Može li se jednako voljeti posvojeno dijete?

[PiaLolla]

Mislim da ovdje imash slichan topich (pogledaj na 2, 3 str).....kojeg su smislili roditelji usvojene djece, pa bi ti njihova iskustva vjerovatno bila od pomochi!

Ili neka moderatori spoje ovu temu

Sretno!

[MaliBubi]

bok!
ne znam da li se nalazim u dobroj temi, ali definitivno ima veze s ovom temom...
posvojenje...ja sam posvojeno djete. Moji su me posvojili kad sam imala par mjeseci. I mama mi je pričala kako je ona mene nosila pod srcem, a ne u trbuhu...što ja baš i nisam shvačala... No, pošto smo imali obiteljskih problema zbog fizičkog nasilja (moja krivica, uvijek sam skrivala loše ocjene) u moju osnovnu školu je došla socijalna radnica i čim je rekla bok, pitala me : "Da li znaš da si ti posvojena"? Kad sam to čula samo su mi suze počele teći niz lice... I tada je zapravo moje saznanje bilo potpuno...To jest tek početak mojih zbrkanih misli... Kad sam taj dan došla doma ništa si nisam mogla objasnit... MAMA? Tko je moja mama? Zašto me ostavila? Uvijek sam se uvjeravala da je to bilo jel sam bila zločesta beba...
No, neki dan sam vidjela nešto što me jako pogodili...tražila sam nešto po ormaru gdje su smješteni dokument i tako sam našla fascikl sa svojim imenom i u njemu izvod iz matične knjige rođenih... I vidim ja neka cura rođena u isto vrijeme kad i ja i to još isti dan ( a nisam skužila da sam to ja, jer je drugo ime i prezime i druga majka)....i tako me kopkala znatiželja i gledam ja dalje i naiđem na dokument o posvojenju...gledam i vidim da sam ona curica zapravo ja...šokirala sam se...samo su mi suze krenule. Vidla sam ime i prezime moje biološke majke te adresu. A što je najbolje od svega frendica me pozvala da dođem tamo preko ljeta, jer im tamo živi baka i one će biti tamo. Jučer pita mene tata nešto tipa dali sam kopala po ormaru. Slagala sam da nisam, jer nekako nemam snage razgovarati s njima o tome. Ne želim ih povrijediti, a i znam kad bi načeli tu temu da bi meni suze počele... i još nešto što me pogodilo bilo je što u izvodu na mjestu oca stoje crtice. Što to znači? Zašto ne piše njegovo ime? Užasno sam zbunjena... Uskoro ću 18 godina i zaista je želim upoznati. Imam veliku potrebu za tim, no ne želim povrjediti svoje roditelje i ne želim da me ona odbije. Što mi vi savjetujete da redim, ima li nekog sa sličnim iskustvom? Molim vas za pomoć...hvala

[Zmijica]

MaliBubi, nemam iskustva nit ti znam savjetovat, samo ti saljem podrsku

Nemoj se previse nadati da se ne razocaras - mozda tvoja bioloska majka odavno ne zivi tamo.
Crtice na mjestu oca znace da te otac nije priznao - tvoja majka nije mogla upisati njegovo ime bez njegove suglasnosti.
Mozda ju je napustio kad je saznao da je trudna i ona nije imala kud, pa te dala na posvajanje.
Puno je tu mozda...

Ne znam kakav odnos imas s roditeljima - mislim da ne bi trebala ni spominjati kopanje po ormaru.
Nego ulovi jedan dobar trenutak, sjedite svi skupa - mama, tata i ti - i pricaj s njima...
Bas to sto ovdje velis - da ih ne zelis povrijediti, i da imas potrebu upoznati svoju mamu, sto oni znaju o njoj...
I normalno da ti idu suze, zasto se toga sramiti? Sigurno volis svoje roditelje, ali ti takodjer fali taj komad "pravog" identiteta.

