Zbrka

[čokollada]

elipsoidna kaže:

Moj ti je savjet svakako odtici na neki trudnicki tecaj - odrzavaju se u domovima zdravlja. Svekrvu ne slusaj, jer to je tvoje dijete i ti i decko odlucujete. na faksu ti jos imas zdravstveno, pretpostavljam. trebala bi otici u referadu i staviti faks u mirovanje. Tako ces sljedece god moci nastaviti sa studijem ako ce situacija dozvoliti. Kao student imas pravo na porodiljnu naknadu od 1663kn. Samo ne smijes izgubit zdravstveno

Da, htjela sam pošto poto na neki takav tečaj, ali problem mi je što nemam ništa u neposrednoj blizini (čitaj:treba mi auto za doći do tamo), javni prijevoz je nula bodova, a auto nemam. Položila sam vozački, ali nisam puno vozila, njegovi mi naravno ne nude auto na korištenje, a ja (isto tako naravno) ne žicam. On vozi neki raspad auto koji ima previše mušica da bi se ja kao totalni laik u vožnji usudila sama/trudna/po nepoznatim cestama ga voziti. Možda kroz koji mjesec. Pa bi tako trebala uvijek nekog (čitaj:njegove jer on radi non stop) žicati da me vozi 15-20 kilometara u svakom smjeru do tamo što mi je neugodno tražiti od njih.

Trebali smo ja i dečko zajedno na neki tečaj koji je ja mislim pri rodilištu kako bi on mogao prisustvovati porodu, ali on se nikako ne stiže organizirati sa smjenama, pa smo tamo dogovorili na živu muku da može biti na porodu bez toga. Platili kao taj tečaj, a nismo išli

Na faksu su mi rekli da samo dođem u 10 mjesecu kad budu upisi i da onda stavim godinu u mirovanje i to je to. Dođem one iduće godine ako želim opet upisati.

Dodagoda kaže:

Joj, ja imam kćer od 14 godina i nebih bila niti malo sretna da se nađe u tvojoj situaciji za 5 godina, ali.... život je takav, ne možeš znati šta će donjeti i velika većina nas nije išla putem kako si je isplanirala. Trebaš iz ovoga izvući najbolje šta se može, najbitnije je da pokušate biti obitelj i da oboje date sve od sebe. Kad bebač malo podraste možeš završiti fax a prije toga ako si spretna i imaš volje-naći ćeš neki posao.
Što se tiče svekrve i šogorice... ne mora značiti da su zlonamjerne niti zločeste. Njihovu pomoć prihvati i kreni sa stavom da ti one žele pomoći, no jasno odredi granice i neke stvari koje ti bude smetale riješavaj odmah u hodu,nemoj dopustiti da se nakupi previše sra** i onda pukneš na neku sitnicu-to ti kažem iz iskustva. Ja sam kad sam se udala i rodila živjela sa svekrvom u stanu,poslije smo si sredili stan na katu. Nije bilo lako, puno puta mi je išla na živce - znam da sam i ja njoj , sad imamo korektan odnos već se dovoljno poznajemo da vidimo kad ej ona druga "nabrijana" pa se tada izbjegavamo.
Kako god bilo, neće biti lako.. ne bi bilo lako ni u najidealnijim uvjetima. Za bebu povoljno možeš kupiti i puno rabljenih stvari .Od odjeće nemoj ni kupovati previše jer beba preraste (Ja sam se sa prvim djetetom zeznula pa sam nakupovala svega pa je na kraju bilo odjeće koju nikad nije obukla jer je prerasla) pogotovo jer ćeš roditi u ljeti pa će ti beba na početku većinom biti u bodiju i čarapicama.
Sretno

Ne mislim ja uopće da one meni i bebaču žele loše. Vidim da već sad vole bebu, a nije se još ni rodio. Ma čak i mene nekako "vole", što ja znam, vidim da mi žele dobro i nisu zlonamjerne ni malo. Ali o nekim stvarima (o dosta stvari) ne znaju puno i ne žele se dodatno informirati (što mi je pogotovo za dečkovu sestru čudno jer ima malo dijete), pa ja ispadam ko neki Marsovac i često mi znaju reći nešto tipa: "Kako su naše babe odgojile desetoro djece bez interneta i knjiga...", a na takve komentare mi malo skoči kosa na glavi. Nije sramota neznati, sramota se praviti da sve znaš.

Ma nismo mi Bog zna što kupili (jer nemamo para, nije da ne bi), malo robice i stvari za prve dane. Kolica sam mislila uzeti polovna, našli smo već neka skroz ok na njuškalu, ali njegovi su već najavili da oni kupuju kolica (Hvala im). Njegova sestra ima dosta tih beba-stvari: neke nosiljke, one kao ljuljačke sa sto zvučnih efekata, prematalicu, krevetić, hranilicu (za kad bude trebala), milijun igračaka didaktičkih i svakakvih, tako da je ok što dosta tih većih stvari ne trebamo kupovati. Samo me kao podbadaju da neću valjda sina staviti u tu ljubičasto-bijelu ljuljačku, to je "pederski" .. I slično.

extreme kaže:

Čokollada- bez obzira na zajeb koji ti se desio, djeluješ mi i pametno i razumno. barem pametnije i razumnije nego što sam ja bila u tim godinama. tko zna kako bih se ja snašla u tim godinama s djetetom, al mislim da će tebi to dobro ići.
ovo će ti sad biti prilika da se naučiš postaviti i boriti sa napornim babama i svekrvama- o kojima je tisuće žena već pisalo jadikovke na temi o svekrvama
internet si generacija, ako ništa- odi traži po you tubeu kako se nosi beba, kako se presvlače pelene, kako se oblači dijete itd.. za sve to se da naći tutoriale na webu. da, čak i za to
nastoj od prvog dana sve oko b...

Na youtubu sam pogledala valjda sve klipove s bebama. Gutam sve tekstove kojih se mogu domoći, čitam, učim... Jer mi se tako bar čini kao da nešto radim. Štreber u duši pravi i bilješke. To je glavni sprd na moj račun jer mi po njihovom knjige neće pomoći jer je to sve "instinktivno", "majčinski".

Nekako se razmišljam da ću ipak biti par dana nakon poroda u rodilištu i da ćemo se tamo ja i beba zbondati (koliko shvaćam, ja joj tamo već mijenjam pelene i to?), vidit ću i uživo kako babice kupaju bebe, pilati i njih s pitanjima, nadam se početi dojiti. Neznam što mogu očekivati što se tiče bolova, vremena oporavka i ostalo jer je to koliko kužim jako individualno, ali nadam se da ću većinu toga moći obavjati sama (dok je dečko na poslu, a kad je on doma, očekujem da će se i on jako angažirano baviti bebačem), jer ništa drugo ne radim tu, imam skuhano, oprano i to sve. Samo sam do sada sama svoju odjeću peglala, ostalo sam kao princeza na zrnu graška, ne daju mi da taknem ništa.

