Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.06.2013., 23:21   #1
Pomoći drugome?

Kako biste vi ragirali u sljedećim situacijama? Radi li se o moralnosti/dužnosti? Mislite li da ste kao jedinka jači ili vama u stvari upravljaju mase (-psihologija mase)?

Slučaj 1. Na uglu Jurišićeve i trga sljepa osoba pokušava zaustaviti očito bilo koga da joj pokažu gdje se nalazi tramvajska stanica i kada joj dolazi tramvaj(očito poziv da joj pomognu dovesti ju do stanice), nitko ne reagira; Žena sa kolicima i djetetom ulaz u autobus, nitko od putnika iz autobusa ili onih koji su ulazili ne ragira; Osoba se onesvjestila u tramvaju, svi su u žurbi i nitko nema vremena otpratit ju na stanicu i provjeriti je li dobro, nego je samo isprate iz vozila „na zrak“

Slučaj 2. Knjižnica, osobi se prosipaju papiri, u blizini dvije do tri osobe, ni jedna ne reagira; Osobi kraj blagajne ispada novčanik, prosipaju se novci i sve kartice iz njega, osim što je red iza nje, na blagajni do, blagajnica, nitko ne reagira

Slučaj 3. Pošto sam primijetila da se oko ove teme lome koplja, navesti ću osobno iskustvo. Dakle bila sam u lošoj vezi, gdje me druga strana znala maltretirati na sred ulice u centru grada. Nije bilo fizičkog obračuna, ali gadno vrijeđanje s time da sam ja izgledala kao zadnji očaj sva u suzama ili očito u velikom grču. Znam da ne mogu tražiti nekoga da se uplete u takvu situaciju, jer nitko ne zna o kakvom se manijaku radi, ali uvijek sam se potajno nadala da će netko doći, pitati je li sve u redu, razdvojiti nas, a ne samo gledati. Iako sam dobro potisnula većinu situacija, vjerovatno neću zaboraviti nikada jednu osobu koja mi je prišla i pitala me jesam li dobro. Ovo dodajem, sjetila sam se još jedne situacije kada je jedna grupica pozvala policiju.


Posredno ili neposredno sam svjedočila svim slučajevima. Je li slučajnost da baš tada nitko nije pomogao ili se radilo o iznimkama.

Namjerno sam odijelila na tri skupine slučaja. Prije nego se uhvati za zadnju situaciju, zanima me općenito, za ove neke „manje“ stvari. U prvoj se radi o „nemoćnim“ osobama. Mislite li da je vaša dužnost zbog toga pomoći im ili to nije vaša stvar, podrazumijevate li pomoć, pomognete li ili očekujete da će netko drugi reagirati? Navodim to kao „dužnost“ pošto se u drugoj skupini radi o slučajnim nezgodama te bi se mogli naći onih koji bi držali do toga da je „moralno“ pomoći prvim slučajevima, dok za drugo to nije nužno-zašto kod drugih ne postoji „moralnost“ jer se radi o „bezazlenijoj“ situaciji, a osobi bi dobro došla pomoć? Sama sam se našla da sam pomogla, a priznajem i da par puta i nisam, a tu bi se uvijek pravdala pa nisam bila u blizini, odnosno od svih ljudi u blizini netko će valjda reagirati(osjetila sam određeno licemjerje, pogotovo u usporedbi sa sljedećim što pišem). Istina je da se bolje osijećaš nakon toga, dakle hranim neki svoj ego, ali ja to ne smatram dužnošću, to radim jer to smatram „ispravnim“, pomoći nekome ako treba pomoć. Dakle ako nije dužnost, onda nisi ni „loša“ osoba ako izabereš ne pomoći (ili je kritična riječ da se radi o „pomoći“ pa bi se ipak moglo povezati sa kakvom nečijom osobinom)

