Vještačenje invalidnosti

[JesenskaMagla]

Dobar dan!
Javljam se jer želim saznati odgovore na neka moja pitanja i unaprijed zahvaljujem svima koji će odgovoriti. Imam jednu bolest od rođenja koja je tek otkrivena sada u 20-tim godinama i bolest je invaliditet. Šalju me na vještačenje da dobijem invalidninu ili neki posao za invalide. Molim vas da mi netko tko je išao na vještačenje odgovori:

1.Kakav je taj cijeli postupak nakon što odneseš nalaze svom doktoru opće medicine i kažeš mu da te stručnjaci(privatnici koji su me pregledali) šalju na vještačenje i to ima napisano kao napomenu u nalazu?


2.Kako izgleda to vještačenje? Kakva pitanja postavljaju?

3. Koliko dugo traje vještačenje?


4.Da li taj cijeli proces vještačenja i slično ima kakve veze sa Centrom za socijalnu skrb? Da li socijalni radnik dođe u kuću osobe koja ima invaliditet radi nekog razloga? Vidjela sam tako nešto na internetu, ali možda sam krivo shvatila.


Defektolog mi je rekao da je najbolje da odem u Centar za soc. skrb sa nalazima i raspitam se kakva su mi prava. Da li mislite da će soc. radnik negdje poslije doći kod moje kuće nakon što ih ja posjetim?

Ako se sjetite, molim vas, spomenite još nešto važno za što ja ne znam.

[Dita Von Teese]

JesenskaMagla kaže:

Dobar dan!
Javljam se jer želim saznati odgovore na neka moja pitanja i unaprijed zahvaljujem svima koji će odgovoriti. Imam jednu bolest od rođenja koja je tek otkrivena sada u 20-tim godinama i bolest je invaliditet. Šalju me na vještačenje da dobijem invalidninu ili neki posao za invalide. Molim vas da mi netko tko je išao na vještačenje odgovori:

1.Kakav je taj cijeli postupak nakon što odneseš nalaze svom doktoru opće medicine i kažeš mu da te stručnjaci(privatnici koji su me pregledali) šalju na vještačenje i to ima napisano kao napomenu u nalazu?


2.Kako izgleda to vještačenje? Kakva pitanja postavljaju?

3. Koliko dugo traje vještačenje?


4.Da li taj cijeli proces vještačenja i slično ima kakve veze sa Centrom za socijalnu skrb? Da li socijalni radnik dođe u kuću osobe koja ima invaliditet radi nekog razloga? Vidjela sam tako nešto na internetu, ali možda sam krivo shvatila.


Defektolog mi je rekao da je najbolje da odem u Centar za soc. skrb sa nalazima i raspitam se kakva su mi prava. Da li mislite da će soc. radnik negdje poslije doći kod moje kuće nakon što ih ja posjetim?

Ako se sjetite, molim vas, spomenite još nešto važno za što ja ne znam.

Ta tema negdje već postoji, pokušaj ju potražiti, jer ćeš naći odgovore na svoja pitanja.

Ja sam iz Ljubljane, kod nas izgleda to tako, da doktor opće prakse napiše /ispuni papir za invalidsku komisiju sa svim mogućim papirima.
Onda te pozovu na komisiju, koja pregleda papire, i postavi par pitanja, i to je to. Brzo ide.

Recimo jako je bitno kod nas barem, da dođeš u trenirki, ništa od make upa, i obiti da zadnju noć ne ideš spavati/jako malo spavaš. Znam, zvuči glupo, ali kod nas gledaju izgled, pa ako si sređen, ko da te onda ništa ne boli, i nemaš problema.
Pitanja su, kako se osjećaš, šta očekuješ, i recimo bace olovku na pod, da ju ti pokupis.

Odgovori su:
Osjećaš se izmučeno od zd stanja.
Očekuješ, obiti nadas se, da će se ti nekad zdravlje poboljšati, i da bi ti priznana invalidnost pomogla u smislu posla, kojeg bi mogla radit.
A olovku pokupis ovako, da blejis u pod, i držiš se za stol ili nesto, i skroz polako pokupis...
Tak to ide kod nas.

[JesenskaMagla]

Dita Von Teese kaže:

Ta tema negdje već postoji, pokušaj ju potražiti, jer ćeš naći odgovore na svoja pitanja.

