Kad ti prijatelji stagniraju i prijateljstva općenito

[Konttogan09]

Orlandia kaže:

Nije mi jasno zašto se ljudi toliko vezuju za neke prijatelje iz djetinjstva, srednje škole, faksa, boćališta, itd.?
Ako ne ide, ako vam ne leži, ako oni vole piti Žuju pored lokalnog marketa u kvartu, a tebi to ne paše je li tako teško poželjeti im u mislima sve najbolje i sebi potražiti adekvatnije društvo?

dodem na forum ponekad malo procitat kaj ima i super tema,
nalazim se takoder u situaciji gdje sam imao prijatelje susjede s kojima sam izlazio,kad je trebalo okrenut rundu prvi bio,kad je trebalo platit jesti ako treba dao bi zadnje za njih,kad sam bio mladi nisam obracao paznju na to ali sad kad imam 27 sam shvatio da me gledaju na način da bi me utopili u pola casi vode da mogu.Ne druzim se sa njima vise jer nemamo zajednickih tema,nemamo tema ni dodirnih točaka...I mogu reci da mi je bas lijepo,ne zivciram se vise i povecujem vrijeme te paznju drugim bitnijim stvarima od njih

[Oxyn]

Dobricaa kaže:

Mogu vam jedino reći - da sam se osjećala kao da sam prekinula ozbiljnu vezu (ljubavnu hehe )
Al doslovno, sam ih se svaki dan sjetila, preispitivala svoju odluku (zašto sam ih ostavila..hehe, sad mi to tako glupo zvuči dok pišem)
Ukratko - little psihološka analiza - falio mi je osjećaj pripadnosti, da sam nekome bitna.
Ali - razdvojili su nam se putevi, različiti interesi (ponajviše) i tako...
Al mislila sam si - idem na faks, radila sam 2, 3 studentska posla tada, sada nakon faksa pak četvrti posao - naći ću nekoga, velika cirkulacija ljudi - kad ono šipak.
Sve usputni poznanici, small talk, ali nikakvo zbližavanje.

Bilo je momenata kada sam se osjećala usamljeno, pitala se koji je problem u meni, kaj je s ljudima...
Trenutni prijatelji, su mi svi koji su u parovima i počela me umarati površnost tih odnosa.

E Dobrice, mislim da ti ime sve govori. očigledno nisi naletila na ''dobrice'' s druge strane ograde. Nedavno ovaj glupi fejs otvorio onu glupost koliko si godina prijatelj s nekim ljudima. I tako ispadnu donedavno dobri prijatelji. I onda shvatim nakon nekoga vremena. Uopće mi nije jasno što me vezalo s nekim ljudima. Kako i zašto sam završio s njima? Koje teme su nas vezale, koji tip zajebancije. Uglavnom, shvatiš ljudi se mijenjaju i postoji razlog zašto prijateljstva (ne)opstaju. Plus naša raja u Hrvatskoj (naravno ovisno o regijama) je jako zatvorena i manje više ostaješ prijatelj s onima koje znaš od neke razine školovanja u najboljem slučaju. Upasti u neke nove ekipe, nerijetko mi se čini gubitak vremena i mission impossible.

[eichhoernchen]

Dobricaa kaže:

Jel smijem reći da mi je bilo tak drago kad sam naisla na ovu temu i pročitala da se ljudi nose s istim "problemima" i dilemama kao i ja? Jel smijem to reći, bez da ispadnem zlobna

Možeš, sestro. Lijepo je vidjet da nas ima još jadnika.

Al mislila sam si - idem na faks, radila sam 2, 3 studentska posla tada, sada nakon faksa pak četvrti posao - naći ću nekoga, velika cirkulacija ljudi - kad ono šipak.
Sve usputni poznanici, small talk, ali nikakvo zbližavanje.

Ista stvar - jako teško se zbližim, ali moj problem je što sam weirdo ionako, a small talk mi je isforsano sranje i totalno neprirodno zvučim s tim.