Razmišljala sam i ja o odlasku kod svojih. Pogotovo na neke dane kad me ove dvije ovdje spuste ili se smiju na nešto "mudro" što sam ja negdje pročitala, pa si mislim u kakvu sam ja to pripizdinu došla i šoraju me hormoni naveliko pa se rascmizdrim (a inače stvarno nisam cmizdravica), pa si kažem, idem ja sutra doma. Ali, došla sam tu da bi ja i dečko zajedno bili roditelji našem mišu, da ima tatu i mamu i da probamo profunkcionirati kao mala obitelj. Neznam što bi na tom polju postigla da nakon poroda odem 400+ kilometara daleko? Kad bi on vidio svoju bebu? Kakva bi "obitelj" bili? Moram nam barem pružiti šansu.

[elipsoidna]

Slazem se sa savjetom da odes mami i tati nakon poroda, iako, to bi znacilo mozebitni put odmah po porodu sto ne znamo kolko je izvedivo.
Samo si nemoj dozvoliti da ti zrtvujes sve, a on nista. Posao mu je svakako sezonski. Gledaj za pocetak sto je najbolje za tebe i bebu, jer ako ces ti bit nezadovoljna i nesretna u tom okruzenju, to nece funkcionirati.
Ja sam prvo rodila sa 19, u situaciji koja je bila losa, i financijski i obiteljski - moji nisu uopce nisu bili sretni. sad imam 23 i troje kidova i mogu ti samo rec da se sve moze iz malo truda i volje. Muz mi danas radi 1200km od nas, sto nije ni blizu idealnog, pa nam to ne stvara prevelike prepreke u zivotu i odnosu, tako da..bez straha

[LittleCoffee]

nezahvalna je situacija u kojoj si se našla i čini mi se da si poprilično hrabra kada si se odvažila na ovako velike korake. Prvo beba pa selidba u nepoznatu sredinu sa nepoznatim dečkom. kontrolfrik u meni je uzbuđen do boli samo dok čitam tvoje postove

Čini mi se da se puno bolje snalaziš u toj situaciji nego što bih ja uspjela. ozbač. živjela sam kod dečka s njegovima dok sam studirala i ponašala sam se vrlo slično kao i ti. Tiha i neprimjetna s puno poštovanja jer su mi omogućili prostor na kojem u miru mogu učiti (mama je imala mali stan, a u njemu su osim mene bila još dva učenika/studenta iliti moje sestre).

Ali iskreno ću ti reći, a kasnije se to pokazalo kao istina, da bi mi bilo vrlo mučno odgajati dijete koje sad imam u bušici da sam ostala tamo. u jednom momentu smo se dečko i ja odselili, a njegov brat se oženio i ono u startu je 4 ljudi odagajalo to dijete. Šogorica se nije znala postaviti, isto kao pod cijenu pristojnosti i zahvalnosti. S jedne strane je imala pomoć koja je s njom živjela u kući, ljude koji su zbilja voljeli to prvo, a kasnije i drugo dijete.. ali.. ona je željela jedno, svekar i svekrva drugo u odgoju. ništa ovako na oko veliko i neskladno, ali čini mi se da su i šogor i šogorica bili pomalo nesretni i jadni, a isto i svekar i svekrva.

imam potrebu upozoriti te da se dijete nije još ni rodilo, a tebi je pod cijenu pristojnosti (ja to čitam pod cijenu vlastitog ja koje se nikada nije našlo u takvoj situaciji pa nije ni neobično) teško postaviti i održavati granice. Ne mogu ni zamisliti koliko će to isto biti teško kada ćeš osim brige za sebe imati i brigu za još jedno malo biće, kada bi i uz podršku u okolini sumnjala u sebe.

mislim da je jako lijepo od njih što su te primili - ali oni su mogli reći i ne - govorim to zato što mislim da im ne moraš biti zahvalna do groba što su to -učinili. oni su to učinili iz nekih svojih razloga, a ne radi tebe. Oni te ni ne poznaju.

nisam sigurna od čega točno strahuješ kada im ne odgovoriš na podsmjeh i na pokušaj da ti daju do znanja da će pokušati preuzeti kontrolu kad se beba rodi, a i sad su preuzeli svu kontrolu. Ne vidim zašto i ti ne bi mogla pridonijeti kućanstvu na način da skuhaš ili pospremiš - koliko sam shvatila trudnoća je uredna. Ovo princeza na zrnu graška je možda samo uvertira u još veću zahvalnost koju osjećaš jer kao što si rekla - nisi zaposlena, a i ne sudjeluješ u kućanstvu osim što si peglaš veš.

ja ne mislim da su oni zli i da bilo što rade sa sviješću da tebi napakoste, ali imaju nekakve obrasce prema kojima se ponašaju i ponašali su se i dok tebe nije bilo. Ako to ne zaustaviš, nastavit će se i s tobom..

Zato postavi granice. Ne moraš biti bezobrazna niti bahata niti bez poštovanja. možeš i na pristojan način reći da ti smeta način na koji pričaju s tobom. Da si mlada i nikada nisi imala dijete, ali da imaš pravo na vlastite pogreške koje uostalom rade svi roditelji. I tu trebaš biti uporna. nitko ne voli kada mu se postavljanjem granica uskrati ono što je imao prije, ali s vremenom se ljudi naviknu i počnu ih poštovati.

Najgora stvar koja se može desiti je da se moraš vratiti roditeljima - ako ne upali postavljanje granica, a ako se to već treba dogoditi - bolje da se dogodi ranije.

Želim ti puno sreće. Hrabra si cura, morat ćeš odrasti puno prije nego tvoje vršnjakinje što je zastrašujuće,ali nije neizvedivo

[Lady Guga]

LittleCoffee kaže:

nezahvalna je situacija ...

Bas lijepo napisano!

[čokollada]

elipsoidna kaže:

Slazem se sa savjetom da odes mami i tati nakon poroda, iako, to bi znacilo mozebitni put odmah po porodu sto ne znamo kolko je izvedivo.
Samo si nemoj dozvoliti da ti zrtvujes sve, a on nista. Posao mu je svakako sezonski. Gledaj za pocetak sto je najbolje za tebe i bebu, jer ako ces ti bit nezadovoljna i nesretna u tom okruzenju, to nece funkcionirati.
Ja sam prvo rodila sa 19, u situaciji koja je bila losa, i financijski i obiteljski - moji nisu uopce nisu bili sretni. sad imam 23 i troje kidova i mogu ti samo rec da se sve moze iz malo truda i volje. Muz mi danas radi 1200km od nas, sto nije ni blizu idealnog, pa nam to ne stvara prevelike prepreke u zivotu i odnosu, tako da..bez straha

Da, jasno mi je da ću mu vjerojatno vrlo brzo početi zamjerati ukoliko ja žrtvujem sve, a on ništa i naravno da očekujem nekakav ravnopravan odnos u kojem ćemo gledati što je najbolje za nas troje, a ne isključivo gdje on želi biti i kako želi živjeti.