Ja sam iz Ljubljane, kod nas izgleda to tako, da doktor opće prakse napiše /ispuni papir za invalidsku komisiju sa svim mogućim papirima.
Onda te pozovu na komisiju, koja pregleda papire, i postavi par pitanja, i to je to. Brzo ide.

Recimo jako je bitno kod nas barem, da dođeš u trenirki, ništa od make upa, i obiti da zadnju noć ne ideš spavati/jako malo spavaš. Znam, zvuči glupo, ali kod nas gledaju izgled, pa ako si sređen, ko da te onda ništa ne boli, i nemaš problema.
Pitanja su, kako se osjećaš, šta očekuješ, i recimo bace olovku na pod, da ju ti pokupis.

Odgovori su:
Osjećaš se izmučeno od zd stanja.
Očekuješ, obiti nadas se, da će se ti nekad zdravlje poboljšati, i da bi ti priznana invalidnost pomogla u smislu posla, kojeg bi mogla radit.
A olovku pokupis ovako, da blejis u pod, i držiš se za stol ili nesto, i skroz polako pokupis...
Tak to ide kod nas.

Hvala na odgovoru. Listala sam forum i nisam naišla na takvu temu,a da se i nađe sigurno ne bi bilo baš odgovra na ta moja pitanja.

Moja bolest je baš specifična pa ni ne mogu glumiti da loše izgledam jer se ne radi o tako nečemu.

[JesenskaMagla]

Molim da mi još netko odgovori ako zna odgovore. Jako mi je važno.
Hvala!

[Ace Ventura]

Odi na centar i tamo ćeš ispuniti zahtjev, vještačenje se prije korone čekalo oko mjesec dana, pregled je uglavnom pregledavanje dokumentacije, onda razgovor sa socijalnom radnicom tamo i nakon toga čekaš poziv sa centra i onda ti kažu da si zdrava iako su ti procjenili tipa 50% invalidnosti jer živiš s nekim na adresi tko prima preko 1000 kuna i onda ideš doma.

[prilika]

Prihvatite se posla kako vam se da ovo. Ili odite u inozemstvo. Ja sam stvarno umorna i iscrpljena, ostala sam bez roditelja, muči me način njihovog odlaska sa ovog svijeta jer oboje su žrtve nesavjesnog liječenja. Pa razmišljam o tome i noću, zato i ne spavam. Opet znam mora me proći to sve skupa, moram obaviti još neke preglede iako mi se ne ide nikako na to. Radim preglede radi sebe i da idem zdrava raditi. Vrućine teško podnosim otkako sam ostala bez člana obitelji. I prije sam teško mogla naći posao. Ali uvijek se nađe neko rješenje u životu. Osobno rado bi išla i vani raditi. Najljepše što mj je bilo u životu jer što sam bila u inozemstvu ali nisam tamo nikada radili. Vani su ljudi dobronamjerni, iako gdje da dođeš si stranac. Imala sam puno odbijenica za posao tu kod nas, poneki posao sam i mogla naći. Ali uvijek se čovjek nada. Sada je sve teže radi ove pandemije, ali mislim da se i dalje može dobiti posao tko želi. Kako je Bunjac ono dobro napisao. Nije njemu loše u Irskoj. Iako gdje da dođemo smo stranci.

[simple mind]

JesenskaMagla kaže:

Molim da mi još netko odgovori ako zna odgovore. Jako mi je važno.
Hvala!

evo:
https://www.zosi.hr/zavod/vjestacenje/

[prilika]

Moja mama je radila sve do svoje 65 godine iako je već teže hodala. Osobno mislila sam mami će biti lakše kada će se kod kuće odmarati. Ali nije bilo tako. Nije se lako niti privikla na život kući jer navikla je cijeli život raditi. Kod mene je bila druga situacija teško sam mogla naći posao, osim kada me netko preporučio, ali i taj posao obično je bio na određeno. Bila sam sa roditeljima pa mi, i nije bilo toliko bitno. Ali naravno da sam bila nezadovoljna, mama koja je već bila starija i slabija odlazi ujutro na posao, a ja ga ne mogu naći jer dobijam odbijenice. Ali naravno nisam jedina. Sada je naravno situacija teža kada sam ostala bez roditelja. Oni su mi davali određeni osjećaj sigurnosti. Ovako je stvarni tužno. Pitala sam i za status njegovatelja jer tata je bio 6 godina nepokretan, ali nisam niti to htjela na kraju, prvo taj status se ne dobija za roditelje, a i opet sam mislila ako mu se stanje jako pogorša morati ću ga dati u dom barem na neko vrijeme jer ja nisam medicinska sestra, a u ove sestre iz kućne njege nisu mi se činile baš stručne, osim što su se znale praviti važne bez razloga pred patronažom.

