Stanislav Lem - Solaris / ruski SF općenito

[Zombie_666]

Fijasko je zaista "hard core" hard SF, Lem je u njemu zašao u ono "Science" od "Science Fiction" daleko više nego čak i Asimov ili Clarke. Čitateljima koji nisu duboko zašli u SF vode može biti prilično naporna za čitanje.

Nepobjedivi mi je najdraža knjiga od Lema, opisi borbe u njoj su nevjerovatno upečatljivi. Nije mi jasno kako to da još niko nije snimio film po knjizi, ubiše nas sa ovim remake/prequel i sličnim glupostima a zanemaruju djelo koje je kao stvoreno za epski SF film.

Što se Solarisa tiče, knjiga je izvanredna i bolja od oba filma. Što se samih filmova tiče, prvi je bolji kao umjetničko djelo ali je na momente vanserijski dosadan. Drugi je vizuelno dopadljiv i ima dobru atmosferu ali ima taj holivudski šmek koji kvari konačni ugodjaj.

[Parvis]

Meni je Fijasko uvijek bio najdraža Lemova knjiga (vidi se i po nicku koji imam ovdje), makar su možda Solaris, Nepobjedivi ili Eden onako objektivno bolje knjige. Sada sam dobio želju da je opet pročitam, možda opet dam šansu i Povratku sa zvijezda i Glasu gospodara, te dvije knjige sam samo jednom pročitao.

Inače, da li ima još nešto njegovo da je prevedeno (osim Ana sa zvijezda, Eden, Povratak sa zvijezda, Soalris, Nepobjedivi, Glas gospodara, Fijasko i Summa Technologiae), možda kakva kratka priča u nekom časopisu?

I kakva je knjiga od Larionove, s čime bi se dala usporediti?

[Zeljko81]

s Lemom

ja još nisam Fijaska pročitao, ali znam da je moj prijatelj odustao baš zbog tih S dijelova... a inače je prirodnjak doktor...

[judolino]

Zeljko81 kaže:

s Lemom

ja još nisam Fijaska pročitao, ali znam da je moj prijatelj odustao baš zbog tih S dijelova... a inače je prirodnjak doktor...

A Lem je, ako se ne varam, liječnik.

Meni se svojodobno jako svidio Povratak sa zvijezda, a i Leopard s Kilimandžara.

A kao klinac sam obožavao romane Aleksandra Beljajeva.

Nekoć davno radio sam na šalteru i došao mi nekakav Lem Treursić. Kao SF fan, pitam ja njega otkud mu to ime.
A on veli: Lenjin-Engels-Marks...

[sirovina]

čitao Fijasko vrlo davno, ali znam da je bio jako pitoreskan, mislim da se radnja odvija na titanu;

Zatim Solaris - isto vrlo davno čitao, al sjećam se da su me oba filma jako razočarala. Nisam uopće tako zamišljao to. Tarkovskijev je previše emocionalno obojen kao neka santa barbara u svemiru, bavi se ugl. emocijalnim eskapadama posade a vrlo malo centralnim fenomenom - mislećim samokreirajućim oceanom. A američki je totalno bezvezan.

Nepobjedivi je također vrlo dobar - AI samoreplicirajući roboti + varianta problema gray goo . Slažem se, bio bi to izuzetan film, vj. će ga jednom neko i snimit, nadam se Verhoeven ili neko s malo mozga a ne ovi kreteni sad u Holivudu. Vj. bi podsjećao malo na Forbidden Planet.

[Zoran Oštrić]

Ajme ljudi ubija me ovaj naslov... Stanislav Lem i Rusi???? Lem je dovoljno značajan za poseban topic, a i ruski SF također.

[santasa]

Čovjek je bio Poljak i pisao je na poljskom !
Film Solaris je ruski film, i to je jedina veza.

[Zeljko81]

fijasko je bas hard sf
dobar kraj

citam anu sa zvijezda i odusevljen sam
to je magelanov oblak

to je pravi sf kao da sam s njima na brodu i putujem svemirom
kakvi opisi kakvi detalji

[Freidenker]

Citao Fijasko prosle godine i to mi je sigurno jedan od omiljenih romana od starog majstora. Zanimljivo je da je knjiga nastala kao narudzba naklade S. Fischer. Lem je dakle placen za roman za koji uopce nije imao ni ideju i sve to se odvijalo ovdje u Becu gdje je tada zivio zbog krize u Poljskoj.

[Zeljko81]

al koji car moraš biti da roman nazoveš fijasko

[Enchantress]

tramper kaže:

Ima li tko da je čitao? Ili neka druga Lemova djela?

Inače sam veliki fan filma Solaris Andreja Tarkovskog, gledao sam ga preko 10 puta i uživam u filmu; djeluje na mene opuštajuće i nekako terapeutski

Baš sam nedavno ponovo pročitala romane Stanislawa Lema "Solaris" i "Nepobedivi". "Nepobedivi" je ostavio priličan utisak na mene.