Njemu je sve oko bebe još dosta apstraktno iako mi se u početku činilo kao da je spremniji od mene. Dosta njegovih prijatelja ima djecu i to je kao skroz normalno, njemu kao neki prirodni slijed, samo se eto dogodilo malo ubrzano i neplanirano (s obzirom na prirodu našeg odnosa, ne na godine, to mu je čist' fine).

Ako ti nije problem, možeš li mi napisati kako su se tvoji privikavali na situaciju? Kad su te počeli bezrezervno podržavati u životnim odlukama, prestali doživljavati kao dijete? Koliko im je trebalo da dođu sebi od šoka, da se naviknu i prihvate? I kako si ti to sve skupa hendlala?

LittleCoffee kaže:

nezahvalna je situacija u kojoj si se našla i čini mi se da si poprilično hrabra kada si se odvažila na ovako velike korake. Prvo beba pa selidba u nepoznatu sredinu sa nepoznatim dečkom. kontrolfrik u meni je uzbuđen do boli samo dok čitam tvoje postove

Čini mi se da se puno bolje snalaziš u toj situaciji nego što bih ja uspjela. ozbač. živjela sam kod dečka s njegovima dok sam studirala i ponašala sam se vrlo slično kao i ti. Tiha i neprimjetna s puno poštovanja jer su mi omogućili prostor na kojem u miru mogu učiti (mama je imala mali stan, a u njemu su osim mene bila još dva učenika/studenta iliti moje sestre).

Ali iskreno ću ti reći, a kasnije se to pokazalo kao istina, da bi mi bilo vrlo mučno odgajati dijete koje sad imam u bušici da sam ostala tamo. u jednom momentu smo se dečko i ja odselili, a njegov brat se oženio i ono u startu je 4 ljudi odagajalo to dijete. Šogorica se nije znala postaviti, isto kao pod cijenu pristojnosti i zahvalnos

Ma jasno je meni da me nisu primili jer sam im ja kao ja super, draga i simpatična, već zbog svog sina i budućeg unuka. Osim toga, primili su me u kuću jer je to ovdje normalno i uobičajeno, u njihovim očima to je bila jedina opcija (a brojne su se razmatrale - jer je meni to, kao što možeš pretpostaviti bila skoro pa zadnja opcija). Moji su u tom samom početku trudnoće bili još u uvjerenju kako ću ja pobaciti, a onda kad su probavili i pomirili se s tim da neću su sve svoje napore usmjerili u to da ostanem u Zagrebu, da se ne selim ovamo (prvenstveno zbog faksa). U niti jednom trenu nisu ponudili da se i on doseli gore, nisu to uopće spomenuli kao opciju što je meni u toj fazi bilo jako važno i kasnije sam im u svađama (njihovim neprestanim pokušajima da se vratim doma) to zamjerala. Falila mi je u tim trenucima njihova podrška na koju sam navikla cijeli život. Uvijek su bili iza mene, a sad kad su mi bili najpotrebniji njihovo razočarenje bilo je jače od njihove bezrezervne ljubavi i podrške. Makla sam se ovdje prvenstveno da se maknem od njih jer me ubijalo svakodnevno ih tješiti i uvjeravati da si nisam skroz uništila život. Trebala sam čuvati energiju za druge stvari.

Tako sam pri dolasku ovdje tu pozitivu oko moje trudnoće doživjela kao dar s neba i zanemarivala sam povremene glupaste komentare i ostalo. Samo s vremenom su mi neke stvari počinjale sve više i više smetati. Primjer, svi puše i to u nenormalnim količinama i puše naravno i u kući. Nije moja kuća, opet naravno, ne prigovaram, ali se trudim ne biti u dimu uopće. Sjedim ili na terasi ili sam u sobi. Prije trudnoće sam znala tu i tamo zapaliti (s čim sam skroz prestala od kad sam trudna), a ovdje vlada mišljenje da pušenje u trudnoći uopće nije štetno (unatoč tome što isto stoji i na samoj kutiji cigareta ) i da ja pretjerujem što se mičem od dima. Direktno sam im u nekoliko navrata rekla da izbjegavam dim jer je štetan za mog bebača (ne samoinicijativno kao kritiku tome što oni puše, nego nakon što bi me inzistirali da se spustim iz sobe na neka druženja u dnevnom boravku u kojem bi bilo 10 pušača, što je svakodnevno). Na takvim nekim stvarima inzistiram i ne dam se. Ako oni nisu svjesni toga da je dim cigareta štetan (a cijeli svijet je) na meni je da zaštitim svoju bebu od toga i tu ne šutim.

Ali neki komentari i nisu predirektni ni napadački pa mi je glupo gristi na svaku. Tipa te priče o dojenju. Ja nisam dojila, one jesu i tu su one kao ultimative majke, dojilje a ja nemam pojma. I glupo mi se prepucavati oko nečeg što sam vidjela samo po netu i knjigama i neznam ni sama hoću li uspjeti u tome ni kako će mi ići, pa samo kažem da ću se ja potruditi dojiti više od 3 mjeseca na što se one smiju i eto, tema gotova.

To se ponavlja kroz sve.

ONE: "Kupit ćemo ta i ta kolica, ta su divna, stabilna bla bla, truć truć, pa ćemo onda njega u kolica i s malom XY (od muževe sestre) na plažu. Kupiti ćemo i onaj mali šatorić da beba ne bude na suncu da ne moramo paziti u koliko sati idemo na kupanje" itd. (To su planovi za period dok se ja budem oporavljala od poroda pa ću kao biti out of order)
JA: bebo će dojiti pa neće smjeti daleko od mene.
ONE: Imati ćemo bočicu ako ogladni.
JA. Ali neće papati nadohranu.
ONE: Hahaha, vidjet ćeš ti. Nećeš odma imati mlijeka, truć buć


I ja sam se nadala tome da ću moći biti kontrol frik bar što se smjera mog vlastitog života tiče, ali kad ispadneš iz tračnica malo ti sve to skupa izmakne iz ruku.

Što se tiče "princeze na zrnu graška", da, ja bi mogla pomoći. Trudnoća mi je super uredna, sve po ps-u. U početku mi je bilo maaalo muka, kasnije sve stvarno super, osjećam se odlično. Nudila sam pomoć u svim aspektima, ali ta žena ne želi moju pomoć. Ona je žena majka domaćica i nitko ne zna usisati kako ona zna, nitko ne zna tako skuhati, speglati, oprati rublje ni ništa. Nudila sam se xy puta (i dalje se nudim) za sve te poslove ali ne da. Nisam sad neki masterchef i super-kućanica, ali nisam sakata. Od svega radi astrofiziku, njen usisavač ovako, njena perilica onako, "nećeš ti to moći/znati". Održavam čistom našu sobu i kupaonicu i peglam svoje stvari. U početku mi je uletala ujutro u sobu praviti krevet i čistiti. To sam prekinula, to mi stvarno graniči s mozgom. Ali trebalo mi je vremena da i to prekinem. Još tu i tamo uleti "Samo naliti nekog super-duper-sredstva-kakvog-svijet-nije-vidio u wc" i slično..

