Crna ovca

[Anitram8]

Pozdrav. ( nadam se da sam dobro odabrala )

Ne znam zašto ovo pišem, valjda me počelo previše boljeti pa moram potražiti pomoć.
Mislim da sam izgubila roditelje i cijelu obitelj, možda sam to i zaslužila, procijenite sami i savjetujte mi što da promijenim.
Najstarije sam dijete u obitelji, jako rano sam otišla od kuće, možda i prerano, ali znala sam što želim ( točnije - više sam znala što ne želim ). Nisam željela biti ovisna o roditeljima, o nikome, htjela sam stvoriti svoj mali svijet. Uspjela sam, sama, dobro, nisam napravila čudesa, ali lijepo sam si sve posložila, stambeno sam se zbrinula, poslom osigurala i mislim da pristojno živim.
Kad sam odlazila nije bilo nikakve svađe, nikakvih prepirki, jednostavno sam roditeljima rekla da želim pokušati sama i nisam tražila nikad ništa osim moralne podrške.
Uvijek sam se trudila održavati obiteljske odnose bez obzira na udaljenost, odazivala sam se na sve rođendane, okupljanja, blagdanske ručkove, ali s vremenom su me počeli izostavljati s popisa.
S roditeljima je ostao mlađi brat sa svojom ženom i dvoje djece (nećaci su mi bili preslatki zadnji put kad sam ih vidjela) i ostala je mlađa sesta.
Njih dvoje mi se uopće nikako ne javljaju, samo kad nešto trebaju, najčešće novce.
Majka se eventualno javi jednom mjesečno i to više reda-radi, a kad ja nju nazovem priča samnom preko volje i gleda da što prije završi. Otac me isto zove samo kad nešto treba. Prošle godine se nitko od njih nije ni sjetio mog rođendana.
Odbijaju doći kod mene već više od godinu dana, bezuspješno ih pozivam barem jednom mjesečno. Željela sam da se svi skupimo za Uskrs kod mene, ali su me glatko odbili, poziv nisu ni u šali uzvratili...
Pravim se jaka, ali nije mi jasno kako sam uspjela izgubiti cijelu obitelj i boli, strašno boli kad nemaš nikoga na koga možeš računati, nekoga koga možeš zvati svojim! Nisam im nikad učinila ništa nažao, nisam nikad tražila ništa od njih, samo da ostanem dio obitelji.
Što se dogodi roditeljima da tako zaborave dijete, da ih nije briga za ništa. Mogu ja imati milijun prijatelja, ali obitelj je obitelj, nekada mi samo treba da nekome bude stalo do mene, da mi kažu da sam još uvijek njihova mala curica i njihova velika seka.
Kako da im se vratim, što da promijenim?!

[manchild]

a da ih pitaš jednostavno? a bake i djedovi su živi? tete, stričevi?

[Anitram8]

manchild kaže:

a da ih pitaš jednostavno? a bake i djedovi su živi? tete, stričevi?

Imam još samo jednu baku, koja je fokusirana na tetu, a teta je posebna priča, bila sam joj dobra kad sam čuvala njene klinke, nikad se nije udostojila doći kod mene, da vidi gdje sam, šta sam, kako sam...te iste klinke, dakle moje sestrične nisam vidjela već godinama.
Stričeve nemam, otac mi je jedinac.

[manchild]

ak oni ne žele nemoj forsirati. ako traže novac, nemoj dati. i ne, nemoj zvati, ak oni nemaju potrebu, nemaju, pa nisi otirač

[Anitram8]

manchild kaže:

ak oni ne žele nemoj forsirati. ako traže novac, nemoj dati. i ne, nemoj zvati, ak oni nemaju potrebu, nemaju, pa nisi otirač

Ali kako se pomiriti s tim da nemaš više nikoga svog. Ok, u bedu sam zbog sebičnog razloga, trebam na neku operaciju i realno sam očekivala da će se barem netko zabrinuti, ponudit se da mi dođe pomoći, ali ne, ništa. Da, nije fer od mene što to očekujem od bilo koga, ali pobogu obitelj su mi, sestra ionako nigdje ne radi i ima vremena, majka je reagirala kao da idem na pedikuru, ostali vegetiraju.

