Postoje li ljudi bez duše?

[Jednostavko]

Neki ljudi se ponašaju kao da nemaju dušu. Za njih kažemo da su bezdušni. Ponekad i izgledaju tako kao da su programirani roboti. Zanima me što mislite, postoje li ljudi bez duše? Jeste li ikad sreli osobu bez duše?

[Empyreus]

Jednostavko kaže:

Za njih kažemo da su bezdušni.

Što je samo način opisivanja ponašanja i stanja uma čovjeka koji je hladan, bezosjećajan i/ili okrutan. Nije nešto što se treba tako doslovno shvatiti.

Ljudi nemaju 'dušu' onda kada su mrtvi i kada su recimo u trajnom vegetativnom stanju ili u dubokoj komi bez ikakve mentalno-psihičke aktivnosti i slično. Onda imaš posla samo sa materijalnim tijelom, imo.

[Fantasist]

Većina pučanstva pokazuje tu sklonost, što ne znači da nemaju dušu. (ono što jesu doista a ne društvena uloga ili prilagođavanje situacijama ili društvu, to je pametno možda sa stajališta opstanka..ne i duhovnosti, umjetnosti, pa i filozofije)

[tehuti]

Jednostavko kaže:

Neki ljudi se ponašaju kao da nemaju dušu. Za njih kažemo da su bezdušni. Ponekad i izgledaju tako kao da su programirani roboti. Zanima me što mislite, postoje li ljudi bez duše? Jeste li ikad sreli osobu bez duše?

Možda misliš na psihopate i narcise. Oni nemaju "dušu" u odnosu na ostale zbog retardacije limbičkog sustava u mozgu koji procesira emocije (amigdala), imaju urođena i stečena oštećenja temporalnog režnja, prefrontalnog korteksa pa imaju smanjene aktivnosti u tim područjima - to ti dođe kao da nemaju veći dio spektra ljudskih emocija.

[Bagi9]

tehuti kaže:

Možda misliš na psihopate i narcise. Oni nemaju "dušu" u odnosu na ostale zbog retardacije limbičkog sustava u mozgu koji procesira emocije (amigdala), imaju urođena i stečena oštećenja temporalnog režnja, prefrontalnog korteksa pa imaju smanjene aktivnosti u tim područjima - to ti dođe kao da nemaju veći dio spektra ljudskih emocija.

Po tome se čovjek i razlikuje od životinja: što ima razvijeni predfrontalni korteks koji mu omogućuje više racionalne upravljačke funkcije uključujući sposobnost ispravne prosudbe, planiranja, razumijevanja, odlučivanja, etičkog mišljenja i ponašanja. To bi bilo ono što se na engleskom zove CEO, upravljačka jedinica.

Kad je čovjek umoran, pod stresom i pritiskom, ako uzima alkohol, droge i loše se hrani, tada se oštećuje komunikacija prefrontalnog korteksa i ostalog dijela mozga. Zato čovjek koji je neprestalno izložen stresu pokazuje tendenciju da bude negativan, impulzivan, oštro reagira, donosi loše odluke,...

Kad netko meditira, oslobađa se stresa i napetosti i na taj način se povećava veza između prefrontalnog korteksa i ostalih dijelova mozga što rezultira da počinje donositi bolje odluke, ima sređenije mišljenje, manje je agresivan, ima povećano etičko mišljenje i ponašanje, razvijenije suosjećanje i empatiju ...

Kad prefrontalni korteks nije razvijen, tada čovjekom više upravlja 'reptilski mozak' i on tada pokazuje životinjske tendencije. Za takve se tada govori da su bez duše.

Cijeli razvoj čovjeka se svodi na to da razvije prefrontalni korteks kako bi mu mozak djelovao koherentno i kako bi se oslobodio tih animalnih tendencija.

Može se reći da je cijeli proces evolucije oslobađanje od onoga što su bića stekla tijekom procesa involucije.
Životinji je agresivnost bila potrebna kako bi preživjela, no čovjek treba ovladati inteligencijom.