Trudim se postaviti nekakve granice, ali kako se vidi iz priloženog - ne pretjerano uspješno.

A gle, neće biti kraj svijeta ni ako se vratim doma. Trudim se sve te solucije u svojoj glavi držati kao otvorene opcije da se ne razočaram ako nešto ne bude išlo kako sam si zamislila.

Hvala vam puno svima na odgovorima. Otvaraju mi neka nova polja za razmišljati, pružaju perspektivu par koraka u naprijed.

[zo-ey]

Djeluješ mi kao pametna cura. Sad, što je tu je, pokušaj izvući najbolje iz svega.

Pohvalno je da učiš, informiraš se i čitaš. Mislim da ćeš biti dobra mama. Okrenula si svoj život naglavačke zbog svog bebača i samo se potrudi i u buduće raditi sve u svoju i njegovu korist. Prihvati pomoć ako ti i koliko ti bude potrebna, ali ne daj nikom da te gazi. Postavi se za sebe, postavi jasne granice i drži ih se.

Bilo bi ti pametno, ako ikako budeš mogla, pokušati završiti faks. To je ulaganje u tvoju budućnost i u budućnost tvog bebača. Nemoj se dovesti u situaciju da potpuno ovisiš o nekom. Kad bebač napuni godinu, dvije (kad budeš spremna) dečko ti može žrtvovati nekoliko godina u Zagrebu dok ti završiš fakultet kao što si ti preokrenula cijeli svoj život da bi bila s njim. Nakon toga, po dogovoru, možete odseliti i na Novi Zeland (ako dobijete vize ).

Kompromisi su nužni i potrudi se ne odustati baš od svih svojih snova. Prilagodi situaciju sebi koliko god budeš mogla.

Sretno

[LittleCoffee]

čokollada kaže:

I ja sam se nadala tome da ću moći biti kontrol frik bar što se smjera mog vlastitog života tiče, ali kad ispadneš iz tračnica malo ti sve to skupa izmakne iz ruku.

Što se tiče "princeze na zrnu graška", da, ja bi mogla pomoći. Trudnoća mi je super uredna, sve po ps-u. U početku mi je bilo maaalo muka, kasnije sve stvarno super, osjećam se odlično. Nudila sam pomoć u svim aspektima, ali ta žena ne želi moju pomoć. Ona je žena majka domaćica i nitko ne zna usisati kako ona zna, nitko ne zna tako skuhati, speglati, oprati rublje ni ništa. Nudila sam se xy puta (i dalje se nudim) za sve te poslove ali ne da. Nisam sad neki masterchef i super-kućanica, ali nisam sakata...

mislim da se pravi junaci poznaju baš onda kad sve ispadne iz tračnica i kad ljudi usprkos tome što su na nekim nepoznatim prugama naprave nešto što ni sami nisu znali da mogu. oduvijek sam zavidjela ljudima koji su to uspjevali.. i divim se samoj sebi kada uspijem.

Ovo princeza na zrnu graška nije bila kritika tebe kao nekakve lijene osobe kojoj se ne da nešto raditi - da me ne bi pogrešno shvatila. nisam o tebi stekla takav dojam. to je više bilo usmjereno na to da je moj dojam da su oni tebe primili u kuću ali kao da nemaš neko svoje mjesto. u smislu njegova majka je žena, majka, kraljica.. a tko si ti? S druge strane ne živiš tamo tako dugo pa to možda i nije čudno, ali svjedno - tko si ti njima?

mislim da svaki član kućanstva treba i mora u skladu sa svojim mogućnostima doprinostiti tom kućanstvu. ako toga dijela nema, ako su oni tako "dobri" da ne smiješ ni pod usisati tada to više i nije takva "dobrota". To je možda, po meni, na neki način i ponižavanje jer kako kažeš -nisi sakata. Isto tako, ne mislim da preko noći možeš uspostaviti nekakvo svoje mjesto.. to je nešto za što je potrebno vrijeme. nemam konkretan savjet kako to postići, to je nešto što ćeš sama morati otkriti i napraviti.

I još bi se samo osvrnula na tvoje roditelje.žao mi je što su tako reagirali i ne želim ih braniti, ali možda će im jednostavno trebati neko vrijeme da provare informaciju da je njihova djevojčica sada odrasla žena koja čeka svoju bebu i da tvoj život ne ide onako kako su mislili da će ići. nadam se da će se s vremenom urazumiti i vidjeti da uz njihovu podršku i dalje imaš itekakve šanse završiti fakultet ili pak i bez njega postati uspješna i
samostalna mlada žena

[dixx]

Ja ne vidim kako ovo moze ispasti dobro. Moj jedini savjet je vrati se doma prije nego sto rodis. Nakon poroda ionako preispitujes sebe i ne dodje sve to bas tako instinktivno. Mene na pocetku zivcirala svekrva koja ni ne zivi s nama i skroz je ok naspram vecine o kojima slusam/citam. Na pocetku trebas pomoc svoje mame.
Ali, cinis se jako razumna i informirana i nadam se da neces dopustiti da ti one odmah zeznu nesto.
Joj ja im ne bi dala ni da se priblize nakon takvih komentara o sjedalici i dojenju.
Valjda su cure vec pisale, ali obavezno zovi rodin sos telefon ako imas kakve nedoumice o dojenju.
Stvarno ti zelim sve najbolje, i tebi i bebi


Sent from my LG-D855 using Tapatalk

[Nica]

čokollada kaže:

Volim ga, ali nisam uopće spremna na sve ovo i to tek sad kužim i lupala bi glavom od zid da mogu jer mi ovo toliko nepravedno zvuči prema mom bebaču kojeg već volim više od ičeg (suze mi idu dok ovo pišem uopće).

Nemoj se osjećati krivom. Imaš pravo biti nesretna što si morala odustati od mnogih svojih planova, a to ne znači da manje voliš svoje dijete.

čokollada kaže:

Osjećam se kao marioneta, kao da ne odlučujem o ničem iako nitko oko mene nije posebno užasan. Glupa situacija.

Mila, moraš se izboriti za sebe, jer se tako boriš i za svoju bebu. Ti si sada njezin glas, ti si odgovorna za nju i na tebi i tvom dečku je da je zaštite. Ne moraš se svađati, ne moraš inzistirati na svakom detalju, ali oko nekih stvari pregovora nema. One tebe ne doživljavaju, ne uvažavaju te, smatraju te nesposobnim djetetom. Jesi jako mlada, ali si ubrzo i mama. Daj im do znanja da je odluka oko odgoja na tebi i tvom dečku, ne na njima, i da one mogu pomoći, veseliti se s vama i biti dio bebinog života, ali vi ste roditelji.