[manchild]

Anitram8 kaže:

Ali kako se pomiriti s tim da nemaš više nikoga svog. Ok, u bedu sam zbog sebičnog razloga, trebam na neku operaciju i realno sam očekivala da će se barem netko zabrinuti, ponudit se da mi dođe pomoći, ali ne, ništa. Da, nije fer od mene što to očekujem od bilo koga, ali pobogu obitelj su mi, sestra ionako nigdje ne radi i ima vremena, majka je reagirala kao da idem na pedikuru, ostali vegetiraju.

Imam filing kao da se oni ljute na tebe zato što si rano otišla od njih (druge obitelji bi bile sretne zbog toga); nemam drugo logično objašnjenje

pitaj ih, i ako ne dobiš pravi odgovor zauvijek ih prekriži iz života.

a tebi savjetujem da si nađeš nekog da na budeš sama (sad zvučim ko moji doma kad meni to kažu)

[manchild]

probaj pitati na ovom podforumu također: https://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=125

[Anitram8]

manchild kaže:

Imam filing kao da se oni ljute na tebe zato što si rano otišla od njih (druge obitelji bi bile sretne zbog toga); nemam drugo logično objašnjenje

pitaj ih, i ako ne dobiš pravi odgovor zauvijek ih prekriži iz života.

a tebi savjetujem da si nađeš nekog da na budeš sama (sad zvučim ko moji doma kad meni to kažu)

To da se oni ljute jer sam se maknula s njihove grbace mi je neshvatljivo, sta sam trebala ostati kao brat i natovarit im frisku obitelj, ostati kao sestra bez ikakvog interesa da ista promijeni i nade posao. To sto sam otisla ne znaci da netrebam vise obitelj.
Dobro, jesam u vezi, ali to jos uvijek nije obitelj, mislim da su roditelji ti koji moraju brinuti o svom djetetu ma koliko odraslo bilo. Meni bi bilo dovoljno da nekad dobijem samo malo paznje, brige i razumjevanja. Ne trazim niti da me uzdrzavaju niti da konstantno vise iznad mene, ali ne zelim biti odbaceno pseto. Nije ih briga ni kad sam tuzna ni kad sam sretna.
Najgore je sto vidim sva ta druzenja preko slika, a redovito nisam ni za jedno obavijestena, ok, to je kuca mojih roditelja i navodno mogu doci kad pozelim, ali doci na rodendan bratovu djetetu bez poziva nije bas zgodno, ipak to dijete ima svoju obitelj u koju se nemam pravo mijesat.

[katjes]

mislim da si nam nešto prešutjela vezano uz razlog, okolnost i način odlaska.

Najstarije sam dijete u obitelji, jako rano sam otišla od kuće, možda i prerano, ali znala sam što želim ( točnije - više sam znala što ne želim ). Nisam željela biti ovisna o roditeljima, o nikome, htjela sam stvoriti svoj mali svijet.

koliko rano? jesi završila školu? kako si zarađivala za život? s kim si otišla? (oni su se naravno protivjeli, jelda) jako čudna formulacija "stvoriti svoj mali svijet"-šta si time mislila?? osamostaliti se ne znači stvoriti svoj mali svijet

dakle, nešto jako sporno je tad bilo...

[Anitram8]

katjes kaže:

mislim da si nam nešto prešutjela vezano uz razlog, okolnost i način odlaska.



koliko rano? jesi završila školu? kako si zarađivala za život? s kim si otišla? (oni su se naravno protivjeli, jelda) jako čudna formulacija "stvoriti svoj mali svijet"-šta si time mislila?? osamostaliti se ne znači stvoriti svoj mali svijet

dakle, nešto jako sporno je tad bilo...

Otišla sam sa nepunih 20 god. Završila sam školu i imala sam posao, otišla sam sama u drugi grad udaljen 150km od njih, dakle nije baš nešto strašno daleko. Nisu htjeli da odem jer nisu vjerovali da ću uspjeti, a kad sam uspjela nisu imali više argumenata da budu protiv moje odluke. Krivo sam se izrazila sa "svojim malim svijetom", više sam željela svoj mali mir. Meni je jasno da su oni imali druge planove za mene, ali to što sam ja radila po svojim željama nije razlog da me sad odbace.
Najiskrenije sam otišla jer su me svi "ugnjetavali", njima sam uvijek bila na raspolaganju za sve kućne poslove, sestri za školu, bratu isto, doslovno mi se popelo navrh glave da im budem jeftina radna snaga, a znala sam da mogu više i bolje i zato sam otišla.