I konačno zadnja situacija, gdje bi se moglo reći da se radi također o nemoćnoj osobi, ali postoji mogućnost ugroze vašeg integriteta, ovisno kako postupite. Priznajem da sam jednom na neki način svjedočila također agresivnoj sceni, ne znam imam li pravo opravdavati se time da sam bila dosta mlađa pa ne reagirala, ali me svejedno sram. Možda ne bi osijećala sram da i sama to nisam doživjela i možda sada zato nebi pomalo bahato rekla da bi sigurno pomogla, nego bi možda imala stav da se to mene ne tiče i tko zna s kakvim manijakom bi imala posla. Možda sam naivna kada kažem da želim biti prema drugome onakva kavim želim da taj bude prema meni ili budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu i slične naizgled gluparije. Boli me tuđa nemoć, strah i patnja. I konačno, najmanje što mogu napraviti jest pozvati policiju, jer općenito ne znam šta drugi misle kako bi inače pomogli? Mrzim kada čujem nekoga da kaže da bi prije pomogao životinji nego čovjeku (pomogni i čovjeku). Ima li smisla boriti se za druge ako smo svi stvoreni da ispunjavamo samo vlastite sebične potrebe, da doživimo vlastito ispunjenje i brinemo se samo za sebe? Zašto nas se tuđi problemi tiču tek kada postanu i naši?
kukurice is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 00:02   #2
Meni je užasno žao kada vidim ljudsku neosjetljivost. Dakle u slučaju jedan i dva ne mogu vjerovati da nitko ne mari i ne želi pomoći. U takvim situacijama priskočim, pogotovo ako se radi o osobama s invaliditetom. Po meni je normalno da ako možeš nekome pomoći da pomogneš, pogotovo u ovakvim banalnim stvarima. Minuta dvije meni ili tebi ništa ne znači, a toj osobi ćeš puno olakšati.
Mislim da je problem što su ljudi zaboravili kako biti humani. I da je opće pravilo postalo da svak gleda svoju guzicu. Što se tiče situacije tri, nije svaki puta lako uskočiti u tuđu svađu. Niti je moje da se petljam, no ukoliko vidim i procjenim da ne mogu dobiti batina baš na sred ceste pitat ću, no ako procijenim da ako se upetljam ću dobiti po njušci jednostavno pozoveš policiju i to je to.
Uopće me ne zanima zašto si ti hodala sa nasilnikom, i općenito ne razumijem taj koncept razmišljanja, no žalosti me samo jedna stvar: Dakle on te verbalno zlostavlja na cesti, navlači te za ruku i svašta nešto. I recimo ja to vidim i uletim i sve super sve pet, on se smiri i vrati u normalu. I vi odete kući i ti dobiješ batina jer sam se ja (ili netko drugi!) uplela/o. Mislim ovo je već offtopic, no razumiješ me šta ti hoću reći?
Možda i netko tko bi pomogao jednostavno odšeta upravo radi ovog.
mislim- is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 00:25   #3
Quote:
mislim- kaže: Pogledaj post
Dakle on te verbalno zlostavlja na cesti, navlači te za ruku i svašta nešto. I recimo ja to vidim i uletim i sve super sve pet, on se smiri i vrati u normalu. I vi odete kući i ti dobiješ batina jer sam se ja (ili netko drugi!) uplela/o. Mislim ovo je već offtopic, no razumiješ me šta ti hoću reći?
Možda i netko tko bi pomogao jednostavno odšeta upravo radi ovog.
Znaci odsetat će jer njegov ego nije dobio zadovoljstinu da bude samo potrebit i radi unuarnjeg mira nego postoji mogućnost da će ispasti budala. Razumijem što hoćeš reci,ali nekako onda sve to vodi da ne pomažemo radi nekog cilja "sada", jer sljepac će bit slijep i nakon što mu pomogneš jer vise ni ne možeš napraviti. Je li pomoć koja 'zahtijeva protuuslugu' uopće pomoć ili također nešto što činimo radi neke sebičnosti,ako me razumiješ
kukurice is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 00:35   #4
Primjeri koje si navela imaju jedan zajednički nazivnik - difuzija odgovornosti, dobro istražen (i polemiziran) fenomen u socijalnoj psihologiji; trenutno nemam vremena, ali kad budem, napisat ću nešto više o tome.
U međuvremenu guglaj pojam difuzija odgovornosti i gospodičnu Kitty Genovese
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 00:50   #5
Mislim da je kod dobrog dijela populacije u pitanju ovo što Almost Rosey reče. Svatko si misli ne moram ja pomoći, toliko je ljudi oko mene, sigurno će netko od njih.

No ima i onih drugih koji se ne žele istaknuti ili privlačiti pozornost na sebe - socijalna fobija. Pretpostavljam da postoji još razloga zašto netko ne pomaže drugome, a da nije riječ o zlobi ili sebičnosti.

Drugačije je kad se radi o situacijama kad su u pitanju samo dvije, tri osobe, a nitko ne reagira.
Stygian is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 00:58   #6
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
]Pošto sam primijetila da se oko ove teme lome koplja, navesti ću osobno iskustvo. Dakle bila sam u lošoj vezi, gdje me druga strana znala maltretirati na sred ulice u centru grada. Nije bilo fizičkog obračuna, ali gadno vrijeđanje s time da sam ja izgledala kao zadnji očaj sva u suzama ili očito u velikom grču. Znam da ne mogu tražiti nekoga da se uplete u takvu situaciju, jer nitko ne zna o kakvom se manijaku radi, ali uvijek sam se potajno nadala da će netko doći, pitati je li sve u redu, razdvojiti nas, a ne samo gledati. Iako sam dobro potisnula većinu situacija, vjerovatno neću zaboraviti nikada jednu osobu koja mi je prišla i pitala me jesam li dobro.
Ako te netko vrijeđa ,a ti stojiš i plačeš,tko ti brani da zakolutaš očima i jednostavno se okreneš i odeš?

Ljudi imaju i svojih problema i obaveza i nekad im je otići na kavu i prošetati po gradu jedini užitak i zar bi to onda trebali kvariti nekim razdvajanjem i mirenjem bolesnih parova koji se možda svaki čas tako svađaju?