[Nea--]

Bagi9 kaže:

Kad prefrontalni korteks nije razvijen, tada čovjekom više upravlja 'reptilski mozak' i on tada pokazuje životinjske tendencije. Za takve se tada govori da su bez duše.

Moguće je i da se radi o biću koje Martinus opisuje kao "hladno i inteligentno" odnosno biću koje je razvilo previše inteligencije a premalo osjećaja ?
U tom slučaju bi prefrontalni korteks bio razvijen ali ne bi bilo veze sa srcem tj onim centrom iz kojeg moraju stizati glavni impulsi.
Ako se radi o primjeru "prerazvijene inteligencije" takvi ljudi obično pate zbog svoje krutosti i strogosti, i ta patnja je s jedne strane posljedica krutosti a s druge postaje uzrok njenog polaganog nestajanja ....

I tako na kraju opet sve dobro završi :klap:

[EliEliLama]

Kako ne,to su ti prosvjetljeni koji se zovu,zaljubljeni u svoje velike misli to je jedan dio ljudske mase no ima i drugih vrsta.

[DavMla]

Negde oko 7,4 milijarde ljudi bez duše,ali taj broj se menja stalno.

[CelMar]

DavMla kaže:

Negde oko 7,4 milijarde ljudi bez duše,ali taj broj se menja stalno.

Je li taj broj jednak broju trenutno živih ljudi?

[Fantasist]

Nije mi jasno zašto se na ovakvim temama (duhovnost) piše o anatomiji ili biologiji.

alo cijala riznica svjetske kulture je dokaz, dokaz.

[omen4k]

tehuti kaže:

Možda misliš na psihopate i narcise. Oni nemaju "dušu" u odnosu na ostale zbog retardacije limbičkog sustava u mozgu koji procesira emocije (amigdala), imaju urođena i stečena oštećenja temporalnog režnja, prefrontalnog korteksa pa imaju smanjene aktivnosti u tim područjima - to ti dođe kao da nemaju veći dio spektra ljudskih emocija.

Poremecaj nervnog sistema nije uzrok nego mjerljiva posljedica manifestirana u tkivu. Stanje Amigdale je posljedica.

Uzrok je disbalans u "The Holy of Holies".

Fantasist kaže:

Nije mi jasno zašto se na ovakvim temama (duhovnost) piše o anatomiji ili biologiji.

Zato sto je sve povezano.

[krena]

Jednostavko kaže:

Neki ljudi se ponašaju kao da nemaju dušu. Za njih kažemo da su bezdušni. Ponekad i izgledaju tako kao da su programirani roboti. Zanima me što mislite, postoje li ljudi bez duše? Jeste li ikad sreli osobu bez duše?

Ovisno o tome kako se duša definira.
Ona se ovako nekako definira: https://www.forum.hr/showthread.php?t=680286&r=archive
Sve religije svijeta uglavnom koriste pojam duše. Što je u stvarnosti ona? Nas su učili na vjeronauku da svaki čovjek ima dušu i da ona ostaje kada čovjek umre. A što je to što od njega ostane? Definicija duše bi trebala biti nešto slijedeće: duša je nevidljiva osobnost čovjeka koja zadržava njegovu bit i nakon smrti. Znači duša je nekakvo nevidljivo tijelo koje može razmišljati, vidjeti, čuti, pričati, gibati se (hodati, a možda i letjeti) identično živom čovjeku. Znači duša ima praktično sve karakteristike živog, samo što to nije fizičko tijelo, nego nekakva nevidljiva netjelesna tvorevina. Sada se pitamo kako onda ona može imati svoje karakteristike slično fizičkom tijelu, ako nije napravljena od materije. Duša je napravljana od nekakve nevidljive fluidne tvari sposobne da sadrži sve misli, osjećaje i sl. karakteristike. Teologija kao takva nema objašnjenje što je to što uspijeva zadržati osnove ljudske psihe i nakon smrti. Neki se mogu pitati što je sa dušama ljudi koji su umrli kao duševni bolesnici ili pak su postali retardirani zbog bolesti ili nesreće. Teolozi kažu da kada retardirani čovjek umre, njegova duša ulazi u nebo, ali ne u bolesnom obliku. Duša spada u specijalnu kategoriju postojanja. Po teologiji duša ulazi u nebo u poboljšanoj verziji, tj. kao idealni osobni oblik individue. Malo neobično za shvatiti, ali crkveni autoriteti traže da se ovako nešto mora uzeti kao aksiomatsku istinu. Duša dakle, odmah nakon smrti biva preoblikovana u nekakvu idealnu nematerijalnu osobnost. Osobe rođene kao retardirane ili pak sa velikim fizičkim i psihičkim nedostatcima te takve umru, ulaze valjda automatski u raj, i to u pozitivno izmijenjenom obliku.

