"Odgajanje" tuđeg djeteta

[frupy]

miss daisy kaže:

inače sam ja dobila primjedbu kad mog nisam "nasilno namakala". kad je imao 2g je odlučio da ne voli baš kupanje (povezao ga je s isprianjem kose nakon, što je mrzio), ulazio je polako i kompletno odjeven.

I ja!

Prva dva ljeta se nije htio ni pribliziti vodi.
I ok, nisam inzistirala.
Ali sam najprije dobivala nekakve sazalne poglede sa strane, kao, jadno dijete, ne uziva u morskim radostima.
Pa je pocelo s komentarima poznatih I nepoznatih - udjite s njim u vodu polako , malo ga smocite da mu ne bude sok , plivajte skupa s njim, pokazite mu svojim primjerom da je divno kupati se.

Ono, fak of svi u skokovima, stvarno mi nijedna od tih briljantnih ideja nikad nije pala na pamet.

[SummerNight]

ali dijete mora uzivati u moru, nista ne znate! ono mora voljeti plivati i biti u moru jer SVA djeca to vole i moraju i vasa! ako ne vole vi ste podbacili ko roditelji i morate ih natjerati da vole more! more je nuzno i sve hrvatske obitelji moraju ici na more i gladovati cijelu godinu ako treba da bi bile 7 dana na moru.
more je zakon.

[frupy]

Jesi ti moja svekrva?

Ja sam za sve kriva. Nisam se dovoljno potrudila ta prva dva ljeta.

[vlovrec]

ma da, ja se i da danas bojim vode, mogu misliti kako je bilo kad sam bila mala. dobro da sam naucila plivati.

no, imam i ja dozivljaj sa neodgojenim djecom. ma prije bi rekla da su roditelji neodgojeni.

sajam knjiga na velesajmu vikend, guzva nesnosna. 3-4 klinaca u dobi od 3-5 godina trce p paviljonu i redom po standovima, one koje su mogli doseci, onako rukom sve redom knjige bacaju po podu. jadne prodavacice trce za njima i skupljaju te knjige. a roditelji stoje kraj jednog standa i listaju knjige, niti pogleda nisu bacili gdje su im djeca, a kamoli sta rade.

a ja si mislim, tako pustis samo dijeete bez nadzora, sta da ga neko otme. ja odmah crno mislim, ali oni doslovno nisu nekih 10 minuta tu djecu niti pogledali. mi smo cekali da s malo red oslobodi da pogledamo knjige i sve to vrijeme djeca su ludovala.

meni bilo glupo bilo sta reci, prodavacice su bile vec tako bijesne, ali sta sute i one jadne, trce okolo i dizu te knjige s poda. i onda kad su sve prolistali pokupili djecu i otisli.

[SummerNight]

mozda mole boga da ih neko pokupi

[proab]

Mislim da neki sa strane ponekad i ne znaju cijelu pozadinu price. Recimo, moj mladji je u fazi da mu niti jedna promjena ne pase. Na svaku promjenu cendra/place da nece. Dan na moru se sastojao od protivljenja odlasku na plazu,protivljenju kupanju, protivljenju povratku s plaze, protivljenju rucku, protivljenju spavanju, protivljenju jos jednom odlasku na plazu, protivljenju kupanju, protivljenju povratku s plaze ....

E sad kad bi dosli na plazu i starija se otisla kupati ja bi mladjeg uzela na ruke i otisla u more do struka (znaci on bi imao malo smocene noge) i onda bi x puta on plakao minutu-dvije-tri da se nece kupati a ja to ignorirala i na glas iskljucivo se divila starijoj kako super pliva, joj vidi kako seka roni, bravo, jesi to izronila skoljku itd. I onda bi on samo u jednom trenutku totalno istim tonom umjesto "hocu van" rekao/plakao "hocu plivati", ja ga spustim i on veselo otpliva... I tako svaki dan u 90% slucajeva. Ponekad se toliko zaigrao s prijateljima da bi zaboravio da on place kad ide u more ali rijetko