Ja sam slaba na slijepe osobe i malu djecu.
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
Razumijem što hoćeš reci,ali nekako onda sve to vodi da ne pomažemo radi nekog cilja "sada", jer sljepac će bit slijep i nakon što mu pomogneš jer vise ni ne možeš napraviti.
Da,ali slijepca može udariti tramvaj ako se ne pripazi,a vjerojatnost da će tip ubiti žensku koju vrijeđa u centru grada je puno manja.
Veća se šteta može dogoditi u prvom slučaju nego u drugome.
Da ti sa lijeve strane stoji slijepac koji je nagazio na prugu,a tramvaj samo što ga ne udari,a da sa desne strane idiot urla ili šamara uplakanu curu naravno da bi se svaka normalna osoba preusmjerila na pomoći slijepcu,odmaknuti slijepu osobu što dalje od pruge i pomoći joj koliko toliko da dođe do prostora,gdje se može kretati a da je minimalna vjerojatnost od naleta nekog prometala,jer fizički integritet i neoštećenost je važna, ali je život ipak važniji i prioritetniji.

Zadnje uređivanje edina bundy : 27.06.2013. at 01:29.
edina bundy is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 01:06   #7
Quote:
edina bundy kaže: Pogledaj post
Ako te netko vrijeđa ,a ti stojiš i plačeš,tko ti brani da zakolutaš očima i jednostavno se okreneš i odeš?

Ljudi imaju i svojih problema i obaveza i nekad im je otići na kavu i prošetati po gradu jedini užitak i zar bi to onda trebali kvariti nekim razdvajanjem i mirenjem bolesnih parova koji se možda svaki čas tako svađaju?
A i to.. jednu smo večer prolazili gradom u društvu i zatekli "par" koji se svađa, ali tako da je dečko doslovno pribio curu u neki kut i urlao na nju dok je ona histerično plakala. I reagirali smo.. pitali je li sve u redu. On je bio agresivan i unosio se u lice kome god je stigao, dok je ona (u suzama) tvrdila da je sve u redu. Pa ti pomaži.

Otišli smo nakon par minuta i pozvali policiju, dali kratku izjavu na što su i oni rekli da ne mogu ništa dok god cura tvrdi da je sve ok.
Stygian is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 01:09   #8
@Almost Rosey budem za koji dan, ni stignem večeras, neka i nešto novo naučim

Upravo sam razlikovanjem ovih primjera htjela nekako doći do toga da ipak postoji ono nešto da si "slab"na određene grupacije dok se recimo za neke ne smatras odgovornim, što me i zanima kakva mišljenja u različitim situacijama imaju cijenjeni forumaši
kukurice is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 01:26   #9
ali kad pomoć postane agresija.
nedavno babica od preko 60g. relativno pothranjena na najvećem suncu skuplja boce iz smeća.
padne na pod.
dođem do nje dadem joj ruku, podignem je, pitam jel treba zvati hitnu, odgovori mi "vrti mi se", rekao sam joj da bi trebala sjesti u hlad.
na to samo otišla.., doslovno pobjegla..

onda sam se upitao kakvo smo mi to društvo kad senior građanin doživi nesreću i ne osjeća da je njegovo pravo zvati hitnu (koji dan kasnije saznao da u Zadru za to imaju cjenik).
njegovo pravo nije poslušati savjet i sjesti u hlad već pobjeći od sramote da skuplja boce po smeće..

pitam se uopće tko smo mi što podržavamo takvo društvo i pravimo se intelektualno pametni!Q?
svi ćemo uplatiti SMS za neku akciju ali koliko smo smeće, jer smo to dozvolili..
mislim možete slatiti SMS-ova koliko želite ali ako jedan senior građanin to proživi, onda smo svi smeće.
ali jedan SMS ili ispovijed vraća sve na svoje..

eto ja se bavim dobrotvorim radom, boce, limenke ne vraćam već ih dajem u smeće, nadam se da sam nekom pomagao..
a bacam u smeće stvarno puno boca ali svaki put kad bacim, daravao sam nekom 0,50 lipa.
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 01:31   #10
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
Kako biste vi ragirali u sljedećim situacijama? Radi li se o moralnosti/dužnosti? Mislite li da ste kao jedinka jači ili vama u stvari upravljaju mase (-psihologija mase)?

Slučaj 1. Na uglu Jurišićeve i trga sljepa osoba pokušava zaustaviti očito bilo koga da joj pokažu gdje se nalazi tramvajska stanica i kada joj dolazi tramvaj(očito poziv da joj pomognu dovesti ju do stanice), nitko ne reagira; Žena sa kolicima i djetetom ulaz u autobus, nitko od putnika iz autobusa ili onih koji su ulazili ne ragira; Osoba se onesvjestila u tramvaju, svi su u žurbi i nitko nema vremena otpratit ju na stanicu i provjeriti je li dobro, nego je samo isprate iz vozila „na zrak“

Slučaj 2. Knjižnica, osobi se prosipaju papiri, u blizini dvije do tri osobe, ni jedna ne reagira; Osobi kraj blagajne ispada novčanik, prosipaju se novci i sve kartice iz njega, osim što je red iza nje, na blagajni do, blagajnica, nitko ne reagira

Slučaj 3. Pošto sam primijetila da se oko ove teme lome koplja, navesti ću osobno iskustvo. Dakle bila sam u lošoj vezi, gdje me druga strana znala maltretirati na sred ulice u centru grada. Nije bilo fizičkog obračuna, ali gadno vrijeđanje s time da sam ja izgledala kao zadnji očaj sva u suzama ili očito u velikom grču. Znam da ne mogu tražiti nekoga da se uplete u takvu situaciju, jer nitko ne zna o kakvom se manijaku radi, ali uvijek sam se potajno nadala da će netko doći, pitati je li sve u redu, razdvojiti nas, a ne samo gledati. Iako sam dobro potisnula većinu situacija, vjerovatno neću zaboraviti nikada jednu osobu koja mi je prišla i pitala me jesam li dobro. Ovo dodajem, sjetila sam se još jedne situacije kada je jedna grupica pozvala policiju.


