Selidba od roditelja

[tntntnt]

Zamolila bi Vas da iznesete svoje mišljenje što se ove time tiče.. Unaprijed se ispričavam na podužem postu.

Dakle, imam 19 godina. Završavam srednju strukovnu školu. Oduvijek odlična učenica. Radila uz to tijekom cijele godine (šetala pse, pisala seminare) dakle zarađivala za sebe i niti kunu ne pitala od svojih.
Roditelji rastavljeni, odnosi među njima katastrofalni.
Živim s mamom, bratom, i njenim novim dečkom. On je ok i slažemo se.
No tu nastaje problem.
Nemam nikakve privatnosti. Kopa mi po stvarima, mobitelu, kompjuteru, pregledava history i raspituje se okolo ima li koji program da može vidjeti sve razgovore koji se vode preko kompjutera. Naglašavam da nisam problematična! Nikad nisam radila probleme, u školi uvijek odlična učenica.
Van idem rijetko. Noćni izlasci i bilo šta gdje bi bila vani preko noći - nagovaranje i natezanje kao da idem na kraj planete. I to kad me pustim moram joj se javljati svakih sat vremena di sam i šta sam.
Odlasci na kave, u kino, šetnje, išta - zašto, šta će ti to, ostani doma imaš za čistit, s kim ideš, di ideš, kad se vraćaš točno u minutu mora znati.
Jednom sam trebala doći doma u 8. Došla sam u 8 i 5 minuta. Bila sam u kazni 2 tjedna.
Meni je ovog dosta. Zbilja je. Nikakve privatnosti nemam, nigdje ne idem, sad sam opet u kazni 2 tjedna. Ona i njezin dečko se stalno svađaju. S njom se ne može popričati normalno bez da počne vrijeđati i prijetiti kaznama.
Od faksa sam odustala. Idem stažirati, zaraditi si neke novce, naći si stan i maknuti se odavde. Barem se nadam da će nešto biti od toga. Ovisi koliko dobijem od stažiranja.

Što vi mislite? Kako se postaviti?
Napominjem da svaki razgovor koji ja mirno s njom započnem završi njenim urlikanjem kako sam nezahvalna i bezobrazna, da ni druge moje prijateljice neidu nigdje van i da ja to sve izmišljam te uglavnom završim u kazni tjedan do dva koja je takva da ne smijem niti vlastitog psa prošetat.

[buditedobro]

tntntnt kaže:

Zamolila bi Vas da iznesete svoje mišljenje što se ove time tiče.. Unaprijed se ispričavam na podužem postu.

Dakle, imam 19 godina. Završavam srednju strukovnu školu. Oduvijek odlična učenica. Radila uz to tijekom cijele godine (šetala pse, pisala seminare) dakle zarađivala za sebe i niti kunu ne pitala od svojih.
Roditelji rastavljeni, odnosi među njima katastrofalni.
Živim s mamom, bratom, i njenim novim dečkom. On je ok i slažemo se.
No tu nastaje problem.
Nemam nikakve privatnosti. Kopa mi po stvarima, mobitelu, kompjuteru, pregledava history i raspituje se okolo ima li koji program da može vidjeti sve razgovore koji se vode preko kompjutera. Naglašavam da nisam problematična! Nikad nisam radila probleme, u školi uvijek odlična učenica.
Van idem rijetko. Noćni izlasci i bilo šta gdje bi bila vani preko noći - nagovaranje i natezanje kao da idem na kraj planete. I to kad me pustim moram joj se javljati svakih sat vremena di sam i šta sam.
Odlasci na kave, u kino, šetnje, išta - zašto, šta će ti to, ostani doma imaš za čistit, s kim ideš, di ideš, kad se vraćaš točno u minutu mora znati.
Jednom sam trebala doći doma u 8. Došla sam u 8 i 5 minuta. Bila sam u kazni 2 tjedna.
Meni je ovog dosta. Zbilja je. Nikakve privatnosti nemam, nigdje ne idem, sad sam opet u kazni 2 tjedna. Ona i njezin dečko se stalno svađaju. S njom se ne može popričati normalno bez da počne vrijeđati i prijetiti kaznama.
Od faksa sam odustala. Idem stažirati, zaraditi si neke novce, naći si stan i maknuti se odavde. Barem se nadam da će nešto biti od toga. Ovisi koliko dobijem od stažiranja.