Planiram povratak klasicima.

Negdje sam čitao da Lem nije bio zadovoljan filmskom adaptacijom Andreja Tarkovskog.
Sad sam odlučio pročitati knjigu pa me zanimaju tuđi dojmovi.

Pošto još uvek nisam gledala film - ne mogu uporediti... Možda bih ga mogla ovih dana pogledati.

[Puky Lee]

Baš čitam Solaris. Više-manje sve se zna, volim i film od Tarkovskog (a nedavno pogledao i od Soderbergha), a koje su točno razlike između knjige i ideje filma, tek mi je za vidjeti.

Dobro, Lem je priču počeo u svemiru s dolaskom Kelvina na Solaris, dok ga u filmu tek pozovu, pa se uvode likovi roditelja u obiteljskoj kući kojih u knjizi nema. Zasad mi se čini da su i poante slične: Tarkovsky je želio prikazati kako je čovjek kadri istraživati i racionalno objasniti fenomene u svemiru prije nego se uhvatiti u koštac sa samim sobom, što entitet oceana na Solarisu vrlo zorno prikazuje, dovodeći znanstvenike do ludila i u konačnici, smrti.

Naravno, sve je to prikazano na pojednostavljenoj ljubavnoj priči, koja je u filmu više u fokusu, dok knjiga želi obuhvatiti i širi spektar tema, iako sadrži i nju.

Zanimljivo je za čitati. Sviđa mi se baš taj pristup koji ulazi u znanstvene teme i opisuje ih, puno više nego psihologiju samih likova.

[eutow]

Puky Lee kaže:

Baš čitam Solaris. Više-manje sve se zna, volim i film od Tarkovskog (a nedavno pogledao i od Soderbergha), a koje su točno razlike između knjige i ideje filma, tek mi je za vidjeti.

Dobro, Lem je priču počeo u svemiru s dolaskom Kelvina na Solaris, dok ga u filmu tek pozovu, pa se uvode likovi roditelja u obiteljskoj kući kojih u knjizi nema. Zasad mi se čini da su i poante slične: Tarkovsky je želio prikazati kako je čovjek kadri istraživati i racionalno objasniti fenomene u svemiru prije nego se uhvatiti u koštac sa samim sobom, što entitet oceana na Solarisu vrlo zorno prikazuje, dovodeći znanstvenike do ludila i u konačnici, smrti.

Naravno, sve je to prikazano na pojednostavljenoj ljubavnoj priči, koja je u filmu više u fokusu, dok knjiga želi obuhvatiti i širi spektar tema, iako sadrži i nju.

Zanimljivo je za čitati. Sviđa mi se baš taj pristup koji ulazi u znanstvene teme i opisuje ih, puno više nego psihologiju samih likova.

To je meni bio izrazit manjak. Lem, kao i svi drugi sf pisci koje sam do sada čitao, ima jako lošu i neuvjerljivu karakterizaciju, kao i odveć "znanstveni", deskriptivni stil, koji može biti konceptualno interesantan ali je, pogotovo kad usporediš s Tarkovskijevim filmom, u biti dosta dehumaniziran.

[Puky Lee]

Nekako mislim da je na to i namjerno ciljao, iako smatram da je i bolje da ga se nije doslovno prevodilo na film kao što je to u knjizi. Meni zasad ovo odgovara, pa ću s konačnim zaključcima naknadno.

Njemu je kao smetalo da se problematika filma oslanja isključivo na tu ljubavnu priču ignorirajući i ostale aspekte (a uvođenje lika majke je protumačio kao personifikaciju majke Rusije, koja je možda morala biti da scenarij prođe inače stroge cenzore u SSSR). Nije on pisao ljubavnu dramu u svemiru, pobogu, jel

Zasad nekako slutim da je za knjigu ok poanta koju je htio iznijeti i da, s obzirom na slojevitost koju podrazumijeva iznošenje te poante, je bolje da je ostala kakva je u knjizi.

[Weekend Warrior]

Tarkovsky je jednim djelom odlučio snimiti Solaris potaknut svjetskim uspjehom Kubrickove Odiseje, koju nije cjenio jer je smatrao da je previše usmjerena na tehnologiju umjesto na čovjeka pa se onda odlučuje na intimniji psihološki pristup i snima SF s “dušom” i kao svojevrstan odgovor Kubricku.

Roman i film su izvrsni, svaki na svoj način, a ako se na film gleda isključivo kroz prizmu ljubavne priče, onda ga preporučujem pogledati više puta.

[Ego]

Ako se dobro sjecam, Lem je mrzio film jer je smatrao da je fokusiranjem na ljubavnu pricu promasena poanta knjige.

[Puky Lee]

U ovom članku je citirano kaj Lem misli o filmovima.