Posredno ili neposredno sam svjedočila svim slučajevima. Je li slučajnost da baš tada nitko nije pomogao ili se radilo o iznimkama.

Namjerno sam odijelila na tri skupine slučaja. Prije nego se uhvati za zadnju situaciju, zanima me općenito, za ove neke „manje“ stvari. U prvoj se radi o „nemoćnim“ osobama. Mislite li da je vaša dužnost zbog toga pomoći im ili to nije vaša stvar, podrazumijevate li pomoć, pomognete li ili očekujete da će netko drugi reagirati? Navodim to kao „dužnost“ pošto se u drugoj skupini radi o slučajnim nezgodama te bi se mogli naći onih koji bi držali do toga da je „moralno“ pomoći prvim slučajevima, dok za drugo to nije nužno-zašto kod drugih ne postoji „moralnost“ jer se radi o „bezazlenijoj“ situaciji, a osobi bi dobro došla pomoć? Sama sam se našla da sam pomogla, a priznajem i da par puta i nisam, a tu bi se uvijek pravdala pa nisam bila u blizini, odnosno od svih ljudi u blizini netko će valjda reagirati(osjetila sam određeno licemjerje, pogotovo u usporedbi sa sljedećim što pišem). Istina je da se bolje osijećaš nakon toga, dakle hranim neki svoj ego, ali ja to ne smatram dužnošću, to radim jer to smatram „ispravnim“, pomoći nekome ako treba pomoć. Dakle ako nije dužnost, onda nisi ni „loša“ osoba ako izabereš ne pomoći (ili je kritična riječ da se radi o „pomoći“ pa bi se ipak moglo povezati sa kakvom nečijom osobinom)

I konačno zadnja situacija, gdje bi se moglo reći da se radi također o nemoćnoj osobi, ali postoji mogućnost ugroze vašeg integriteta, ovisno kako postupite. Priznajem da sam jednom na neki način svjedočila također agresivnoj sceni, ne znam imam li pravo opravdavati se time da sam bila dosta mlađa pa ne reagirala, ali me svejedno sram. Možda ne bi osijećala sram da i sama to nisam doživjela i možda sada zato nebi pomalo bahato rekla da bi sigurno pomogla, nego bi možda imala stav da se to mene ne tiče i tko zna s kakvim manijakom bi imala posla. Možda sam naivna kada kažem da želim biti prema drugome onakva kavim želim da taj bude prema meni ili budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu i slične naizgled gluparije. Boli me tuđa nemoć, strah i patnja. I konačno, najmanje što mogu napraviti jest pozvati policiju, jer općenito ne znam šta drugi misle kako bi inače pomogli? Mrzim kada čujem nekoga da kaže da bi prije pomogao životinji nego čovjeku (pomogni i čovjeku). Ima li smisla boriti se za druge ako smo svi stvoreni da ispunjavamo samo vlastite sebične potrebe, da doživimo vlastito ispunjenje i brinemo se samo za sebe? Zašto nas se tuđi problemi tiču tek kada postanu i naši?
Meni je uvijek bolje pomoći nego da kritiziram i stojim sa strane. Ljudski je, od mene velikodušno i nakon toga se osjećam ispunjeno. Ovi kritičari i stajača sa strane ima puno u današnje vrijeme da se pitam kakvi su to danas ljudi. Vjerojatno oni koji su gledali tebe i tvog dečka kako se svađate su se vjerojatno uvjeravali da si ti kriva za sve i da dečko nije kriv što te vrijeđa i verbalno zlostavlja. Takve u životu treba izbjegavati ma što o tome mislili drugi. Takvog dečka sam i ja imala i uvijek bi me optuživali da sam ja kriva za to, a nisu vidjeli njegov karakater koji je izvana bio uzoran i ugodan, a iznutra jako je bio emocionalno nezreo i truo.
ivana245 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 12:02   #11
Evo što sam iskopala iz skripte iz socijalne psihologije:

Quote:
Deseci istraživanja, provedenih u laboratoriju i na terenu, pokazalo je isto: što je veći broj promatrača koji svjedoče nesreći, manje je vjerojatno da će bilo koji od njih pomoći žrtvi- ta se pojava naziva efektom broja promatrača. Zašto su ljudi manje skloni pružiti pomoć kada su prisutni drugi ljudi? Latane i Darley (1970) su razvili opis načina na koji ljudi donose odluku hoće li pomoći iil ne, korak po korak:

1. primjećivanje događaja – ponekad je očito da se dogodila neka nesreća, a ponekad nije. Na to hoćemo li primjetiti neki nesretni slučaj utječe jesmo li u žurbi ili ne, tj. jesmo li ometeni nečime ili nismo. Naočigled trivijalna stvar, kao to koliko nam se žuri može prevladati nad time kakva smo osoba – kada nam se žuri manje obraćamo pozornosti na ono što se događa oko nas, što smanjuje vjerojatnost da ćemo pomoći nekome.

