Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.06.2016., 16:36   #1
Ima li u obiteljima mjesta za dva brata?

Mislim da nije nikakva oholost ili neka glupost.

Priča je poprilično stara,ono kad je stariji brat (konkretno ja) ljubomoran na mlađeg brata.

Odmah,što se tiče ljubomore,ja sam dosta pravedan i nikada se ne priklanjam jednoj strani tako da me užasno smeta,pogotovo od same obitelji za koju smatram (tj.smatrao sam) da ipak treba biti više objektivnosti ma koliko god to teško zvučalo.

Mislim da toliko uživanje nad jednom osobom odnosno šikaniranje druge je daleko od objektivnosti i da je to,kad se malo osvrnem na dosta bližih primjera jedna normalna stvar-jedna strana izvuče deblji kraj.

Mislim da si neka obitelj,tipa Todorić i slični,mogu donekle dozvloti to i da njihovi sinovi neće oskudijevati,ali kad živite u nekoj proječnoj hrvatskoj obitelji onda je malo tragično da dvije poprilično slične osobe imaju različite tretmane,od položaja,nasljedstva i ostalog statusa.

Ili možda haluciniram? Kakvi su vaši primjeri,što osobni što iz bliže okoline?
slavišab is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2016., 10:42   #2
Bok!
Nisam mislila da cu ikad pisat na ovakvoj temi, no samo cu ti reci da sto se prije pomiris s takvim neravnopravnim odnosom roditelja prema djeci, bit ce ti lakse.
Moj muz je iz obitelji gdje su tri sina, on je srednje dijete i kod njih je suprotno, sve naklonosti roditelja dobiva najstariji sin kojem su i stan kupili i sve, nama za vjencanje ni preseljenje nisu skoro nista pomogli (neznatno, kao i neki poznanici npr), sad cekamo bebu i ne ocekujemo nista pretjerano. Srecom, radimo i sve si mozemo priustiti i puno je bolji osjecaj kad si sam nesto pruzis, cijenis napor kojim si to postigao, a druge ne mozes mijenjati.

To samo o njima govori, ti daj sve od sebe da si poslozis zivot nekako i budes zadovoljan s tim sto si ostvario nego da zalis za necijim nasljedstvom. Naravno da nije pravedno, mene cesto ulovi siza vise nego muza kad vidim kako ih taj brat izrabljuje sto je uzasno, a oni se samo smjeskaju i podilaze mu. Najmladi ce jos najgore proc, jos studira i daju mu stalno ultimatume da ce ga otjerat iz stana ako ne polozi sve u roku itd. A kad budu stari i bolesni mozes mislit da ce se najstariji brinut, strpat ce ih u dom i posjecivat za blagdane. Sve je to zivot i ljudska nepravda, ali ponavljam, nema smisla razbijat glavu s tim, samo sebi stetis. Nekad takvim ljudima dode iz straznjice u glavu, a nekad ne.

Sretno!
Pollly is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2016., 11:00   #3
Srećom u svojoj obitelji nemam takvih primjera, ni kod mene ni kod muža, i baš mi je tužno kad tako nešto čujem
__________________
Moj Zmajek je MPO beba :)

#nemrem
Francesca is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2016., 11:34   #4
Evo ja morgu prijaviti drugaciji odnos roditelja prema meni i prema sestre koja je godinu dana starija
Ona je vecinu stvari smjela dok ja nisam na to smjela niti pomisliti
Redovito je na kraju svakog razreda srednje skole njoj visila godina radi hrpe jedinica (sredilo se na sve nacine), ja sam oduvijek bila odlikasica (5.0) ali to nikad nije bilo dovoljno
Njezin rodendan se obavezno slavio jer je u proljece pa smi bili vani, rostilj i to. Ja sam rodena u sijecnju i nikad nisam slavila rodendan, "kud ces toliko gostiju u mali stan"

Ima ali

Ona kad je imala 10 godina otkrili joj tumor na kosti i to skroz slucajno, mijenjali joj kost i sad je sve ok
Dugo je bila u bolnici, doma u krevetu sa nogom u gipsu, godinama su je vozili na terapije
Covjek bi rekao da su je otrgnuli od sigurne smrti, a velim, sasvim slycajno joj se to otkrilo

Pa si mislim da smo radi toga imale drugacije tretmane
I ja sam se nekad znala lose osjecati pa sam se valjda tako tjesila

E sad da je to kao tebi, bez ikakvog razloga, jako jako bi bila zalosna i razocarana
Nemam ti u biti sta savjetovati....