Volim druženje, društvo, dobre ljude, ajmo reći pametne, ambiciozne, opuštene. Volim otić kave nakon posla u gradu, neke (meni) zanimljive evente nazovimo.
Evo primjer - Obožavam slušati putopise - ima zgodnih (besplatnih) predavanja ljudi koji su proputovali određenu zemlju, područje i sada dijele svoja iskustva, savjete.. Otić u Studio smijeha ili drugdje na stand-up, jučer sam bila u Kinu Tuškanac, pogledala film The Yes Man (preporučam!!). I onak...tužno mi je kad se zapalim za tak nešto nemam koga pozvati, a da ga doslovno ne vučem sa sobom.

Same here Danas sam baš pitala nekog od svoje "ekipe" hoće li na kolač u grad. Ono, jebeni kolač, kavu, pivo, što god samo da sjednem subotu popodne na sunce. Njet, nikom se ne da. Jebem ti takve frendove. Jednostavno je teško dogovoriti stvari.

[eichhoernchen]

Iceman1991 kaže:

Odavno više ne mogu niti zamisliti situaciju da me netko zove da negdje idemo, da mu/joj nešto pomognem ili slično - još manje da ja takvo što iniciram s bilo kim.

Čovjek se može zaista na praktički sve priviknuti, ako je dovoljno ustrajan i uporan.

Ne kužim priviknut na šta? Smaoću? Izoliranost?
Možda neki imaju podlogu za to (brijem rijetki), ali osobno se ne vidim u tome. Čak mi je i smrdljiva Veli-Jože cimerica u redu samo da ne samujem previše doma, da imam nekog da mi sere o pizdarijama na poslu ili kako u Konzumu nije uspjela pronać kokosovo brašno.
Brijem da čovjek popizdi kad-tad od previše samoće.

[kosjenka-]

Mislim da je dosta ljudi zabrijalo previše na tu virtualu, tu mislim na fejs i lajkove, lakše lupiti selfi i lajk nego otići s nekim na kavu, popričati, ma to otišlo sve k vragu. Ja nisam društvenjak, ali kad mi drugi pričaju da nisu s "najboljim prijateljima" otišli mjesecima na kavu, da se nikad ne vide, a pobogu žive blizu jednih drugih ne znaš je li za smijati ili za plakati, jako, jako tužno, neka bolesna lijenost zavladala, ne valja izlaziti iz kuće, glavno da se lajk lupi, e živote...

[eichhoernchen]

No dobro. Organiziraju li se neke forumske aktivnosti ikad ovdje, tipa kvizovi, drustvene igre etc.? Dizem ruku.

[Zek0slav]

Imaš na oglasima povremeno.
Javio sam se već par puta zadnjih mjeseci, ali odgovora nema. Možda je do mene.

[eichhoernchen]

Tnxić, budem se prijavila kad mi fibra padne.

[Earth Bender]

eichhoernchen kaže:

Same here Danas sam baš pitala nekog od svoje "ekipe" hoće li na kolač u grad. Ono, jebeni kolač, kavu, pivo, što god samo da sjednem subotu popodne na sunce. Njet, nikom se ne da. Jebem ti takve frendove. Jednostavno je teško dogovoriti stvari.

Ja isto sada tako nekada znam odjebati ljude, ako mi se ne da, nekada sam bio tip koji se "žrtvovao" za ekipu, ajde, ako mi se i ne da budem, ipak mi je frend, pa ono, mislim si to je fer i korektno, ne možeš misliti samo na sebe, budu oni jednom tako nešto i za mene napravili. Kada ono zajeb, ja nešto trebam, želim, tražim društvo, čisto da sjednem na pivu i da istresem dušu, a jebiga frende meni se ne da, ne da imam posla, ne da mi se. I onda ti ljudi znaju prigovoriti kakav si ti frend kada prvi put kažeš ne.