2. tumačenje događaja kao nesreće – pluralističko neznanje ( događaj se ne tumači kao nesreća). Tu je važna pojava nemara zbog mnoštva – to je pojava kod koje promatrači u slučaju nesreće pretpostavljaju da je sve u redu jer nitko drugi ne djeluje zabrinuto. Što je događaj dvosmisleniji, to ćemo se više okretati drugim ljudima i veća je mogućnost pojave nemara zbog mnoštva.

3. preuzimanje odgovornosti – kod pitanja preuzimanja osobne odgovornosti (odluka da baš vi trebate pružiti pomoć), broj promatrača je ponovno ključna vrijabla, ali u drugom smislu. Tu dolazi do difuzije odgovornosti – pojave kod koje se osjećaj odgovornosti za pružanje pomoći svakog promatrača samnjuje s povećanjem broja svjedoka. Budući da su prisutni i drugi ljudi, niti jedan promatrač ne osjeća snažnu osobnu odgovornost da nešto poduzme. Strah da se ne izložimo opasnosti ili ne ispadnemo smješni pred drugima također smanjuje vjerojatnost da će bilo koji promatrač pružiti pomoć.

4. znanje o tome kako pružiti pomoć – procjena koja je vrsta pomoći potrebna. U slučaju nedostatka znanja ili stručnosti, osoba ne može pružiti adekvatnu pomoć.

5. odluka o pružanju pomoći – najprije procjenjujemo jesmo li sposobni pružiti pomoć, a onda odvagujemo dobitke i gubitke – opasnost za sebe, pravne brige, neugoda i sl., u tim su slučajevima gubici zbog pomaganja previsoki i nećemo pružiti pomoć.

*Ako ljudi preskoče bilo koji od ovih koraka, neće intervenirati!
Quote:
Ovaj efekt prvobitno je dobio ime Genovese efekt zbog događaja iz 1964. kada je Kitty Genovese bila smrtno ranjena nožem i potom silovana bez da joj je itko od promatrača pomogao ili zvao policiju. Kitty Genovese je 1964. godine usmrtio nožem serijski silovatelj i ubojica. Napad je trajao najmanje pola sata. Ubojica je napao i nožem ozljedio Kitty Genovese, a zatim pobjegao i vratio se nakon 10 minuta kako bi završio napad. 38 svjedoka je gledalo napad i ponavljamo da nitko nije intervenirao niti pozvao policiju.
(izvor)

Disklejmer: vjerujem da stvari nisu tako jednostavne, i da postoji mnogo varijabli koje utječu na ponašanje pojedinca te da je nemoguće generalizirati, no nalazi dobrog broja istraživanja pokazuju da se ljudi u nekim situacijama ponašaju slično, odnosno da je ponekad utjecaj situacije jači od utjecaja nekih karakteristika pojedinca.
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 15:39   #12
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
Znaci odsetat će jer njegov ego nije dobio zadovoljstinu da bude samo potrebit i radi unuarnjeg mira nego postoji mogućnost da će ispasti budala. Razumijem što hoćeš reci,ali nekako onda sve to vodi da ne pomažemo radi nekog cilja "sada", jer sljepac će bit slijep i nakon što mu pomogneš jer vise ni ne možeš napraviti. Je li pomoć koja 'zahtijeva protuuslugu' uopće pomoć ili također nešto što činimo radi neke sebičnosti,ako me razumiješ
A gle, ne znam jesi ovo mislila kao retoričko pitanje, ali recimo kada pomogneš osobi s invaliditetom (barem ja) nećeš joj pomoći na duge staze daleko od toga. No realno gledajući nećeš ti ni ovoj curi koja je maltretirana pomoći na duge staze. Tako da je to malo teško odvagati. Poanta je kada pomogneš nekome sigurno nećeš očekivati neku uslugu ili nagradu.
Što se tiče sebičnosti, a gle normalno da se osjećaš bolje nakon što nekome pomogneš. No ako ti razmišljaš na način kako zaslužuješ aplauz na sred trga ako si npr. pomogla bakici da uđe u tramvaj onda imaš puno većih problema od sebičnosti.
Po meni u tim situacijama imaš dvije grupe ljudi oni koji mare pa pomognu, ili oni koji ne mare i odu.

Baš šteta što nije više forumaša uključeno u raspravu jer je tema jako dobra i po meni je ovo veliki problem današnje zajednice. Ponekad ljudi zaborave biti ljudi.
mislim- is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 16:08   #13
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
Slučaj 1. Na uglu Jurišićeve i trga sljepa osoba pokušava ...

Slučaj 2. Knjižnica, osobi se prosipaju papiri, ...

