da li je časnije u duši trpjeti metke i strelice silovite sudbine, ili...

[Glam]

Borba prestaje kada uocis da cijelo vrijeme zaustavljas sam sebe jer onda shvacas da nema nicega sto bi te moglo zaustaviti.

[Satir I Kusch]

Razočarenje?
Možda, ako u stvari želiš neki drugačiji svijet.
Tada očekuješ da će svijet željeti isto.

Bolje bi ti bilo da malo proučiš i taj svijet i sebe.
Kada ih upoznaš, razočaranju nema mjesta.
Ostaje samo realnost.

Želje su samo želje.
Boriti se treba da postanu realnost.
Često puta i kopati po smeću.
Čak i progutati vlastito govno.

Nipošto ne usnuti.
Tj., ne samo snivati.

Snovi mogu postati stvarnost.
Ako su realni.

Vjetrenjače im ne mogu ništa.
One se ionako okreću kako vjetar puše.

[Legion]

Kako je rekao jedan grafit u Berlinu u prolječe 1945: "Kapitulieren? NEIN. Doduše zna se kako je ta priča završila.

Ja sam za borbu. I kada su svi protiv tebe, i kada ti svi govore da nisi u pravu, i kada su neprijatelji močni a tvoje oružje slabo.
I kada znaš da nemaš šanse za pobjedu. bori se, Bori se uvijek. Nedaj se zajebavat. Ako misliš da si u pravu grizi i zubima ako treba pa makar ne bilo ikakvih šansi za pobjedu.
Zašto? Zato što je smisao u samoj borbi. Kad se predaš umireš.
Umiru tvoji ideali-netko bi rekao za ideale ginu budale... ima nešta i u tome, istina, ali ja to gledam sa svog stanovišta-naravno, uostalo svi to i radimo, a ja velim bolje da crknem nego da pogazim svoj obraz, svoj ponos, svoje ideale i svoja shvačanja.
Netko je u nekom filmu rekao neš u stilu: "Svi umiremo, nažalost nemožemo birati kada i kako ali možemo paziti kakav čemo dojam ostaviti na kraju, da bi bili zapamčeni kao ljudi."
U to vjerujem.
Sa štitom ili na štitu-nema druge.

[GothicA]

Lijep post, Legion.

bori se, Bori se uvijek. Nedaj se zajebavat. Ako misliš da si u pravu grizi i zubima ako treba pa makar ne bilo ikakvih šansi za pobjedu. Zašto? Zato što je smisao u samoj borbi. Kad se predaš umireš.
Netko je u nekom filmu rekao neš u stilu: "Svi umiremo, nažalost nemožemo birati kada i kako ali možemo paziti kakav čemo dojam ostaviti na kraju, da bi bili zapamčeni kao ljudi."

Ja sam isto za borbu iako mi je već dosta svih tih borbi koje su sve jače, sve duže i sve napornije. Ali kao što rekoh: I'll never surrender.


Ono s dojmom..zapravo mi to nije toliko bitno. Bitno je da samoj sebi ostavim dobar dojam i da živim za sebe i nikada ne pogazim vlastiti ponos.

[-Watashi!i!i!i-]

Pacifism: self defence

[vicko]

Originally posted by GothicA
No, u njegovom Hamletu, junaku istoimenog djela, pronašla sam sebe.
Slični problemi, slične borbe, slična pitanja. Što kada te svijet razočara? Kako reagirate u pojedinim zamršenim situacijama, da li se predajete ili nastavljate borbu? [/B]

"Biti ili ne-biti" - pitanje koje nije bilo samo egzistencijalističko nego duboko metafizičko.

Odgovor nije moguće tek tako izreći, jer sve što je rečeno izgleda izlišno. Tako jedan moj profesor metafizike na neka pitanja nije odgovarao direktno nego bi rekao "vidite to u Kranječevićevom Posljednje Adamu", "pročitajte tu Šimićevu pjesmu" itd.

Ja ti mogu reći: pogledaj film "Misija" Rolanda Joffea. Iako tamo odgovor nije direktno izrečen, izrečen je u neizrečenome.