Što vi mislite? Kako se postaviti?
Napominjem da svaki razgovor koji ja mirno s njom započnem završi njenim urlikanjem kako sam nezahvalna i bezobrazna, da ni druge moje prijateljice neidu nigdje van i da ja to sve izmišljam te uglavnom završim u kazni tjedan do dva koja je takva da ne smijem niti vlastitog psa prošetat.

Ne razumijem zašto su takvi. Ne skrivaš li ipak nešto? Takav sustav imao bi opravdanje samo ako ozbiljno sumnjaju da si u ozbiljnoj opasnosti od droge, prostitucije, ako si sklona kriminalu...

Ako nije ništa od toga, a pretpostavljam da nije, kakvi su izgledi da se to promijeni i da prihvate da si odrasla osoba?
Ako izgleda nema, tada uzmi stvar u svoje ruke. Osiguraj si prvo financijsku neovisnost - stabilan posao. Dok se zbrinjavaš, normaliziraj odnose s ukućanima, koliko je god moguće, tako da odeš u miru kad za to dođe vrijeme.

To je važno radi tebe, ne radi njih. Osjećat ćeš se loše ako odeš u svađi ili zbog svađe.

Kad nađeš stalni posao, nađi stan koji možeš platiti, možda neku varijantu pomoći starijoj osobi u zamjenu za stanovanje i sl.
I pinklec na rame i u svoj život.

Sad sam opet pročitala tvoj post. Kažeš da je mamin "dečko" OK, a zatim da ti kopa po privatnosti. Nije li to malo u kontradikciji?

[Ribež]

Meni je cijela ova situacija totalno čudna. Upravo kao što je napisala buditedobro - svi ste ok ali toliko toga ima..
Sada - za seljenje isto - ne znam kuda?
Posao nemaš?
Ako imaš 19 godina kako sada tek završavaš srednju strukovnu?
Čisto pitam.
Negdje leže problemi no ti ih ipak nisi iznijela pa je teško i dati savjet..

[tntntnt]

Ne, krivo sam se izrazila - mama je ta koja kopa po stvarima.
A 19 zato što sam išla godinu kasnije u školu.
I ne, problema nema.. Ništa ne skrivam, nikakav kriminal ni prostitucija niti neznam što. Jednostavno je.. Takva. Neznam..
Izgledi da se to promijeni.. Nikakvi.
Jedino što mi kaže na to jest - dok si pod mojim krovom živjeti ćeš po mojim pravilima i dolaziti i odlaziti kad ja kažem.

[Ribež]

Na žalost parola "dok si pod mojim krovom..! je jedna uobičajena prijetnja roditelja i ne mogu je shvatiti.
Što ti preostaje?
Završi školu - zapravo sada si završila?
Nađi posao ako ikako možeš -cimericu da lakše plačate režije i stanarinu i ako se osjećaš spremno - idi.
Sve ove zabrane i kopanje bile bi smješne da nisu stvarno tužne..
Ne, tu ništa ne štima. Definitivno.
Nekome s 19 godina braniti da 2 tjedna izlazi već spada pod sputavanje osnovih sloboda svakog odraslog čovjeka.
Ti to jesi s 19 godina. Donekle odrasla no financijski još uvijek ovisna - to je tebi najveći problem.
Ja sam se recimo sa svojim roditeljima slagala ali moram priznati da mi je život postao bolji i postala sam zrelija, samostalnija kada sam otišla. Mada ih volim - odahnula sam kada sam otišla.
Budi za sada strpljiva -završi tu školu, nađi posao da postaneš financijski neovisna spram njih i neka te vodi misao da nisu oni vlasnici tvog života.
Majka po ovome što pišeš definitivno ima problema sama sa sobom - ne s tobom ali se lomi na tebi- na žalost.