Slučaj 3. Pošto sam primijetila da se oko ove teme lome koplja, navesti ću osobno iskustvo. Dakle bila sam u lošoj vezi, gdje me druga strana znala maltretirati na sred ulice u centru grada. Nije bilo fizičkog obračuna, ali gadno vrijeđanje s time da sam ja izgledala kao zadnji očaj sva u suzama ili očito u velikom grču. ...
U slučajevima poput 1. i 2. pomažem i ne razmišljam što će netko pomisliti o meni - bilo to pozitivno ili negativno, ne hajem, jednostavno funkcioniram tako da pomognem.
Kad sam imala takve situacije, obavila sam svoje, uvjerila se da je s osobom sve u redu i tek tada otišla. Možda je to samo moje iskustvo, ali tih nekoliko puta nisam bila jedina koja je priskočila.
Jednom je cijeli autobus mirno čekao da dođe hitna zbog jedne djevojke koja se onesvijestila. Za divno čudo, nitko nije ni riječ prigovorio. (Inače ljudi znaju jako biti čangrizavi i neosjetljivi.)

Znam da ima i drugačijih reagiranja, ali ovo je moje iskustvo.

U slučaju 3., bit ću iskrena, i mene bi bilo strah ako se radi o nasilnom primitivcu. Ne bih mu se obraćala niti se plela, ali u slučaju fizičkog nasrtanja na tu žrtvu, pozvala bih policiju.
rosita22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 17:07   #14
osobno to doživljavam kao zadovoljavanje potrebe za moći.
svaki put kad pomognem nekog, ja sam jači i pomagao slabijem..
mislim volio bih reći da ima nešto humanog u tome (možda kao konačni rezultat i ima) ali nema, jednostavno smatram to zadovoljavanje potrebom za moći..
i ustvari mislim da bi cijelo društvo tako trebalo funkcionirati da oni jači kroz zadovoljavanje potrebe za moći omogučuju slabijima bolji život.
ali to se ne događa već se događa suprotno svoju moć dokazujemo represivnim ponašanjem nad slabijem, opet ja sa abstrakcijama..

mislim nedavno je nastala velika buka jer se razred mora seliti zbog djeteta invalida, i stali roditelji pa jel škola "luda" pa neće valjda cijeli razred biti podređen invalidu..
vjerovatno ti roditelji su spremni sljepca provesti preko ceste, no ja sam inaće programer (vjerovatno malo bolji od prosjeka) pa imam malu profesionalnu deformaciju na abstrakciju, odnosno ako nemožeš izaći ususret djetetu invalidu onda uopće nećeš izaći ususret nikome..
i moć koju pokazuješ, pokazuješ represijom.
svatko grabi svoje.., a u jednom trenutku treba stati, i pokazati moć tako da slabijem pomognemo..
alohae is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 20:47   #15
Ili možda onaj trenutak kad pomogneš nekom se nadaš da će netko primjetit.I time se povečat tvoj status u socijalno-hijerarhiskoj ljestvici i viđenje ljudi tebe kao "dobrog"...

Tako da nemora biti ukazivanje na moć...
NemamPojima is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2013., 22:40   #16
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
[I]Kako biste vi ragirali u sljedećim situacijama?
u svakoj od navedenih situacija reagiram. posljednja je posebno osjetljiva jer sam i sama prošla torturu, pa iz tog razloga ti događaji pokrenu lagani ptsp kod mene. u svakom slučaju, nemoćnima i onima kojima se dogodi nezgoda automatski pomažem, uopće ne razmišljam da li da priđem ili ne. a u slučaju nasilnika i žrtve na ulici zovem policiju.


edit: dva slučaja koja su mi se posebno urezala u sjećanje su:

1. usred bijela dana na splitskoj rivi prepunoj šetača sjedi na klupici starija gospođa, a ispod nje lokva krvi!! nitko, ali nitko nije stao i pitao što joj je!! izgledala je neugledno, a uz to ni mentalno nije bila najbolje i svi su je zaobilazili!!
tada sam imala nekih 15 -16 godina. zvala sam hitnu iz prve govornice (vrijeme prije mobitela) i ostala uz nju dok nije došla hitna.

2. slučaj, opet split, na autobusnoj stanici na pazaru neka djevojka samo padne na pod. i oni koji su stajali pored nje se samo još više odmaknu! tadašnji dečko i ja smo došli kod nje, ona se tresla na podu (epileptični napad) postavili je na bok i pričekali hitnu. imala je mobitel u torbici, izvukla sam ga i nazvala broj pod "mama". mama je rekla da ima epilepsiju, da će oni sad doći sa lijekovima. hitna je svakako došla prije.
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.