[Fantasist]

omen4k kaže:

Zato sto je sve povezano.

Meni se to čini kao pobijanje duhovnosti, odnosno da je Duh izraz moždanih stanica, što je komedija redukcionizma.

Čak i teza o 4 elementa (svijeta) nema smisla za novija shvaćanja (sinteza umjesto analiza) duhovnosti.

[fsoul]

Ono što zovete duša je zapravo mozak. Svi osjećaji, sjećanja, misli su proizvod mozga. I ne ide ni mozak ni duša nigdje nakon smrti. Moždane stanice odumiru i to je to. A zbog vlastitog straha od smrti i prestanka postajanja neki ljudi traže apstraktno objašnjenje i time nadu i utjehu da im se život na neki način nastavlja nakon smrti. Ali realnost se neće promijeniti koliko god se samozavaravate.

[Empyreus]

Fantasist kaže:

Meni se to čini kao pobijanje duhovnosti, odnosno da je Duh izraz moždanih stanica, što je komedija redukcionizma.

Možeš vjerovati da je 'duh izraz moždanih stanica' i bez da vjeruješ da se može reducirati na njih, to se u filozofiji zove ne-redukcijski fizikalizam ili dualizam svojstva.

Ovo da je to nekakvo pobijanje same duhovnosti niti nije potrebno pobiti, očito je krivo. Duhovnost kao praksa i iskustva povezana sa time se mogu imati i bez vjere u natprirodnu svijest.

[omen4k]

Fantasist kaže:

Meni se to čini kao pobijanje duhovnosti, odnosno da je Duh izraz moždanih stanica, što je komedija redukcionizma.

Interdisciplinarno proucavanje i sinteza znanja omogucuju dublje razumijevanje svijeta.

Selektivni fokus generira igre u sigurnom plicaku, spekulacije o tome sto je van plicaka i nemogucnost vidjenja sume od drveta.

[Jednostavko]

krena kaže:

Znači duša je nekakvo nevidljivo tijelo koje može razmišljati, vidjeti, čuti, pričati, gibati se (hodati, a možda i letjeti) identično živom čovjeku. Znači duša ima praktično sve karakteristike živog, samo što to nije fizičko tijelo, nego nekakva nevidljiva netjelesna tvorevina.

Kako tijelo može biti netjelesna tvorevina? Nevidljivost nije bitna. Ako duša nije tijelo onda uopće nije u prostoru i vremenu. Besmisleno je pitati "kamo" to duša odlazi "nakon" smrti? Duša se pojavljuje u prostoru i vremenu kao živo fizičko tijelo, a ne da postaje nevidljivi duplikat vidljivog tijela.

[omen4k]

Dusa nije tijelo.
Dusa je utjelovljena.

[descender]

omen4k kaže:

Dusa je utjelovljena.

Možda je tijelo, okoduševljeno?

[Vatra14]

Jednostavko kaže:

Neki ljudi se ponašaju kao da nemaju dušu. Za njih kažemo da su bezdušni. Ponekad i izgledaju tako kao da su programirani roboti. Zanima me što mislite, postoje li ljudi bez duše? Jeste li ikad sreli osobu bez duše?

ne postoje. ali postoje oni sta misle da nemaju, pa se tako i ponasaju

ipak, nis nije slucajno