[daru]

Ribež kaže:

Na žalost parola "dok si pod mojim krovom..! je jedna uobičajena prijetnja roditelja i ne mogu je shvatiti.
..
Majka po ovome što pišeš definitivno ima problema sama sa sobom - ne s tobom ali se lomi na tebi- na žalost.

slažem se... prvenstveno ima problem - sa sobom. Neki roditelji naprosto ne mogu shvatiti da djeca koju su rodili - odrastaju. Da dolazi trenutak kad postaju LJUDI, i kad se ODNOS mijenja. Nastoje zadržati svoju "kontrolu" nad njima - i što više gube konce iz ruku, to više "stežu" obruč - pogotovo tome u prilog govore te izjave tipa "dok si pod mojim krovom..." ... ono : "JAAAA sam GAZDA u kući" . Sindrom Pepeljuge, Snjeguljice...

Pošto tek završavaš školu - idi nekim redom... završi, papir u ruke... i onda - ŽIVOT u ruke. Ako si u strukovnoj, pretpostavljam da ćeš prvo tražiti neki poslić da stekneš iskustvo, a tek onda biti u mogućnosti naći neki posao s kojim ćeš moći zarađivati za samostalan život. Tako da - preko noći svoj problem nećeš riješiti, ali - idi ka cilju.

U međuvremenu, dok si "pod krovom", pokušaj na neki način pronaći model funkcioniranja s mamom. Ako joj je dečko ok, i ako te je u stanju saslušati više nego ona - pokušaj njemu objasniti, pa možda on dopre do nje... a pokušaj i ČUTI ako ti zauzvrat isto tako oni žele nešto reći u čemu ti griješiš možda i na koji način se možeš postaviti da shvati mama da ima pored sebe - odraslu osobu, odgovornu, koja MOŽE preuzeti konce života u svoje ruke...

Mladi ljudi ponekad ne kuže da nekim svojim postupcima daju "sliku" neodgovornosti, pa se kod roditelja pojavi strah - i iz straha tako reagiraju... Svega ima... teško je procjeniti cijelu situaciju na osnovu tvog posta. Koliko joj u sitnim svakodnevnim stvarima - daješ do znanja da si joj - ravnopravna u svemu, a koliko se još "kačiš" mami na suknju? Možda joj i te sitnice neke - izazivaju takvo ponašanje i - revolt? Pokušaj cijelu situaciju sagledati, jer trenutno - ne možeš ISKOČITI iz tog života, dok ne složiš "kockice" da se možeš uzdržavati sama. A na koncu , ako ništa drugo - imat ćeš životni trening... danas je to - vlastita majka koju moraš "savladati", sutra - šef na poslu, muž, jednog dana - možda tvoje vlastito dijete...

[mestar]

daru kaže:

Da dolazi trenutak kad postaju LJUDI, i kad se ODNOS mijenja.

Ljudi koji očekuju da ih se smatra zrelim i u svemu ravnopravnim jedinkama društva trebali bi se brinuti sami za sebe. Ako imaju potrebu visiti na tuđoj sisi onda (još) to nisu.

[mestar]

tntntnt kaže:

Od faksa sam odustala.

Nemoj. Završi faks.
Sve ostalo ti je nezrelo dramatiziranje.

[shtefy]

daru kaže:

Mladi ljudi ponekad ne kuže da nekim svojim postupcima daju "sliku" neodgovornosti, pa se kod roditelja pojavi strah - i iz straha tako reagiraju... Svega ima...

Upravo tako. Svega ima.

Primjeri iz moje obitelji (više članova je u pitanju, mahom obrazovani, "intelektualci" i sl.): sva djeca - i muška i ženska - koja imaju dugu kosu i kojima nije svaka dlaka zalizana su općenito neuredni, lijeni, gotovani, huligani, sramote sebe i obitelj, gotovo sigurno imaju probleme sa drogom i alkoholom, promiskuitetni su itd., nadalje sva djeca koja žele upisati ili upišu bilo koju drugu srednju školu osim gimnazije su budući propaliteti, promašeni ljudi, ljenčine, neznalice, nesposobnjakovići, nastavi niz... Mogla bih tako napisati još par primjera genijalnog (pr)ocjenjivanja dječijih karaktera, ali you get the picture...