Ne spominješ što tvoj dečko kaže na sve to. Iz svega što si napisala nekako zaključujem da on baš i ne zna puno o tome, a ti se ne usudiš pitati jer te strah da ti se njegov odgovor neće svidjeti. Vjeruj mi, što prije saznaš, to bolje. Kažeš da je nezreo, vjerojatno je i njega ovo roditeljstvo zateklo kao i tebe i trebat će mu vremena za prilagodbu. Vi morate biti tim, morate biti na istoj strani i morate zajedno dogovarati što ćete i kako ćete sa svojom malom obitelji.

čokollada kaže:

Ne bi mi bila sramota ništa raditi, ali htjela bi završiti faks što ne znam kako će biti uopće izvedivo u ovoj situaciji.

Faks bi mogla nastaviti iduće godine. Nemoj odustati od tog sna.

čokollada kaže:

a meni je glupo išta govoriti jer me oni tu kao "financiraju" (hrana, režije).

Može ti biti glupo govoriti hoćete li sutra imati mahune ili poriluk za ručak, ali ne smije ti biti glupo reći da će se tvoje dijete uvijek voziti u sjedalici i da ćeš dojiti koliko budeš mogla i htjela i da se nećeš odvajati od svoje bebe u početku i da ćeš je ti prematati i presvlačiti i kupati. I tvoj dečko. One mogu ponekad uskočiti, ponekad uzeti bebu u šetnju, ali to su iznimke i vi ste glavni.

čokollada kaže:

Ne želim biti bezobrazna pa šutim.

Ne samo da nećeš biti bezobrazna ako se izboriš za svoje dijete i za sebe, nego je to i tvoja dužnost.

čokollada kaže:

Jedini izvor prihoda mi je što mi oni pošalju jer mi je bed pitat dečka da mi da lovu. Kad me pita, kažem da imam.

On više nije dečko kojem si došla u posjet nego muškarac s kojim živiš i s kojim ćeš imati dijete. Njegova plaća je vaš novac.

čokollada kaže:

Strah me svega.

čokollada kaže:

Želim samo najbolje za svog bebana, a problem je zapravo što ni sama ne znam što je to...

Već jako puno znaš. Čitaš i informiraš se. Ne želiš biti u prostoriji gdje se puši, želiš dojiti, brineš za sigurnost svog djeteta. Želiš se brinuti za svoje dijete. Ti si već sad bolji roditelj od mnogih koji imaju čopor djece.

[Nica]

čokollada kaže:

Dečko će nakon ljeta tražiti posao za stalno. Ja sam nekako navijala da se nas dvoje odselimo u podstanare kad to bude moguće (po meni uskoro - prije rođenja bebe), ali on kaže da ne možemo, da nemamo love, da nisam realna u promišljanjima o mogućim troškovima (i tu je u pravu) jer nikad nisam živjela sama i nemam pojma koliko na što ode, a stiže i bebač.

Napravi kalkulaciju. Zbrajaj troškove. Nakon nekoliko mjeseci trebala bi imati okvirnu ideju koliko vam novaca treba za voditi kućanstvo, a onda dodaj i podstanarstvo. Nažalost, s jednom plaćom si ga vjerojatno nećete moći priuštiti. Dečko bi morao razmisliti o poslu u Zagrebu ili nekom drugom gradu ukoliko mu potraga za stalnim zaposlenjem u rodnom mjestu ne upali.

čokollada kaže:

Međutim, sranje je u tome što je ovdje kao sramota ići u podstanare. On mi to nije rekao pa ne mogu tvrditi da on osobno isto tako razmišlja (nadam se da ne), ali njegovi svakako da, pa se nadam da njihovo mišljenje neće postati presudno jer je ovo malo preproširena obitelj za odgajati dijete.

Ti zbilja moraš pričati s njim o svemu tome. Moraš znati kako on razmišlja, kakvi su mu pogledi na bitna pitanja, kako zamišlja vašu budućnost u raznim scenarijima koji bi vam se mogli desiti. Vama su još uvijek sve karte otvorene i što prije ih stavite na stol, to bolje. Ti si sad kao u nekom limbu, okružena gomilom ljudi, a posve sama.

čokollada kaže:

I svjesna sam toga, ali zadnjih nekoliko mjeseci svo svoje vrijeme provodim po netu i čitam sve na što naletim, imam i bilješke o svemu (štreber ), nakupila sam se i knjiga i pokušavam bar teoretski nešto pohvatati jer sam u praksi tabula rasa - veze nemam. Pa se nekako nadam da će mi se teorijsko znanje ispreplesti s majčinskim instinktima i da ću biti super .. Moram pozitivno razmišljati

Više nisi tabula rasa. Instinkti su ti već sad sjajni, a tvoja beba je sretna što te ima za mamu.

čokollada kaže:

Problem mi već po malo stvaraju njegove mama i sestra koje o bebama "znaju sve", a ja je li, veze nemam. Pa se one postavljaju kao da će one sve raditi oko bebe, jer sam ja je li, mlada i neću znati/htjeti.

Nemoj im to dozvoliti. Dijete je tvoje i tvog dečka, vi morate odrađivati većinu posla. One mogu povremeno uskočiti, ali nemoj im pasivno prepustiti brigu nad bebom radi nekog lažnog mira u kući. Sve će to jednom izaći na površinu, a lakše je kontrolirati dok se nije nakupilo.

čokollada kaže:

Malo je sjebano što mi nije da se poznajemo previše...

Upoznajte se, komunicirajte, provodite vrijeme sami. Odite u šetnju ili na izletić, odmaknite se od svih kad možete.

čokollada kaže:

Ajme što me sram ovo uopće pisati, da sam se uspjela dovesti u ovakvu situaciju , ali tako je .. I problem je malo nekog pred kim sam do prekjučer glumila glumu velike frajerice sad preko noći početi doživljavati kao primarnu obitelj, glavnu potporu itd, a ja sam si kao sva važna, neustrašiva i nepobjediva (to si moram malo izbiti iz tikve).

Meni i dalje djeluješ kao frajerica. Potrebno je puno snage i hrabrosti za ostati ovako priseban i odgovoran kad imaš 19 godina, čekaš neplaniranu bebu i odseliš se na drugi kraj zemlje nepoznatim ljudima u posve drugačiju okolinu. Mislim da je to puno teže nego biti glavna faca u noćnom klubu subotom.

čokollada kaže:

Nije totalna "marioneta i pasivan" ali je neozbiljan (ima 25).

Njemu je sve ovo isto iznenadno, ali zajedno biste mogli uspjeti. Samo ga upoznaj već jednom!

čokollada kaže:

Želim biti mama svom bebaču.. I to dobra mama.

Zbilja mislim da ćeš biti.

čokollada kaže:

Mogu se ja uvijek vratiti doma, ako ne bude išlo. S obzirom koliko se poznajemo, svjesna sam da su sve opcije otvorene.

Ovo je jako važno, super je da imaš nekakvo zaleđe ako ova varijanta u kojoj si sada ne bude funkcionirala.

čokollada kaže:

Baš smo uzorni roditelji. Jadna beba.

Ne budi tako stroga prema sebi. Daješ sve od sebe.