[JesenskaMagla]

Ace Ventura kaže:

Odi na centar i tamo ćeš ispuniti zahtjev, vještačenje se prije korone čekalo oko mjesec dana, pregled je uglavnom pregledavanje dokumentacije, onda razgovor sa socijalnom radnicom tamo i nakon toga čekaš poziv sa centra i onda ti kažu da si zdrava iako su ti procjenili tipa 50% invalidnosti jer živiš s nekim na adresi tko prima preko 1000 kuna i onda ideš doma.

Joj, sad si me baš zabrinuo. Nedaj Bože da ovisim o onima s kojima živim. Sledili bi se i zaprepastili da znate što sam sve s njima prošla i ovako i baš vezano uz tu bolest. I baš zbog takvih mozgova mi se bolest otkrila u 20tima, a imam ju od rođenja.

Moja bolest je rijetka, zapravo nije toliko rijetka koliko je neprepoznata i neshvaćena. Baš mi je defektolog govorio kako nitko ne razumije kako ta bolest onemogućava ljude u svakodnevnom životu.

[JesenskaMagla]

prilika kaže:

Moja mama je radila sve do svoje 65 godine iako je već teže hodala. Osobno mislila sam mami će biti lakše kada će se kod kuće odmarati. Ali nije bilo tako. Nije se lako niti privikla na život kući jer navikla je cijeli život raditi. Kod mene je bila druga situacija teško sam mogla naći posao, osim kada me netko preporučio, ali i taj posao obično je bio na određeno. Bila sam sa roditeljima pa mi, i nije bilo toliko bitno. Ali naravno da sam bila nezadovoljna, mama koja je već bila starija i slabija odlazi ujutro na posao, a ja ga ne mogu naći jer dobijam odbijenice. Ali naravno nisam jedina. Sada je naravno situacija teža kada sam ostala bez roditelja. Oni su mi davali određeni osjećaj sigurnosti. Ovako je stvarni tužno. Pitala sam i za status njegovatelja jer tata je bio 6 godina nepokretan, ali nisam niti to htjela na kraju, prvo taj status se ne dobija za roditelje, a i opet sam mislila ako mu se stanje jako pogorša morati ću ga dati u dom barem na neko vrijeme jer ja nisam medicinska sestra, a u ove sestre iz kućne njege nisu mi se činile baš stručne, osim što su se znale praviti važne bez razloga pred patronažom.

Bok!

Razumijem što želiš reči, ali situacija mene i tvoje mame je totalno drugačija. Tvoja mama je nasreću bila zdrava i radno sposobna, ali kasnije je kako je starila oboljela, a ja imam bolest od rođenja. I to ne neku koja dolazi kasnije ili sa starošću nego baš poremećaj u razvoju. Vjeruj mi da bih radila da mogu. Evo od rođenja imam bolest i nisam ju imala na papiru radi nebrige (namjerne) roditelja i tek sad sa 20 i nešto godina sam ju dobila kao dijagnozu. Već 5 godina se zapošljavam svakih 6 mjeseci(otprilike) na samo 2 tjedan jer dobijem otkaz (to jest niti mi ne produlje ugovor) zbog nesosobnosti. Vidim da mi predlažeš odlazak u drugu državu, ali tek to nije moguće. Ne bih sad rado objašnajvala zašto, ali naravno vezano je uz to da bih se tamo još manje snašla zbog svoje bolesti.

