Udruga Mrkvica - udomljavanja, akcije, spašavanja, donacije *

[Nightshadow]

ARHIVA OGLASA

Znate što je ovo? Ovo je mala arhiva naših oglasa - kunići koji su udomljeni 2015. godine. Ima ih sigurno preko 50, ali nisu svi imali fotografije u oglasima. Među kunićima i zamorčićima sigurno ćete prepoznati i naše štićenike. Stoga koristimo priliku da zahvalimo svim udomiteljima, tetama čuvalicama... svima koji su liječili i prevozili kuniće i zamorčiće, tražili udomitelje, oglašavali, zivkali telefonom, odgovarali na stotine poruka... Znate koji ste. Svi ste vi dio ove lijepe, moćne slagalice. Hvala vam, od srca!

Cijelu arhivu možete pogledati ovdje.

[lily0]

puno lijepih priča. prekrasno je vidjeti u što se mogu pretvoriti zanemareni i bolesni. nemam vremena sve čitati, a vidim da su sterlizacije u naslovu teme, pa svejedno da pitam, idu li oni u domove sterilizirani? zečevi i zamorci su mi nepoznanica. udomila sam mačka morisa sa zamorcem, nisam imala pojma što da velim udomiteljici o njihovom suživotu, osim da bude prvo vrijeme oprezna, dok se ne vidi. ali moris nije imao nikakve pretenzije da lovi zamorca. jedna od mojih udomljenih maca, lakshmi, živi s papigicom i igra se s njom. slike postoje na forumu. par puta su me ljudi pitali o suživotu mace i zamorca, ali samo je moris s njim udomljen. nije da baš skupa leže, ali žive zajedno bez problema. udruzi i dalje želim puno uspjeha i puno spašenih i sretno udomljenjih. onaj bijeli zeko iz gajbe u dvorištu je zaista postao lijep kao san. puno je truda trebalo za to.

[Nightshadow]

Hvala lily0 na lijepim riječima.

Inzistiramo na sterilizaciji samo ako npr. mužjak dolazi u dom gdje već postoji ženka ili obratno. U tom slučaju se sterilizacija obavi prije udomljenja.

Ako kunić dolazi u dom gdje nema drugih kunića, sterilizacija nije obavezna, ali je poželjna zbog njegovog zdravlja - da se smanji rizik od tumora i sl.

[Nightshadow]

VIDEOSNIMKE IZ UTOČIŠTA


Papamo bagrem
Ovako smo papali najslađe cvijeće na svijetu, koje obožavamo!




Papamo suhu hranu




Večernja fiesta
Navečer je uvijek živahno u utočištu Tarraland... Ali prava zabava počinje kada ljudovi odu spavati.

[Nightshadow]

ROCKY

Potukao se početkom srpnja valjda minutu prije nego smo došli uhonjama. Jako smo se uplašili kada smo ga vidjeli tako zadihanog, pokunjenog i s krvlju iz nosa. Prvi put takva ozljeda. Očito je imao nesreću da ga je nečiji zubić nespretno zahvatio taman po nosiću. Izdvojili smo ga i pregledali, odveli kod veterinara. Nosić je obrijan i očišćen, i ustanovljeno je da je ozljeda jača, ali nije za šivanje. Samo je dobivao antibiotike.

Na žalost, rana se ipak zakomplicirala pa nije zarasla. Primijetili smo da bi ispod kraste moglo biti gnoja - i bilo je, kao što vidite na slikama. Otvorili smo ranu da koža bude na zraku i počistili gnoj hidrogenom i betadineom. Sljedeći dan smo ga odveli kod veterinara da mu skine taj dio nosića. Rocky nije kihao, niti mu je curio nos pa smo se nadali da je nosnica dobro. Vet je potvrdio da je nosnica netaknuta, iako je bilo blizu.

Nastavili smo s čišćenjem rane i s antibioticima... Rocky je ubrzo ozdravio i vraćen je u utočište.


A ozdravio nam je i Luka. Izraslina na šapici je posve zarasla i sada je opet u utočištu, sa svojim prijateljima.

[Nightshadow]

ŠTRUCA

"Ja sam ona slijepa divlja zekanica kojoj volonteri udruge Mrkvica pokušavaju pomoći. Ponovno sam posjetila veterinara. Vađena mi je krv iz šapice, zamotana mi je na slici, vidite? Bila sam se malo prepala vožnje u automobilu i one iglice, no ubrzo shvatim da mi samo žele dobro.

Još uvijek maštam... Možda ću jednog dana imati svoju prirodu natrag za sebe!"

[Nightshadow]

VATICA TRAŽI DOM!