[Penika]

Draga curo

sve si lijepo i objektivno napisala i svega si svjesna. Sad jos u jednadzbu dodaj postporodjajne hormone, strah od toga da li radis ok za bebu (dojenje, prematanje) i njih dvije posesivne "sveznalice". Rezultat jednadzbe je da ces biti nesretna i tuzna a vjerojatno preumorna i prepristojna da se odupres.
Na zalost, poznavajuci taj mentalitet, ne dajem ti velike sanse. Pojest ce te za dorucak

Odi doma na prvih par mjeseci. U miru se zblizi sa svojim djetetom i oporavi. Onda se mozes vratiti i pokusati zivjeti s njima do pocetka faksa od kojeg nemoj ni za zivu glavu odustati.
Ali pripremi se da ideja da odes doma na par mjeseci(ako se odlucis) nece naici na odobravanje njegove mame i sestre.

[kajpa]

Drugi su ti vec sve rekli...
S Penikom se slazem...ako si s roditeljima ipak ostala u (bar) solidnim odnosima, dobra ideja je otici roditi u Zagreb i ostati bar mjesec dana. Uz mamu ce ti sve biti puno lakse, a vjerujem da bi i njima to bilo drago i da bi bio korak ka boljim buducim odnosima.
Osim toga, to ce ovima dole biti dobar pokazatelj toga da je to tvoja beba, a ne njihova igracka.
Sto se tice decka, ako te imalo voli to mu ne bi trebao biti problem, on je ionako zaposlen i nece ti puno moci pomoci...ako zna da ce tebi i bebi to biti ugodnije pristat ce bez razmisljanja. Mjesec ili dva ce brzo proci, a puno ce ti znaciti mir. (i vlastita mama ce te mozda gnjaviti, ali to vjerojatrno nije ni blizu onome sto te ceka kod njih)
Nakon tog perioda ces biti jaca i lakse ces se moci postaviti u nekim situacijama.
Sretno.

[proab]

Sto mislis, koji je uzrok tvojeg neuklapanja i "sukoba" s njima? Recimo, ja mislim da njima nije nikakav problem sto si mlada, nezaposlena itd - to je u njihovim ocima samo pozitivno. Ti si dosla u svijet uredjen po nekim funadamentalno razlicitim regulama nego onaj iz kojeg si dosla i neces ti njima nikad "dokazati" da znas dojiti, brinuti o bebi, kuhati, spremati itd - jer se ne radi o tvojim komeptencijama nego o tvom "mjestu" u njihovoj hijerarhiji. Koje je takvo kakvo je. I dokle god si "skromna i zahvalna" igras ulogu koja se od tebe i ocekuje, ali dok ti mislis da je to zbog neceg sto ti nedostaje oni misle da je to zato jer je to prirodni poredak stvari. Da imas 30 godina, zavrsen faks, dobro radno mjesto i svoj novac u svom dzepu - ne bi se nista drugacije ponasali prema tebi ali bi ti bila iznenadjena da je to tako jer ti to "ne zasluzujes"... Sve sto su ti drugi naveli da radis - to su sve samo strategije prezivljavanja. Da li ti usitinu treba strategija prezivljavanja u prijateljskom okolisu? Razmisli...

[čokollada]

zo-ey kaže:

Djeluješ mi kao pametna cura. Sad, što je tu je, pokušaj izvući najbolje iz svega.

Pohvalno je da učiš, informiraš ... e odustati baš od svih svojih snova. Prilagodi situaciju sebi koliko god budeš mogla.

Sretno

Vaši odgovori na ovu temu su me baš nekako ohrabrili i osnažili i hvala vam svima na tome. Odustajem od odustajanja od faksa i svim silama ću se potruditi završiti ga. Stvarno, kad sve ovo čitam i kad stanem i malo razmislim, to je ono najbolje za mene, a samim time i za moju bebu. Želim da jednog dana bude ponosan na svoju mamu.

LittleCoffee kaže:

mislim da se pravi junaci poznaju baš onda kad sve ispadne iz tračnica i kad ljudi usprkos tome što su na nekim nepoznatim prugama naprave nešto što ni sami nisu znali da mogu. oduvijek sam zavidjela ljudima koji su to uspjevali.. i divim se samoj sebi kada uspij...obavezno zovi rodin sos telefon ako imas kakve nedoumice o dojenju.
Stvarno ti zelim sve najbolje, i tebi i bebi

Nisam ni doživjela kao kritiku, pa ja sam se prvo sama oslovila tom titulom

Tako sam i ja navikla kod kuće, svi smo koliko smo mogli doprinosili kućanstvu. No, i situacija je bila drugačija - i mama i tata mi rade. Ja i sestra smo išle u školu, ona kasnije na faks i svi smo uvijek radili sve, tko je što stigao.

Ovdje je drugačije, stari mu radi i to često non stop. Stara je domaćica. I on i brat sad rade. Stara je doma jedina koja sve radi. Sestra mu je tu od jutra do mraka s malom. Minimalno jednom tjedno čak i prespava. Bratova cura je tu isto tako redovito na spavanju. I nitko malim prstom ne miče. Zato mi je valjda i bio problem naviknuti je da mi ne treba praviti krevet, slagati moju odjeću u ormar, čistiti mi pod u sobi, prati wc i ostalo. Od brata mu cura pije kavu ujutro u dnevnom boravku ili na terasi dok joj buduća sveki pravi krevet/mijenja posteljinu and so on.

Ja sam pokušavala u xy situacija nuditi barem parcijalnu pomoć, ali uvijek je odbila. Ostali se ni ne nude da bi pomogli. Tipa ona kuha, ja sam se nudila da ću očistiti salatu, nasjeckati joj nešto itd, ali ne želi. Krenem uvijek počistiti stol, staviti suđe u perilicu, ali ne da. Ostali se ni ne nude.

Moji roditelji su "provarili" informaciju do sada, ok su, ali isto imaju ispada svako malo.

dixx kaže:

Ja ne vidim kako ovo moze ispasti dobro. Moj jedini savjet je vrati se doma prije nego sto rodis. Nakon poroda ionako preispitujes sebe i ne dodje sve to ...

Jučer mi je dečko rekao da se dogovorio s kolegama na poslu da će mu dati svoje slobodne dane taj tjedan kad rodim, pa će on tako nakon što ja dođem iz bolnice biti nekih 5-6 dana slobodan, a on će im to prethodno odraditi. To me neopisivo razveselilo.

Moji starci (mama sigurno cijeli taj period, tata možda koji dan manje) stižu ovamo 10. ili 15.07. i ostaju do sredine osmog mjeseca. (Termin mi je 07.07) Mami mi tu živi sestrična s kojom je jako povezana i često smo s i prije posjećivali, tako da ja u biti i ne mogu doma, oni će biti tu. Nadam se da će nekako cijelo vrijeme biti tu, a ne pičiti još negdje na godišnji kao obično, ali malo mi je nategnuta cijela situacija i ne želim im uvjetovati. Sad je i tu sve nešto kao gluhi telefon jer od dečka stara inzistira da oni budu tu kod njih u kući "jer smo sad svi obitelj", a moji baš i ne bi, pa sam ja opet ni na nebu ni na zemlji između njih i tako... Ne znam ni sama.