Ne poznam te, pa neću reći da si i ti takva, ali velika mogućnost da jesi, dobar dio ljudi to radi, kada pokupi odjeb onda se čudi zašto i kako

[Indigo Girl]

Ima nas jos, woohoo! Imam 30 u dupetu i nemam niti jednu prijateljicu/prijatelja. Vjerujem da je moje studiranje u inozemstvu podosta zasluzno za to jer prijateljstva koja sam tamo sklopila su tamo i ostala, pa ih vise ni ne brojim kao takva. Do pred dvije godine sam imala dvije prijateljice jos iz srednje skole, ali sam odlucila da to treba prekinuti jer mi vise nikako ne odgovaraju, samo sam probleme imala s njima, pa sam ih "ostavila". Okruzila sam se hrpetinom poznanika, vecinom muskaraca, i imala jako buran privatni zivot - stalno sam negdje zujala, kad god bi mi bilo dosadno, nazvala bih nekog, utrpala se negdje, i zabavila se. A onda mi se posrecilo, nasla sam ljubav, odjebala sva ta povrsna poznanstva, i sad slobodno vrijeme provodim iskljucivo sa svojim deckom/roditeljima/njegovim prijateljima. I meni je odlicno. Mogu komotno reci da mi drustvo kao takvo uopce ne nedostaje, samo mi povremeno pofali neka pametna zena s kojom mogu na kavi trkeljati o ljubavi i ostalim stvarima o kojima zene trkeljaju. Ali to je toliko povremeno, da se u potpunosti zadovoljim s virutalnom komunikacijom s tih par preostalih prijatelja/prijateljica iz inozemstva.

Mozda sam snob, egotriper ili sto vec, ali stekla sam dojam da "jednostavniji" ljudi imaju puno veca drustva, dok se mi nesto pametniji obicno zadovoljimo s puno manjim brojem ljudi. Kvaliteta prije kvanitete. A kvalitetu je jako tesko naci, barem meni.

[Earth Bender]

Indigo Girl kaže:

Ima nas jos, woohoo! Imam 30 u dupetu i nemam niti jednu prijateljicu/prijatelja. Vjerujem da je moje studiranje u inozemstvu podosta zasluzno za to jer prijateljstva koja sam tamo sklopila su tamo i ostala, pa ih vise ni ne brojim kao takva. Do pred dvije godine sam imala dvije prijateljice jos iz srednje skole, ali sam odlucila da to treba prekinuti jer mi vise nikako ne odgovaraju, samo sam probleme imala s njima, pa sam ih "ostavila". Okruzila sam se hrpetinom poznanika, vecinom muskaraca, i imala jako buran privatni zivot - stalno sam negdje zujala, kad god bi mi bilo dosadno, nazvala bih nekog, utrpala se negdje, i zabavila se. A onda mi se posrecilo, nasla sam ljubav, odjebala sva ta povrsna poznanstva, i sad slobodno vrijeme provodim iskljucivo sa svojim deckom/roditeljima/njegovim prijateljima. I meni je odlicno. Mogu komotno reci da mi drustvo kao takvo uopce ne nedostaje, samo mi povremeno pofali neka pametna zena s kojom mogu na kavi trkeljati o ljubavi i ostalim stvarima o kojima zene trkeljaju. Ali to je toliko povremeno, da se u potpunosti zadovoljim s virutalnom komunikacijom s tih par preostalih prijatelja/prijateljica iz inozemstva.