Vatica je kunić s karakterom, tako bi ju najlakše opisali. Vatica ne voli da se diraju njene stvari i to će vam dati do znanja. Vatica voli jesti, nikad nije sita i spremna je opustošiti frižider i novčanik novom vlasniku. Osim toga, Vatica ima dlaku koja zahtjeva pažljivog i savjesnog vlasnika, koji je spreman svako malo glumiti frizera.

Da sumiramo, škrta je sa svojim, želi sve tuđe i jako joj je bitno kako joj ujutro izgleda frizura. Vatica traži vlasnika koji bi bio spreman ugađati svim njezinim željama. Ako volite kuniće s velikim karakterom, Vatica je savršen izbor. Ovo je njen oglas.

A uz poseban karakter, dolazi i neobičan izgled.

[Nightshadow]

Opet onaj osjećaj - kada slučajno naletimo na odličan status, i ne planirajući - nastavimo ga čitati u jednom dahu, a onda shvatimo da smo i mi u njemu spomenute


"Odgovor na pitanje: Kako znati da će novac koji doniram nekoj udruzi doista biti utrošen na životinje?

* poduži post,ali mislim da se isplati pročitati. I slobodno prokomentirajte moja razmišljanja i iznesite svoja.*

Ponukana činjenicom da se za ovih ljetnih mjeseci Udruge doslovno utapaju pod teretom napuštenih, ozlijeđenih i bolesnih životinja odlučih napisati ovaj status koji će, možda!, barem moje prijatelje koji kažu da vole životinje i da žele pomagati ponukati da se i aktiviraju.

Ljeto je jedno nezgodno vrijeme za sve Udruge- em (ne)ljudi bezbrižno odlaze na odmor i ostavljaju svoje životinje na milost i nemilost vremenu i ostalim neprilikama, em se postotak udomljavanja smanjuje jer, sigurno pogađate, ljudi ili uživaju u odmoru i nemaju si namjeru kvariti odmor brigom oko novog ljubimca ili rade sezonu od jutra do sutra. Kako god bilo, sve ostaje na volonterima udruga koji ne mogu baš objavljivati selfače s mora i hvaliti se kako hvataju boju na plaži s dobrom knjigom! Volonteri koje ja znam rade svoj redovni posao od kojeg žive, a svaki svoj slobodni trenutak provode brinući oko životinja koje su pod skrbi udruge ili odazivajući se na pozive o pronađenim napuštenim/bolesnim i ozlijeđenim životinjama te te iste životinje vrlo često hvataju po najvećem suncu ili se pak provlače grmljem, jarcima, šikarama da dođu do njih. Dakle, volonteri koje ja znam bijeli su ko sir jer životinjama ne možeš reći: 'Čuješ, tamo u skladištu imaš hranu... ključ ti je tu, voda ti je tu. Daj si ti sam natoči vodu u zdjelu, nahrani se, prošeći se, odi na injekciju kod veterinara i nakon svega toga ponovno se zaključaj u boks. A ja ću skoknuti par dana na godišnji.'

Da ne duljim, poanta ovog posta nije rad udruga, već pitanje koje dobivam i puno češće nego što očekujem: 'Ja bih pomogao/la novčanom donacijom, ali da li taj novac doista ide životinjama?!' Sasvim razumljivo pitanje u ovoj našoj državi gdje ljudi često pokažu da imaju srce, ali onda se pokaže da tu dobrotu pojedinci ili više njih iskoristi za osobne probitke. I ja sam skeptik i što dalje to se sve više držim one izreke 'Misli globalno, djeluj lokalno'. I to iz više razloga - prvi je taj što smatram da bi najprije trebalo riješiti probleme u svojoj zajednici (a ima ih, vjerujte da ih ima koliko hoćete), a tek onda riješavati 'tuđe probleme'.

Moji 'lokalni' problemi se svode na potez Labin-Rijeka-Zagreb. I tu pokušavam pomoći i biti jedna od pokretača promjena. Žao mi je svih ljudi i životinja koje pate bilo gdje, ali do onoga trenutka kada, npr. u Labinu, ne dođemo do situacije da zainteresiranim udomiteljima možemo odgovoriti: 'Oprostite, trenutno nema životinja za udomljavanje. Imamo par životinja kod privremenih udomitelja i to je to. Ako vam te životinje odgovaraju možemo pokrenuti postupak udomljavanja, a ukoliko tražite nešto drugo tada vas možemo staviti na listu čekanja!' (ne, ovo nije SI-FI već situacija koju je meni opisala frendica koja se preselila u sjevernije krajeve Europe i namjeravala tamo udomiti svog ljubimca. Još čeka da se pojavi neka životinja da ju udomi), moja je čvrsta odluka da pomažem u svojim zajednicama. Kad kažem 'pomažem' mislim na konkretnu pomoć-bilo u vidu donacija novaca ili hrane/opreme/lijekova ili fizička pomoć u brizi oko životinja. Generalno nisam prejaka na virtualnim razinama (podijelim, lajkam i to sve stoji, ali nemam osjećaj da pridonosim ako nešto konkretno i ne napravim. I nisam tako često on line). A čini mi se da je velika većina 'jaka' upravo u tom segmentu - satima mogu gledati po fejsu, mogu lajkati, ali tek poneki redovito i podijele nešto. O onima koji konkretno pomognu- eh, nećemo o tim sramotnim postotcima!