Zelim ti srecu, u svakom slucaju

[MaliBubi]

hey Zmijice...puno hvala na podršci...

ne razumijem što znači ne priznati dijete?

hvala ti

[missm]

Imam jednu zgodnu pričicu...
Daljnja rođakinja, nikad se nije udavala (pa tako i unaprijed znala da nije dobar kanditat za zakonsko usvajanje), materijalno itekako zbrinuta, volontirala u domu u Nazorovoj, Zg. Tamo se, uz ostalu dječicu posebno zbližila sa curicom i dečkom ( 3 i 4 godine), čak ih je vodila svojoj kući vikendima i za blagdane... smatrala ih je svojima i oni nju svojom.
Kad su navršili 18, pomogla im financijski oko faksa, završili sada i mali i mala, žive naravno u njenoj kući, već odavno kao prava obitelj. Već odavno i mi rođaci nju uvijek spominjemo u kontekstu s "njenom djecom".
Oni se i osjećaju njenom djecom, zaobišli su i zakone i papirologiju...

[teniska loptica]

MaliBubi kaže:

hey Zmijice...puno hvala na podršci...

ne razumijem što znači ne priznati dijete?

hvala ti

kad ti tata ne želi priznati da je tvoj tata i odbija upisati se kao tvoj tata matične knjige.

[tough_cookie]

MaliBubi, spojila sam tvoju temu s postojecom o posvojenoj djeci.

a u popisu tema sam dala linkove za slicne teme.

sretno!

[tough_cookie]

missm kaže:

Imam jednu zgodnu pričicu...
Daljnja rođakinja, nikad se nije udavala (pa tako i unaprijed znala da nije dobar kanditat za zakonsko usvajanje), materijalno itekako zbrinuta, volontirala u domu u Nazorovoj, Zg. Tamo se, uz ostalu dječicu posebno zbližila sa curicom i dečkom ( 3 i 4 godine), čak ih je vodila svojoj kući vikendima i za blagdane... smatrala ih je svojima i oni nju svojom.
Kad su navršili 18, pomogla im financijski oko faksa, završili sada i mali i mala, žive naravno u njenoj kući, već odavno kao prava obitelj. Već odavno i mi rođaci nju uvijek spominjemo u kontekstu s "njenom djecom".
Oni se i osjećaju njenom djecom, zaobišli su i zakone i papirologiju...

stvarno lijepa prica

[maya_21_36]