Iskreno, briga me da li netko misli da ga "nasilno" umacem, jer znam da je malo zimogrozan (iako je more bilo toplo) i opcenito u toj nekoh fazi da skoro pa nema sanse da sam udje, a jednom kad udje uziva. Da smo cekali svaki put da sam udje okupao bi se 5x u dva mjeseca. Ili recimo odemo na tobogane, starija odvaljuje a on prvo place da nece tobogan, pa kad vidi koliko je drugima super hoce i onda dok se penjemo se predomisli i place da nece, pa se spustimo i onda dalje naravno hoce pa nece pa hoce pa nece itd. Na kraju se spusti 3x uz beskrajnu kolicinu drame i znam da je u stvari uzivao ali ta neka nevoljkost je jaca od njega. A starija se u medjuvremenu 20x spusti na sve mile i nemile nacine (npr naglavacke na ledja i to na najbrzem toboganu - ta pak ne zna sto je strah)

[frupy]

proab kaže:

Mislim da neki sa strane ponekad i ne znaju cijelu pozadinu price. Recimo, moj mladji je u fazi da mu niti jedna promjena ne pase. Na svaku promjenu cendra/place da nece. Dan na moru se sastojao od protivljenja odlasku na plazu,protivljenju kupanju, protivljenju povratku s plaze, protivljenju rucku, protivljenju spavanju, protivljenju jos jednom odlasku na plazu, protivljenju kupanju, protivljenju povratku s plaze ....

Moj je oduvijek u toj fazi.
Do cca 2,5 godine je bilo bas opako i svaku "novu" stvar/radnju smo morali objasnjavati/ dogovarati/uvjeravati ga/ nagovarati ga.
Sad je lakse, ali on definitivno nije easy po pitanju bilo kakve promjene rutine.

I naravno da sam se naslusala svakakvih savjeta okoline (poznate i nepoznate), valjda se ljudima cesto cini da ja na necemu (nepotrebno?) inzistiram i "mucim" dijete.

[choupette]

Ne znam, ne kuzim cemu forsanje icega kad je u pitanju "uzivanje" u morskim radostima.
Moj prvu godinu nije tia ni u onaj swimmtrainer, ma koji brodic, bakraci itd. (a mama se nakupovala rekvizita mastajuci o idealnim ljetnim danima...vizualizacija na max ). Cim bi skuzia da moje tilo ne dodiruje njegovo -urlanje.
Druge godine isto.
Vecinom se igra na pijesku, grabia vodu sa kanticom, seta se po plicaku.
Tek ovo lito, sa tri god. je prihvatia slauf i prvi puta se dogodilo da se ne da van iz vode.
Da mi dite blago negoduje dok ga stavljam u vodu, da vidim da bas nije prisritan, do te granice cu ga "pogurnuti".
Ako krene plac, vadim ga odma van.

Osjetljiva sam na kupanje zbog osobnog loseg iskustva.
Iskusila sam jednom specijalni pedagoski pristup...na kraju sam tek sa sedam godina sama u potpunosti usla u more, a tribalo je jos par god. da se u potpunost oslobodim nelagode.

Bitno mi je da mi dite zavoli more, a ako tako triba biti, neka to bude pod njegovim uvjetima.

Sto se tice drugih ljudi, nisam bas ovo lito primjetila da itko dicu nesto forsira. Obicno roditelji probaju i ako krene bas plac, vade dite van.
Sicam se da je takvog grubog pristupa bilo daleko vise kad sam bila dite. Nekako je islo pod normalno da se protiv straha ide na silu.

[vlovrec]

pa nas su cak i u osnovnoj skoli, kad smo isli na ona famozna plivanja, bacali u olimpijski bazen, znao plivati ili ne, nitko te nije pitao. cura koja isla samnom u razred se skoro utopila.

to im je valjda neka fora da se oslobodis straha, a ja se i dan danas bojim vode
pa nisu svi za sve, neko se boji pauka, netko vode, a netko visine

[Ms_Manners]

Je, ja i danas ne volim vodu zbog toga, u školi plivanja su me na prijevaru nagovorili da uđem u vodu, a onda potopili (instruktor, ne druga djeca). Umirem od straha ako moram staviti glavu pod vodu.
A ovo s uvlačenjem djeteta u vodu dok ne prestane plakati su moji pokušavali.
Koliko smo upropaštenih odmora imali zbog mojeg šizenja da i ne spominjem, postoji hrpa fotki na kojima se ja derem (kad sam bila manja) ili durim (kasnije) na plaži, dok nisam bila dovoljno stara da ostanem doma. Ali na more se mora.
Bilo bi im jednostavnije da su me pustili na miru, barem da ostanem na plaži ako već nisam mogla u Zg.