Drugi razlog zašto 'mislim globalno, a djelujem lokalno' jer taj što u svojoj zajednici mogu otići do Udruge, upoznati te ljude i te životinje. Pitati kako rade, kako se financiraju, kako i kome udomljavaju, kako brinu za životinje. Prema ponašanju i izgledu životinja mogu vidjeti da li su to životinje koje dobivaju najbolju moguću skrb u uvjetima u kojima se nalaze ili su to jadne životinje kojima bi bolje bilo na ulici. Ono što mogu podijeliti s vama su moje osobne preporuke za 3 udruge s kojima sam imala prilike surađivati ili još surađujem i gdje mogu sa sigurnošću tvrditi da će svaka lipa koju donirate biti namjenski utrošena na životinje i gdje se po životinjama vidi da se netko o njima brine s puno ljubavi i da su te životinje 'nečije', iako su službeno 'ničije' i tek čekaju da postanu 'nečije'.

1. Udruga za zaštitu životinja Fenix Labin. Ima sad već koja godinica kako sam u Udruzi. I za sve one koji čekaju poziv - mene nitko nije pozvao. Naišla sam na spomen Udruge u lokalnim novinama i rekla svojoj mami: 'Ja ih moram naći i idem volontirat'. I našla ih jesam, skompala se i s volonterkama i sa zvjerkama... and to cut long story short - volontiram i dalje, a nekako su mi se usput u kuću uhljebile Sultanija Hurem Zara i Mačka the Spačka Nika. Nikad nisam čekala da me se pozove - ako sam bila kod kuće uvijek sam se javila i otišla barem nakratko kod pasa. Za svoju dušu. Znala mi je duša biti blatnjava, mokra, smrznuta - ali na kraju, kada bi se sa njuškama stisnula u njihov boks, osjećala sam se odlično. Dakle, kad postoji volja postoji i način. I nitko nije rekao da je rad sa životinjama jednostavan. Ali ako te to ispunjava nije ni važno jer se mokra majica da presvući, blatnjave cipele se daju oprati, a osjećaj sreće kada njuške već izdaleka prepoznaju tvoj auto je nenadmašan i nezamijenjiv. Probajte-možda vam se i svidi!

Zaključak: svaka vaša novčana donacija utrošit će se na jednu od sljedećih stavki: kupnja hrane, veterinarska briga i skrb i kupnja potrepština (npr. ogrlice, preparati protiv parazita, transporteri...). Volonterke si ne isplaćuju nikakvu naknadu, ne pokrivaju si troškove goriva već apsolutno sve ide životinjama (6 pasa i 80-ak mačaka). Volonterski rad u najizvornijem obliku.

2. Udruga Mrkvica - Zagreb (Zaprešić). Utočište kunića i divljih zečeva. Svi koji me duže poznaju znaju za priču o mom divljem zekanu-zvekanu Pax Bardolinu. Kada mi je Pax stigao odmah sam kontaktirala volonterke Mrkvice i odmah sam dobila njihov opširan odgovor sa svim važnim koracima u othrani malog zeke. A par dana kasnije na adresu je stigao i 'start paket' sa potrepštinama tipa mlijeko i drugi dodaci budući da ja u Labinu nisam tako brzo mogla nabaviti potrebne stvari. Za sve moje upite promptno su odgovarali i othranili smo mi Paxa i pustili ga u šumu. 3 mjeseca kasnije, kada se Pax opet pojavio sa vanjskim prijelomom stražnje noge i kada posjete veterinarima u Istri nisu polučile željene rezultate, opet su mi volonterke pomogle da Paxu ugovorimo operaciju kod provjereno dobrih veterinara u Zagrebu i pružali daljnju potporu tijekom oporavka. Pax je moj veliki ponos i neopisivo sam puno naučila od volonterki. I dalje ih redovito pratim na fejsu i sve što mogu reći je - donirajte i pomažite.

