisam mogao.

kasnije kako je vrijeme odmicalo, a i dalje sam se drogirao sve češće i nisam mogao čekati da se skupimo pa da me netko ubode.
i tada sam se prvi put fiksao sam, i to je bilo prvi puta da sam to napravio kod sebe doma.
užasna mi je panika bila onda,ali je nekako prošlo i nakon par puta mi je to postalo normalno potpuno.
a kako sam inaće vruć .. meni je rijetko kada hladno, uvijek sam po doma nosio kratke hlače i majice i postao mi je problem
kako ću s izbodenim rukama šetati po doma jer bi moji skužili to vrlo brzo.
pa sam se počeo bosti u šake, prepone .. ma svugdje.
jer mislim, kada već uđeš u to, kad tad prijeđeš i na iglu i onda ti to pikanje
postane nešto slično kao i kada se navikneš da moraš šmrcnuti iako nisi prehlađen. znam ljude koji su se kada nisu imali drogu, vodu bi si uštrcavali, samo da se bodu..

ako te još nešto zanima , slobodno pitaj

[TaRaJoZiC]

sjecam se, na pocetku si pisao da ti je na neki nacin nedostajala roditeljska paznja.
ne znam... bas me ta tvoja prica potresla.
razmisljam o tome da cu i ja jednog dana biti roditelj i na koji nacin mogu sprijeciti ovako nesto.
kako su tvoji roditelji saznali, i kako su reagirali?
ma svasta me zanima

[Delay]

da, užasno mi je to nedostajalo i bio sam dosta povučen nekada,
a ponekad totalno hiperaktivan jer sam vjerojatno tako htio privući roditeljsku
pažnju.
mislim, bili su moja sestra, brat, bake, dadilja i ostali uz mene, ali to ti nije nikada isto.
moji su saznali jer, jednostavno je droga na mene imala takav utjecaj, a i još smrt dva
frenda od predoziranja, i kasnije od cure to sam isto teško podnio i naravno da su se vidjele promjene na
meni jer nisam više bio veseo i spreman na šalu kao uvijek, slabo sam bio u domu, a i nisu
mi roditelji bili glupi koliko sam ja bio.
jer kaj je bilo, ja sam trošio previše novca s računa i još uz to sam znao i tražiti starce
novaca uz onu svotu koju sam imao na računu mjesečno.
i tu su prvi puta posumnjali jer nisam ja imao na što trošiti osim na obleku i izlaske najviše.

a ja sam im sam priznao da sam narkoman nakon što su ovi iz hitne pozvali moje
da dođu nakon što sam se predozirao (to je bilo dva dana nakon Neine smrti,
doveo me frend jedan koji je tada bio sa mnom u klubu jednom) ne moram ni
reći da sam ga mrzio zbog toga jer me doveo jer sam ja tada bio u totalnom
rasulu zbog svega toga, te tri smrti su se dogodile u svega mj. dana. htio sam
umrijeti tada i doktor mi je rekao da zahvalim frendu jer su me jedva spasili i da
si mogu slaviti drugi rođendan na taj dan.

Kada su došli moji, tj došli su samo brat i mama jer je sestra bila na nekom seminaru u italiji,
a tata je taman krenuo čim je čuo za mene iz njemačke.
(oni nisu znali gdje sam ja bio prije toga nekih tjedan dana me nij bilo doma niti sam im se javljao)

mama je reagirala, a kak bi reagirala.. dali su joj sredstva za smirenje i zadržali
su ju u bolnici jer je bila izvan sebe od šoka, a brat i sestra su bili malo trezevniji
i odmah su sredili komunu. otac je, prvi puta sam ga ja u životu vidio da se on rasplakao
preda mnom jer je on totalno smirena osoba koja može u iznimnoj mjeri kontrolirati emocije.
njega i mamu mi je bilo najteže gledati!!

ali iako je mama bila u takvom stanju u kakvom je bila zbogg mene, brzo je došla k sebi
i moramreći da mi je ona najveća podrška bila u tom trenutku.
naravno da smo puno razgovarali još o tome, kako i zašto je došlo do svega toga.
rekao sam im isto ovo što i ovdje, ali ja njima nisam želio to reći na način da oni osjete
krivnju radi mene, ali tako je to sve bilo.
posebno kod majke.

a to za dijete, razgovaraj s njima o tome, nemoj trčati za poslom previše (iako znam da je to skoro pa neophodno),
ali još najvažnije nešto, nemoj uzimati vrijeme koje ćeš provoditi sa njima zdravo za gotovo jer to djeca
osjete!
ne sva u tolikoj mjeri i nemaju svi takve posljedice kao ja (primjer su moja sestra i brat kji isto nisu bili uz rodielja kao ni ja)
znam ljude koji prekrivaju djeci oči kada se netrko fiksa na filmu. nemoj to raditi jer ćeš im tako probuditi znatiželju samo.

pitaj još što god ))

[Gremblina]

Delay, već jako dugo pratim tvoje postove i mogu ti reči da me svaki put iznenadiš svojim pristupom problemu koji si riješio i krenio novim putem. Vjerujem da ti nije bilo lako, ali bio si snažan...i još uvijek si...

