|
Može se sjesti i piskarati uvijek u isto doba dana, stvoriti nekakvu rutinu.
No kad sam svjesna da pišem zahtjevno djelo (a svaka moja priča to jest ili nastoji biti), tu je rutina nepotrebna.
Kaže King, horor je u glavi.
Tvoje buduće djelo je također u glavi i o njemu se dade misliti u autu, busu, na bicikli, u čekaoni kod liječnika (osim zubara!), ma posvuda. I uvijek imaš po dzepovima raznih računa, potvrda, papirića, praznih kutija od cigareta gdje se te misli mogu kratko i površno zapisati.
Kad dodješ do kompa i zasjedneš, posložiš sve što si netom zapisao i sjetiš se što si mislio o likovima, zapletu, čemu god.
I pišeš, pišeš, pišeš.
Za mene je to pravi put, za tebe nek bude jedna od opcija.
__________________
Svijet je mračan, sve je zlo i naopako, ljudi su zli, žarulje nikad ne rade, stalno pada kiša, u kutiji je glava...
|
Nemojte zato gubiti vrijeme okrivljavanjem sebe što ne pišete svaki dan jer se i kampanjski knjiga može završiti. Meni je za prvu uz posao i ostale obaveze trebalo godinu i pol. Krenuh s drugom knjigom. Imam već tri stranice u dva mjeseca 
Al onaj period kad ne pišete, bar razmišljate o pisanju, o likovima, radnji, zapisujte.....sve to dobro dođe kad mi neredoviti pisci sjednemo i ulovimo se pera :klap:
Linearni mod