3. Najfriškija suradnja je sa Udruga za zaštitu životinja Vis Vitalis (aka Diana Primožić Kukuruzović). Ne znam zašto se nismo skompale ranije, ali bolje ikad nego nikad. Kod nje obično idem poslovno (tj. radila sam akupunkturu i fizikalnu terapiju nekim njuškama), ali sve mi se čini da ću morati naletiti i da napunim baterije i da nešto produktivno osmislimo! Oduševljava me energija u stanu- 'tičica, mace i pasovi- i svi su si cool! Opušteni. Većina njih ti se odmah uvaljuje u krilo. Smijeh od psa zvan Kiki je neki skriveni Jedi majstor jer zuri u mene i izvodi 'Jedi mind tricks' dok ne popustim i uzmem ga u krilo. Stella, divna Stella sa velikim, tamnim, toplim očima se nenametljivo gura na turu maženja. Neću dalje u detalje, ali dođem s osmijehom i odem s osmijehom. Diana uzima one koje nitko neće i pretvara ih u one kojih su samo najbolji udomitelji dostojni. I kad god može pomaže i druge udruge. Kao i kod prethodne dvije Udruge mogu samo reći- donirajte, donirajte, donirajte!

Razmišljanje za kraj: osobno volim otići u udruge koje mi zapnu za oko. Želim znati tko su, što su, kako funkcioniraju. Želim upoznati barem dio životinja. Za sada sam surađivala s malim brojem udruga i moja intuicija me nije prevarila - svi su volonteri tih udruga iznimne osobe koje daju sebe u pomaganje potrebitim njuškama. I zato sam ponosna što ih mogu javno prozvati za izvrstan posao koji rade i to volonterski, dakle nesebično i bez naknade. Tim volonterkama (da, većinom su žene te koje su pokretačka snaga i ne odustaju bez obzira koliko bude teško ('...jer mi smo babe, otpor je džabe!' :P) poručujem: Ostanite mi takve i kamoli sreće da neke vlasničke životinje imaju upola tako dobru skrb kao životinje o kojima brinete."


Hvala Katarina! Za sve što činiš za životinjice - i dugouhe i kratkouhe, i za volontere kojima ovim postom daješ snage da to s jednakom ljubavlju nastave činiti.

- Volonterke Mrkvice -

Na slici: preslatki zeko Pax i Katarina

[Nightshadow]

Dragi prijatelji, prije svega želimo zahvaliti na velikoj podršci i donacijama koje smo od vas primili, posebno u zadnjih mjesec dana kada nam je bilo najpotrebnije. Divni ste! Hvala Vam što ste uz nas, to nam jako puno znači.

Uz Vašu pomoć, David, Rocky i Nevi su sada izliječeni i vraćeni u utočište. Još uvijek liječimo bakicu Maju i zečicu Štrucu, a prije 10-ak dana pridružio im se i Buddy. Ima velike bolne žuljeve na prednjim šapicama, zbog kojih se teško kretao. Čim smo primijetili, izdvojili smo ga i pregledali. Sada dobiva antibiotik, a žuljeve čistimo jodom i hidrogenom, pa mažemo domaćom gavezovom masti koju sami pravimo. <3 Buddy će nam dugo izbivati iz utočišta, što jako pogađa njegovu ljubav Puškicu - tužno ga traži po utočištu i jedva čeka da se vrati. Navijamo da to bude što prije.

[Nightshadow]

ZAMORČIĆI TRAŽE DOM!

Naša štićenica, zamorčica Mirna, dobila je ni više ni manje nego 6 beba! Spašena je iz nehumanih uvjeta, zajedno sa svojom bebom Dorom iz ranijeg legla i mužjakom Luckijem. U trenutku spašavanja opet je bila trudna i bebice su došle na svijet krajem srpnja. Bebice su ostale uz majku mjesec dana, dok nisu bile spremne za odvajanje.

Sretni smo što je mamica Mirna s bebicama Danom i Mimi u četvrtak sretno otputovala u novi dom, kod Ane M.

Dečkići Robi i Zvonko također su otputovali u novi dom prošlog vikenda, kod Ivane Š.

A tata Lucky i dvije bebice Lili i Doris još uvijek traže dom. Za više detalja kliknite na njihove fotografije:

Ako ih želite udomiti, i pružiti im svu ljubav i pažnju koju zaslužuju, javite nam se.

[Nightshadow]

PAHULJKO traži dom ili barem privremeni smještaj!

Vlasnica je dobila Pahuljka na poklon prije 6 godina i živio je s njom sve ovo vrijeme, dok nije morala otputovati. Ostavila ga je svojoj sestri prije 3 mjeseca i ona ga je prihvatila. Ali sestra se sada seli, u stančić s osobom koja je jako alergična na dlaku kunića. Zamolila nas je za pomoć, da se Pahuljku što prije nađe barem privremeni smještaj, jer ne može riskirati alergijski napad.

Pahuljko je jako drag patuljasti kunić i poklonit će ga samo u dobre ruke. Za više detalja kliknite na Pahuljkovu fotografiju:

[Nightshadow]

U rano proljeće 2016. vile su posjetile naše štićenike u utočištu...

Hvala Martina Špoljarić photography na prekrasnim fotografijama!

[Nightshadow]

[mala khala]

Svaka čast!!!Slike su preljepe!!!!!!!!!!!!!!!!!!