[JesenskaMagla]

Da li mislite da bi ja ipak mogla dobiti invalidninu (ili posao za osobe s inv.) jer moja bolest nije kao da npr. osoba od 40 godina ima oštećenu kralježnicu od rada u tvornici pa joj ne daju invalidninu pa mora svaki dan ići raditi i jedva obavi posao (ali ga ipak obavi i šefovi su zadovoljni) i onda doma dođe i previja se od bolova pa opet tako ukrug. Moja bolest je skroz drugačija, evo ja sam jednostavno zbog simptoma te bolesti nesposobna za obaviti bilo koji posao. Imam jako malo staža jer na svakom poslu (razno sam isprobala) dobijem otkaz za 2 tjedna ili najviše ostanem 1 mjesec i svi se čude kako ništa ne shvaćam/ne mogu. Bolest je poremećaj u razvoju, iako je i puno više od toga. Znači kod mene se ne radi o tome da mi treba npr. 5 godina do penzije pa moram još malo stisnuti, nego se kod mene radi o cijelom životu. Da li takva situacija što mijenja u očima vještaka???

[JesenskaMagla]

simple mind kaže:

evo:
https://www.zosi.hr/zavod/vjestacenje/

A taj link sam pročitala već odavno. Molim vas ako tko što zna da mi detaljno napiše odgovore na pitanja.

[Ace Ventura]

JesenskaMagla kaže:

Joj, sad si me baš zabrinuo. Nedaj Bože da ovisim o onima s kojima živim.

Ovi na czss gledaju po primanjima ukućana ako predaješ papire za doplatak za pomoć i njegu.

JesenskaMagla kaže:

Da li mislite da bi ja ipak mogla dobiti invalidninu (ili posao za osobe s inv.) Da li takva situacija što mijenja u očima vještaka???

Koliko se sjećam, osobna invalidnina se može dobiti preko 80% invalidnosti ako nije stradanje na poslu ili ratu.

Poslije vještaka kod razgovora sa socijalnim radnicom te pita kako se slažeš sa ukućanima pa možeš tu opisati odnos i vidjeti hoće li pomoći a što se tiče procjene poslovne sposobnosti, to vrši medicina rada i šalju te sa burze ili poslodavac.

[JesenskaMagla]

Ace Ventura kaže:

Ovi na czss gledaju po primanjima ukućana ako predaješ papire za doplatak za pomoć i njegu.



Koliko se sjećam, osobna invalidnina se može dobiti preko 80% invalidnosti ako nije stradanje na poslu ili ratu.

Poslije vještaka kod razgovora sa socijalnim radnicom te pita kako se slažeš sa ukućanima pa možeš tu opisati odnos i vidjeti hoće li pomoći a što se tiče procjene poslovne sposobnosti, to vrši medicina rada i šalju te sa burze ili poslodavac.

Ok, vjerojatno primanja mojih ukućana neće naštetiti jer ja nemam neku bolest za koju bi mi trebala njega.

Možeš li mi pojasniti to da se osobna invalidnina može dobiti preko 80% oštećenja. Ja sam u jednom pravilniku vidjela da se može dobiti i ovako (ili sam krivo razumjela?). Pisalo je da možeš dobiti ako imaš najmanje 30% oštećenja i da je najveća 1500 kn i onda se oduzima ovisno o postotku oštećenja.

A da li najprije trebam otići u CZS ili to tek nakon što uopće odem doktoru opće prakse pa na vještačenje??

[prilika]

U tuđe bolesti ne ulazim. Ali moja mama je imala učestale venske tromboze, jednom i plućnu emboliju, pa svakih nekoliko godina bila je u bolnici sa venskom trombozom. 2007 se prvi puta pojavila arterijska insuficijencija, plavo stopalo, klaudikacije. Uz to bila je i, bubrežni bolesnik, imala trombocitopeniju pa je svejedno radila još tri godine nakon svih tih bolesti sve do 2010. i 65 godine života. Radila bi ona i dulje da je mogla. Posao je bio odgovaran i sjedeći. Ali morala je doći do posla. Imala je sreću da su je stvarno poštivali na poslu, s obzirom da je bila najstarija mogla je prva odabrati kada će ići na godišnji odmor. I ja sada kako sam ostala bez roditelja htjela sam odmah početi raditi. Tu za jedan posao su me zvali nisam stigla niti tatu odjaviti. Na brzinu sam sve to obavljala da stignem, na kraju valjda nisu nikoga niti trebali. Rekli su mi u srijedu da im treba netko već u ponedjeljak. Bila je sredina mjeseca. Molila sam ako može da mi se da još tjedan dana slobodno. Poslije sam vidjela da moram malo usporiti, bilo je vruće sredinom 9. mjeseca, proživjela sam veliki šok i zato sam vjerojatno i imala osjećaj slabosti. Sada je dobro jer je hladno. Ali kažem čovjek se bori dok je živ, nema uzmaka. Samo ove bolje plaćene poslove teško je dobiti. I mislim da bi svaki radnik trebao imati barem svaki drugi vikend u tjednu slobodan. Meni se ne čini u redu da netko radi 16 sati dnevno. Znala sam i ja raditi 9 do 10 sati nekoliko dana pred godišnji odmor. Ali svaki vikend mi je bio slobodan.