Pozdrav svima,ja sam takoder usvojeno dijete,prije 4 godine sam saznala da imam sestre i brata,tocnije 3 sestre i brata,cijela prica je jako duga
i zamrsena.Zapravo je ispalo da smo se nakon navrsene 18 godine svi medusobno trazili i svako je dobio od centra drugaciju informaciju.
Konkretno jedan primjer,moje 2 sestre i brat koji su iz Hrvatske tek su od mene saznali da imamo jos jednu sestru,imali smo jako puno problema
s nasim dragim pravnim sustavom i institucijama.Znaci od nas 5-ero,troje nas je usvojeno,a dvoje su odrasli u domu,odnosno brat je najstariji
pa je on s vremena na vrijeme zivio s nasom bioloskom majkom,od nje nema lijepe uspomene,sve ove godine mu nije zelje reci ni tko mu je otac,
od svoje sestre je skrivala koliko zapravo djece ima,bratu je cijeli zivot muljala i lagala....ona sada zivi u Bosni,siromasna je i jadna,covjek s kojim
je bila je u braku je umoro,zapravo je sama,takoder ima problema s zakonom,dokumentima..........sestra joj je poslal pismo i u njemu o svakome od nas
ponesto napisala ,odgvorila je tek nakon 6mj. bratu,uglavnom pismo je samo o tome kako je njoj tesko i kako nema novaca,uskoro bi se trebala
vratiti u Hrvatsku,moje misljenje je ako sve ove godine nije bratu mogla iskreno odgvoriti na pitanja,zasto bi nama?!
U pismu trazi novac,zica......ne osudujem je,ali ne mogu prestat razmisljati da li je njezino zaljenje iskreno,ne vjerujem da je.
O tome upoznati je ili ne misljena su podijeljena,ja cesto kazem da je ne zelim vidjeti,ali to je nekako moja samoobrana,
ali u ljudskoj prirodi je znatizelja veca od ljutne i straha.Meni je moje srce na mjestu,ja sam kao dijete uvijek pisla sastavke svojoj sestri,
osjecala sam da imam nekoga,uvjeravali su me da sma tu opsesivnu misao stvorila od zelje da imam nekog svoga,kasnije sam pocela
sama cackat,istrazivati i otkrila,a i tata mi je potvrdio da postoji velika sanasa da je imam.Cijeli zivot odgajana kao jednica preko noci u moje
srce je ustelao 4 predivnih ljudi,a i postala sam teta 5 puta,sesti necak je na putu,zaista sam sretna.Ove 4 godine naseg upoznavanja nisu
bile tako idilicne kako mozda zvuci iz konteksta mojih recenica,svega je bilo,svada,suza,straha.....najvaznije da smo u kontaktu.
Nikada nisam upoznala osobe slicnih iskustva,jako me zanimaju njhihove price,dozivljaji,misli.....takoder na bilo koji nacin ako mogu nekome
pomoci bit ce mi drago.Moj usvojitelj me voli vise nego svoj zivot(mama/usvojiteljica je umrla kada sam bila jako mala),
ono sto je on meni pruzio i dao sigurna sam da od svojih biloskih roditelja nikada ne bi dobila,,moje sestre i brata voli kao da su njegovi vlastiti,geni su geni,a ljubav je velika,dobrostiva,neizmjerna,ali da to tijekom puberteta nisma shvacala,bila sam izgubljena,depresivna,stalno se mucila s time
sve moje zapravo u ovoj kuci nije nista moje,zasto ne mogu biti kao svi,bjezla od kuce,radila sranja u skoli,najpametniji korak je bio odlazak
psihologu,i to sto sam prestala potiskivati u sebi tko sam i sto sam,i prestala se opterecivati misljenjem okoline,
cak sam se htjela i ubit ma sve sto jedna "teska pubertetlija" moze proci,ali doslo mi iz dupeta u glavu koliko sam zapravo srtena osoba.
nema formule koga ti mozes voljet i na koji nacin,zavisi od pojedinca do pojedinca,svi smo razliciti!

[maya_21_36]

Svima onima koji imaju veliku zelju upoznati biolosku obitelj,zelim reci da shvate svoje usvojitelje,
i njihov strah da ce vas izgubiti,oni vas neizmjerno vole i ne pada im to lako,prvenstvno zbog vas,
boje se da se vi ne bi razocarali i da vas netko ne bi povrijedio,odskrinuti ta vrata nosi mnogo neizvjesnosti,ali onima koji to zele
samo naprijed,bez obzira na ishod,imate roditelje koji su uvijek bili uz vas pa ce tako i u ovome biti vasa podrska i utjeha.
Naravno da ima razlicitih profila ljudi,i da nisu svi usvojitelji ispravni,ali cvrsto vjerujem da je takvih jako malo.

[macakmedo]

bok svima vidim da se jos ljudi ukljucilo na ovaj forum i jako mi je drago.ja sam sinoc nesto kopala po internetu i nasla gdje mi jedan brat zivi,i cak broj telefona ali ne mogu zazvati.proslo je 10 godina otkad su posli.voljela bi mu dati sliku na kojoj smo svi zajedno a tako i svima od njih kad ih nadem!!

[MaliBubi]

jesi skupila hrabrosti i nazvala braću??

[lala]

phuketya kaže:

. Ako si mislila na mene, samo sam se osvrnula na one roditelje koji kažu: "Željela bih jednog dana usvojiti", a znamo da ne misle tako.

Istina, ima takvih ljudi, govore to kao da je riječ o nekom egzotičnom hobiju, a ne roditeljstvu.