Zadnje uređivanje vlovrec : 17.06.2016. at 11:37. Reason: B
vlovrec is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.06.2016., 15:38   #5
Quote:
Pollly kaže: Pogledaj post
Bok!
Nisam mislila da cu ikad pisat na ovakvoj temi, no samo cu ti reci da sto se prije pomiris s takvim neravnopravnim odnosom roditelja prema djeci, bit ce ti lakse.
Moj muz je iz obitelji gdje su tri sina, on je srednje dijete i kod njih je suprotno, sve naklonosti roditelja dobiva najstariji sin kojem su i stan kupili i sve, nama za vjencanje ni preseljenje nisu skoro nista pomogli (neznatno, kao i neki poznanici npr), sad cekamo bebu i ne ocekujemo nista pretjerano. Srecom, radimo i sve si mozemo priustiti i puno je bolji osjecaj kad si sam nesto pruzis, cijenis napor kojim si to postigao, a druge ne mozes mijenjati.

To samo o njima govori, ti daj sve od sebe da si poslozis zivot nekako i budes zadovoljan s tim sto si ostvario nego da zalis za necijim nasljedstvom. Naravno da nije pravedno, mene cesto ulovi siza vise nego muza kad vidim kako ih taj brat izrabljuje sto je uzasno, a oni se samo smjeskaju i podilaze mu. Najmladi ce jos najgore proc, jos studira i daju mu stalno ultimatume da ce ga otjerat iz stana ako ne polozi sve u roku itd. A kad budu stari i bolesni mozes mislit da ce se najstariji brinut, strpat ce ih u dom i posjecivat za blagdane. Sve je to zivot i ljudska nepravda, ali ponavljam, nema smisla razbijat glavu s tim, samo sebi stetis. Nekad takvim ljudima dode iz straznjice u glavu, a nekad ne.

Sretno!
Da,očito je jedini način pomirit se s time,ali kao i slične stvar lako je reći,a teže napraviti.

I mene se,nažalost,tjera iz kuće, i to ono ubija u pojam da bi što prije izašao.

Slažem se da je stvoreno sa svojim rukama i znojem najcijenjenije,ali kad danas odmah kreneš u podstanare bezproblema prosjekčnu hrvatsku plaću (koja je u privredu i teže dostižna) potrošiš za stanarinu,režije i hranu.

Zato bi volio barem 2-3 godine ostati iplaćati režije,ali da barem ovaj iznos stanarine stavljam na stranu.
Duže sigurno ne bi ostao,jer ne vjerujem u taj koncept dvije genracije pod jednim krovom.

Nažalost,zbog svih ovih stvari (što je u neku ruku i dobro) svakim danom sve intenzivnije razmišljam da odem što dalje,mlad sam,počeo sam raditi,skupljam iskustvo i odlazim u novi život.

Quote:
vlovrec kaže: Pogledaj post
Evo ja morgu prijaviti drugaciji odnos roditelja prema meni i prema sestre koja je godinu dana starija
Ona je vecinu stvari smjela dok ja nisam na to smjela niti pomisliti
Redovito je na kraju svakog razreda srednje skole njoj visila godina radi hrpe jedinica (sredilo se na sve nacine), ja sam oduvijek bila odlikasica (5.0) ali to nikad nije bilo dovoljno
Njezin rodendan se obavezno slavio jer je u proljece pa smi bili vani, rostilj i to. Ja sam rodena u sijecnju i nikad nisam slavila rodendan, "kud ces toliko gostiju u mali stan"

Ima ali

Ona kad je imala 10 godina otkrili joj tumor na kosti i to skroz slucajno, mijenjali joj kost i sad je sve ok
Dugo je bila u bolnici, doma u krevetu sa nogom u gipsu, godinama su je vozili na terapije
Covjek bi rekao da su je otrgnuli od sigurne smrti, a velim, sasvim slycajno joj se to otkrilo

Pa si mislim da smo radi toga imale drugacije tretmane
I ja sam se nekad znala lose osjecati pa sam se valjda tako tjesila

E sad da je to kao tebi, bez ikakvog razloga, jako jako bi bila zalosna i razocarana
Nemam ti u biti sta savjetovati....
Nismo ni nas samo dvoje,ali dvoje muški pa je to malo izraženije.