Ukratko, Lem kaže da je Tarkovsky snimio Zločin i Kaznu, jer je od svega kaj se u knjizi događa najveći fokus na Kelvinovom osjećaju krivnje za smrt supruge Harey.

No, ne znam, u filmu mi je to svejedno dobar primjer za poantu koju i Lem iznosi, iako razumijem njega kao autora knjige koja nije po njegovoj mjeri prenesena na film.

Film i kniga su dva različita medija koja funkcioniraju po različitim zakonitostima. Kad čitaš knjigu sve je na tvojoj mašti, dok ti je na filmu predočena jedna direktna vizija. K tome treba pridodati i prvu verziju tv filma koji se striktnije drži knjige i koja je još na kraju ispala najneuspješnija (iako treba uzeti u obzir da je tv produkcija, pogotovo tad, bila vrlo ograničena).

Nadalje, slična je reakcija bila i od Burghessa, koji je nakon Kubrickove adaptacije Paklane Naranče navodno požalio kaj ju je uopće napisao.

[nevenna]

ja se baš mislim što bi mogla sljedeće čitati i evo mi upravo došla ideja...inače, nisam gledala film, zapravo uhvatila sam jednom na tv-u drugu polovicu, pa sam tek bacila pogled i zaintrigiralo me i u planu mi je to pogledati odtad, ali nikako...isti slučaj i sa Stalkerom...možda ne bi bilo loše početi s knjigom...jer kad su takvi filmovi u pitanju, bolje je biti unaprijed malo bolje upoznat s tematikom...inače znaju bit teški za gledanje tj razumijevanje...meni bar...a ovako je zanimljivo odmah od početka raditi usporedbu i onda može biti zanimljivije čak i ako nisi baš zadovoljan s ekranizacijom, što često bude slučaj kad se ide tim putem knjiga, pa film, a ne obrnuto...iako, koliko sam skužila po onome što sam malo vidila i po onome što kaže kritika, a i filmofili, Tarkovsky je dosta kvalitetan u vizualnom smislu, znači isključivo filmski gledano, režija i kamera, bez obzira na scenarij, barem što se Stalkera tiče...

[Weekend Warrior]

Možda je nepopularno mišljenje, posebno s obzirom na temu podforuma, ali vjeruj mi na riječ da su Tarkovsky i Kubrick bilo dovoljno inteligentni, a i filozofski potkovani da su se bez problema nosili s književnim predlošcima po kojima su snimali filmove.

[eutow]

Puky Lee kaže:

Nekako mislim da je na to i namjerno ciljao, iako smatram da je i bolje da ga se nije doslovno prevodilo na film kao što je to u knjizi. Meni zasad ovo odgovara, pa ću s konačnim zaključcima naknadno.

Njemu je kao smetalo da se problematika filma oslanja isključivo na tu ljubavnu priču ignorirajući i ostale aspekte (a uvođenje lika majke je protumačio kao personifikaciju majke Rusije, koja je možda morala biti da scenarij prođe inače stroge cenzore u SSSR). Nije on pisao ljubavnu dramu u svemiru, pobogu, jel

Zasad nekako slutim da je za knjigu ok poanta koju je htio iznijeti i da, s obzirom na slojevitost koju podrazumijeva iznošenje te poante, je bolje da je ostala kakva je u knjizi.

U jednu ruku se slažem da je Lemov fokus na "nehumanost", najbolje oprimjeren u gotovo znanstvenim poglavljima koja se potpuno posvećuju onim apstraktnim fenomenima na planetu, jedan vrlo zanimljiv stilski izbor. Međutim, i na mjestima gdje on ne treba biti je prisutan, i to po meni otkriva nevještost u jednom aspektu pripovijedanja - karakterizacija likova je Lemu nula, motivacija nejasna, dijalozi često neuvjerljivi.
U tom smislu Tarkovski daje jedan humanistički obrat, koji međutim nikako ne bih svodio na ljubavnu priču! Tu se on bavi u prvom redu čovjekom postavljenim pred neshvatljivim, i njegovim unutarnjim trzajima u toj situaciji. Naravno, tada je ljubav iznimno bitan element ljudskog stanja, no ne mogu reći da je to jedina os oko koje se vrte Kelvinove dvojbe.
Moram ipak priznati da sam film gledao i knjigu čitao prije dosta godina (provjeravam svoj Goodreads profil - knjigu prije pet, a film sam još nešto ranije) i zato mi je sve to već poprilično zamućeno u sjećanju. Zato, ako ti se da detaljnije opisati kakva je tvoja interpretacija poante filma i romana i u čemu je bitna razlika, rado bih pročitao.

P.S. Inače mrzim biti "that guy", ali bolje je pisati ruska imena u hrvatskoj transkripciji - dakle ne Tarkovsky, nego Tarkovski.