Mene baš plaše tim komentarima. Pročitala sam manje više sve teme tu (da, imam vremena ) i mislim da bi se svi koji pišu na temama o motorici, dohrani, dojenju itd križali lijevom i desnom da im ispričam samo pola njihovih teorija. Neće mi biti potrebno da mi čuvaju bebu (iskreno se nadam) pa neće na mom sinu moći primjenjivati svoje tehnike.

Nica kaže:

Nemoj se osjećati krivom. Imaš pravo biti nesretna što si morala odustati od mnogih svojih planova, a to ne znači da manje voliš svoje dijete.
...Mila, moraš se izboriti za sebe, jer se tako boriš i za svoju bebu. Ti si sada njezin glas, ti si odgovornama.
Sretno.

Ipak nekad imam grižnju savjesti jer nije on kriv što će se roditi, nije se sam napravio, a kad ovako pišem/razmišljam zvuči kao da ga okrivljujem što mi život ne izgleda onako kako sam ga zamislila.

Da, morati ću se stvarno iz petnih žila potruditi i ustrajati na svojim odlukama, ne pasti pod njihov utjecaj i nipošto im ne dopuštati da odlučuju. Sve to bi bilo lakše da sam od početka bila vještica i svađala se, ali nisam takva i nadam se da ću uspjeti na neki pristojan i normalan način im dokazati neke stvari. No, ako ne bude išlo, mijenjam ploču. Tako da se nadam da me neće "pojesti za doručak", kako je Penika napisala . Moj bebo mi je najvažniji na svijetu i za njega ću gristi ako treba.

Dečko je puno manje u panici i iznenađen nego ja. Ovo je takva sredina gdje je to sve skupa normalno. On je sretan što dobija sina, njemu je sve krasno. Eto, malo je problem što nema stalni posao, ali to ga ne brine, siguran je da će mu nešto uletiti (navodno ima nekoliko polu-sigurnih opcija), a u krajnju ruku, njegovi kao imaju i ništa nam neće faliti. Rekla sam mu da ne želim tako živjeti, uskoro ćemo biti roditelji, na što je on rekao da naravno da i on tako razmišlja, ali kao da me umiri mi je to rekao (nije baš neko umirenje).

Trudim se već sad u priči govoriti da ću ja biti broj jedan svom djetetu (uz svog dečka koji će ipak jer radi biti broj 2 ), ali one na to odmahuju rukom. Koliko god ja puta ponovim svoje, njihova je zadnja i to vječno "Vidit ćeš ti truć buć sranja....". Smijurija je što će mi dečko samnom na porod. Nije baš da je to bila njegova ideja, ali kad sam ja rekla da želim da ide nije ni u jednom trenu rekao da neće. Ne mogu to sama i nije mi nekako ni normalno da idem sama, pa zajedno smo ga napravili i normalno mi je da bude tamo. Njima je svima to glavni vic. Kao, "Neće te biti SRAM da je on tamo?".. Mislim da ću o sramu kroz porod zadnjem razmišljati. I to sve odrasle, zrele žene Njegova stara, seka, tete itd).

I on tvrdi da je njegova plaća i moja lova, ali ja to još ne doživljavam tako. Nije mi prirodno ni normalno tražiti ga lovu. Možda mi se dolaskom bebe promjeni percepcija.

Hvala na tome da sam već sad bolji roditelj od nekih

I da, trudimo se provoditi većinu njegovog slobodnog vremena sami i stvarno se nadam i mislim da možemo uspjeti zajedno. Ako mu praksa bude blizu tome što priča kakav će biti, ja happy.

[čokollada]

Penika kaže:

Draga curo

sve si lijepo i objektivno napisala i svega si svjesna. Sad jos u jednadzbu dodaj postporodjajne hormone, strah od toga da li radis ok za bebu (dojenje, prematanje) i njih dvije posesivne "sveznalice". Rezultat jednadzbe je da ces biti nesretna i tuzna a vjerojatn...

kajperinja kaže:

Drugi su ti vec sve rekli...
S Penikom se slazem...ako si s roditeljima ipak ostala u (bar) solidnim odnosima, dobra ideja je otici roditi u Zagreb i ostati bar mjesec dana. Uz mamu ce ti sve biti puno lakse, a vjerujem da bi i njima to bilo drago i da bi bio korak ka boljim buducim odnosima.
Osim toga, to ce ovima dole biti dobar pokazatelj toga da je to tvoja beba, a ne njihova igracka.
St...

Biti će i moji tu (nadam se) u tom periodu. Očekujem i podršku od dečka. To je taj period u kojem bi mi se trebao dokazati kao otac i partner, kao podrška. Dalje ćemo vidjeti..

"Jedenje za doručak" mi se baš urezalo u mozak

proab kaže:

Sto mislis, koji je uzrok tvojeg neuklapanja i "sukoba" s njima? Recimo, ja mislim da njima nije nikakav problem sto si mlada, nezaposlena itd - to je u njihovim ocima samo pozitivno. Ti si dosla u svijet uredjen po nekim funadamentalno razlicitim regulama nego onaj iz kojeg si dosla i neces ti njima nikad "dokazati" da znas dojiti, brinuti o bebi, kuhati, spremati itd - jer se ne radi o tvojim komeptencijama nego o tvom "mjestu" u njihovoj hijerarhiji. Koje je takvo kakvo je. I dokle god si "skromna i zahvalna" igras ulogu koja se od tebe i ocekuje, ali dok ti mislis da je to zbog neceg sto ti nedostaje oni misle da je to zato jer je to prirodni poredak stvari. Da imas 30 godina, zavrsen faks, dobro radno mjesto i svoj novac u svom dzepu - ne bi se nista drugacije ponasali prema tebi ali bi ti bila iznenadjena da je to tako jer ti to "ne zasluzujes"... Sve sto su ti drugi naveli da radis - to su sve samo strategije prezivljavanja. Da li ti usitinu treba strategija prezivljavanja u prijateljskom okolisu? Razmisli...

Ja sam se tu nažalost savršeno "uklopila". Čak sam stereotip: mlada, glupasta, slučajno ostala trudna, doselila se njegovima i glumim im neku polu-kćer, ne radim, nemam nikakvu završenu školu ni ikakvu perspektivu (u slučaju da se ne vratim na faks).

Jedini problem koji imaju samnom je to da se neću udati. To im je strašno. Kad sam ostala trudna dečko me odma kao neformalno "zaprosio". S obzirom na sredinu iz koje dolazi i običaje koji ovdje vladaju, to mu se činilo kao prirodan korak. Razgovarali smo o tome i rekla sam mu da to ne želim. Nije ni da je on sad na stupnju neke pošto poto udavače, ali kao to bi mu bilo normalno. Nakon što sam mu objasnila svoje razloge i rekla da ja ne bi, nije ni sekundu dulje inzistirao na tome. Njegovi su druga priča. Spominju to svakodnevno. "Živimo u grijehu", "Mali će biti rođen van braka", "Sramota jer će dečko morati ići priznati bebu", "Ja nemam njihovo prezime" i zamisli još cijeli niz sličnih primitivnih komentara. To im je za sada jedina stvar koja im smeta kod mene. I što sam "nevjernik". Ali "preobratiti će oni mene!"

