Quote:
xxxyya235 kaže:
Promatrajući dio prirode koji se sastoji od golemog broja nekih jedinki, tehnički ju nije moguće 100% precizno opisati, bile to milijarde molekula, ili milijuni ljudi. Jer za potpuno objašnjenje morali bi posjedovati svaku utjecajnu informaciju o svakoj jedinki koju promatramo, pregolema količina informacija.
Teško je izreći sud koji bi u jednoj rečenici obuhvatio opis svih tih jedinki. Možemo pogoditi veći ili manji dio. Možemo i pogoditi sve, ali to se u prirodi rijetko dešava. Znači da detaljno obuhvatimo sve trebalo bi barem govoriti u nekim postocima za svaki dio te gomile koji se ponaša na isti način.
Zahtijevati od nekog da pogodi statistički 100% točnu informaciju je u tom slučaju suludo, ili iskorištavati nekakav protuargument 'generalizacija' u slučaju da je osoba pogodila 95% jedinki svojom izjavom.
To bi bilo ok u slučaju da netko totalno promaši realnu vrijednost, ali u slučaju da netko iznese tvrdnju koja se u velikoj mjeri poklapa sa stvarnošću i ne želi se zamarat nekim malim rasipanjima ne vidim smisao u cjepidlačenju.
|
U matematici postoje induktivne tvrdnje za koje se može dokazati da 100% vrijede za sve članove na koje se odnose. Radi se o tzv. "totalnoj indukciji".
Prirodne znanosti su nešto drugo doli matematika. Prema Popperu, prava znanost je (za razliku od pseudoznanosti i ideologije) ona čije se tvrdnje u principu mogu falsificirati, ustvari - pobiti. Čovjek stvara modele prirode (isto tako i sociološke modele društva i društvenih kretanja) koji imaju ograničenu valjanost na raspon uvjeta koje obuhvaćaju. Tako Specijalna teorija relativnosti vrijedi za brzine usporedive sa brzinom svjetlosti, dok je za mnogo manje brzine primjenljiva Newtonova teorija.
Promjenom uvjeta uvijek su mogući izuzeci od prirodnih zakona, koji će biti onda obuhvaćeni nadogradnjom istih. Naime, teorija relativnosti nije negacija, već neka vrst nadogradnje zakona klasične fizike jer ih obuhvaća kao specijalni slučaj.
U slučaju društvenih zannosti nije ni u principu moguće nekom tvrdnjom obuhvatiti sve jedinke, pa društveni zakoni to ni ne pokušavaju. Oni se odnose na vladanje društva u cjelini, a ne jedinki.
U svakom slučaju, kao što je Marx rekao: "Praksa je jedini kriterij istinitosti". Praksa, shvaćena kao sveukupno ljudsko iskustvo, eksperiment i promatranje daje prolaznu ocjenu ili ruši znanstvene tvrdnje.
P.S.
Neka Sloterdick objasni svoju primjedbu, jer liči na jezički šovinizam! Čak i preme HJP radi se o istoj stvari!