Znam za puno lsučajeva,gdje uvijek jedno izvuče deblji kraj.
Imam prijateljicu koja ima sestru samo,bio kod njih doma,dobri smo si obiteljski,i drugi su primjetili da je ona crna ovca u toj obitelji.

Nije velika razlika,ona je bila odličan đak i sad završeni student,po kući od 15 godine kuha,sprema kolače,čisti...

Mlađa,3-4 godine,uvijek mala,nema pojma o ničemu,ali eto ona je tatina maza..teško to izgleda,ali objektivnosti nema nigdje-pa ni pod obiteljskim krovom.
slavišab is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.06.2016., 12:10   #6
Quote:
slavišab kaže: Pogledaj post
Mislim da nije nikakva oholost ili neka glupost.

Priča je poprilično stara,ono kad je stariji brat (konkretno ja) ljubomoran na mlađeg brata.

Odmah,što se tiče ljubomore,ja sam dosta pravedan i nikada se ne priklanjam jednoj strani tako da me užasno smeta,pogotovo od same obitelji za koju smatram (tj.smatrao sam) da ipak treba biti više objektivnosti ma koliko god to teško zvučalo.

Mislim da toliko uživanje nad jednom osobom odnosno šikaniranje druge je daleko od objektivnosti i da je to,kad se malo osvrnem na dosta bližih primjera jedna normalna stvar-jedna strana izvuče deblji kraj.

Mislim da si neka obitelj,tipa Todorić i slični,mogu donekle dozvloti to i da njihovi sinovi neće oskudijevati,ali kad živite u nekoj proječnoj hrvatskoj obitelji onda je malo tragično da dvije poprilično slične osobe imaju različite tretmane,od položaja,nasljedstva i ostalog statusa.

Ili možda haluciniram? Kakvi su vaši primjeri,što osobni što iz bliže okoline?
ja sam taj primjer. Na kraju sam otišla iz doma sa dvije vrećice, sve je ostalo bratu, a ja u podstanare. ižmikana emotivno, psihički i materjalno. žao mi je da se nisam prije pomirila s time, i otišla puno ranije, manje bih suza prolila, i poniženja proživjela.. jednom kad prihvatiš da iz nekog razloga, ti nisi dio obitelji da ti se pomogne, već samo da te koriste da njima pomogneš, da iskaljuju svoje frustracije, i da si odgajana da budeš sluga njima.
pričala samo tome s psihijatrom, zašto se to dešava, takve razlike ( to nije svjesno već nesvjesno) i rekao mi je da u mom slučaju, majka je oduvijek podsvjesno znala da njen sin nije sposoban preživjeti sam, i možda ga nije dovoljno ni znala voljeti, prvo dijete i to, pa nesvjesno je vezana za njega tom krivnjom, i brigom da se njega osigura. a za drugo dijete ne osječa to. zato se treba sam brinuti za sebe jer ima puno primjera gdje dugo ljudi ne mogu shvatiti da je to moguće, da je nešto u njima problem pa ostanu bedinjati i truliti služeći u takvim bolesnim odnosima, nikada ne krenuti u svoj život, odnose, brakove neki čak ni posao ne nadju. vječno zapeli čekajuči da roditelji shvate da su i oni dobri i da zaslužuju ist pažnju, pomoć, i sl što dobija brat ili sestra.
što godine ide, to je čovjek sjebaniji, ima sve manje razuma, samopouzdanja, više bjesa i čak razviješ psihičke poremečaje.
što prije prihvatiš da ništa za tebe nema u toj obitelji, da su tvoje karte takve da krećeš od nule, u podstanarstvu, sve sam, bez oslonca, savjeta i sl, stvarajući si novu mrežu podrške u životu, tipa prijatelji i novi susjedi, djevojka ili dečko, prije češ početi živjeti ko čovjek i tako se početi i osječati.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.06.2016., 22:59   #7
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
ja sam taj primjer. Na kraju sam otišla iz doma sa dvije vrećice, sve je ostalo bratu, a ja u podstanare. ižmikana ......
da...osoba koja to proživi najbolje zna kako se netko osjeća u sličnoj situaciji.

