Mene pere nostalgija dok vas čitam, haha... Već dugo želim znati, a ne znam koga da pitam:
Jel netko zna di je Čajko?
Jel on još živ?
Jel radi?
Jel u penziji?
Gdje je uzrok mojih stresova, strahova i tjeskoba, čovjek zbog kojeg sam sve zidove izlijepila latinskom gramatikom i noću se budila u panici jer nisam znala na koju osnovu se dodaju nastavci za neki konjunktiv...
A ako ovo čitate, dragi profesore, gdje god da ste, bit će vam možda drago znati da dan danas, desetljećima nakon našeg zadnjeg susreta, još znam prijedloge s akuzativom, genitivom i ablativom, a pjevam ih, logično, na melodiju crnogorske himne.
I naravno:
Vivat academia, vivant professores!
Vivat membrum quodlibet,
Vivant membra quaelibet,
Semper sint in flores!