Zadnje uređivanje Azz : 27.06.2013. at 23:01.
Azz is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.06.2013., 00:45   #17
Quote:
Almost Rosey kaže: Pogledaj post
Evo što sam iskopala iz skripte iz socijalne psihologije:
(izvor)

Disklejmer: vjerujem da stvari nisu tako jednostavne, i da postoji mnogo varijabli koje utječu na ponašanje pojedinca te da je nemoguće generalizirati, no nalazi dobrog broja istraživanja pokazuju da se ljudi u nekim situacijama ponašaju slično, odnosno da je ponekad utjecaj situacije jači od utjecaja nekih karakteristika pojedinca.
„Zbog čega se onda priče ne odvijaju uvijek tako? Zašto je toliko primjera gdje osobe iz okoline samo promatraju nasilje i uznemiravanje ne čineći ništa. Strah od toga da će počinitelj onda napasti njih je svakako jedno od mogućih objašnjenja. Čest je slučaj da promatrače nije ni briga, te ne obrate pažnju na situaciju. Ponekad ne protumače situaciju ugrožavajućom, ili ne znaju kako mogu pomoći, pa radije ne reagiraju nego da se osramote ili se dovedu u potencijalno opasnu situaciju. Zato, ako se sljedeći put nađete u situaciji u kojoj niste sigurni što se događa, jednostavno pitanje „Kako ste?“, upućeno (potencijalno) uznemiravanoj osobi već može mnogo pomoći. Time se uznemiravanoj osobi daje do znanja da nije sama i skreće se pažnja uznemiravatelja.“

Ovo sam izdvojila iz onog članka. Mislim da je također dosta česta situacija zašto netko ne pomogne to da ne znaju kako pomoći ili se boje da se ne osramote. Sijećam se kada sam krenula u srednju da me bilo frka prevesti slijepca preko ulice eto da se ne osramotim. Mislim pred kime, sada mi je to suludo. Jednostavno nisam znala kako da pristupim, obratim se osobi i to je bilo ono što me nekako kočilo. Vezano za to gledala sam na tvu baš su slijepi govorili kako im često ljudi krivo pristupaju, samo ih zgrabe za ruku i povedu, uznemiravaju pse vodiče, žure dok vode i slično.

Quote:
mislim- kaže: Pogledaj post
A gle, ne znam jesi ovo mislila kao retoričko pitanje, ali recimo kada pomogneš osobi s invaliditetom (barem ja) nećeš joj pomoći na duge staze daleko od toga. No realno gledajući nećeš ti ni ovoj curi koja je maltretirana pomoći na duge staze. Tako da je to malo teško odvagati. Poanta je kada pomogneš nekome sigurno nećeš očekivati neku uslugu ili nagradu.
Što se tiče sebičnosti, a gle normalno da se osjećaš bolje nakon što nekome pomogneš. No ako ti razmišljaš na način kako zaslužuješ aplauz na sred trga ako si npr. pomogla bakici da uđe u tramvaj onda imaš puno većih problema od sebičnosti.
Po meni u tim situacijama imaš dvije grupe ljudi oni koji mare pa pomognu, ili oni koji ne mare i odu.

Baš šteta što nije više forumaša uključeno u raspravu jer je tema jako dobra i po meni je ovo veliki problem današnje zajednice. Ponekad ljudi zaborave biti ljudi.
Možda sam ja malo pre grubo izjavila, videći u dobrom činu kao što je pomaganje, nekakvu sebičnost. Ali recimo po ovome što si ti i još neki forumaši napisali za zadnje slučajeve, onda izgleda kao da je svako dobro djelo uvjetovano – pomažeš nemoćnoj osobi(invalid) ili nekome u nezgodi – znaš da je tvoj čin konačan, jer recimo slijepac neće progledati, a netko kome su se prosule stvari, njihovim sakupljanjem je taj tijek događaja svršen, dok kod recimo slučaja gdje se radi o agresivnom napadu, recimo nasilna veza, tebe brine to što postoji mogućnost da će se ta osoba vratiti i ponoviti isti događaj.

Pošto ne želim da se ovo pretvori u raspravu (samo) o nasilnim situacijama, probat ću bit kratka. Nitko ne bira ući u nasilnu vezu, nikome ne piše na čelu da je možda nasilnik, a i obično već duboko zaglibiš u taj odnos, a i sam vjerovatno imaš problema (da ne kažem predispozicije da budeš žrtva). Naravno da želiš izaći iz tog odnosa i da je tako jednostavno kao što ti očekuješ sada ćeš pomoći i ona mora to prekinuti, nije, jer zašto bi inače svako malo slušali priče kako netko traži savjet kako izaći iz veze, sama osoba zna da joj taj odnos šteti i rijetki uspiju „sada“ raskinuti taj odnos. Nisam nikada očekivala od drugih da mi pomognu na ulici, ali kada se osijećaš „odbačeno“ od prijatelja, obitelji, možda jedan najobičniji znak pažnje nepoznate osobe, da osjetiš da je zajednici stalo do tebe, ne samo preko novina, može u tvojoj glavi pokrenuti proces da to želiš prekinuti sve jače i jače. I osijećaš se posrano kada ljudi kraj tebe prolaze i gledaju dok se druga strana izderava i vrijeđa. Pomalo ti se čak zgade ljudi i svo to licemjerje i borba da se pomogne žrtvama. Jednostavno nakon tih nekih trenutaka ti dođe do glave da te zaista nije briga za to što će selo pričati, sam ćeš izaći iz tog sranja, stvarno te više nije briga za mišljenje drugih jer shvaćaš da se u stvari možeš osloniti samo na sebe. Valjda je to najbolje što sam izvukla iz tih situacija, ali to ne mijenja činjenicu da sam unatoč svemu sprema pomoći. I valjda nikada neću zaboraviti tu ženu koja mi je prišla i pitala me jesam li dobro, ili te ljude iz auta koji su se zaustavili i prekinuli naš sukob na ulici i pozvali policiju. Iako se još ajmo reći neko vrijeme nakon toga nisam izvukla iz tog odnosa, te situacije, moguće zbog tadašnjeg srama, su mi bile dobar podsjetnik za razmišljanje u pravom smjeru.