Mozda sam snob, egotriper ili sto vec, ali stekla sam dojam da "jednostavniji" ljudi imaju puno veca drustva, dok se mi nesto pametniji obicno zadovoljimo s puno manjim brojem ljudi. Kvaliteta prije kvanitete. A kvalitetu je jako tesko naci, barem meni.

ako prekines s deckom, onda ces zvati sve te ljude koje si odjebala, ponovo se budes htjela utrpati, ali kada oni kazu ne, onda ce biti kakvi su to ljudi

[eichhoernchen]

Indigo Girl kaže:

Ima nas jos, woohoo! Imam 30 u dupetu i nemam niti jednu prijateljicu/prijatelja. Vjerujem da je moje studiranje u inozemstvu podosta zasluzno za to jer prijateljstva koja sam tamo sklopila su tamo i ostala, pa ih vise ni ne brojim kao takva. Do pred dvije godine sam imala dvije prijateljice jos iz srednje skole, ali sam odlucila da to treba prekinuti jer mi vise nikako ne odgovaraju, samo sam probleme imala s njima, pa sam ih "ostavila". Okruzila sam se hrpetinom poznanika, vecinom muskaraca, i imala jako buran privatni zivot - stalno sam negdje zujala, kad god bi mi bilo dosadno, nazvala bih nekog, utrpala se negdje, i zabavila se. A onda mi se posrecilo, nasla sam ljubav, odjebala sva ta povrsna poznanstva, i sad slobodno vrijeme provodim iskljucivo sa svojim deckom/roditeljima/njegovim prijateljima. I meni je odlicno. Mogu komotno reci da mi drustvo kao takvo uopce ne nedostaje, samo mi povremeno pofali neka pametna zena s kojom mogu na kavi trkeljati o ljubavi i ostalim stvarima o kojima zene trkeljaju. Ali to je toliko povremeno, da se u potpunosti zadovoljim s virutalnom komunikacijom s tih par preostalih prijatelja/prijateljica iz inozemstva.

Mozda sam snob, egotriper ili sto vec, ali stekla sam dojam da "jednostavniji" ljudi imaju puno veca drustva, dok se mi nesto pametniji obicno zadovoljimo s puno manjim brojem ljudi. Kvaliteta prije kvanitete. A kvalitetu je jako tesko naci, barem meni.

Kul za pročitati Slobodno ti nama tipkaj

Earth Bender kaže:

Ja isto sada tako nekada znam odjebati ljude, ako mi se ne da, nekada sam bio tip koji se "žrtvovao" za ekipu, ajde, ako mi se i ne da budem, ipak mi je frend, pa ono, mislim si to je fer i korektno, ne možeš misliti samo na sebe, budu oni jednom tako nešto i za mene napravili. Kada ono zajeb, ja nešto trebam, želim, tražim društvo, čisto da sjednem na pivu i da istresem dušu, a jebiga frende meni se ne da, ne da imam posla, ne da mi se. I onda ti ljudi znaju prigovoriti kakav si ti frend kada prvi put kažeš ne.

Ne poznam te, pa neću reći da si i ti takva, ali velika mogućnost da jesi, dobar dio ljudi to radi, kada pokupi odjeb onda se čudi zašto i kako

Nah, nije to slučaj kod mene. Ali da, ljudi su šupci i dosta njih u principu ni ne zna definiciju prijateljstva, ispada da hengamo jedni s drugima samo i isključivo uvijek iz sebičnih razloga.

[kosjenka-]

Joj pa nije baš rješenje trpati se u dečkovo društvo, ljudi su pristojni i neće ništa reći, ali najbolje da oni ne bi povremeno popili kavu s frendom nasamo i pričali o glupostima s njim bez da njegova cura sjedi kraj njih stalno.

Meni je to očajno, ok je zajedničko društvo i biti dobar s njegovim prijateljima, ali opet treba imati i nešto samo svoje, a ne stalno se trpati u dečkovo društvo, meni se to osobno ne sviđa, ali opet, svatko zna svoje...

[-.Toni.-]

Problem je često i u nama, vidim po sebi, nisam netko kome je to teško priznati i radim na tome, ali isto tako često je problem i u njima.
Sve zavisi od mjesta u kojemu se nalazimo.
Više napišem kad stignem doma, sad trčim na posao....