Inače, što se tiče potrage za srodnicima, pretpostavljam da može biti jako komplicirano, osjetljivo, ali mislim da svatko ima pravo na to bez grižnje savjesti prema roditeljima koji su ga odgajali. Ne bi trebalo očekivati uvijek da će se roditi neki osjećaj, veza s njima, upotpuniti praznina itd. (iako je drukčije s biološkim bratim, sestrom nego majkom...) ali bar radi neke medicinske povijesti obitelji, nije zgorega znati. Ne znam piše li to što u dokumentima kad roditelji usvoje.
Moju poznanici su već baka i djed po djetetu kojega su usvojili, kći im je imala tu fazu u pubertetu, bježanja i sl., ali osobno mislim da bi ista stvar bila i da im je i biološko dijete (lošiji utjecaj sredine), sad kad je i ona mama imaju opet idiličan odnos..u svakom slučaju, ako je i mučilo pitanje biološkog identiteta, sad je i to zaokružila i kaže i sama da se razriješila prošlosti i da je muče samo pitanja budućnosti...a koga ne muče

[Little Floramy]

evo jedna malo neobicna ali istinaita prica sa .......zavrsetkom!

jednog dana 1973g jedna zena rodila je musko zdravo dijete u jednom stanu na gornjem gradu,u svojoj podstanarskoj sobici....to je bio 3mj,hladna i izrazito vjetrovita vecer....vodeci svojim 'strahom i nagonom' ostavila je svoje tek rodeno dijete zamotano,u vrecici sa klamericom pricvrsceno i napisano ime 'SREČKO' kraj mjesta gdje se odlagalo tada smece..........ali dali je to sudbina ili volja bozja da to dijete prezivi....naisla je casna sestra koja je cula plac i ugledavsi maleni smotuljak pojurila pogledati da to nisu male mackice ,,,a kad tamo DIJETE!uzela je tog deckica i odnjela sa sobom.odnjeli su to dijete j.brajsi drugi dan u dom,bio je bolezljiv,plakao je stalno,jedna velika neutjesna beba...sa izrazito plavim okicama.tako su prolazile godine .....i on je bio u domu do svoje 3g.zivota kad je jedna tada jako ugledna gospoda koja nije mogla imati djecu sa svojim suprugom (jer su kao par nekompatabilni)dosla u potrazi za svojom malom ljubavi.dugo je taj period trajao dok je napokon taj djecacic stigao u novi dom i dobio svoju mamu i tatu.(ubrzo je nakon toga usvojila i jednu curicu).90'je ta gospoda postala saborska zastupnica,situirana,puna volje i enutzijazma u zivotu se razboli,i u par godina ljecenja, borbe sa opakom bolescu ipak umre.ostaje otac i dvoje tad vec odrasle djece(kasne dvadesete) samo.kako to u zivotu biva pa tako i u ovom,j.b.poziva 'srecka'da da intervju za novine o njegovom zivotu,povodom god.karitasa,kako ipak ta dijeca nadu sretan put u zivotu i postanu uspjesna i voljena prije svega!.........citajuci novine Gospoda procita SVOJU nekadasnju tajnu i odluci se javiti nakon 33g.j.b. da bi ona upoznala 'TO' dijete koje je ostavila a oni ga nasli...sve se podudaralo tako da je to bila prava bioloska majka.....tog malog deckica sa plavim okama.j.b.pozvala je 'SRECKA' i pitala dali bi htio upoznati svoju majku?....izraz lica mozete zamisliti...obranbeni stav NE!!!!!!!!!!!!!Prolazile su jos godine i to kopkanje ga je proganjalo dok on sam nije rekao j.b.da ju zeli upoznati ali bez ikakve obaveze prema njoj!!! TA 'ZENA' ZIVJELA JE SAMO PAR ULICA DALJE OD NJEGOVA STANA U CENTRU GRADA,PREDAVALA JE NA SKOLI NJEGOVE SESTRE-(USVOJENE),I IMA SINA 2 GODINE MLADEG OD SVOJEG PRVOG SINA KOJEG JE BACILA U SMECE!!!(ali sa drugim muskarcem,nemaju iste oceve).danas je to ugledan i skolovan muskarac na dobrom polozaju u drustvu i sretnoj obitelji...koji je tu zenu saslusao i pospremio negdje duboko u kutijicu u glavi koja nema kljucic....NIKADA JU NIJE PITAO ZASTO GA JE BACILA,...vec kako tako brzo nakon njega jePONOVO RODILA I drugo dijete zadrzala!