Nemam ja što njima dokazati, ja se zbog sebe i bebija samog moram naučiti dobro brinuti o njemu. Nisam se ja htjela ni dokazivati u kućnim poslovima (iskreno, briga me za to, ni ne želim biti neka ultimate domaćica), htjela sam pomoći ženi koja rinta za njih 10, ali ona to očito ne želi. Da želi, valjda bi bila odgojila djecu da joj pomažu, a ne čistila, prala i kuhala za svim tim odraslim ljudima. Samo čekam dan kad ću otkriti da im i guze briše poslije kakanja. (sad sam već bezobrazna.. to ste vi krivi :klap

Primijetila sam da igram tu ulogu i to je bio i jedan od razloga zašto sam otvorila ovu temu, da čujem malo iskusnije od sebe i hvala vam svima na tome.

[katjes]

Auf. Kad bebač bude imao mjesecipol očekuju vas intenzivne pripreme za krštenje ,

[čokollada]

katjes kaže:

Auf. Kad bebač bude imao mjesecipol očekuju vas intenzivne pripreme za krštenje ,

Pročitala sam tu negdje na forumu (ako nisam nešto pobrkala?) da je nekoj ženi baka krstila dijete dok je ova bila negdje (ne znam gdje?) pa ih, budu li jako pilili, neću ostavljati same s bebom.

Dečko se ne izjašnjava prejasno po tim pitanjima, a ja kako nisam vjernica ne mislim krstiti dijete. Ako on bude jako inzistirao i ako u međuvremenu otkrije i verbalizira što mu to i zašto znači (osim da su to običaji i da svi to rade) možda (veliko možda) i razmislim o tome. Ali zbog njega, ne zbog njegovih. Ili ipak ostavimo djetetu na izbor kad malo odraste, što mi se jedino čini fer.

[Nica]

čokollada kaže:

Sad je i tu sve nešto kao gluhi telefon jer od dečka stara inzistira da oni budu tu kod njih u kući "jer smo sad svi obitelj", a moji baš i ne bi, pa sam ja opet ni na nebu ni na zemlji između njih i tako...

Ta odluka je na tvojim roditeljima. Dovoljno je da ih jednom pitaš i poštuješ njihov odgovor. Ako je ne, onda je ne. Nadam se da ih tvoja sveki neće piliti.

čokollada kaže:

Ipak nekad imam grižnju savjesti jer nije on kriv što će se roditi, nije se sam napravio, a kad ovako pišem/razmišljam zvuči kao da ga okrivljujem što mi život ne izgleda onako kako sam ga zamislila.

Ali ne kriviš ga i uvjerena sam da ni njemu nećeš nikad reći da je on kriv za tvoje izbore. Uostalom, nisi odustala od nijednog svog sna, samo si ih malo odgodila i preraspodijelila.

čokollada kaže:

Ili ipak ostavimo djetetu na izbor kad malo odraste, što mi se jedino čini fer.

I je.

[čokollada]

Nica kaže:

Ta odluka je na tvojim roditeljima. Dovoljno je da ih jednom pitaš i poštuješ njihov odgovor. Ako je ne, onda je ne. Nadam se da ih tvoja sveki neće piliti.

Svi su toliko dvosmisleni i nedorečeni (moji) da bi ih najradije preko koljena i šibom po guzicama. Jedan dan: "Mi bi došli, ali ne bi htjeli smetati...", drugi: "Ma nema smisla da se natrpavamo ljudima u kuću, uvijek smo kod tete XY, bla bla", treći: "Da, bilo bi bezobrazno odbiti poziv...", četvrti: "Oni u biti nas ne vole jer smo mi bili protiv toga da se ti seliš tamo pa će sad biti neugodna situacija" i tako do zapreksutra. Ja ništa ne potenciram, više ni ne spominjem. Hoćeš, nećeš. Prenijela sam poziv i nakon toga još pitala dva puta, odgovor nisam dobila, nego svaki dan drugi oblik okolišanja. Ma..

A dečkova mama je pre jednosmislena (ako ta riječ uopće postoji ), naporna i uporna s tim da oni moraju doći da ih je čak zvala () što ih je još više zbunilo.

A mislim iskreno i da to na tako dug period ne bi išlo. Preeerazličiti su ljudi, pobili bi se. Na par dana ok, ali ovo što planiraju... Uhh

[Dodagoda]

Ja osobno mislim da bi bilo bolje da starci budu kod tetke. Situacija je i ovako dovoljno nategnuta. Svekrvi bih rekla kako je to dugi period i kako se svi skupa još ne poznajete(starci tvoji i njegovi) da je tako najbolje ali da će ubuduće-poslije toga kad budu dolazili u posjetu odsjedati kod njih. To bi bio neki kompromis-svekrva se ziher brine šta će ljudi reć jer tvoji roditelji neće odsjesti kod vas u kući
Uglavnom, kako su mnogi ovdje i primjetili-vidim da si pametna cura i sa 19 godina se odlično nosiš sa situacijom. Dijete odgajaj onako kako ti smatraš da treba-počevši od autosjedalice , ako ti kažeš da se djete vozi u autosjedalici-to je amen, a ako se budu protivili-pronađi na youtubeu filmić sa nesrećama i poslijedicama vožnje bez AS i pusti im ga. Također,naravno da ne treba odgajati dijete striktno po knjizi, ali pobogu gdje ćeš sa djetetom od npr 7 dana na plažu(zaključila sam da bi imalo otprilike toliko jer si napisala kako one planiraju odlazak na plažu jer žeš ti biti out).
Što se krštenja tiče-ti nisi vjernica, ali tvoj suprug tj. otac djeteta jest pa ćeš morati to uzeti u obzir i da zajedno u tome nađete kompromis jer kao što ne bi bilo u redu da on unatoč tvojoj želji pod svaku cijenu žali krstiti dijete-nije u redu ni obrnuto.

p.s.
Možda zbog financijske strane ne bi bilo loše da ipak razmislite o varijanti rađanja djeteta u Zagrebu-npr u ZG rodiš, prijaviš dijete i to i nakon nekih 10-15 dana svi skupa dođete dolje(ti i starci). Kažem to radi one pomoći za dijete koje daje grad Zg-mislim da je to nekih 3000 kn koje nisu za baciti, a koliko znam samo jedan roditelj mora imati boravak u Zagrebu.Naravno, ovo sve je pod pretpostavkom da se nisi odjavila iz ZG.
Nakon rođenja djeteta čim prije predaj zahtjev za dječji doplatak, pa onda uz porodiljni i to+ev. naknaka od grada i nećeš biti bez ikakvih primanja u tih godinu dana.