Skidam ti kapu....
Nekim čudnim putem znam o čemu pričaš jer je meni jako bliska osoba imala i još uvijek ima probleme slične tvojima i pokušava ih riješiti, ali nekako mi se čini da svaki put dođemo pred zid. Al vjerujem da će biti bolje...

Stvarno si čovjek i pol... Divim ti se.... Divim se i tvojima jer i njima nije bilo lako prolaziti sve to s tobom. Taj dio jako dobro znam. Nije to lako, nimalo...
I da... Čestitam ti još jednom na zarukama!

[Vidoviti_Milan]

Delay kaže:

malo sam se raspisao, ali ne mogu si pomoći kada sam sretan !!!!

super

malo su mi se oči namočile dok sam čito..prekrasno

[Delay]

Gremblina kaže:

Delay, već jako dugo pratim tvoje postove i mogu ti reči da me svaki put iznenadiš svojim pristupom problemu koji si riješio i krenio novim putem. Vjerujem da ti nije bilo lako, ali bio si snažan...i još uvijek si...

Skidam ti kapu....
Nekim čudnim putem znam o čemu pričaš jer je meni jako bliska osoba imala i još uvijek ima probleme slične tvojima i pokušava ih riješiti, ali nekako mi se čini da svaki put dođemo pred zid. Al vjerujem da će biti bolje...

Stvarno si čovjek i pol... Divim ti se.... Divim se i tvojima jer i njima nije bilo lako prolaziti sve to s tobom. Taj dio jako dobro znam. Nije to lako, nimalo...
I da... Čestitam ti još jednom na zarukama!

hvala gremblina, drago mi je na neki način da se
još netko raduje tome što sam se maknuo iz toga

a oprosti, kakve točno probleme ima? možda mogu ti pomoći
nekim savjetom, bilo što .. da probamo

jojoooooooj.. malo se zacrvenim i ovako kada mi netko da
takav neki veliki kompliment i ovako virtualno i ne znam sada što
da ti kažem osim hvala još jednom jer nikada nisam znao primati
komplimente hehe

znaš li kako su se moji nosili sa time, tom mojom ovisnošću..
razgovorom sa mnom, malo po malo .. i išli su kod ovog
psihologa kod kojeg ja idem da im pomogne sve to rasčistiti
u glavi, sav taj košmar koji je nastao u tom trenutku. išli
su zato jer su trebali biti jaki radi mene i mojih problema.

jer iako sam ja njima priznaoi htio otići na odvikavanje. više zbog
Neane nego zbog sebe.bio sam u jakoj depresiji u početku, jakoj!
i otprilike ja znam kako se osjećaš imajući ovisnika u okolini.

i hvala na čestitkama, ja ne vjerujem koliko se meni život preokrenuo
u ovom vremenu, a još sam na pošteku pisanja pitao sam sebe hoću
li ja ikada naći nekoga tko će me voljeti bez predrasuda i eto, ja sam
nju našao i neopisisvo sam sretan uz nju i svojim životom kako ga slažem
ponovno polako u neku smislenu cijelinu.

i da, htio sam reći da su meni moji u početku, već dosta dugo nisu.
2 mj. mislim dali onaj tets na urin. provjeravaju me oni, ali ja se ne
ljutim jer ih i to smiri na neki način. ja sada zvučim i jesam odlučan,
ali su moji imali puno problema sa mnom u par navrata dok sam se još
odvikavao i sam sam i rekao kada sam došao k sebi pomalo, dok se to
sve ustabililo da ih neću smatrati nepovjerljivima ili bilo što negativno ako
me testiraju nasumično jer ako će to moje roditelje umiriti nakon svega što
smo prošli, meni nije problem.

Vidoviti_Milan kaže:

super

malo su mi se oči namočile dok sam čito..prekrasno

što zbog ovog što sam npisao o tome kako sam curu zaprosio? ))
(ne kažem ja curu iz nepoštovanja ili nečega prema njoj nego ona ne voli da ju zovem zaručnica jer mi je rekla da se osjeća staro , nije da ju baš razumijem jer sa 26 godina nije stara, ali ako ona tako hoće .. )