[TIT]

Anitram8 kaže:

....... Nisu htjeli da odem jer nisu vjerovali da ću uspjeti, a kad sam uspjela nisu imali više argumenata da budu protiv moje odluke. ......

Ovo ti oni ne mogu oprostiti.
Kako si se samo usudila uspjeti, i to bez njihove pomoći?
Htjeli su da dođeš doma podvijenog repa, i da im budeš otirač ostatak života, kojem će stalno nabijati na nos kako nisi uspjela i oni su znali da nećeš.

Problem je što nas roditelji isprogramiraju da se ponašamo kako oni žele. A ti si navikla da im stalno pomažeš iako to nisu zaslužili, i ne uzimaš im za zlo što se tako ponašaju.

Kad sam se udavala, datum sam određivala prema bratu - kada njemu odgovara. I nakon što sam nekolioko puta promijenila termin, župnik mi je rekao - ne možete se praviti bližim nego jeste, uzmite datum koji vama odgovara, i ako je njemu stalo doći će.

I dalje imam problem da skačem čim njemu treba pomoć, a on se mene nikad ne sjeti. Međuti, polako se discipliniram, i odvikavam od toga.

Dakle, stvar je samo u tebi, imaš potpuno moralno pravo otkantati ih, samo to treba imati snage napraviti. Ja, eto, nemam.

[Anitram8]

TIT kaže:

Ovo ti oni ne mogu oprostiti.
Kako si se samo usudila uspjeti, i to bez njihove pomoći?
Htjeli su da dođeš doma podvijenog repa, i da im budeš otirač ostatak života, kojem će stalno nabijati na nos kako nisi uspjela i oni su znali da nećeš.

Problem je što nas roditelji isprogramiraju da se ponašamo kako oni žele. A ti si navikla da im stalno pomažeš iako to nisu zaslužili, i ne uzimaš im za zlo što se tako ponašaju.

Kad sam se udavala, datum sam određivala prema bratu - kada njemu odgovara. I nakon što sam nekolioko puta promijenila termin, župnik mi je rekao - ne možete se praviti bližim nego jeste, uzmite datum koji vama odgovara, i ako je njemu stalo doći će.

I dalje imam problem da skačem čim njemu treba pomoć, a on se mene nikad ne sjeti. Međuti, polako se discipliniram, i odvikavam od toga.

Dakle, stvar je samo u tebi, imaš potpuno moralno pravo otkantati ih, samo to treba imati snage napraviti. Ja, eto, nemam.

Prvih godina je bilo relativno ok, dosta često su me posjećivali, culi smo se na dnevnoj bazi, ali zadnjih godina se sve raspalo i nemam pojma zašto. Ne želim ih odbaciti jer su moja obitelj, ali ne mogu više biti odbačena. Sestra se prije dva tjedna zaručila, ja sam to tek danas saznala. Nije fer, želim dijeliti s njima i sreću i probleme, svoje i njihove.

[TIT]

Anitram8 kaže:

..... Nije fer, želim dijeliti s njima i sreću i probleme, svoje i njihove.

Jasno mi je. Ali ne možeš na silu ako oni to ne žele.
Možeš li s nekim od njih razgovarati o čemu se radi? Objasniti da se osjećaš odbačeno, kao da si ti kriva za nešto?

[drawn]

unatoč mojim godinama i dalje me ne prestaje fascinirati činjenica koliko smo mi ljudi različiti. ja tebi iskreno zavidim na životu kakav imaš.
Evo, npr. ja bi dala sve da moji starci uopće ne pitaju za mene i da nikad više ne vidim nikoga od svoje uže i šire rodbine.
Već mi je dosta života s njima i ništa me nebi veselilo više nego da napokon odem i ne vratim se nikad više. Voljela bi otići nekud gdje nikoga ne poznajem, gdje mogu započeti cijeli život ispočetka i stvoriti si svoj krug ljudi koji bi mi potpuno odgovarali u svemu.

[amary]

Anitram8 kaže:

Prvih godina je bilo relativno ok, dosta često su me posjećivali, culi smo se na dnevnoj bazi, ali zadnjih godina se sve raspalo i nemam pojma zašto. Ne želim ih odbaciti jer su moja obitelj, ali ne mogu više biti odbačena. Sestra se prije dva tjedna zaručila, ja sam to tek danas saznala. Nije fer, želim dijeliti s njima i sreću i probleme, svoje i njihove.