čini se da je ta opcija jedina preostala-a to je što prije se distancirati od njih,i odvojiti se od njih kao da nikada nisu ni postojali,to mi je još jedan razlog da odem što dalje odavde.
slavišab is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2016., 00:20   #8
Kada sam bio manji otac me tretirao kao dobrog - nekog tko će završiti velike škole itd,a brata kao nekoga tko samo radi probleme.
Dok sam bio dobar i poslušan tj. radio ono što bi on htio tako je mislio.
Kasnije kada sam počeo u srednju nisam više htio biti poslušni pas i počeo sam sve više i više odbijati njegove zahtjeve i na kraju mi je postalo važno da ništa ne radim isto kao on nego sve suprotno.
Nakon par godina ljutnje na mene konačno je počeo prijetiti sa izbacivanjem iz kuće.
U početku je to bio samo blef da radim što želi,a kasnije smatram da bi to i napravio čak i prije moje punoljetnosti ako bi se ja odlučno suprotstavio.
Sjećam se kako se par puta dogodilo da me toliko doveo do ludila da sam planuo na njega sa argumentima tj. stvari koje sam uvijek prešutio da se ne jako posvađamo te je tada samo zašutio jer stvarno nije imao što za reći.
Vjerojatno nije očekivao da mu se suprotstavim.
Pa bi kasnije ismijavao moje argumente pred drugim ukućanima sa totalno nepovezanim argumentima tipa "ja sam roditelj ja sam u pravu"
Majka je s druge strane stajala na strani sve djece kada se trebalo suprotstaviti ocu,ali je ipak preferirala mene kao prvo dijete vjerojatno.

Brat i sestre su ljubomorni na mene zbog svih stvari koje sam dobio,a ja na to gledam u smislu da sam se jednostavno znao izboriti za ono što imam.
Trenutno su stvari totalno obrnute.
Svima su bitne samo pare koje zarađujem i ne mogu jednostavno ništa jer me drže praktički u šaci.
blackdragons is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.06.2016., 08:01   #9
Quote:
slavišab kaže: Pogledaj post
da...osoba koja to proživi najbolje zna kako se netko osjeća u sličnoj situaciji.

čini se da je ta opcija jedina preostala-a to je što prije se distancirati od njih,i odvojiti se od njih kao da nikada nisu ni postojali,to mi je još jedan razlog da odem što dalje odavde.
da. to razumiju samo oni koji su i prošli. ni ne pokušavaj objašnjavati ostalima, uštedit će ti ovaj moj savijet deset godina života i brdo živaca.
razmisli, zaposli se kako god, štedi novac na stranu, i kad uštediš ako nemaš neki fakultet, onda pravac irska. što dalje od njih.
sretno i ako trebaš kakav savijet, pitaj na pm.

__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2016., 02:17   #10
I meni se vrlo često čini da je mom mlađem bratu sve podređeno i oprošteno u odnosu na mene. Imam 24 godine i 8 godina mlađeg brata koji je u srcu puberteta, znači drama. Teško je govoriti kakve zadatke imamo jedan i drugi jer je razlika ipak prevelika, normalno da cu imati vise odgovornosti i posla ja. Ali ponekad je to ipak previše posla na meni u odnosu na njega (i u odnosu na mene njegovih godina). Valjda nije previše očekivati da on potegne jednu petinu onoga što ja radim.

I ja sam vrlo osjetljiv na nepravdu bilo kakvu, a kad mi se to događa od strane vlastitih roditelja onda je to grozno. Ja uopce više ne ovisim o svojima, sam sve sebi zarađujem i kada sam doma uglavnom pomažem oko razno raznih poslova dok je on uvijek na mom compu. Ja cak nemam ovlasti staviti sifru na vlastiti comp kada on nesto lose napravi dok to ne popravi... Imam neke šeme za otići zivjeti sa svojim prijateljima i njemu je glavno pitanje hocu li uzeti comp sa sobom. Ponekad se stvarno grozno osjećam.

Danas mi se posebno digao živac jer dok sam sa navinutom nogom i štakom isao po kuci da mogu obaviti standard house shit, on je samo lezao pred TV-om. Nema taj neki "feel" za pomoci drugome, to me najvise smeta. Ja sam inace takav da ne mogu stajati dok netko radi. Kad mu to krenem objašnjavati na kraju ja ispadnem lud...

ALI nije sve tako crno-bijelo.

Dok sam ja bio dijete majka je sa mnom provodila cijele dane kada ne bih bio u vrtiću jer je bila nezaposlena, roditelji su mi tada imali jako malo ali su bili sretni, ja pogotovo. On na drugu ruku, nikad nije mogao dobiti takvu količinu pažnje jer su svi radili dok je bio dijete.