Pa ti pokušaj biti dijete koje takvim kretenima daje sliku "zrelosti" ili "odgovornosti" i odrasti u normalnu osobu bez psihičkih problema...

mestar kaže:

Nemoj. Završi faks.
Sve ostalo ti je nezrelo dramatiziranje.

Jel' i kod tebe vrijedi pravilo "dok si pod mojim krovom, bit će po mom"?

[mestar]

shtefy kaže:

Jel' i kod tebe vrijedi pravilo "dok si pod mojim krovom, bit će po mom"?

Apsolutno. Ako dođe ili-ili bez mogućnosti kompromisa, biti će po mom.

[shtefy]

mestar kaže:

Apsolutno. Ako dođe ili-ili bez mogućnosti kompromisa, biti će po mom.

To je univerzalno pravilo i odnosi se baš na sve? Ne postoji baš nikakva mogućnost da svom odraslom djetetu kažeš: OK, bez obzira što živiš pod mojim krovom, imaš pravo na neke odluke koje se tiču tebe i tvog života?

Znaš, postoje stvari i izbori u životu djeteta koje utječu na cijeli njegov život, pa tako i na onaj dio kad se osamostale i odu od kuće. Misliš da je fer djetetu nametati tako nešto samo zato što je premlado da ode od kuće?

[mestar]

shtefy kaže:

OK, bez obzira što živiš pod mojim krovom, imaš pravo na neke odluke koje se tiču tebe i tvog života?

Nisam control freak, savjet dobiju, ako će ga poslušati ok, ako neće njihov problem.
Određena kućna pravila postoje, može se o njima razgovarati, ali više manje se odnose na kulturu ponašanja i tu za mene nema odstupanja.

Ovo što radi majka ove forumašice mi je bez veze, ali treba uvijek čuti i drugu stranu. Radi li to iz pretjeranog straha za svoje dijete i nekih svojih loših životnih iskustava? Ili je zla osoba? Ne završiti faks za ovu curu je road to hell. Ukratko.

A ja sigurno ne bih nikada pristao da klinci žive na moj teret nakon srednje škole. I odgajam ih tako da si ni oni ne bi to dozvolili. Ako nećeš faks i gotov si sa školovanjem, onda izvoli živjeti svoj život. Kad vidim po godinama zrele ljude koji još žive na grbači roditelja mrak mi na oči padne. Ne znaš jesu li luđi oni ili njihovi roditelji koji to trpe.

[shtefy]

mestar kaže:

Ne završiti faks za ovu curu je road to hell. Ukratko.

U ovoj državi, nažalost, road to hell je prilično nepredvidiva kategorija, a faks je samo jedna varijabla u cijeloj priči.

A ja sigurno ne bih nikada pristao da klinci žive na moj teret nakon srednje škole. I odgajam ih tako da si ni oni ne bi to dozvolili. Ako nećeš faks i gotov si sa školovanjem, onda izvoli živjeti svoj život. Kad vidim po godinama zrele ljude koji još žive na grbači roditelja mrak mi na oči padne. Ne znaš jesu li luđi oni ili njihovi roditelji koji to trpe.

Apsolutno se slažem da klince treba odgajati da ne budu paraziti, nego da je na njima da potegnu sami za sebe. Ali u našoj situaciji reći ovako nešto mi je malo tu mač. Nadam se da ne misliš da je cijela ona vojska od tristo i nešto K nezaposlenih nezaposlena samo zato što su ljenguzi gotovani kojima se smilila mamina kuhinja i besplatni vešeraj? Definitivno ne treba biti budala koja doživotno potomku gladi guzu dok on/ona uživa u bonvivanskom životu, ali malo razumijevanja za okolnosti ipak treba biti.

[number 19]

mestar kaže:

Nisam control freak, savjet dobiju, ako će ga poslušati ok, ako neće njihov problem.
Određena kućna pravila postoje, može se o njima razgovarati, ali više manje se odnose na kulturu ponašanja i tu za mene nema odstupanja.