Fer ili ne fer,svejedno.
Izgleda da je odbacivanje već izvršeno s njihove strane.
Ti možeš jednim nepozvanim i iznenadnim dolaskom k njima( tražiti objašnjenje)ili jednostavno promatrati reakcije,
ako već ne možeš bez njih ili pak šutke prihvatiti isključenje i nastaviti svoj život.
Ne očekuj previše,njima si daleko od srca.

[Retra]

Imam dojam da ste i jedni i drugi zapostavili odnos i da ne ideš na operaciju i da nisi sada osjetiljiva ne bi o tome niti razmišljala. Ne osuđujem te zbog toga.

Što sad možeš napraviti... možeš više kontaktirati brata i sestru i dati sve od sebe da vam odnos zaživi. Češće ih nazovi da ih čuješ, pozivaj ih k sebi, češće ih posjećuj, ponovo se zbliži s njima.

Moja majka je bila udaljena kojih petnaestak km od mene, a ne bi se vidjele, niti čule mjesecima. I nije mi falila, nikad nismo bile bliske. Kada sam se razboljela i bila u totalnom emotivnom kuršlusu, osjećala sam jaku želju da joj velim da mi je teško i bilo mi je žao što nam je odnos toliko loš da mi je u takvim trenucima glupo nazvati je.

Ništa, izdurat ćeš ti tu operaciju. A onda, ako želiš biti bliska sa svojima, iniciraj zbližavanje. Sretno ti!

[Anitram8]

Retra kaže:

Imam dojam da ste i jedni i drugi zapostavili odnos i da ne ideš na operaciju i da nisi sada osjetiljiva ne bi o tome niti razmišljala. Ne osuđujem te zbog toga.

Što sad možeš napraviti... možeš više kontaktirati brata i sestru i dati sve od sebe da vam odnos zaživi. Češće ih nazovi da ih čuješ, pozivaj ih k sebi, češće ih posjećuj, ponovo se zbliži s njima.

Moja majka je bila udaljena kojih petnaestak km od mene, a ne bi se vidjele, niti čule mjesecima. I nije mi falila, nikad nismo bile bliske. Kada sam se razboljela i bila u totalnom emotivnom kuršlusu, osjećala sam jaku želju da joj velim da mi je teško i bilo mi je žao što nam je odnos toliko loš da mi je u takvim trenucima glupo nazvati je.

Ništa, izdurat ćeš ti tu operaciju. A onda, ako želiš biti bliska sa svojima, iniciraj zbližavanje. Sretno ti!

Oprosti, ali ti si malo nesto krivo shvatila. To sto idem na operaciju ne znaci da sam postala osjetljivija, nego da mi je ta situacija samo otvorila oci. Brata i sestru pokusavam redovno kontaktirati, ali to su jednosmjerni pokusaji, od njih je samo kad nesto trebaju. Pozivam ih jako cesto, a nikad se ne odazivaju, dok oni mene redovno "zaborave" pozvati.
Zelja za odrzavanjem odnosa i sam trud oko toga s moje strane je stalno prisutan. Trudila sam se ne zaboravljati vazne datume, posjecivati ih i javljati se, ali nakon nekog vremena sam se pocela osijecati lose kod njih, totalno neprihvaceno. Bez obzira da li sam dosla radi nekog posla ili samo na kavu nikad nitko nije imao volje pricati samnom, kao da sam pala na kolodvor, a ne u svoju obitelj.

[katjes]

A nemaš nikakvu ideju zašto je tome tako, OSIM sto si prije x godina odlučila osamostaliti se?

[Anitram8]

Ne, apsolutno nikakvu.

[ZwYx]

Otpilila si ih s 20 jer ti nisu odgovarali ni oni ni situacija oko njih. Ponašala si se nadalje korektno, ali nisi skakutala oko njih (vrlo pohvalno). U tome je caka - oni očigledno trebaju ljude koji će oko njih skakutati i poklanjati im ekscesivnu pozornost, a to nisi ti. Misle da to zaslužuju, a ne zaslužuju. Prekinuli su kontakt jer ti žele na naki način vratiti milo za drago, žele da osjećaš krivnju. Na tvom mjestu ja bih bio sretan jer je takve ljude bolje imati van života. S oproštenjem, ali oni su totalno u kurcu. Posveti se onima kojima si bitna, ostalima se zahvali i pokaži da si jača od njihovih sranja temeljenima na pasivno-agresivnoj emocionalnoj manipulaciji. Promijeniti ne možeš ništa. Niti trebaš.