Ja sam njegovih godina već zarađivao ljeti da sebi kupim vozački i motor odmah sa 18, on zbog treninga svaki dan (ljeti i dva puta ponekad) ne može raditi nikakav posao, a i ne zna baratati sa parama najbolje...

Ne želi zauzeti stav i ulaziti u konflikte pa sam ga prije često i branio iako je on uvijek bio krupniji i jači nego ja u njegovim godinama. Čak je sa svojih 16 krupniji i jači od mene sada, ali jednostavno nije takav da će nekoga poslati u tri krasne jer ga povlači za onu stvar, tuču izbjegava pod svaku cijenu.

Ima tu još puno toga, tako da mi ga ponekad bude žao ali znam da mu popuštanjem nitko ne pomaže, bas nasuprot...

Smatram da su roditelji ležerniji prema mlađima jer su vec sve prosli sa starijima. Pogotovo braća, ja sam oduvijek bio miran i pristojan u školi ali sam imao talent za upadati u neprilike, a i takvo mi je društvo bilo. Pa kad roditelji jednom prođu tučnjave, padove s motora, slomljene kosti, poneku operaciju, prva pijanstva, obružavanja sa starijima teško će ih više išta uzrujati ozbiljno kod mlađih.

Ma ne znam, neke su ure... zato nema ni smajlica...

Zadnje uređivanje Ass Violator : 26.09.2016. at 02:28.
Ass Violator is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2016., 13:05   #11
Zanimljivo mi je čitati kako uglavnom mislite da su vam roditelji nešto dužni. Dužni pomoći financijski kako vidim. Zašto?
To su ljudi koji su vas odgojili, uzdržavali 18+ godina. Potrošili svoje vrijeme, novac, vjerojatno i živce da bi od vas napravili ljude. I sad su vam nešto dužni?
Ja sam svojim roditeljima zahvalna i ne očekujem ništa od njih. Oni su dobrostojeći, ali da se odluče oporučno ostaviti sve nekoj zakladi, dobrotvornoj organizaciji ili slično ne bi me ni najmanje pogodilo. To je njihova imovina, oni su to stekli i ja ne polažem nikakvo pravo na to. Ja isto tako raspolažem sa svojom imovinom.
A što se tiče emocionalnog uskraćivanja, svaki odnos je dvosmjeran ako govorimo o odraslim ljudima što ovdje svi jeste. Get over it, roditelji ti ne duguju ama baš ništa! Ako netko nekome duguje nešto, onda ti duguješ svojim roditeljima.
__________________
Some folks are wise, some are otherwise
šal_od_kašmira is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2016., 14:03   #12
Quote:
šal_od_kašmira kaže: Pogledaj post
Zanimljivo mi je čitati kako uglavnom mislite da su vam roditelji nešto dužni. Dužni pomoći financijski kako vidim. Zašto?
To su ljudi koji su vas odgojili, uzdržavali 18+ godina. Potrošili svoje vrijeme, novac, vjerojatno i živce da bi od vas napravili ljude. I sad su vam nešto dužni?
Ja sam svojim roditeljima zahvalna i ne očekujem ništa od njih. Oni su dobrostojeći, ali da se odluče oporučno ostaviti sve nekoj zakladi, dobrotvornoj organizaciji ili slično ne bi me ni najmanje pogodilo. To je njihova imovina, oni su to stekli i ja ne polažem nikakvo pravo na to. Ja isto tako raspolažem sa svojom imovinom.
A što se tiče emocionalnog uskraćivanja, svaki odnos je dvosmjeran ako govorimo o odraslim ljudima što ovdje svi jeste. Get over it, roditelji ti ne duguju ama baš ništa! Ako netko nekome duguje nešto, onda ti duguješ svojim roditeljima.
Slažem se.
Ako ćemo govoriti individualno onda nitko nikome ne duguje ništa.
Djeca ne duguju roditeljima ništa upravo zbog toga jer su roditelji odlučili imati djecu,a ne obratno.
E sada,kada netko kaže dugovanje msm da se tu ne gleda to kao na dugovanje općenito nego samo postoji razlika.
Ako si dobar roditelj radiš x,y i z a ako si loš ne radiš to.
Normalno svako dijete je različito i ima drugačije potrebe.
blackdragons is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:20.