JA kao njegova prijateljica mogu reci da taj strah od ostavljanja se osjeti pri svkom njegovom dogovoru,....bilo se to radilo o izlascima,poslovnim sastancima,ljubavi,...uvijek trazi 100%dogovor!daje sebe maximalno a boji se negativne povratne reakcije. prica ima pomalo sretan kraj sa zivotnim posljedicama!

[Fanika]

Ne znam da li je ovo možda već netko napisao, ali meni srce puca od emocija svaku put kada ovo čitam :

U prvom razredu učiteljica je objašnjavala djeci što znači kad je netko
posvojen.

Mala Ana reče: "Ja znam što to znači jer sam ja posvojena."

"Što to onda znači?", upita učiteljica Anu.

"To znači da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."

Mislim da je suvišno išta više reći. za sve posvojene i one koji žele posvojiti.

[ždralexandrijka]

Brunda kaže:

Da li čovjek može gajiti jednake osjećaje i jednako se odnositi prema posvojenom djetetu kao i prema svojem vlastitom?

...........može ga voliti čak i više.............dijete je dijete

[rona718]

Fanika kaže:

Ne znam da li je ovo možda već netko napisao, ali meni srce puca od emocija svaku put kada ovo čitam :

U prvom razredu učiteljica je objašnjavala djeci što znači kad je netko
posvojen.

Mala Ana reče: "Ja znam što to znači jer sam ja posvojena."

"Što to onda znači?", upita učiteljica Anu.

"To znači da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."

Mislim da je suvišno išta više reći. za sve posvojene i one koji žele posvojiti.

[julijana20]

Helou! Imam 2 brata i sestru,dvoje mladih i jednog starijeg imam 19god.Ovo dvoje mladjih su posvojeni prije 5 god tada su imali 4, ja sam bila u domu a stariji brat je zivio sam on je bio punoljetan. Zanima me kako mogu zapoceti pretragu Hrvatske za blizancima (bratom i sestrom)? Znam samo da su posvojeni zajedno. Nadam se da netko zna nacin kako da ih nadjem!!! bila bih jako zahvalna ne nekoj informaciji! I ako nije problem moze li odg. na [email protected] hvala

[ivana1981]

Lijep pozdrav svima!Za početak želim sreču svima koji traže svoje "prave" roditelje! Ja nisam posvojeno dijete,najmlađa sam od nas troje koliko nas je mama rodila. Na ovoj temi sam zbog slijedećeg,naime,moj suprug i ja možda nećemo moći imati vlastitu dijecu. To još nije 100% potvrđeno,ali za sada je tako. Iako još nemamo hrabrosti i snage razmišljati i posvojenju,svijesni smo toga da će nam možda to biti jedina opcija. Nismo previše tužni zbog toga samo nas je malo strah jer nam je to nepoznato i previše nestvarno područje. Ima li tko iskustva s tim? Da li je itko u posljednjih recimo 5 godina posvojio dijete? Pomoglo bi nam kad bi netko podijelio iskustvo s nama,može i na pp,mi smo mladi ljudi(oboje 28 god.)i s time dosta neiskusni. Našu situaciju prihvačamo zrelo i realno,tako da nismo neki histerični ljudi koji se non stop svađaju i nemaju zajednički jezik. Smatram da bi bili divni roditelji i da nam je to suđeno,na ovaj ili onaj naćin. Bila bi zahvalna ako bi se javio netko sa iskustvom oko posvojenja dijeteta. To bi nam jako pomoglo,kako nama tako i drugim parovima koji razmišljaju kao i mi. Unaprijed hvala svima na razumijevanju i pomoći i nadam se da će i naša prića imati sretan završetak! Lijep pozdrav svima!!!

[luna_lana]

http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewf...d5e672231b2c1c