Quote:
alohae kaže: Pogledaj post
osobno to doživljavam kao zadovoljavanje potrebe za moći.
svaki put kad pomognem nekog, ja sam jači i pomagao slabijem..
mislim volio bih reći da ima nešto humanog u tome (možda kao konačni rezultat i ima) ali nema, jednostavno smatram to zadovoljavanje potrebom za moći..
i ustvari mislim da bi cijelo društvo tako trebalo funkcionirati da oni jači kroz zadovoljavanje potrebe za moći omogučuju slabijima bolji život.
ali to se ne događa već se događa suprotno svoju moć dokazujemo represivnim ponašanjem nad slabijem, opet ja sa abstrakcijama..

mislim nedavno je nastala velika buka jer se razred mora seliti zbog djeteta invalida, i stali roditelji pa jel škola "luda" pa neće valjda cijeli razred biti podređen invalidu..
vjerovatno ti roditelji su spremni sljepca provesti preko ceste, no ja sam inaće programer (vjerovatno malo bolji od prosjeka) pa imam malu profesionalnu deformaciju na abstrakciju, odnosno ako nemožeš izaći ususret djetetu invalidu onda uopće nećeš izaći ususret nikome..
i moć koju pokazuješ, pokazuješ represijom.
svatko grabi svoje.., a u jednom trenutku treba stati, i pokazati moć tako da slabijem pomognemo..
Da tako ispada, zauzvrat od pomoći tražiš neku zadovoljštinu, baš sam gore nešto napisala, da se čini da je pomoć uvjetovana čim tražimo da jedini nusprodukt naše pomoći bude naša maksimalna korisnost

Čula sam ovo s razredom što je bilo i složila bih se s podebljanim
kukurice is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.06.2013., 01:53   #18
Quote:
kukurice kaže: Pogledaj post
[I]Nitko ne bira ući u nasilnu vezu, nikome ne piše na čelu da je možda nasilnik, a i obično već duboko zaglibiš u taj odnos, a i sam vjerovatno imaš problema (da ne kažem predispozicije da budeš žrtva). Naravno da želiš izaći iz tog odnosa i da je tako jednostavno kao što ti očekuješ sada ćeš pomoći i ona mora to prekinuti, nije, jer zašto bi inače svako malo slušali priče kako netko traži savjet kako izaći iz veze, sama osoba zna da joj taj odnos šteti i rijetki uspiju „sada“ raskinuti taj odnos. Nisam nikada očekivala od drugih da mi pomognu na ulici, ali kada se osijećaš „odbačeno“ od prijatelja, obitelji, možda jedan najobičniji znak pažnje nepoznate osobe, da osjetiš da je zajednici stalo do tebe, ne samo preko novina, može u tvojoj glavi pokrenuti proces da to želiš prekinuti sve jače i jače.
Sve pet, gle ne znam šta bih napravila da sam bila taj dan i vidjela da te maltretira. To je ono šta bi bilo kad bi bilo. Samo moraš imati na umu da nisu svi ljudi u nasilnim vezama odbačeni od strane prijatelja i obitelji. Naprotiv, ti isti im i govore da se maknu iz veze, no izgovor je termonuklearna ljubav. Vjeruj mi znam o čemu pričam. Nikome na čelu ne piše život pa da znaš pozadinu priče. Jako mi je žao zbog tvoga što si proživjela i žao mi je svih onih koji to trenutno trpe. Nadam se samo da nakon što si se izvukla iz te veze si se "rješila" tih prijatelja, i da sada imaš podršku od ljudi koji te okružuju...
mislim- is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.06.2013., 01:58   #19
U sva tvoja tri slučaja bi reagirao istoomogao bi.Time ne mislim da sam neznam kakav filantrop,nego mislim da je prije do profesionalne deformacije,pošto sam vatrogasac.
Jednom prilikom sam čak išao i par koraka dalje,pa sam se išao uplitati u slučaj sličan tvojem,dakle verbalno vrijeđanje najvišeg stupnja,pred početak fizičkog obračuna,ali shvatio sam da to ipak bilo pretjerano i nije bilo pametno kad mi je lik izvukao pištolj.
Tako da,držati se zlatnih Budinih rječi...Umjerenost u svemu.(valjda)
__________________
Remember that the greatest fool in the world may ask more than the wisest man can answer.
Darionius is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.06.2013., 02:20   #20
otvorila si temu samo zato da bi se izjadala svima nama zbog nekog tipa kojeg si sama odabrala. on te maltretira, a potupni stranci bi te trebali spašavati od sramote? nemam riječi...
veseli vegan is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:39.