Ovo što radi majka ove forumašice mi je bez veze, ali treba uvijek čuti i drugu stranu. Radi li to iz pretjeranog straha za svoje dijete i nekih svojih loših životnih iskustava? Ili je zla osoba? Ne završiti faks za ovu curu je road to hell. Ukratko.

A ja sigurno ne bih nikada pristao da klinci žive na moj teret nakon srednje škole. I odgajam ih tako da si ni oni ne bi to dozvolili. Ako nećeš faks i gotov si sa školovanjem, onda izvoli živjeti svoj život. Kad vidim po godinama zrele ljude koji još žive na grbači roditelja mrak mi na oči padne. Ne znaš jesu li luđi oni ili njihovi roditelji koji to trpe.

Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Jednom kad si tamo, nije važno kojim si putem došao. Općenito mi nije jasno kako se radi tolika razlika ako netko ima dobre namjere. Po meni dobre namjere su eventualno objašnjenje ali nikako opravdanje za postupke. Ako je zasita pričala s majkom više puta, majka je sigurno mogla razmislit, savjetovat se itd.; općenito postat svjesna svojih zabluda i promijenit ploču. Pošto to nije napravila mislim da njezine eventualne dobre namjere nemaju nikakvog smisla. Jedino što je bolesnije od ovakvog kontroliranja vlastitog djeteta u ovim godinama je opravdanje: dok si pod mojim krovom...".

boldano. Htio ne htio moraš godinu dana nakon završetka školovanja

A sad za autoricu: mislim da se ne isplati zbog ovoga kompletno odbaciti fakultet. Ako stvarno imaš želju moraš naći način. Pošto vidim da ti rad uz školovanje nije stran, ne bi trebalo biti većih problema

[kajpa]

daru kaže:

slažem se... prvenstveno ima problem - sa sobom. Neki roditelji naprosto ne mogu shvatiti da djeca koju su rodili - odrastaju. Da dolazi trenutak kad postaju LJUDI, i kad se ODNOS mijenja.

mestar kaže:

Ljudi koji očekuju da ih se smatra zrelim i u svemu ravnopravnim jedinkama društva trebali bi se brinuti sami za sebe. Ako imaju potrebu visiti na tuđoj sisi onda (još) to nisu.

A kada je netko odrastao i zreo? Sa 18 ili 25? Je li onaj tko nema mogucnosti sam se uzdrazavati/brinuti se za sebe...zato jer ide na fax, nezreo? Njega ne smatramo zrelim, dok je onaj koji zavrsi srednju i radi - zreo?

[Pandorah]

mestar kaže:

Nemoj. Završi faks.
Sve ostalo ti je nezrelo dramatiziranje.

O čem ti to? Nezrelo je završiti samo srednju školu, odnosno, ne završiti fax? To je dramatiziranje? HM?

mestar kaže:

Ne završiti faks za ovu curu je road to hell. Ukratko.

Opet... Zašto? Čemu to?

kajperinja kaže:

A kada je netko odrastao i zreo? Sa 18 ili 25? Je li onaj tko nema mogucnosti sam se uzdrazavati/brinuti se za sebe...zato jer ide na fax, nezreo? Njega ne smatramo zrelim, dok je onaj koji zavrsi srednju i radi - zreo?

Sviđa mi se ovo.

[mestar]

Pandorah kaže:

O čem ti to? Nezrelo je završiti samo srednju školu, odnosno, ne završiti fax?

Ma ne, sad i sam vidim da se može tako iščitati, ali pod "sve ostalo" sam mislio na ostatak njenog teksta, a ne na sve ostalo osim faksa.

A s obzirom da ima mater voljnu financirati joj studiranje (bar sam tako shvatio), doista mislim da nije pametno to i ne iskoristiti, pa makar morala istrpiti te ispade. Očito neće imati neko drugo zaleđe, a u HR društvu je vrlo vjerovatno da će se djevojka bez fakulteta prilično teško boriti za život. Par godina naspram cijelog života.

U svakom slučaju to je nešto što bih rekao i bilo kojoj svojoj poznanici, pa mogu i forumskoj kolegici bez nekih zlih primisli.