[JesenskaMagla]

Ace Ventura


To bi vjerojatno bilo ovo:



Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja može ostvariti osiguranik kod kojega je utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 30%, a koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

[prilika]

Cijeli život vam je socijalni rad za vratom, kontroliraju vas, vrše procjene. Nikada ne bi htjela da me netko tako nadzire.

[prilika]

Zato nisam niti htjela status njegovatelja za tatu, a i tako ga ne bi dobila. Da samo znate koliko ima zlonamjernih ljudi. Znam da je teško naći posao. Ali da netko želi da ga netko nadzire. Pa užas. Čovjek je rođen da bude slobodan i radi što želi. Ja jesam možda nekada preizravna, ova jedna šta se toliko pravi važna nije baš dobro prihvatila moje primjedbe. Ali morate biti svjesni da ima svakakvih ljudi. Ova je bila bjesna kao ris na mene. Na neki način mi se i osvetila. Na kraju sam se ja bojala da ne bi imala problema jer osoba nije bila dobronamjerna.

[JesenskaMagla]

prilika kaže:

U tuđe bolesti ne ulazim. Ali moja mama je imala učestale venske tromboze, jednom i plućnu emboliju, pa svakih nekoliko godina bila je u bolnici sa venskom trombozom. 2007 se prvi puta pojavila arterijska insuficijencija, plavo stopalo, klaudikacije. Uz to bila je i, bubrežni bolesnik, imala trombocitopeniju pa je svejedno radila još tri godine nakon svih tih bolesti sve do 2010. i 65 godine života. Radila bi ona i dulje da je mogla. Posao je bio odgovaran i sjedeći. Ali morala je doći do posla. Imala je sreću da su je stvarno poštivali na poslu, s obzirom da je bila najstarija mogla je prva odabrati kada će ići na godišnji odmor. I ja sada kako sam ostala bez roditelja htjela sam odmah početi raditi. Tu za jedan posao su me zvali nisam stigla niti tatu odjaviti. Na brzinu sam sve to obavljala da stignem, na kraju valjda nisu nikoga niti trebali. Rekli su mi u srijedu da im treba netko već u ponedjeljak. Bila je sredina mjeseca. Molila sam ako može da mi se da još tjedan dana slobodno. Poslije sam vidjela da moram malo usporiti, bilo je vruće sredinom 9. mjeseca, proživjela sam veliki šok i zato sam vjerojatno i imala osjećaj slabosti. Sada je dobro jer je hladno. Ali kažem čovjek se bori dok je živ, nema uzmaka. Samo ove bolje plaćene poslove teško je dobiti. I mislim da bi svaki radnik trebao imati barem svaki drugi vikend u tjednu slobodan. Meni se ne čini u redu da netko radi 16 sati dnevno. Znala sam i ja raditi 9 do 10 sati nekoliko dana pred godišnji odmor. Ali svaki vikend mi je bio slobodan.

Želim ti puno sreće, naći ćeš već negdje posao.
Razumijem da bolesti tvoje mame nisu biile lagane, ali tvoja mama je RAZUMIJELA DATI POSAO I BILA GA SPOSOBNA OBAVITI, a ja to NISAM. Tvoja mama je imala ovako fizičke bolesti (ajde da to tako kažem) koje su je sprječavale, a ja baš ne mogu razumjeti posao. Znači simtomi moje bolesti su baš da ne mogu razumjeti zadatak na poslu. Znam da ti je ovo prekomplicirano shvatiti jer ne mogu puno otkrivati da me se ne prepozna, ali da objasnim razumijeli bi.

[JesenskaMagla]

prilika kaže:

Cijeli život vam je socijalni rad za vratom, kontroliraju vas, vrše procjene. Nikada ne bi htjela da me netko tako nadzire.

Kako to misliš? Da li možeš malo objasniti?
Hvala!